Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-10822/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AP, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 6. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 30. studenoga 2023., poslovni broj: Pp-1606/2023, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. AP kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. AP je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 EUR (trideset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. AP proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 6. i članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju cit. propisa kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu 1.710,00 eura.
1.1. Okrivljeniku je, uz kaznu, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju 9 mjeseci.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 15,00 eura.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog odluke o kazni.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i značaj djela počinjenih u stjecaju, stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu za svako pojedino predmetno djelo odmjerio u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu (jer je propisana kazna od 390,00 do 660,00 eura za djelo u toč. 1., te od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora za djelo u toč. 2.) pravilno vrednujući sve olakotne okolnosti na koje žalitelj ponovno upire u žalbi, pa suprotno tvrdnji žalitelja nisu ostvareni uvjeti za preinačenje odluke o kazni blažim kažnjavanjem, odnosno primjenom instituta ublažavanja. Prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje naročito olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, niti ih žalitelj sada ističe i dokumentira uz žalbu, pa je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna u svemu primjerena za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje okrivljenika da ne čini ovakve prekršaje, odnosno da je pogodna za ostvarivanje svrhe specijalne i generalne prevencije.
6. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne u za to određenom roku, pri čemu je prvostupanjski sud očito imajući u vidu materijalne prilike okrivljenika i visinu novčane kazne odredio dulji rok za plaćanje kazne.
7. Prijedlog žalitelja da se kazna zamjeni radom za opće dobro je preuranjen jer se, sukladno članka 34. Prekršajnog zakona, o tome odlučuje u postupku izvršenja prekršajne sankcije, pod zakonom propisanim uvjetima. Međutim, osuđenik ne može sam tražiti niti zahtijevati da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro.
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.