Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-11793/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BŠ, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 114/22., 133/23. i 145/24.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 8. kolovoza 2025., broj: Pp-11111/2025, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. BŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4., članka 238. stavka 1. i 7. i članka 223. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za djelo u točki 1. izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji je izrečena ista ili teža kazna zatvora, a za djela u toč. 2. i 3. utvrđene su novčane kazne u iznosima 260,00 i 390,00 eura, te potom na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 650,00 eura.

1.1. Na temelju članka 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem 3. kolovoza 2025. u 00:30 do 10:30 sati, uračunato kao 1 (jedan) dan zatvora.

1.2. Okrivljenik je istom odlukom na temelju članka 139. st. 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka suda u iznosu 30,00 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Suprotno tvrdnji žalitelja o preblagoj sankciji zbog ranije osuđivanosti okrivljenika, iz predmetu priložene mjerodavne prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 3. kolovoza 2025. proizlazi da je pravomoćno kažnjavan jednom, i to odlukom Policijske postaje Trogir klasa: 211-07/24-1/1403 od 5. veljače 2024. zbog težeg prometnog prekršaja vožnje pod utjecajem alkohola (posebnim zakonom propisanom minimalnom novčanom kaznom), a žalitelj uz žalbu ne doprinosi druge pravomoćne odluke o kažnjavanosti okrivljenika, kojima bi doveo u sumnju pravilnost takvog utvrđenja u pogledu pravomoćne kažnjavanosti. Prema tome, u predmetu nema dokaza da je okrivljenik višestruki povratnik i počinitelj koji pokazuje upornost u protupravnom postupanju u prometu, kako to ističe žalitelj. Stoga je i ovaj sud mišljenja, da je s obzirom na ukupnost okolnosti u kojima je postupao inkriminirane prilike i pokajničko ponašanje uvjetna osuda pogodna za ostvarivanje svrhe prekršajno pravne sankcije. Primjenom mjere upozorenja prvostupanjski sud je uvjetovao ponašanje okrivljenika kroz najdulje vrijeme kušnje od jedne godine i time prijetnjom kazne zatvora u primjerenom trajanju od 15 dana, u slučaju ako počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna, dao do znanja da za sada nije nužno izdržavanje kazne zatvora ako prestane s činjenjem takvih prekršaja. Prema tome, težina i značaj počinjenog djela te stupanj prekršajne odgovornosti već su pravilno cijenjeni (imajući na izrečenu mjeru zatvora) i ne upućuju na osnovanost preinačenja uvjetne osude. Suprotno tvrdnji žalitelja, okrivljeniku su za preostala dva počinjena prometna prekršaja u stjecaju već odmjerene predložene novčane kazne, a koje su i posebnim zakonom propisane u fiksnim iznosima.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je okrivljeniku uz kaznu trebalo izreći i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju 3 mjeseca, budući da je ista fakultativne naravi, a iz pobijane odluke i stanja spisa prvostupanjskog spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenih svih okolnosti od utjecaja na prekršajnopravnu sankciju izveo na zakonu osnovan zaključak da predložena mjera nije svrhovita u predmetnom slučaju, s obzirom na izostanak praktičnog značenja, budući da je počinitelju vozačka dozvola oduzeta sve dok se ne podvrgne izvanrednom nadzornom liječničkom pregledu i po prirodi stvari nema pravo upravljati motornim vozilom u prometu na cesti.

7. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio i prijedlog tužitelja za oduzimanje motornog vozila kojim je počinjen prekršaj, a privremeno je oduzeto od počinitelja. Suprotno tvrdnji žalitelja da okrivljenika nije moguće na drugi način odvratiti od činjenja prekršaja, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, na koje upire kao razlog za oduzimanje vozila, u dovoljnoj mjeri cijenio kroz najdulje vrijeme provjeravanja (iz uvjetne osude), sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja, budući da se na temelju ranijeg sankcioniranja ne može zaključivati da su poduzete sve zakonom propisane mjere kako bi se okrivljenika odvratilo od činjenja prekršaja. Slijedom navedenog, i ovaj sud je mišljenja da za sada nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona za oduzimanje vozila, pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. veljače 2026.

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.