Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž Zk-74/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Svjetlani Pražić, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu, radi provedbe upisa, rješavajući žalbu LH iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Tisnom, poslovni broj Z 5952/2024 od 14. svibnja 2025., 5.veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba LH, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Tisnom, poslovni broj Z 5952/2024 od 14. svibnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

II.Nalaže se brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga LH i zabilježba žalbe.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prigovor LH, te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Tisnom, poslovni broj Z 5355/2024 od 22. ožujka 2025., točkom II. izreke naložen je upis zabilježbe odbijenog prigovora u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], točkom III. izreke, odbačen je prijedlog ŽH za svođenje na zajednički nazivnik suvlasničkih udjela br. 3. i 4. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao nedopušten.

2.Protiv prvostupanjskog rješenja, točaka I. i II. izreke, žalbu izjavljuje LH iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 5020/11, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a), iako sadržajno radilo o razlogu iz čl. 353. st. t.3. ZPP-a, koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 99. st.2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 632019 i dr., u daljnjem tekstu: ZZK-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 99. st.2. ZZK-a, utvrđeno je da prilikom donošenja navedene odluke nije počinjena neka od tih povreda.

6.Nisu osnovani navodi žaliteljice kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluke sadržane u točkama I. i II. izreke.

7.Iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:

-da je iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O 219/2023 od 25. travnja 2023., razvidno pored ostalog da su istim utvrđeni nasljednici sada pok. OH pored ostalog na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to supruga ŽH u 9/10 dijela i kćerka LH u 1/10 dijela,

-da je temeljem tog pravomoćnog rješenja, rješenjem suda poslovni broj Z 5355/2024 od 22. ožujka 2024. izvršen upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini za 9/10 dijela na ime ŽH i u 1/10 dijela na ime LH, uz istovremeno brisanje s imena LUH,

-da je protiv tog rješenja, LH izjavila prigovor ističući da je njime nezakonito dozvoljen upis prava suvlasništva na njeno ime za 1/10 dijela ranije spomenute nekretnine, umjesto u 1/8 dijela, te shodno tome predložila preinaku istog.

8.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja rukovodeći se čl. 116., 143. st.4. ZZK-a, prvostupanjski sud zaključuje da je prigovor LH neosnovan, ističući pri tome da je Zemljišno knjižni sud prilikom provedbe pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, postupio sukladno čl. 117. st.2. ZZK-a, budući da je sporni upis odredio za to ovlašteni sud i obzirom na to da je upis bio provediv.

U odnosu na tvrdnje LH, da je sporna nekretnina utvrđena bračnom stečevinom za 1/5 dijela u korist ŽH, pa a bi shodno tome dužni dio te nekretnine iznosio 1/8 dijela, sud prvog stupnja je zauzeo stav da Zk. sud nije mogao ulaziti u ocjenu valjanosti i zakonitosti rješenja temeljem kojeg je određen upis, budući da je o tim pretpostavkama odlučio ostavinski sud.

Nastavno tome, a primjenom čl. 145. st.4. ZZK-a odlučuje kao u točkama I. i II. izreke rješenja, dok pozivom na čl. 143. st.4. ZZK-a, odlučuje kao u točki III. izreke.

9.1.U kontekstu do sada izloženog neutemeljenim drži ovaj sud žalbene tvrdnje žaliteljice kojima pobija pravilnost stajališta prvostupanjskog suda u odnosu na osnovanost njenog prigovora izjavljenog protiv rješenja od 22. ožujka 2024. Ovo iz razloga, jer žaliteljica u predmetnoj žalbi ponovno ustraje na analizi ostavinskog postupka, pravilnosti postupanja ostavinskog suda u postupku u kojem je doneseno ranije spomenuto sada pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, te isto tako i dalje ustraje na tome da njen suvlasnički dio na prijepornoj nekretnini ne iznosi 1/10 dijela, već 1/8 dijela.

9.2.No, protivno takvom tumačenju, u konkretnim okolnostima, je ponajprije Zemljišnoknjižni sud prilikom provedbe rješenja o nasljeđivanju ispravno postupio, kada je proveo upis na prijepornoj nekretnini upravo onako kako je to utvrđeno predmetnim pravomoćnim rješenjem.

To stoga, što u situaciji, gdje je uknjižbu prava vlasništva odredio ne zemljišno knjižni sud, nego u ovom slučaju ostavinski sud, dakle drugi sud od onog koji treba tu uknjižbu provesti, tada je i prema uvjerenju ovog suda, mjerodavan čl. 117. st.2. ZZK- a. Sukladno čl. 117. st.2. ZZK-a, u toj pravnoj situaciji zemljišnoknjižni sud će se ograničiti samo na ispitivanje da li je upis odredilo nadležno tijelo i da li je upis provediv obzirom na stanje u zemljišnim knjigama.

To dakle znači da će se u takvoj situaciji zemljišno knjižni sud ograničiti samo na ispitivanje da li je upis odredilo nadležno tijelo i da li je upis provediv obzirom na stanje u zemljišnim knjigama, dok glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta.

U prilog prethodno navedenom, ukazuje i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u odluci poslovni broj Rev x 746/2019 od 12. travnja 2023. prema kojem zemljišno knjižni sud nije ovlašten preispitivati materijalnopravnu pravilnost pravomoćnih odluka (zemljišnoknjižnih isprava) nekog drugog suda, kada je taj sud u okviru svoje nadležnosti odredio upis u zemljišnu knjigu. Kada je tako određen upis, zemljišno knjižni sud će se ograničiti samo na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo i da li je upis provediv obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta.

9.3.Posljedično prethodno navedenom, pravilno je postupio i prvostupanjski sud kada je pobijanim rješenjem, a pozivom pored ostalog i na čl. 117. st.2. ZZK-a, zaključio da su u ovom slučaju bile ispunjene pretpostavke za odbijanje prigovora žaliteljice.

10.Zbog prethodno iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu, te potvrditi prvostupanjsko rješenje u točkama I. i II. izreke, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a u svezi s čl. 99. st.2. ZZK-a odlučiti kao u točki I. izreke, a primjenom čl. 149. st.1.4. ZZK-a, odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.

11.Rješenje suda prvog stupnja u točki III. izreke kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.

U Rijeci, 5.veljače 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić