Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl. br. Gž Ovr 588/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put br.1., OIB: 29524210204, zastupan po punomoćnicima iz OD Zec i partneri d.o.o. odvjetnicima iz Osijeka, protiv ovršenice RRĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi troškova izvansudske ovrhe, rješavajući žalbu ovršhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr 381/2025 od 17. ožujka 2025., 5.veljače 2026.
r i j e š i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u u Splitu Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr 381/2025 od 17. ožujka 2025. u dijelu u kojem ovrhovoditelju nije dosuđen trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 eur sa pripadajućim zakonskim zatezniom kamatama.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, naloženo je ovršenici da naknadi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 28,13 eur na ime troška izvansudske ovrhe sa zakonskim zateznim kamatama počam od 20. veljače 2025. do isplate, dok je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za isplatu troškova u iznosu od 62,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.
2.Protiv prvostupanjskog rješenja, u dijelu u kojem ovrhovoditelju nije dosuđen preostali zatraženi trošak u iznosu od 62,50 eur sa pripadajućim zakonskim zatezniom kamatama, isti izjavljuje žalbu, iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: OZ-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5.Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1 OZ-a, na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.
6.Nisu osnovani navodi ovrhovoditelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjske odluke sadržane u točki II. izreke u odbijajućem dijelu za iznos troška izvansudske ovrhe od 62,50 eur.
7.Iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog:
-da je temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja poslovni broj Ovrv 27388/2024 od 2. prosinca 2024. ovršenica bila u obvezi ovrhovoditelju isplatiti iznos od 66,25 eur, što ista nije učinila,
-da se stoga ovrhovoditelj obratio Financijskoj agenciji sa zahtjevom za izravnu naplatu,
-da je temeljem toga ovrhovoditelj podnio sudu zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 90,63 eur.
8.1.Sukladno prednjem, prvostupanjski je sud primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te Tbr. 11.t.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/2023, dalje: Tarife), ovrhovoditelju priznao trošak sastava zahtjeva za naplatu FINA-i u ukupnom iznosu od 10,00 eur, te trošak sastava zahtjeva za naknadu troška primjenom Tbr. 11. t.6. Tarife u ukupnom iznosu od 12,50 eur, odnosno 22,50 eur, uz uvećanje za PDV odnosno ukupno 28,13 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 30. st.3. OZ-a.
8.2.U odnosu na preostali zatraženi trošak na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eur, stav je suda prvog stupnja da je taj dio zahtjeva ovrhovoditelja neosnovan iz razloga jer da javni bilježnik i bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju, u skladu sa čl. 283. st.1. i 2. OZ-a. Pri tome, neutemeljenim drži pozivanje ovrhovoditelja na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH poslovnih broj Rev 74/2023 (dalje: Rev 74/23) i Rev 229/2023 (dalje: Rev 229/23), držeći da se iste ne mogu primijeniti na konkretan slučaj, jer da se u istima daje odgovor na neka druga pitanja, no ne i na ovo koje se odnosi na naknadu troška za pribavu klauzulu pravomoćnosti, dok se s druge strane poziva na pravna stajališta izražena u većem broju odluka donesenih po Županijskim sudovima u Republici Hrvatskoj.
Slijedom navedenog, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
9.1.Obzirom na prednje izloženo, pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji postupio sud prvog stupnja kada je zaključio da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, nastavno čemu nije u pravu ovrhovoditelj kad i u žalbenoj fazi postupka, ustraje na pravnom shvaćanju izraženom u odluci Rev 74/23.
Naime, prema shvaćanju iznesenom u navedenoj revizijskoj odluci, a koje je istovjetno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. lipnja 2023., ovrhovoditelj ima pravo na naknadu za radnje pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, no suprotno tumačenju ovrhovoditelja, to shvaćanje, kao što je ispravno zakljućio i prvostupanjski sud, ni prema uvjerenju ovog suda nije primjenjivo na ovaj konkretan slučaj, jer klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti sukladno čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a, izdaje javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave bez zahtjeva ovrhovoditelja odnosno punomoćnika ovrhovoditelja. Slijedom toga, bi bilo potpuno neosnovano i protivno čl. 155. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a, priznati ovrhovoditelju pravo na troška koji nije imao.
9.2.Pored toga, ranije spomenuto pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. lipnja 2023., na koje ovrhovoditelj također upire u žalbi, isto tako ni prema ocjeni ovog suda nije primjenjivo na ovaj slučaj ni iz razloga jer se isti odnose na izravnu naplatu, dok se ovdje radi o izvansudskoj ovrsi iz čl. 284. OZ-a, u kojem postupku dolaze primjenu čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a, kojima je propisana dužnost javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja odnosno punomoćnika ovrhovoditelja, stavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom dostaviti ovrhovoditelju.
Dakle, prema navedenoj zakonskoj odredbi obveza je javnog bilježnika da u slučaju ne zaprimanja prigovora, bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju iz čega proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke posve nepotrebno za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a.
10.Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja, te potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem ovrhovoditelju nije dosuđen trošak u visini od 62,50 eur, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.
11. Ovrhovoditelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
12.Rješenje suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu, kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.
U Rijeci, 5.veljače 2026.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
