Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R 194/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednika vijeća Filke Pejković, suca izvjestitelja Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miri Marinović odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića br. 33., OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz OD Mateša & Kapitan odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 1059/2024 od 9. srpnja 2025., u sjednici vijeća 5.veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice ĐA, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 1059/2024 od 9. srpnja 2025. u točki V. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 6.486,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki VI. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.943,75 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II.Djelomično se uvažava žalba tužiteljice, preinačava citirana prvostupanjska presuda u točki V. izreke u preostalom odbijajućem dijelu za iznos od 130,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

„Nalaže se tuženici CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862 Zagreb, Vatroslava Jagića br. 33., da tužitelju ĐA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., na ime pravične novčane naknade isplati daljnji iznos od 130,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

III.Odbija se tužiteljica s zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime pravične novčane naknade iznos od 1.900,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama počam od 24. srpnja 2024. do isplate, točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđen iznos naknade štete za razdoblje od 30. lipnja 2024. do 23. srpnja 2024., točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 284,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama počam od 9. srpnja 2025. do isplate, točkom IV. izreke odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za zakonske zatezne kamate na iznos glavnice iz točke III. izreke za razdoblje od 3. lipnja 2024. do 8. srpnja 2025., točkom V. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 6.616,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan, te je točkom VI. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 706,25 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, točke V. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki VI. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen preostali zatraženi parnični trošak, ista podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 5020/11, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužiteljice je osnovana u manjem dijelu.

5.1.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, u granicama žalbenih razloga tužiteljice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, a isto tako da nije počinjena ni postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.2.1.Isto tako, nije u pravu tužiteljica kada ističe da je sud prvog stupnja točkom V. izreke pored ostalog odlučio i o neegzistirajućem tužbenom zahtjevu u visini od 6.616,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama čime sadržajno upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.12. ZPP-a. Naime, iz stanja u spisu razvidno je pored ostalog da je tužiteljica prvotno podnesenom tužbom zatražila naknadu štete u ukupnom iznosu od 8.800,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 12. svibnja 2025. uredila tužbeni zahtjev na način da je zatražila naknadu štete u visini od 2.526,95 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (sukladno čl. 193. ZPP-a, djelomično smanjila prvotno postavljeni tužbeni zahtjev za iznos od 6.273,05 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama), no da se tuženik podneskom od 29. svibnja 2025. usprotivio tom djelomičnom povlačenju.

5.2.2.U takvoj pravnoj situaciji, protivno tumačenju tužiteljice, prvostupanjski je sud sukladno čl. 193. ZPP-a, prilikom donošenja pobijane presude morao odlučiti i o povučenom dijelu zahtjeva za naknadu štete u visini od 6.273,05 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, slijedom čega prema ocjeni ovog suda, sud time nije počinio prednje navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. U svezi prednjeg, ukazuje se tužiteljici i na to da se sud prvog stupnja u obrazloženju presude pravilno pozvao na čl. 193. ZPP-a, koji regulira pitanje povlačenja tužbe, jer se ni prema prosudbi ovog suda ovdje nije radilo samo o smanjenju tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. ZPP-a, čemu se tuženik ne može protiviti, već o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva upravo u smislu čl. 193. ZPP-a, čemu se tuženik nakon upuštanje u raspravljanje može protiviti (što je tuženik u konkretnom slučaju i učinio). Pri tome, je pravilno prvostupanjski sud uvažio pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH sa sjednice Građanskog odjela od 26. travnja 2021.

5.3.U kontekstu prednje rečenog, nameće se zaključak da je točkom V. izreke, prvostupanjski sud odbio kao neosnovan i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 378,95 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji međutim, nije obuhvaćen djelomičnim povlačenjem zahtjeva, već je to dio zahtjeva sadržanog u točki I. izreke preciziranog tužbenog zahtjeva tužiteljice, posljedično čemu nema govora da bi odbijanjem tog dijela, sud odlučio o neegzistirajućem zahtjevu, kako to pogrešno smatra tužiteljica, odnosno počinio gore spomenutu povredu.

6.Obzirom na prednje, nije u pravu tužiteljica kada ukazuje na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na odluku suda prvog stupnja sadržanu u točki V. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 342,95 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, budući da je prema uvjerenju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve pravno relevantne činjenice.

Međutim, djelomično su osnovani navodi tužiteljice kojima glede te odluke upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Iz rezultata dokaznog postupka u bitnome proizlazi:

-da je tužiteljica 25. siječnja 2024. stradala kao zaposlenik KBC Sestre milosrdnice za vrijeme obavljanja redovnih poslova i radnih zadataka spremačice, kada je naišla na sklizak beton i pala, zadobivši pri tome ozljedu lijeve noge,

-da među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, nastavak štetnog događaja, kao ni odštetna odgovornost,

-da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica uslijed zadobivene povrede trpila bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 4 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 40 dana; da je pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume, kao i sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 20 dana; da je također tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 71 sat.

8.Sukladno ovakvim utvrđenjima, sud prvog stupnja primjenom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), zaključuje da u konkretnoj pravnoj situaciji, tužiteljica proima pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 1.900,00 eur (iznos od 900,00 eur po kriteriju tjelesnih bolova, iznos od 1.000,00 eur po kriteriju pretrpljenog straha) sa zakonskim zateznim kamatama primjenom čl. 1103. u svezi čl. 29. ZOO-a, počam od podnošenja tužbe 24. srpnja 2024. do isplate. Neosnovanim smatra zahtjev tužiteljice u odnosu na tijek zateznih kamata za razdoblje od 3. lipnja do 23. srpnja 2024., iz razloga jer da je s tim datumom ista podnijela odštetni zahtjev svom poslodavcu, a ne tuženiku.

Na ime pretrpljene imovinske štete, dosuđena je tužiteljici naknada u visini od 284,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama i to od donošenja presude, budući da je tek time utvrđena visina te štete, nastavno čemu odbija njen zahtjev u odnosu na tijek zateznih kamata za razdoblje od 3. lipnja do 8. srpnja 2025. kao neosnovan. Odluku o trošku temelji na čl. 154. st.2. ZPP-a.

9.1.Shodno prethodno navedenom, nisu ovome sudu prihvatljivi razlozi kojima se rukovodio sud prvog stupnja kada je utvrdio visinu pravične naknade po kriteriju pretrpljenih tjelesnih bolova.

Ovo iz razloga jer prema prosudbi ovog suda, sagledavajući sve okolnosti slučaja, težinu zadobivenih povreda, činjenicu da je do povrede došlo na radnom mjestu, tužiteljici po navedenom kriteriju pored iznosa od 900,00 eur, koliko je dosuđeno pobijanom presudom, pripada i daljnji iznos od 130,00 eur, odnosno sveukupno 1.030,00 eur, koji iznos drži ovaj sud pravičnom novčanom naknadom u skladu s čl. 19. u svezi čl. 1100. ZOO-a, u odnosu na težinu i trajanje pretrpljenih bolova.

Kako dakle prema stavu ovog suda, na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tužitelju u konačnici pripada ukupni iznos od 2.030,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, to je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, valjalo obvezati tuženika da naknadi tužiteljici daljnji iznos pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 130,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9.2.U kontekstu prethodno rečenog, neosnovanim drži ovaj sud navode tužiteljice u dijelu u kojem smatra da joj osim ukupno dosuđene neimovinske i imovinske štete od 2.184,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pripada naknada štete u daljnjem iznosu od 130,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Shodno tome, po ocjeni ovog suda, okolnosti slučaja, točnije štetnog događaja, težina povreda koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, posljedice koje su zaostale protivno stajalištu iste, ipak ne opravdavaju dosudu novčane naknade u preostalom zatraženom iznosu od 212,95 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog čega se taj dio tužbenog zahtjeva i prema prosudbi ovog suda ukazuje neosnovanim, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja točkom V. izreke.

10.Rukovodeći se svime do sada izloženim, napose glede neutemeljenih žalbenih tvrdnji tužiteljice o meritornom odlučivanju o navodnom „neegzistirajućem“ zahtjevu, neosnovanim smatra ovaj sud žalbene navode tužiteljice u dijelu u kojem pobija odluku o trošku, posebice glede konačnog uspjeha iste u ovoj parnici, koji se nije promijenio neovisno o djelomičnom preinačenju točke V. izreke presude. Naime, kako je iz uvodno iznesenih razloga razvidno zbog čega je pobijanom presudom trebalo odlučiti o osnovanosti prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, to nije bilo mjesta drugačijem utvrđivanju uspjeha tužiteljice u ovoj parnici.

11.Zbog svih do sada iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužiteljice, potvrditi prvostupanjsku presudu u točki V. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 6.486,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki VI. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.943,75 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice, preinačena je pobijana presuda u točki V. izreke u preostalom odbijajućem dijelu za iznos od 130,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pozivom na čl. 373. t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude.

12.U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka, valja reći da iako je dosadašnjeg dijela obrazloženja razvidno da je povodom žalbe iste, preinačena djelomično prvostupanjska presuda u točki V. izreke u odbijajućem dijelu, no kako tužiteljica istodobno nije uspjela sa drugim žalbenim navodima, stajalište je ovog suda da je u konkretnom slučaju uspjeh tužiteljice s žalbom neznatan u smislu čl. 154. st.5. ZPP-a, slijedom čega je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

13.Presuda suda prvog stupnja u točkama I., II., III. i IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 5.veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković