Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-292/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĆ, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Klaić&Klaić odvjetnicima iz Kutine, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada Siska, Sisak, Vatrogasna br.1., OIB: 16951063251, zastupanog po punomoćnici Vlasti Joksimović odvjetnici iz Siska, radi isplate, odlučujući po žalbama stranaka, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr 18/2024 od 17. listopada 2025., u sjednici vijeća 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja OĆ i tuženika Javne vatrogasne postrojbe, te se potvrđuje presuda Općinskog suda Sisku, poslovni broj Pr 18/2024 od 17. listopada 2025. u točkama I. i II. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 805,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u točki IV. izreke.

II.Djelomično se uvažava žalba tužitelja OĆ, te se preinačuje citirana prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 245,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se odbija tuženik sa tim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška.

III.Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.573,70 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni iznos, točkom II. izreke odbijen je tužitelj s zahtjevom za isplatu dodatka na mjesečnu plaću u iznosu od 6.961,27 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.050,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 300,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, točke II. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki III. izreke, žalbu podnosi tužitelj, a protiv točke I. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki IV. izreke, žalbu podnosi tuženik, oboje iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/191991, 91/92, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).

3.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4.Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi u donošenju istog bila ostvarena jedna od bitnih postupovnih povreda iz čl.354. st.2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.

6.Nisu osnovani navodi tužitelja, kao ni tuženika, kojima upiru na postojanje žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava, u odnosu na odluke sadržane u točkama I. i II. izreke.

7.U ovoj fazi postupka i nadalje je sporno da li tužitelj kao profesionalni vatrogasac ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, odnosno da li se Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“, broj 63/2021, dalje: Uredba/21), u dijelu u kojem je dodan čl. 11d., primjenjuje i na profesionalne vatrogasce u javnoj službi, da li se ista primjenjuje u razdoblju prije njenog stupanja na snagu, u razdoblju prije nego određena vatrogasna postrojba uskladi svoje poslovanje s odredbama Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova („Narodne novine“, broj 46/2023 , dalje: Pravilnik/23).

8.Iz stanja u spisu proizlazi u bitnome:

-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u pravno relevantnom razdoblju temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu ...,

-da su poslovi vatrogasca sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“, broj 5/1984).,

-da Vlada RH nije donijela Uredbu iz čl. 76. st.10. Zakon a o vatrogastvu („Narodne novine“, broj 125/2019, 114/2022, 155/2023, dalje: ZV-a/19),

-da iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da razlika za period pobliže naveden u točki I. izreke pobijane presude iznosi 2.573,70 eur bruto,

-da je tužitelj na ročištu od 15. studenog 2024. djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 3.070,11 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9.1. Odlučujuću o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja ponajprije vezano za prigovor tuženika o neosnovanosti manifestacijskog zahtjeva tužitelja, a time i neurednosti tužbe istog, utvrđuje da je taj prigovor neosnovan, budući da je tužitelja osnovano sukladno čl. 186.b. st.3. ZPP-a, uz neodređeni zahtjev, istaknuo i zahtjev kojim je tražio od suda da naloži tuženiku dostavu podataka, bez kojih i provedenog financijskog vještačenja nije mogao postaviti određeni zahtjev. Nadalje, je glede merituma spora, uvažio čl. 2. st.1. t.20., čl. 68. st.1., 76. st.1. i 10., 127. ZV/19, čl. 11. Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“, broj 74/2002, 58/2008, 119/2011, 33/2013, 65/2015, 2/2017, dalje: Uredba/02), čl. 3. Uredbe/21, čl.2., 10., 31., 36. Pravilnik/23, kao i Prilog I istog, čl. 90. st.1. do 5. Ustava RH („Narodne novine“ broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustav RH).

Nastavno tome, prvostupanjski sud zauzima stav da kako je Hrvatska vatrogasna zajednica središnji državni ured, da je pravilnik/23 „drugi propis državnog tijela“m zbog čega da u smislu čl. 90. st.4. Ustava ne može imati povratno djelovanje, a kako se ne radi o zakonu, da takvo djelovanje ne mogu imati ni pojedine odredbe tog propisa sukladno čl. 90. st.5. Ustava. Iz tih razloga sud drži da se ne može primijeniti Pravilnik/23 na razdoblje prije njegova stupanja na snagu, dakle prije 1. svibnja 2023., kao ni Uredba/21.

9.2.No, unatoč tome, sud prvog stupnja uvažava čl. 35. st.5., 108. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/2017, 12/2018, dalje: KU/17), napose člo.108. istog, za kojeg smatra da upućuje na primjenu propisa za državne službenike i namještenike, odnosno na primjenu Uredbe/21, uz razliku da će se kod primjene KU/17 sredstva za plaću i materijalna davanja osigurati u državnom proračunu. Nadalje, sud drži da se od 1. svibnja 2022. primijenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike od 9. studenog 2017. („Narodne novine“ broj 56/2022, dalje: KU/22) koji ne sadrži odredbu koja bi odgovarala čl. 108. KU/17, slijedom čega zaključuje da KU/22 ne upućuje na primjenu propisa za državne službenike i namještenike, a time ni na Uredbu/21. Stoga, unatoč činjenici da se radi o sličnim ili skoro istovjetnim poslovima, bez propisa ili ugovora koji bi upućivao na primjenu propisa koji se odnose za državne službenike i namještenike, prema uvjerenju prvostupanjskog suda ne može se za vrijeme od prestanka važenja KU/17 do stupanja na snagu Pravilnika/23, točnije 1. svibnja 2023., doći do primjene Uredbe/21 na profesionalne vatrogasce u javnim službama.

9.3.Rukovodeći se prethodno navedenim, sud prvog stupnja nakon provedenog financijskog vještačenja, kojim je utvrđena visina razlike koju tužitelj potražuje, a za razdoblje za koje mu po ocjeni suda zatraženi dodatak pripada, djelomično udovoljava tužbenom zahtjevu tužitelja na način da mu dosuđuje iznos od 2.573,70 eur sa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni iznos, dok je s preostalim dijelom zahtjeva isti odbijen, te je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke. O troškovima postupka sud odlučuje primjenom čl. 154. st.2., 156. i čl. 158. st.1. ZPP-a.

Ujedno sud kao neosnovan odbija tuženikov prigovor zastare, primjenom čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR-a/14).

10.1.U kontekstu prethodno iznesenog, neutemeljenim drži ovaj sud opširne žalbene tvrdnje tužitelja kojima pobija pravilnost stajališta suda prvog stupnja o neosnovanosti dijela tužbenog zahtjeva odbijenog točkom II. izreke, upirući na pojedine odredbe ZV/19, Pravilnika/23, tumačeći te odredbe tako da bi bio osnovan i taj dio tužbenog zahtjeva.

No, protivno ocjeni tužitelja, pravilno je u konkretnim okolnostima, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke protumačio, a zatim i primijenio mjerodavne napose podzakonske propise, koji u ovom slučaju dolaze u primjenu, te shodno tome zaključio za koji je dio utuženog razdoblja tužbeni zahtjev osnovan, odnosno pravilno utvrdio da za razdoblje navedeno u točki II. izreke, zahtjev tužitelja nije osnovan jer za to nisu bile ispunjene potrebne zakonske pretpostavke. Slijedom toga, pogrešno je i prema prosudbi ovog suda, tužitelj protumačio čl. 68. st.3., 76. st. 4. i 10., 120. ZV/19, odredbe Pravilnika/23, odredbe Uredbe/21, istodobno se pozivajući na tumačenje Hrvatske vatrogasne zajednice Pravilnika/23, koje protivno stavu tužitelja, nije pravno relevantno u ovoj pravnoj situaciji.

10.2.U odnosu na žalbene navode tužitelja u dijelu u kojem se poziva na povoljnije pravo u smislu čl. 12. ZR/14, valja reći da prema stajalištu ovog suda u utuženom razdoblju nije za tužitelja postojalo povoljnije pravo, što konkretno ima za posljedicu da i prema uvjerenju ovog suda tužitelju kao profesionalnom vatrogascu samo za razdoblje pobliže navedeno točkom I. izreke pobijane presude, pripada pravo na dodatak od 25% za poslove s posebnim uvjetima rada, a na temelju Uredbe/21, čija je visina utvrđena provedenim financijskim vještačenjem, što dalje znači da je za preostalo utuženo razdoblje zahtjev neosnovan.

11.Isto tako, nisu ovome sudu prihvatljive ni žalbene tvrdnje tuženika, koji smatra da se, prihvaćajući dio tužbenog zahtjeva na način pobliže naveden u točki I. izreke, prvostupanjski sud pozvao na materijalno pravo koje u ovom slučaju ne dolazi u primjenu, napose upirući na čl. 108. KU/17, te smatrajući da je pri tome sud zanemario čl. 9. ZR/14.

Međutim, suprotno tome, ocjena je ovog suda, da je sud prvog stupnja obzirom na dvojbu koja se pojavila u ovom predmetu, a vezanu za pitanje primjene Uredbe/21 i na razdoblje prije njenog stupanja na snagu, a u razdoblju prije nego određena vatrogasna postrojba uskladila svoje poslovanje s odredbama Pravilnika/23, ispravno primijenio sve pravno relevantne materijalnopravne odredbe. Sukladno tome je sud osnovano zaključio za koji je dio utuženog razdoblja tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, što je u konkretnoj pravnoj situaciji upravo period naveden u točki I. izreke presude.

12.Obzirom na žalbene tvrdnje kako tužitelja glede odluke sadržane u točki II. izreke, a isto tako i žalbene tvrdnje tuženika glede odluke sadržane u točki I. izreke, ovdje valja ukazati na pravno shvaćanje koje je o ovom pravnom pitanju zauzeo Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Gop 2/2024 od 27. studenog 2024., u kojoj je na postavljeno pitanje koje je glasilo:

„Primjenjuje li se na profesionalne vatrogasce i u kojem razdoblju dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredba o izmjeni i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“, br. 63/21)“,

odgovoreno:

„Dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredba o izmjeni i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“, br. 63/21)“, primjenjuje se na profesionalne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u razdoblju od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., ako u tim razdobljima nije postojalo za njih povoljnije pravo, u kojem se slučaju primjenjuje za njih, kao radnike, najpovoljnije pravo.“

13.Kako prema stavu ovog suda, tuženik ni na koji način svojim žalbenim navodima nije doveo u dvojbu pravilnost stajališta suda prvog stupnja iznesenog u obrazloženju pobijane presude, a glede odluka sadržanih u točkama I. i II. izreke, prosudba je ovog da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi u odnosu na navedene odluke, zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

14.1.No, što se tiče žalbenih tvrdnji tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka, valja reći da su isti djelomice osnovani.

Ponajprije se ukazuje sudu prvog stupnja da iz stanja u spisu nije razvidno da je tuženik, nakon što je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev (podneskom od 24. ožujka 2025.), a ni kasnije sve do zaključenja glavne rasprave, izrijekom zatražio naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio zahtjeva, a da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka, uzeo u obzir i te troškove tuženika. Shodno tome, ovaj sud drži da u konkretnim okolnostima, nije bilo valjanog zakonskog uporišta da se kod izračuna uspjeha parničnih stranaka, napose tuženika uzima u obzir i visina povučenog dijela, budući da taj dio troška tuženik nije ni na koji način specificirao.

14.2.Sa druge strane, pogrešnim smatra ovaj sud stajalište tužitelja da je u ovoj parnici u cijelosti uspio sa osnovom svog tužbenog zahtjeva. To iz razloga, jer je iz izreke pobijane presude, točnije točke I. izreke nedvojbeno proizlazi da je udovoljeno njegovu zahtjevu za razdoblje od lipnja 2021. do zaključno s travnjem 2022., dok je točkom II. izreke odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom za razdoblje od siječnja 2020. do zaključno sa lipnjem 2021., te počam od svibnja 2022. do zaključno sa travnjem 2023. Drugim riječima, zahtjev tužitelja je samo u odnosu na tražbinu za lipanj 2021., djelomično prihvaćen točkom I. izreke, te djelomično odbijen točkom II. izreke. Nastavno rečenom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj prvenstveno sa osnovom zahtjeva uspio samo djelomično, što ima za posljedicu o po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju dolazi u primjenu čl. 154. st.2. ZPP-a.

14.3.Međutim, vodeći računa o visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a u svezi s time o visini udovoljenog dijela zahtjeva, prosudba je ovog suda da je tužitelj sa osnovom uspio s 27% (a ne 20%), što dalje znači da je u tom omjeru uspio i s visinom zahtjeva, slijedom čega je tuženik u ovoj parnici s osnovom, a onda i s visinom uspio u preostalih 73%. Slijedom toga, a primjenom čl. 154. st.2. ZPP-a, kako je tuženik taj koji je u većem omjeru uspio u ovoj parnici, to je valjalo uspjeh istog umanjiti za uspjeh tužitelja, kako je to ispravno učinio i sud prvog stupnja, posljedično čemu je konačni uspjeh tuženika 46%, u kojem je opsegu tužitelj dužan naknaditi tuženiku nastali parnični trošak.

14.4.To dakle znači, da je obveza tužitelja da na ime parničnih troškova isplati tuženiku 805,00 eur, a ne 1.050,00 eur, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud, slijedom čega je valjalo preinačiti odluku o trošku sadržanu u točki III. izreke, te odbiti tuženika sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 245,00 eur, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

15.1.U odnosu na žalbene navode tuženika kojima pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja vezano za naknadu troškova vještačenja tužitelju, za istaknuti je da ti navodi po uvjerenju ovog suda nisu osnovani, budući da je u konkretnim okolnostima pravilno prvostupanjski sud, ove troškove dosudio tužitelju, pozivom na čl. 156. st.1. ZPP-a, obzirom da su za to bile ispunjene zakonske pretpostavke.

16.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti kao neosnovane žalbe parničnih stranaka, te potvrditi pobijanu presudu u točkama I. i II. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 805,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u točki IV. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 245,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude, primjenom čl. 380. t.3. ZPP-a.

17.U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, ovaj je sud vodio računa da je isti sa izjavljenom žalbom, uspio razmjerno samo s neznatnim dijelom, slijedom čega ovaj sud drži da tužitelju nisu nastali posebni troškovi, pa je stoga primjenom neznatnog dijela čl. 154. st.5. ZPP-a, valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, točkom III. izreke ove presude.

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci, 5. veljače 2026.,

Predsjednica vijeća

Filka Pejković