Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-41/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VN, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog SN, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-14/2026-8 od 21. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog VN odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog VN, produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po branitelju odvjetniku Matiji Šabijanu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine i zamijeni mjerama opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti s tvrdnjom da nije znao, niti je mogao znati da osobe koje je prevozio nemaju potrebne isprave za ulazak i boravak u Republiku Hrvatsku, te da nije postupao iz koristoljublja. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je okrivljenik svjesno i voljno, na inkriminirani način, prevozeći državljane Turske, koji nisu imali potrebne isprave za ulazak, boravak i kretanje na teritoriju Republike Hrvatske, niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, iz koristoljublja počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 proizlazi prije svega iz svjedočkih iskaza stranih državljana, zatim izvješća o postupanju policijskih službenika u svezi zaustavljanja vozila kojim je upravljao okrivljenik u mjestu Donja Višnjica, u kojem mjestu je prevozio pet državljana Turske, kao i obrane okrivljenika u kojoj je opisao način na koji je angažiran za prijevoz i izvršio prijevoz, pri čemu žalitelju valja ukazati da je sam okrivljenik izjavio da mu je obećana novčana naknada u iznosu od 150,00 eura po prevezenoj osobi. Iz, u iskazima svjedoka i obrani okrivljenika, opisanog načina na koji je organiziran i izvršen prijevoz državljana Turske i prema ocjeni ovog suda proizlazi potrebiti stupanj vjerojatnosti da je prijevoz izvršen u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca, te da je okrivljenik svjesno i voljno, u okviru tog lanca, sudjelovao u ilegalnom prevoženju stranih državljana iz koristoljublja. Stoga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje.

6. Također nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega s navođenjem da živi i radi u [adresa], Republika Češka, koja je država članica Europske unije, te da nema namjeru bježati radi izbjegavanja kaznenog postupka, s time da se njegova nazočnost u postupku može osigurati i izdavanjem europskog uhidbenog naloga. Naime, suprotno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog suda, činjenica da je okrivljenik državljanin Republike Ukrajine, da ima prebivalište u [adresa] gdje radi, s time da za teritorij Republike Hrvatske nije vezan nikakvim osobnim niti poslovnim vezama, već je očito na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Što se tiče mogućnosti izdavanja europskog uhidbenog naloga u slučaju da bi boravkom na slobodi okrivljenik napustio teritorij Republike Hrvatske, valja navesti da je uvjet za izdavanje europskog uhidbenog naloga postojanje rješenja o određivanje istražnog zatvora zbog bijega, zbog čega navedena mogućnost ničim ne utječe na pravilnost utvrđenja postojanja opasnosti od bijega. Stoga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega.

7. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom, pri čemu valja imati u vidu i prirodu kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, koja podrazumijeva prelazak državnih granica bez putnih isprava, izvan granične kontrole.

8. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju čl. 494. st. 4. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 5. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček