Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-2246/2025-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sutkinja dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, članice vijeća i izvjestiteljice Vesne Bjelousov i sutkinje Anđele Bošković-Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Stipanka Mandac, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Strukan Delić Mandac d.o.o. Zagreb, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koju zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4465/2024-7 od 18. lipnja 2025., 5. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4465/2024-7 od 18. lipnja 2025.
II. Tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I./ Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 9. stavak 2. Ugovora o kreditu, ..., sklopljenog dana 09.02.2006. godine, između tužitelja HA, kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, kao kreditora, koja glasi: '' Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.
II./ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) isplati iznos od 321,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23. veljače 2007. do isplate, sve to do 31. prosinca 2007. po stopi sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
III./ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) naknadi parnični trošak od 207,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/19., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 159/23., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu uz dosudu troška tog podneska.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu od 9. veljače 2006. prema kojem korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor i zahtjev za isplatu iznosa od 321,01 eura naknade za prijevremenu otplatu.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužitelj sklopio s tuženom Ugovor o kreditu na iznos od 20.210,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da je čl. 9. st. 2. ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi iskaza tužitelja da se o toj odredbi nije pregovaralo, kao i da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj te odredbe.
9. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je stavljen u neravnopravan položaj jer nije imao stvarne mogućnosti pregovarati o sadržaju naknade, a čiju visinu određuje tužena jednostrano svojom odlukom. Naknada za prijevremenu otplatu naplaćena je prilikom prijevremenog zatvaranja kredita.
10. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
11. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pozivom na odredbu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje ZZP) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
12. Nadalje, ta ugovorna odredba iako je lako razumljiva i lako uočljiva, nije poštena.
13. S tim u vezi, valja navesti da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ta naknada, nego je određena u paušalnom iznosu od odobrenog kredita i što ujedno znači da korisnici kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju veću naknadu iz čega proizlazi da tako ugovorenom naknadom nisu podmireni stvarni troškovi jer bi u tom slučaju tužena naknadu iskazala u nominalnom iznosu.
14. Tužitelju nije razjašnjena relacija između te naknade i zauzvrat pruženih usluga odnosno koji su to troškovi koji su objektivno nastali i koji bi trebali biti podmireni iz iznosa naknade.
15. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužene kako nije riječ o nepoštenoj odredbi iako se radi o standardnom ugovoru, kao i da je tužitelj imao saznanja o navedenoj odredbi pri sklapanju ugovora.
16. Time se ističe subjektivno i vlastito pravno mišljenje koje je u suprotnosti s rezultatima postupka.
17. Neosnovan je i prigovor zastare jer se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u zaključku sa sjednice održane 30. siječnja 2020., a prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 i čl. 104. st. 1. ZOO/91 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
18. U ovoj pravnoj stvari ne radi se o povredi manjeg značaja jer je podnesen veći broj tužbi iz iste činjenične i pravne osnove, tako da se radi o javnom interesu.
19. Neosnovano tužena ističe žalbenim navodima da nije bilo osnove za dosuđenje zatezne kamate od izvršene isplate. Odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 128/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
20. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je odredba o naknadi nepoštena, a to znači nesavjesnost kreditne institucije, tako da je zatezna kamata pravilno određena od dana stjecanja tužene.
21. Odluka o trošku postupka pravilna je i zakonita, a tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 50 % propisane vrijednosti, tako da se neosnovano ukazuje na suprotno.
22. S obzirom na izloženo, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 5. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Zagrajski
