Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-980/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Jelene Bušić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 102/2020-33 od 11. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i tuženika odbijaju se kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane te se presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-102/2020-33 od 11. travnja 2023.:

a) potvrđuje u pobijanim toč. I., II., III., VI., VIII. te u pobijanom dosuđujućem dijelu toč. V. izreke presude,

b) potvrđuje u pobijanim toč. I. i II. izreke rješenja,

c) ukida u pobijanim toč. VII. i IX. te u odbijajućem dijelu pobijane toč. V. izreke presude i u tome dijelu vraća sud prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu i tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: " I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o [broj kredita] sklopljen dana 28.12.2004. godine, između tužiteljice JL iz [adresa], kao korisnika kredita i založnog dužnika, RL iz [adresa], kao sudužnika, BL iz [adresa], kao sudužnika i tužene Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., Zagreb, Podružnica Varaždin, [adresa] (danas: Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 ) kao kreditora, solemniziran u javnobilježničkom uredu FL iz [adresa], dana 30.12.2004. godine pod brojem OU-1510/04.

II. Utvrđuje se da je ništetan Aneks I. Ugovora o [broj kredita] sklopljen dana 25.10.2011. godine, između tužiteljice JL iz [adresa], kao korisnika kredita i založnog dužnika, RL iz [adresa], kao sudužnika, BL iz [adresa], kao sudužnika i tužene Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Podružnica Varaždin, [adresa] ( danas: Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 ) kao kreditora, solemniziran u javnobilježničkom uredu FL iz [adresa], dana 26.10.2011. godine pod brojem OV-9440/11.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati troškove ovog postupka sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude."

II. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj broj [broj kredita] dana od 28.12.2004. godine, između tužiteljice JL iz [adresa], kao korisnika kredita i založnog dužnika, RL iz [adresa], kao sudužnika, BL iz [adresa],

[adresa], kao sudužnika i tužene Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Podružnica Varaždin, [adresa] ( danas: Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 ) kao kreditora, solemniziran u javnobilježničkom uredu FL iz [adresa], dana 30.12.2004. godine pod brojem OU- 1510/04.:

- dio odredbe čl. 6. koji glasi: "

... sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune."

- dio odredbe čl. 3. II., drugi odlomak koji glasi:

„obračunatim po srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke "

- dio odredbe čl. 3. II., treći odlomak koji glasi:

„obračunatim po srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća.”

- odredba čl. 5 . koja glasi:

"Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 0,63 % (nulacijelihšezdesettri posto) jednokratno. Korisnik kredita se nadalje obvezuje da će snositi sve troškove u svezi s izradom Ugovora, Javnobilježničke i sudske pristojbe. Korisnik kredita se obvezuje snositi i druge eventualno nastale nuzgredne troškove."

- odredba čl. 8. st. 3. koja glasi: "U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo AlpeAdria-Bank d.d."

III. Utvrđuje se djelomično ništetnim Aneks I. Ugovora o [broj kredita] sklopljen dana 25.10.2011. godine, između tužiteljice JL iz [adresa], kao korisnika kredita i založnog dužnika, RL iz [adresa], kao sudužnika, BL iz [adresa],

[adresa], kao sudužnika i tužene Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Podružnica Varaždin, [adresa] ( danas: Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 ) kao kreditora, solemniziran u javnobilježničkom uredu FL iz [adresa], dana 26.10.2011. godine pod brojem OV- 9440/11

- u čl.1.st.2. koji glasi:

„Ugovorne strane su suglasne da glavnica kredita na dan 30.09.2011. (tridesetog rujna dvijetisućejedanaeste) godine iznosi 42.514,47 CHF (četrdesetdvije tisuće petsto četrnaest CHF i 47/100 ) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d., te da se ista uvećava za naknadu za provedbu moratorija u skladu s ovim Aneksom. Ugovorne strane su suglasne da glavnica kredita uvećana za naknadu iznosi 42.939,61 CHF

(četrdesetdvijetisućedevetstotridesetdevettisuća CHF i 61/100) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo AlpeAdria Bank d.d., koji iznos predstavlja novu glavnicu kredita na dan 30.09.2011. (tridesetog rujna dvijetisućejedanaeste) godine.”

- čl. 2. u dijelu novog čl. 3.st.1. 3. 4. i 5.

- čl. 4.st.1. koji glasi:

„Ugovorne strane su suglasne da banka za provedbu moratorija obračunava naknadu u iznosu od 1% (jedan posto) na iznos glavnice kredita što iznosi 425,14 CHF (četristodvadesetpet CHF i 14/100) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d., te da je za iznos naknade uvećana glavnica kredita.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 da tužiteljici JL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana o pravomoćnosti presude isplati iznos 10.468,90 kn /1.389,46 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do dana 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena , (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom od 28.12.2004. godine do dana potpune otplate kredita."

V. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.144,50 eur/61.364,74 kn (osam tisuća sto četrdeset četiri eura i pedeset centi/šezdeset jedna tisuća tristo šezdeset četiri kune i sedamdeset četiri lipe, fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom do dana 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se obračunava uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1. kolovoza 2015. do dana 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. 4 Poslovni broj: 27 P-102/2020-33 pa do konačne isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom na

- iznos 28,71 eur/216,31 kuna od 31. svibanj 2011.

- iznos 71,45 eur/538,32 kuna od 30. lipanj 2011.

- iznos 90,13 eur/679,06 kuna od 31. srpanj 2011.

- iznos 80,53 eur/606,76 kuna od 31. kolovoz 2011.

- iznos 70,03 eur/527,62 kuna od 30. rujan 2011.

- iznos 85,54 eur644,48 kuna od 30. travanj 2012.

- iznos 75,02 eur/565,25 kuna od 31. svibanj 2012.

- iznos 72,74 eur/548,04 kuna od 30. lipanj 2012.

- iznos 73,32 eur/552,57 kuna od 31. srpanj 2012.

- iznos 71,63 eur/539,66 kuna od 31. kolovoz 2012.

- iznos 7.425,40 eur/55.946,67 kuna od 20. rujan 2012.

u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice s osnova isplate preplate zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita do iznosa od 70.626,93 kn/9.373,80 EUR odbija, kao neosnovan.

VI. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 da tužiteljici JL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana o pravomoćnosti presude isplati iznos 26.370,98 kn /3.500,03 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do dana31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena , (čl. 29. st. 2. ZOO-a) , tekućom kako slijedi na:

- iznos 290,84 kn / 38,60 EUR od 31. listopad 2012. pa do isplate

- iznos 319,04 kn / 42,34 EUR od 30. studeni 2012. pa do isplate

- iznos 318,73 kn / 42,28 EUR od 31. prosinac 2012. pa do isplate

- iznos 318,41 kn / 42,26 EUR od 31. siječanj 2013. pa do isplate

- iznos 318,09 kn / 42,22 EUR od 28. veljača 2013. pa do isplate

- iznos 317,77 kn / 42,18 EUR od 31. ožujak 2013. pa do isplate

- iznos 317,44 kn / 42,13 EUR od 30. travanj 2013. pa do isplate

- iznos 317,12 kn / 42,09 EUR od 31. svibanj 2013. pa do isplate

- iznos 316,79 kn / 42,05 EUR od 30. lipanj 2013. pa do isplate

- iznos 316,46 kn / 42,00 EUR od 31. srpanj 2013. pa do isplate

- iznos 316,13 kn / 41,96 EUR od 31. kolovoz 2013. pa do isplate

- iznos 315,80 kn / 41,91 EUR od 30. rujan 2013. pa do isplate

- iznos 315,47 kn / 41,87 EUR od 31. listopad 2013. pa do isplate

- iznos 315,13 kn / 41,82 EUR od 30. studeni 2013. pa do isplate

- iznos 314,79 kn / 41,78 EUR od 31. prosinac 2013. pa do isplate

- iznos 314,46 kn / 41,74 EUR od 31. siječanj 2014. pa do isplate

- iznos 314,12 kn / 41,69 EUR od 28. veljača 2014. pa do isplate

- iznos 313,77 kn / 41,64 EUR od 31. ožujak 2014. pa do isplate

- iznos 313,43 kn / 414,60 EUR od 30. travanj 2014. pa do isplate

- iznos 313,09 kn / 41,55 EUR od 31. svibanj 2014. pa do isplate

- iznos 312,74 kn / 41,51 EUR od 30. lipanj 2014. pa do isplate

- iznos 312,39 kn / 41,46 EUR od 31. srpanj 2014. pa do isplate

- iznos 312,04 kn / 41,41 EUR od 31. kolovoz 2014. pa do isplate

- iznos 311,69 kn / 41,37 EUR od 30. rujan 2014. pa do isplate

- iznos 306,69 kn / 40,70 EUR od 31. listopad 2014. pa do isplate

- iznos 306,34 kn / 40,66 EUR od 30. studeni 2014. pa do isplate

- iznos 305,98 kn / 40,61 EUR od 31. prosinac 2014. pa do isplate

- iznos 305,62 kn / 40,56 EUR od 31. siječanj 2015. pa do isplate

- iznos 305,26 kn / 40,51 EUR od 28. veljača 2015. pa do isplate

- iznos 304,89 kn / 40,47 EUR od 31. ožujak 2015. pa do isplate

- iznos 304,53 kn / 40,42 EUR od 30. travanj 2015. pa do isplate

- iznos 304,16 kn / 40,37 EUR od 31. svibanj 2015. pa do isplate

- iznos 303,79 kn / 40,32 EUR od 30. lipanj 2015. pa do isplate

- iznos 303,42 kn / 40,27 EUR od 31. srpanj 2015. pa do isplate

- iznos 303,05 kn / 40,22 EUR od 31. kolovoz 2015. pa do isplate

- iznos 302,68 kn / 40,17 EUR od 30. rujan 2015. pa do isplate

- iznos 288,07 kn / 38,23 EUR od 31. listopad 2015. pa do isplate

- iznos 287,70 kn / 38,18 EUR od 30. studeni 2015. pa do isplate

- iznos 287,32 kn / 38,13 EUR od 31. prosinac 2015. pa do isplate

- iznos 286,94 kn / 38,08 EUR od 31. siječanj 2016. pa do isplate

- iznos 286,55 kn / 38,03 EUR od 29. veljača 2016. pa do isplate

- iznos 286,17 kn / 37,98 EUR od 31. ožujak 2016. pa do isplate

- iznos 285,78 kn / 37,93 EUR od 30. travanj 2016. pa do isplate

- iznos 285,39 kn / 37,88 EUR od 31. svibanj 2016. pa do isplate

- iznos 285,00 kn / 37,83 EUR od 30. lipanj 2016. pa do isplate

- iznos 284,61 kn / 37,77 EUR od 31. srpanj 2016. pa do isplate

- iznos 284,22 kn / 37,72 EUR od 31. kolovoz 2016. pa do isplate

- iznos 283,82 kn / 37,67 EUR od 30. rujan 2016. pa do isplate

- iznos 272,93 kn / 37,22 EUR od 31. listopad 2016. pa do isplate

- iznos 272,53 kn / 36,17 EUR od 30. studeni 2016. pa do isplate

- iznos 272,13 kn / 36,12 EUR od 31. prosinac 2016. pa do isplate

- iznos 271,73 kn / 36,06 EUR od 31. siječanj 2017. pa do isplate

- iznos 271,33 kn / 36,01EUR od 28. veljača 2017. pa do isplate

- iznos 270,92 kn / 35,96 EUR od 31. ožujak 2017. pa do isplate

- iznos 380,50 kn / 50,50EUR od 30. travanj 2017. pa do isplate

- iznos 380,10 kn / 50,45 EUR od 31. svibanj 2017. pa do isplate

- iznos 379,69 kn / 50,39 EUR od 30. lipanj 2017. pa do isplate

- iznos 366,94 kn / 48,70 EUR od 31. srpanj 2017. pa do isplate

- iznos 366,53 kn / 48,65 EUR od 31. kolovoz 2017. pa do isplate

- iznos 366,11 kn / 48,59 EUR od 30. rujan 2017. pa do isplate

- iznos 365,69 kn / 48,54 EUR od 31. listopad 2017. pa do isplate

VII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 da tužiteljici JL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana o pravomoćnosti presude isplati iznos 2.612,74 kn / 346,77 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do dana 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, (čl . 29. st. 2. ZOO-a) , tekućom od dana 28.10.2011. godine pa do isplate."

VIII. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 da tužiteljici JL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana o pravomoćnosti presude isplati iznos 1.245,75 eur/ 9.386,13 kn (tisuću dvjesto četrdeset pet eura i sedamdeset pet centi/devet tisuća tristo osamdeset šest kuna i trinaest lipa, fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kuna) ) sa zakonskom zateznom kamatom do dana 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se obračunava uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1. kolovoza 2015. do dana 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenihna razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom na iznos od 221,86 EUR/1.671,57 kn od 11.01.2005. do dana isplate, te na iznos od 1.023,90 EUR/7.714,56 kn od 21.09.2021. do isplate, dok se u preostalom dijelu kojim tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa od 202,88 EUR/1.528,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2004. do isplate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IX. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.090,24 eur/8.214,41 kn (tisuću devedeset eura i dvadeset četiri centa/osam tisuća dvjesto četrnaest kuna i četrdeset jednu lipu, fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kn), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I.Dopušta se preinaka tužbe sadržana u podnesku od 10. ožujka 2021.

II. Dopušta se preinaka tužbe sadržana u podnesku od 4. travnja 2022."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica u toč. I., VI., VII., odbijajućem dijelu u toč. V., odbijajućem dijelu u toč. VIII. i odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka u toč. IX. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači sukladno žalbenim navodima. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Iako tuženik navodi da žalbom pobija presudu u toč. II, III., dosuđujućem dijelu u toč. V., dosuđujućem dijelu u toč. VIII. i dosuđujućem dijelu o troškovima postupka pod toč. IX. izreke, iz sadržaja žalbe proizlazi da pravovremenom žalbom pobija i rješenje, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači presuda u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka, podredno ukine i vrati sudu pravog stupnja na ponovno odlučivanje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8., čl. 260. i iz čl. 354. st. 2. toč. 11., 12. i 13.

ZPP-a. Zahtijeva trošak sastava žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe tužiteljice i tuženika su djelomično osnovane.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanim toč. I., II., III., V., VI., VII., VIII. i IX. izreke i pobijano rješenje, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice i tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Kako je Ugovor o [broj kredita] zaključen 28. prosinca 2004. te Aneks I. Ugovora o [broj kredita] zaključen 25. listopada 2011. u ovoj pravnoj stvari primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/91), i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO/05).

8. Protivno žalbenim navodima tužiteljice i tuženika presuda suda prvog stupnja u pobijanim toč. I., II., III. VI., VIII i pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. V. izreke je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti inejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništavim cijelog Ugovora o [broj kredita] od 28. prosinca 2004. i ništetnim cijelog Aneksa I. Ugovora o [broj kredita] od 25. listopada 2011. zaključenih između tužiteljice kao korisnice kredita i prednika tuženika kao kreditora, a podredno za utvrđenjem ništavosti dijelova odredaba čl. 3., čl. 5., čl. 6. i čl. 8. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope ovisno o odluci tuženika, otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja anuiteta, naknada za obradu i prijevremenu otplatu kredita i troškova sklapanja Ugovora o kreditu, te ništetnosti odredbe čl. 1. st. 2., čl. 2., čl. 3. st. 1., 3., 4. i 5. i čl. 4. st. 1. Aneksa I. Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da se glavnica kredita uvećava za naknadu za provedbu moratorija i naknada u iznosu od 1% na iznos glavnice kredita, a posljedično tome i potraživanje tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove i to iznos od 10.468,90 kn/1.389,46 eur s osnova preplate zbog promjene kamatne stope, iznos od 70.626,93 kn/9.373,80 eur s osnova preplate zbog promjene tečaja CHF, iznos od 26.370,98 kn/3.500,03 eur s osnova naknade štete prouzročene uzimanjem kredita u drugoj banci radi zatvaranje predmetnog Ugovora o kreditu, a u iznosu većem od potrebnog zbog ugovorenih ništavih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, iznos od 2.612,74 kn/346,77 eur na ime naknade za trošak ugovorenog moratorija, te iznos od 10.914,72 kn/1.448,63 eur s osnova isplaćene naknade za obradu, prijevremeno zatvaranje i troškova zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, sve s pripadajućom zateznom kamatom.

10. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je:

- da su 28. prosinca 2004. tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika kao kreditor zaključili Ugovor o [broj kredita] kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 54.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

- da je tužiteljica u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da se tužiteljica obvezala platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci prednika tuženika o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99% godišnje s time da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke,

- da je tuženik sastavio ugovor o kreditu na svom standardnom obrascu i da isti ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- da tuženik nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta promjenjive kamatne stope i valutne klauzule,

- da je na temelju nalaza i mišljenja i II. dopune nalaza financijsko-knjigovodstvene vještakinje Natalije Jambrečić, utvrđeno da preplaćeni iznos tijekom razdoblja otplate kredita zbog promjene tečaja tužiteljica za vrijeme otplate kredita na temelju ugovorene promjenjive kamatne stope platila više 1.389,46 eur, a na temelju ugovorene valutne klauzule platila više 8.144,50 eur,

- da je tužiteljica s tuženikom zaključila Aneks I. Ugovora o [broj kredita] od 25. listopada 2011. kojim je ugovoren moratorij na otplatu glavnice kredita u razdoblju od 30. rujna 2011. do 31. ožujka 2012.,

- da je čl. 2. i čl. 4. st. 1. Aneksa I. Ugovora o kreditu glavnica kredita uvećana za naknadu za provedbu moratorija kao i naknada za provedbu moratorija u iznosu od 1% na iznos glavnice kredita,

- da je potraživanje s osnova povrata preplaćenog na temelju ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u zastari.

11. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništave ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate na štetu potrošača kao i da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništave i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu ništavosti načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. a u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

12. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza tužiteljice, svjedokinje OL, te nakon ocjene isprava sadržanih u spisu utvrdio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli unaprijed formulirane od strane trgovca, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su suprotne načelu savjesnosti i poštenja, da tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na sadržaj predmetnih ugovornih odredbi, te su kao takve nepoštene i ništave sukladno odredbama čl. 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03 - dalje: ZZP/03). Na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim, a što tuženik predloženim svjedocima nije dokazao, pa neosnovano u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, tužiteljica je mogla u individualnoj parnici pozvati se na direktne učinke parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača jer je tuženik bio stranka u ovom postupku. Također, valja ukazati da iz razloga presude suda prvog stupnja ne proizlazi da je sud prvog stupnja odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva u ovome dijelu utemeljio samo na utvrđenjima iz parnica za zaštitu kolektivnih interesa i prava (čl. 502.a i čl. 502.c ZPP-a) već na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a).

14. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza tužiteljice saslušane kao stranke u postupku i svjedokinje OL, zaposlenice tuženika, utvrdio da stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbama čl. 5. i čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu te o odredbama čl. 1., čl. 2. i čl. 4. Aneksa I. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena tužiteljičina obveza plaćanja naknade za obradu kredita, prijevremenu obradu kredita i troškova zaključenja predmetnog Ugovora te ugovoreno uvećanje glavnice kredita za naknadu za provedbu moratorija po Aneksu I. Ugovora, da se radilo o Ugovoru i Aneksu I. Ugovora koji su već bili sastavljeni i da nije mogla intervenirati u sadržaj istih, da o spornim odredbama nije mogla pregovarati i utjecati na njihov sadržaj koji su to konkretni troškovi i naknade na koje se odnose sporne ugovorne odredbe.

15. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da su nepoštene a time i ništave odredbe čl. 5. i čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu te ništetne odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 4. Aneksa I. Ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, koje su bile unaprijed formulirane od strane tuženika, a da tužiteljica nije imala utjecaj na njihov sadržaj, već je tuženik jednostrano utvrdio visinu tih troškova i naknada, pa se radi o nepoštenim odredbama koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja koje uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. U odnosu na žalbeni navod tuženika kojim ukazuje na pogrešnu metodologiju pri izradi nalaza i mišljenja vještakinje, valja reći da je vještakinja u II. dopuni nalaza i mišljenja otklonila primjedbe tuženika te detaljno obrazložila primijenjenu metodologiju i ispravan način utvrđenja tečajnih razlika po kreditu kao novčane razlike između plaćenog CHF anuiteta po tečaju na dan uplate i plaćenog CHF anuiteta po tečaju na dan isplate kredita, a kojim načinom izračuna se otklonio utjecaj promjene kamatne stope u izračunu preplate s osnova promjene tečaja.

17. U pogledu žalbenog navoda tuženika kako sud prvog stupnja nije proveo dokaz usmenim saslušanjem vještaka zbog čega tuženik ukazuje na povredu odredbi čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. st. 1. ZPP-a, potrebno je naglasiti da je tuženik na dostavljeni nalaz i mišljenje iznio svoje primjedbe podneskom od 25. siječnja 2023., da je u skladu s primjedbama tuženika vještakinja sačinila II. dopunu nalaza i mišljenja koja je tuženiku uručena na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. veljače 2023. na kojem je tuženik zatražio rok za očitovanjem u roku od 8 dana na predmetnu II. dopunu nalaza i mišljenja, a na što se u ostavljenom roku nije očitovao niti podneskom niti na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. veljače 2023., pa nije bilo mjesta provođenju usmenog saslušanja vještaka, stoga se i ne radi o bitnoj povredi odredbi čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. st. 1. ZPP-a na koju ukazuje tuženik.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno cijenio provedene dokaze, kao i iskaze saslušanih svjedoka u odnosu na način pregovaranja u odnosu na sporne ugovorne odredbe, za što je dao valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i koji zaključci žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u pitanje. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze u odnosu na način pregovaranja spornih ugovornih odredbi, sud prvog stupnja nije tumačio i ocijenio u skladu sa očekivanjima tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tuženik, a niti bitna povreda odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik.

19. U odnosu na žalbeni navod tuženika da se sud nije bavio iskazima svih svjedoka i da je morao provesti dokaze koje je predložio tuženik, ukazuje sa da iz spisa predmeta proizlazi da je sud prvog stupnja prihvatio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedokinje OL, koja je u postupku i saslušana, da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ŽL, dok je u odnosu na svjedokinju JLG sud prvog stupnja naknadno ovaj dokazni prijedlog odbio s obzirom na navod tuženika da ista nema neposrednih saznanja o postupku zaključenja predmetnog Ugovora. Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a kako je sud prvog stupnja u cijelosti postupio i pravilno utvrdio odlučne činjenice.

20. Protivno žalbenim navodima tuženika, tužiteljica je dokazala da se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku sa zahtjevom za dostavu dokumentacije kako bi stekla mogućnost odrediti tužbeni zahtjev za isplatu. Uz tužbu tužiteljica je dostavila e-mail poruku upućenu tuženiku 12. veljače 2020. kojom se obraća tuženiku sa zahtjevom za dostavom podataka o kojem zahtjevu se tuženik očitovao tužiteljici 14. veljače 2020. na način da je odbio dati zatražene podatke. Tužbu je tužiteljica podnijela 2. ožujka 2020. pa je stoga razvidno da je tužiteljica tražene podatke od tuženika zahtijevala prije podnošenja tužbe, stoga neosnovano tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 186.b st. 3. i 4. ZPP-a. Prema odredbi čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu a iznimno i do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Po ocijeni ovoga suda tužiteljica sve do provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja nije mogla konačno postaviti tužbeni zahtjev slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno dopustio preinaku sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021. zauzeo je slijedeći pravni stav: „U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.“ Slijedom naprijed iznijetog, neosnovan je žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja tužbu trebao odbaciti, a što nije učinio, pa da je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., toč. 12. i toč. 13. ZPP-a.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja cijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare za potraživanje s osnova povrata preplaćenog iznosa na temelju ništave odredbe Ugovora o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF s obzirom da od pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe 2. ožujka 2020. nije protekao opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO/05. Takav stav sukladan je objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF.

22. Budući da pravna utvrđenja iz presuda u kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, nema direktni učinak na tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništavosti ugovornih odredbi čl. 5. i čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu te ništetnosti odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 4. Aneksa I. Ugovora, u pogledu prigovora zastare na restitucijski zahtjev primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

23. Neosnovano tužiteljica ističe kako odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržajno predstavljaju odredbe o predmetu i cijeni, a time i bitne sastojke ugovora o kreditu, slijedom čega predmetni Ugovor o kreditu bez navedenih odredbi ne može opstati te da ništetnost navedenih ugovornih odredbi dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu.

24. Prema odredbi čl. 103. st.1. ZOO/91 ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništavan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

25. Odredbom čl. 105. st. 1. ZOO/91 propisano je kako ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, dok je st. 2. istog članka propisano kako će ugovor ostati valjan čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

26. Ugovorom o kreditu, prema odredbi čl. 1065. ZOO/91, banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

27. Predmetnim je Ugovorom o kreditu bila ugovorena početna kamatna stopa od 4,99% koja je bila dopuštena sukladno čl. 5. Zakona o kamatama ("Narodne novine" broj 94/04) te se ista primjenjuje zbog ništavosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

28. Odredbom čl. 394. ZOO/91 propisano je da kad obveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo, dok odredba čl. 395. ZOO/91 dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

29. U ovoj je pravnoj stvari, načelno dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, utvrđena ništavom na temelju posebne odredbe, i to odredbe čl. 81. ZZP/03. Unatoč ništavosti navedene ugovorne odredbe i dalje egzistiraju ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisnici kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnica kredita dužna vratiti kao i odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

30. S obzirom na navedeno, ništavost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi se na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1066. st. 2. ZOO/91 u vezi s čl. 1065. ZOO/91, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Točno je da su odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je i valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik, kao banka, stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita, a ništavost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni Ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

31. Stoga predmetni Ugovor unatoč ništavosti pojedinih odredbi može opstati pa je pravilno sud prvog stupnja zaključio da ne postoje uvjeti za utvrđenjem ništavosti cijelog Ugovora o kreditu, a takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 820/2023-2 od 23. travnja 2024., Rev 1471/2024-2 od 17. travnja 2025., Rev 313/2025-2 od 28. svibnja 2025. u kojima je izraženo pravno shvaćanje da „ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavaka 1. i 2. ZOO te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP-u“.

32. U odnosu na zaključeni Aneks I. Ugovora o [broj kredita] od 25. listopada 2011. tužiteljica u tužbi navodi da je isti ništetan u cijelosti iz razloga što nije bilo razloga za ugovaranje moratorija na otplatu glavnice kredita jer tuženiku nije dugovala ništa, a koji navodi su u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom u spisu s obzirom da je otplata kredita izvršena 20. rujna 2012. odnosno nakon zaključenja predmetnog Aneksa I. Ugovora, a protivna je i iskazu tužiteljice u kojem navodi da je sama zatražila moratorij na otplatu glavnice kredita, pri čemu se ukazuje da tužiteljica žalbom ne problematizira odluku suda prvog stupnja u ovome dijelu.

33. Neosnovan je žalbeni navod tužiteljice da bi tuženik bio u obvezi tužiteljici naknaditi štetu koja je tužiteljici nastala s osnova više plaćene kamate po kreditu koji je realizirala kod Raiffeisenbank Austria d.d., zbog otplate Ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete (postojanje štetnika i oštećenika, štetna radnja, nastala šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje što uključuje i krivnju štetnika), kao i da tuženik u ugovaranju tog ugovora nije sudjelovao i da je tužiteljica samoinicijativno zaključila ugovor o kreditu u drugoj banci radi otplate kredita koji je predmet ovog postupka. Ukazuje se tužiteljici da utvrđena ništavost odnosno ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o [broj kredita] od 28. prosinca 2004. i Aneksa I. Ugovora o [broj kredita] od 25. listopada 2011. nema učinak na druge ugovorne odnose koje je tužiteljica zaključila.

34. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.528,60 kn/202,88 eur na ime javnobilježničkih troškova na ime solemnizacije predmetnog Ugovora o kreditu, s obzirom da isplata nije izvršena u korist tuženika.

35. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka zbog ništavih odnosno ništetnih odredbi i to primjenom odredbe čl. 104. st. 1. i čl. 210. ZOO/91 i čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO/05. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno odredbi čl. 214. ZOO/91 i čl. 1115. ZOO/05, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem, a glede stope zatezne kamate na temelju odredbi čl. 277. st. 1. ZOO/91 i čl. 29. st. 2. ZOO/05.

36. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi ističe da presuda u odnosu na pobijanu toč. V. izreke u odbijajućem dijelu i u odnosu na pobijanu toč. VII. izreke ima nedostataka zbog koijh se ne može ispitati jer presuda proturječi razlozima presude, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava, čime je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

37. Naime, osnovano tužiteljica ukazuje da sud prvog stupnja, u odnosu na pobijanu toč. V. izreke u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa preko dosuđenog iznosa od 8.144,50 eur do iznosa od 9.373,80 eur s osnova isplate preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja, u obrazloženju nije naveo razloge zbog kojih je prihvatio II dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 2. veljače 2023. niti obrazložio iz kojeg razloga se u izračun ne uvrštavaju iznosi na ime uplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova, kao što nije niti jasno o kojim se točno kamatama, naknadama i troškovima radi.

38. Nadalje, osnovano tužiteljica ukazuje, u odnosu na pobijanu toč. VII. izreke, da se presuda u tome dijelu ne može ispitati. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio ništetnom odredbu čl. 4. st. 1. Aneksa I. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za provedbu moratorija u iznosu od 1% na iznos glavnice kredita što iznosi 425,14 CHF u kunskoj protuvrijednost prema srednjem tečaju za CHF tuženika, koji iznos tužiteljica zahtijeva tužbenim zahtjevom, a predmetni iznos naknade proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje od 15. rujna 2022. (list 386), međutim sud prvog stupnja odbija zahtjev za isplatu s obrazloženjem da tužiteljica ne obrazlaže osnovu i visinu ovog zahtjeva kao i da isti nije utvrđen nalazom vještakinje, zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

39. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1., čl. 369. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

40. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka u pobijanoj toč. IX. izreke te djelomično uvažena žalba tuženika. Nova odluka o troškovima postupka ovisiti će o novoj odluci o glavnoj stvari i o konačnom uspjehu stranaka u postupku, a u novoj odluci o troškovima postupka sud prvog stupnja odlučiti će i o zahtjevu tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 4. ZPP-a).

41. U nepobijanoj toč. IV. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

42. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će bitnu povredu odredbi parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem u smislu naprijed navedenog, utvrditi odlučne činjenice te će donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

Osijek, 5. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac