Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: Psp-64/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice: OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Livio Marcan i Vedran Marcan, odvjetnici iz odvjetničkog ureda Vedrana Marcana, iz Umaga, protiv tuženika: VP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i Dušan Miočić iz Rijeke, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 22. prosinca 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Livia Marcana i punomoćnika tuženika OPĆ, temeljem čl.335. u svezi s čl.438 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 05. veljače 2026., objavio je i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik VP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao posjed tužiteljice OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oduzevši njoj posjed stana lociranog na prvom katu zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji stan se nalazi na dijelu toga kata orijentiranog prema susjednoj k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine cca 50 m2, zajedno sa vanjskim stubištem do istoga stana sa tla dvorišta zgrade i kamenom popločanom stazom koja je prilazi tom stubištu sa [adresa], uz među k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

II Naređuje se tuženiku VP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da uspostavi posjedovno stanje, kakvo je ono bilo prije smetanja posjeda opisanog pod točkom I ovog rješenja, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Zabranjuje se tuženiku VP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] takvo, ili slično smetanje posjeda tužiteljice OP , OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], opisano pod točkom I ovog rješenja.

IV Nalaže se tuženiku VP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da nadoknadi parnične troškove tužiteljici OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 1.058,29 (tisućupedesetosam eura i dvadesetdevet centi) eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja 05. veljače 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda oduzimanjem posjeda stana na prvom katu zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zajedno sa vanjskim stubištem i kamenom popločanom stazom.

Tužiteljica u tužbi od bitnog tvrdi da je zajedno s pokojnim suprugom JP posjedovala, cijeli prvi kat zgrade izgrađene na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. na kojem se nalaze dva odvojena stana, te u jednom stanu živi tužiteljica, dok se drugi stan, koji je predmetnom ovog postupka, iznajmljivan podstanarima, te se u predmetni stan iz ulice VPĆ dolazi kroz mala metalna rešetkasta vrata po kamenom popločanom stazom do vanjskog stubišta kojim se prilazi ulaznim vratima na terasi predmetnog stana.

Tužiteljica tvrdi da je nakon smrti pokojnog supruga nastavila dalje mirno posjedovati predmetni stan u kojem je stanovao kao najmoprimac ŽP, zajedno sa svojom kćerkom TP.

Tužiteljica nadalje tvrdi kako je dana 15. listopada 2024. godine sporazumno raskinula ugovor o najmu stana sa ŽP i TP iz razloga što je tuženik neprestano verbalno šikanirao ŽP govoreći mu da treba iseliti iz unajmljenog stana, jer da ga nema pravo koristiti i da tuženik namjerava nasilno ući u stan.

Tužiteljica nadalje tvrdi da je ŽP zamolila da postojeću bravu ulaznih vrata predmetnog stana, koju je koristio do iseljenja, zamijeni novom bravom, što je isti i učinio po njezinom nalogu i predao je tužiteljici sve ključeve nove brave. Tužiteljica dalje navodi kako je dana 07. studenog 2024. godine otputovala na kraći odmor kod svog sina u [adresa], a prije odlaska da je zaključala sva ulazna vrata na oba stana na prvom katu zgrade i ključeve ponijela sa sobom, dakle i ključ nove zamijenjene brave i pozatvarala sve prozore oba stana, te spustila rolete, te zamolila ŽP da povremeno obilazi kuću, njezinim osmatranjem izvana budući da je tuženik rekao da će, nakon što ŽP iseli iz stana, silom ući u zaključani stan.

Tužiteljica dalje navodi da ju je sana **.**.2024. ŽP telefonom obavijestio da je prolazio ispred kuće i da je vidio da su vrata i prozori stana u kojem je on stanovao otvoreni, te da mu se čini da se unutra obavljaju i neki radovi. Kako je tuženik većinski vlasnik nekretnine iz predmeta ovog spora te isti i sam sa svojom obitelji u njoj živi, te budući da je ranijeg najmoprimca stana ŽP tjerao da iseli iz stana i pred njime govorio da će on po potrebi nasilno ući u stan, tužiteljica smatra da sve to ukazuje da je tuženik njoj oduzeo posjed toga stana, što uključuje i prilaze stanu odnosno vanjsko stubište i kamenu popločanu stazu koja od tog stubišta vodi do ulazne kapije s [adresa] VPĆ [adresa], pa tužiteljica stoga predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te od bitnog navodi da je nejasno zašto je u predmetnom postupku pasivno legitimiran upravo VP te jedina okolnost na koju upućuje tužiteljica jest ta da je on tjerao neke treće osobe, ali nije predložen niti jedan dokaz koji podupire tvrdnju da je upravo tuženik smetao posjed.

Tuženik dalje navodi kako tužiteljica ničime ne dokazuje da nije prekludirana s tužbenim zahtjevom obzirom da jedini dokaz koji prilaže u tom smjeru jest saslušanje treće osobe ŽP, a koja osoba je, uz tužiteljicu, pasivno legitimirana u tužbi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o najmu koji se postupak vodi pod poslovnim brojem: P-779/2024 pa je logično da je njegova nepristranosti dovedena u sumnju.

Tuženik slijedom svega iznesenog, predlaže tužbu odbaciti, odnosno podredno odbiti i tužiteljici naložiti plaćanje parničnog troška tuženiku.

U dokaznom postupku pročitani su izvod iz katastarskog plana (stranica 5), izvadak iz zemljišne knjige (stanica 7-8), te Sporazum o raskidu ugovora o najmu stana (stranica 9-10).

3. U dokaznom postupku sud je proveo uviđaj uz vještaka mjerničke struke radi identifikacije nekretnine, te utvrđivanja dijela nekretnine na kojoj je počinjen čin smetanja posjeda.

4. U dokaznom postupku sud je proveo saslušanje parničnih stranaka, te su saslušani kao svjedoci ŽP i IP, dok je tuženik odustao od saslušanja svjedoka HP.

5. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je pružanje posjedovne zaštite tužiteljici u posljednjem mirnom posjedu stana na prvom katu zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zajedno sa vanjskim stubištem i kamenom popločanom stazom.

7. U postupku su sporne okolnosti:

- posljednji mirni posjed stana na prvom katu zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajedno s prilazima stanu vanjskim stubištem i kamenom popločanom stazom,

- čin smetanja posjeda spornih prostora,

- tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije,

- tuženikov prigovor isteka prekluzivnog roka za posjedovnu zaštitu.

8. Sud je prvo odlučio o pravodobnosti tužbe za posjedovnu zaštitu.

9. Sukladno čl. 21 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, i 152/2014 – dalje: ZV), tužba radi smetanja posjeda mora se podići u roku od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastanka smetanja.

10. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je dana 13. studenog 2024. godine saznala joj je tuženik oduzeo posjed predmetnog stana, kao i opisane prilaze stanu odnosno vanjsko stubište i kamenom popločanu stazu koja od tog stubišta vodi do ulazne kapije s ulice VPĆ [adresa].

11. Tužiteljica u svojem iskazu navodi da je dana 13.11.2024., dok se nalazila u posjeti svojem sinu koji živi u [adresa], dobila poziv od ŽP koji joj je rekao da je u predmetnom stanu upaljeno svijetlo iz čega je zaključila da se u tom stanu netko nalazi.

12. Svjedok ŽP u svojem iskazu navodi kako je za vrijeme dok je tužiteljica bila na putu u posjeti kod svojeg sina u [adresa], vidio da su na predmetnom stanu na prvom katu, na prva dva prozora s lijeve strane kuće, bile dignute rolete i otvoreni prozori, što mu je bilo signal da je netko u tom stanu, te je telefonom obavijestio tužiteljicu o tome što je vidio.

Dovodeći navedene iskaze u međusobnu vremensku povezanost sud zaključuje kako je za oduzimanje posjeda predmetnog stana tužiteljica saznala dok se nalazila u posjeti kod sina u [adresa] i to konkretno dana 13.11.2024. godine.

13. S druge strane, tuženik je sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a vezano uz istaknuti prigovor nepravovremenosti tužbe, bio dužan iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Međutim niti tuženik, niti saslušana svjedokinja koju je predložio IP, nisu imali saznanja o tome kada je tužiteljica saznala odnosno mogla saznati za oduzimanje posjeda predmetnog stana i opisanih prilaza stanu.

Sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

To konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju to je tuženik koja nije dokazao osnovanost svojeg prigovora nepravovremenosti tužbe u ovoj pravnoj stvari.

14. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 13.12.2024. godine, što je unutar propisanog roka od 30 dana iz čl.21.st.3. ZV-a za sudsku zaštitu pojeda, sud utvrđuje kako je tužba podnesena pravovremeno, slijedom čega sud odbija kao neosnovan tuženikov prigovor nepravovremenosti tužbe za posjedovnu zaštitu.

15. Sud je obišao nekretninu koja je predmet spora, te je mjernički vještak prvo identificirao nekretninu odnosno stan na prvom katu kao i površinu koju je imala u posljednjem mirnom posjedu i na kojoj se prema dogodio čin smetanja posjeda.

16. Prema usmenom nalazu i mišljenju vještak je pokazanu spornu površinu identificirao kao sjeverozapadni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vještak je utvrdio da se ulaz na nekretninu vrši s [adresa], te se proteže duž sjeverne međe k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. da se pokazano željezno stubište koje vodi u stan prvom katu stambene zgrade nalazi uz sjeverozapadno pročelje te stambene zgrade, a do tog stubišta pristupa se od prethodno opisanog ulaza putem popločene staze, da se zelena površina nalazi također u sjeverozapadnom dijelu predmetne katastarske čestice, s južne strane opisanog popločenog dijela, te se na toj zelenoj površini nalazi posađeno stablo nara, dok se u njezinom južnom dijelu nalaze stabla kivia uz koja se s južne strane nalazi se žičana ograda koja u južnom dijelu omeđuje sporno područje, a prema [adresa] predmetno područje omeđeno je niskim kamenim zidom na kojem je izvedena željezna metalna ograda.

17. Mjernički vještak je svoj nalaz i mišljenje dokumentirao ispravama i to izvatkom iz BZP-a, zk. ul. br. [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina], zatim izvoda iz katastarskog plana od 06.10.2025., te katastarski plan i digitalni ortofoto snimak iz 2023./2024. godine.

18. Nalazu i mišljenju vještaka mjerničke struke prisutne stranke nisu prigovarale, te je sud isti nalaz i mišljenje ocijenio jasnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim.

19. Nakon vještačenja proveden je sudski uviđaj na kojemu je sud neposrednim opažanjem utvrdio kako pokazana sporna površina odgovara nalazu i mišljenju koji je dao vještak o čemu su sačinjene 3 fotografije.

20. Vezano uz spornu okolnost odnosno da li je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu stana na prvom katu zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajedno s prilazima stanu vanjskim stubištem i kamenom popločanom stazom iz iskaza saslušanog svjedoka predloženog po tužiteljici ŽP proizlazi kako je ista bila u posjedu predmetnog stana i prilaza stanu.

21. Tako svjedok ŽP navodi da je u predmetnom stanu stanovao zajedno sa svojom kćerkom TP kao najmoprimci od 15.4.2019. -15.10.2024., te je opisao da je do predmetnog stana pristupao s javne površine ceste prolazeći kroz željezna ogradna ulazna vrata krećući se po kamenoj popločenoj stazi, što je pokazao na fotografiji na stranici 43, zatim po željeznom vanjskom stubištu koje vodi do ulaznih vrata, što je pokazao na fotografiji na stranici 44, nakon čega je s terase ispred ulaza u stan ušao kroz ulazna vrata prikazana na fotografiji na stranici 45 spisa.

Pored navedenog iz iskaza svjedoka proizlazi kako je ugovor o najmu stana sklopio s pokojnim JP, suprugom od ovdje tužiteljice, a nakon njegove smrti tužiteljica mu je pokazala da je ona njegova nasljednica, te je najam nastavio s tužiteljicom.

22. Iskaz svjedoka ŽP potvrđen je sadržajem Sporazuma o raskidu ugovora o najmu stana (stranica 9-10) iz kojeg proizlazi kako je imao zaključen ugovor o najmu stana s tužiteljicom kojeg su sklopili 16.02.2024. godine, s pripadajućim aneksom od 28.02.2024. godine, te kako je dana 15.10.2024. godine stambeni prostor kojeg je s kćerkom posjedovao kao najmoprimci predao u neposredan posjed tužiteljici, kao najmodavcu.

23. Svjedok ŽP dodatno je i prisegnuo na svoj iskaz.

24. Svjedokinja predložena od strane tuženika IP, tuženikova sestra, u svojem iskazu navodi da se na fotografijama s uviđaja na stranici 43-45 spisa nalazi stan koji njezin pokojni otac JP, koji je preminuo **.**.2023., iznajmljivao g. ŽP i njegovoj kćeri, te je pri svojim dolascima znala vidjeti g. ŽP koji je znao pušiti ispred ulaza, te kako je kako je poslije smrti pokojnog oca, tuženik tražio od g. ŽP prekid ugovora o najmu predmetnog stana te da isti mora iz stana izaći.

Svjedokinja navodi da ne bi znala točan datum kada je imenovani ŽP iselio iz predmetnog stana, ali po njezinom sjećanju to je moglo biti u rujnu ili listopadu 2024., te svjedokinja ne zna tko je u periodu od smrti njezinog oca pa do iseljenja ŽP bio najmodavac predmetnog stana, te joj je poznato da se trenutno u tom stanu nalazi kćerka njezinog brata odnosno tuženika O, a isto je potvrdila i sama tužiteljica u svojem iskazu, kao i tuženik.

Pored navedenog svjedokinja je pokazala način na koji je ŽP sa svojom kćeri pristupao do predmetnog stana dok je u istom stanovao pa tako navodi da je s javne površine ceste prolazio kroz željezna ogradna ulazna vrata, na popločenu kamenu stazu, što je pokazala na fotografiji na stranici 43, a zatim po željeznom vanjskom stubištu koji vodi do ulaznih vrata stana što je pokazala na fotografiji na stranici 44, te zatim bi s terase ispred vrata ušao u predmetni stan, što je pokazala na fotografiji na stranici 45 spisa.

25. Na fotografijama sačinjenim prilikom uviđaja (stranice 43-45 spisa) vidi se ulazna vrata koja s javne površine vode na popločanu stazu, koja zatim vodi do željeznog vanjskog stubišta kojim se dolazi na terasu ispred ulaznih vratiju u predmetni stan na prvom katu odnosno vidljiv je prostor koji je predmetom ove posjedovne parnice.

26. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su predmetni stan na prvom katu kuće koja se nalazi na adresi u [adresa], prvo koristili ona i njezin pokojni suprug JP, a kada se isti razbolio stan su pregradili i počeli su taj pregrađeni dio iznajmljivati, te da su prije ŽP u predmetnom stanu imali i druge podstanare, međutim da je zbog pritisaka i čestih dolazaka policije dotičnom ŽP i njoj, rekla ŽP da izađe iz stana jer više nije mogla taj pritisak i agoniju trpjeti, te se sjeća kako joj je **.**.2024. ŽP osobno predao ključeve od tog stana i pokazao slike da je stan pustio uredan, te rekao da su mu na terasi ostali krovni nosači i suncobran.

27. Iz iskaza tuženika proizlazi da je po završetku ostavinske rasprave iza njegovog pokojnog oca JP razgovarao sa ŽP, koji je stanovao u predmetnom stanu, i rekao da mu neće produžiti najam tog stana, te da ga je pitao do kada ima plaćenu najamninu za isti stan, na šta mu je ŽP odgovorio da je stan platio do veljače 2024., te tuženik dalje navodi kako je nakon tog razgovora saznao da je dotični ŽP sklopio ugovor sa tužiteljicom. Pored navedenog tuženik je iskazao kako je u listopadu 2024. saznao da imenovani ŽP više nije u tom stanu, što mu je i sam ŽP potvrdio u telefonskom razgovoru, te je tuženik nakon toga išao do stana s ključem od ulaznih vratiju da bi vidio kako s tim ključem ne može otključati bravu na ulaznim vratima, pa se vrtio u svoj stan, spremio i otišao radi berbe maslina, a istog tog dana kada se u večernjim satima vratio u svoj stan supruga mu je rekla kako su ulazna vrata od predmetnog stana otključana, međutim tuženik tvrdi da nema saznanja o tome tko je ta vrata otključao, te se nakon toga u predmetni stan uselila njegova kćer O zajedno sa svojom obitelji.

28. Navedeni iskazi svjedoka prihvaćeni su u cijelosti jer s njihovi su iskazi međusobno podudarni i nadopunjuju se vezano uz to tko je kako i kada predmetni stan koristio, što im je poznato iz neposrednog opažanja.

29. Obzirom da svjedokinja IP ne zna tko je u periodu od smrti njezinog oca 21.10.2023. pa do iseljenja ŽP dana 15.10.2024. godine, bio najmodavac predmetnog stana, dok iz iskaza svjedoka ŽP, koji je potvrđen Sporazumom o raskidu ugovora o najmu stana (stranica 9-10), proizlazi nedvojbeni zaključak da je u posljednjem mirnom posjedu bila tužiteljica, koja je kao najmodavac predmetnog stana, sa ŽP sklopila ugovor o najmu od 16.02.2024. godine pa do raskida 15.10.2024. godine, te obzirom da je svjedok ŽP iskazao kako je ključeve od predmetnog stana vratio tužiteljici, dok iz iskaza tuženika proizlazi kako isti nije sa ključevima koje je imao kod sebe mogao ući u predmetni stan, dovodeći iskaze saslušanih svjedoka i parničnih stranaka u međusobnu povezanost s drugim dokazima, prema slobodnoj ocjeni sud zaključuje kako je u trenutku smetanja u posljednjem mirnom posjedu predmetnog stana uistinu bila tužiteljica.

30. Vezano uz sporni čin smetanja posjeda predmetnog stana, kao i pasivne legitimacije tuženika, iz iskaza tužiteljica utvrđeno je da u vrijeme kada se dogodio čin smetanja posjeda tužiteljica nije bila prisutna budući da se nalazila kod sina u posjeti u [adresa], a prema iskazu tuženika isti tvrdi kako je u mjesecu listopadu po povratku iz berbe maslina supruga rekla da su ulazna vrata predmetnog stana otključana, dok saslušani svjedoci ŽP i IP nisu vidjeli tko je poduzeo čin smetanja posjeda.

31. Međutim svjedok ŽP u svojem iskazu tvrdi kako ga je otprilike 4 dana nakon izlaska iz stana i predaje ključeva tužiteljici, koja je otišla na put, telefonom nazvao tuženik koji ga je upitao da li je iz stana uzeo sve svoje stvari da on "uleti u stan".

32. Tuženik je u svojem iskazu naveo kako je u listopadu 2024., kada je saznao kako imenovani ŽP više nije u tom stanu, istog nazvao telefonom i upitao da li je uzeo sve svoje stvari iz stana što mu je ŽP potvrdio, nakjon čega da je s ključem koji je imao pokušao ući u predmetni stan, ali da u tome nije uspio, pa je zatim otišao u berbu maslina, a navečer kada se vratio kući da su ulazna vrata od predmetnog stana bila otključana, što mu je rekla njegova supruga.

33. Dovodeći iskaz svjedoka ŽP u međusobnu povezanost s iskazom tuženika sud prema slobodnoj ocjeni zaključuje kako je iskaz tuženika neuvjerljiv u dijelu u kojem iskazuje da je ulazna vrata po povratku iz berbe zatekao otključana, te da nema saznanja o tome tko je ta vrata otključao, niti na koji način je njegova supruga saznala da su vrata od predmetnog stana otključana jer mu to nije rekla.

34. Iskaz tuženika je u tom dijelu neuvjerljiv iz razloga jer je iz iskaza svjedoka ŽP utvrđeno kako ga je tuženik uporno htio iseliti iz predmetnog stana, pa tako svjedok navodi kako mu je tuženik dana 16.2.2024. rekao da je njegov pokojni otac JP preminuo, i da je on sada vlasnik stana, te da svjedok treba u roku od mjesec dana izaći iz stana, zatim da ga je došla privesti krim policija po tuženikovoj prijavi da je uzurpirao stan, zatim da mu je tuženik obično kada bi nosio smeće, znao reći kada će izaći iz stana jer da će "nagrabusiti".

35. Nadalje i svjedokinja IP u svojem iskazu navodi kako se par dana nakon što je tuženik ključem pokušao ući u stan, u čemu nije uspio, srela s tuženikom i tom prilikom da joj je rekao da je sada sve u redu i da se u predmetnom stanu nalazi O, njegova kćer, međutim ništa joj nije rekao detaljnije o tome kako je njegova kćer ušla u predmetni stan.

36. Nadalje, i tužiteljica je u svojem iskazu navodi kako je bila izložena pritisku i čestim dolascima policije ne samo dotičnom ŽP već i njoj radi čega je i zatražila da ŽP izađe iz stana jer više nije mogla taj pritisak i agoniju trpjeti.

37. I tuženik u svojem iskazu navodi kako je ŽP rekao da mu neće produžiti najam tog stana, a kako je isti imao plaćenu najamninu do veljače 2024., da mu je rekao da tog razdoblja u stanu može biti, a nakon toga da se iseli.

38. Obzirom da je tuženik taj za kojeg je utvrđeno da je uporno nastojao i tražio da se ŽP iseli iz predmetnog stana, te obzirom da isti nije sa ključevima koje je imao ući u predmetni stan, kao i obzirom na okolnost da se u Zaključno, sve saslušani svjedoci i stranke su potvrdile da se u predmetni stan uselila tuženikova kćerka O sa svojom obitelji, ovaj sud smatra kako svi prethodno navedeni dijelovi iskaza tvore jedan zatvoreni krug indicija koje nedvojbeno upućuju na zaključak da je čin smetanja posjeda počinio tuženik odnosno da je čin smetanja posjeda počinjen po njegovom nalogu.

39. Naime, u parnici zbog smetanja posjeda pasivno legitimirana može biti ona osoba koja je neposredno poduzela čin smetanja, uznemirivši ili oduzevši tuđi posjed, kao i osoba u čiju korist je druga osoba poduzela čin smetanja (s njegovim nalogom ili bez naloga) a u konkretnom slučaju to je tuženik.

40. Stoga ovaj sud smatra da ne postoje razlozi koji bi isključili pasivnu legitimaciju tuženika, tako da sud ocjenjuje neosnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

41. Dovodeći izvedene dokaze u međusobnu povezanost sud smatra da su utvrđene sve odlučne okolnosti:

- da je tužba podnesena pravovremeno tj. u rokovima propisanim čl.21.st.3. ZV- a;

- da je tužiteljica bila posljednji mirni posjednik stana na prvom katu zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zajedno sa vanjskim stubištem i kamenom popločanom stazom;

- da je tuženik počinio čin smetanja posjeda;

- da radnja poduzeta od strane tuženika predstavlja samovlast.

42. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje ZV) u čl.10.st.1. propisuje da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.

43. Isti zakon u čl.20.st.2. propisuje da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, dok u čl.21. propisuje koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda (st.1.).

44. Nadalje, isti zakon u čl.22. propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (st.1.), te da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (st.2.).

45. Za postojanje prava na posjedovnu zaštitu, potrebno je da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite propisani u čl. 22. st. 2. ZV (posljednji miran posjed i nastalo smetanje), a što je u ovoj pravnoj stvari dokazano, pa je sud stoga temeljem čl.22.st.1. ZV-a prihvatio kao osnovan zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite uspostavom posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabranom takvog ili sličnog smetanja ubuduće, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

46. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. u svezi s čl.155. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a obzirom da je tuženik izgubio parnicu, isti je dužan tužiteljici nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

47. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25% po Tbr.46 Tarife.

48. Tužiteljici se u ovoj pravnoj stvari priznaje pravo na nadoknadu troškova kako slijedi:

- jednokratna nagrada u postupku radi smetanja posjeda, u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje (tužba, zastupanje na ročištu dana 04.06.2025., 07.10.2025. i 13.10.2025.), što iznosi 500 eura po Tbr.7. toč. 2. i Tbr.40.st.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 16.10.2025. i 22.12.2025.. za svako u visini od 50 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 175,00 eura po Tbr.46. Tarife;

- trošak sudskog uviđaja i mjerničkog vještačenja u stvarno utrošenom iznosu od 143,48 eura,

- trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eura po Tbr.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023 – dalje: Uredba),

- trošak pristojbe za rješenje o smetanju posjeda u iznosu od 26,54 eura po Tbr.2.st.1. Uredbe.

49. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužiteljici iznosi 1.058,29 eura, slijedom čega je temeljem čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

50. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

51. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

52. Sud je temeljem čl.328.st.1. u svezi s čl.443.st.2. ZPP-a odredio rok u trajanju od 8 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti naložene činidbe.

U Bujama – Buie 05. veljače 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud. (članak 438. u svezi s člankom 378. i 381. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.