Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-822/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Laura Kišiček, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejvid Kazalac, odvjetnik u Poreču, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-243/2023-20 od 27. ožujka 2025., u sjednici održanoj 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-243/2023-20 od 27. ožujka 2025. .

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži da iseli iz stana na adresi [adresa], upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 10. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 10) stan u prizemlju, desno koji se sastoji od jedne i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 47.94 čm te da ga preda slobodnog od osoba i stvari na raspolaganje tužitelju. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev za iseljenje tuženika i predaju u posjed predmetnog stana tužitelju.

7. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, s time da je tijekom postupka naveo da je 25. lipnja 2024. ušao u posjed predmetnog stana, da je isti iznajmio, o čemu je obavijestio tuženika te da se nalazi u mirnom posjedu tog stana, a koje navode je tuženik potvrdio.

8. Imajući u vidu nespornu činjenicu da tuženik u trenutku zaključena glavne rasprave nije posjednik predmetne nekretnine, prvostupanjski sud zaključuje da nisu kumulativno ispunjenje pretpostavke propisane čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12.,152/14., dalje: ZVDSP) za predaju u posjed stana tužitelju, pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa tuženiku dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

10. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, budući da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. U parničnom postupku sud odlučuje na temelju činjeničnog stanja u vrijeme zaključenja glavne rasprave, pa su neosnovani žalbeni navodi da je sud trebao utvrditi da li je tužbeni zahtjev bio osnovan u vrijeme podnošenja tužbe.

12. Stoga, pri nespornoj činjenici da se tuženik u vrijeme zaključenja glavne rasprave nije nalazio u posjedu predmetnog stana, što tuženik žalbom niti ne dovodi u pitanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 162.st.1. ZVDSP-a kada je zauzeo pravno shvaćanje da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za predaju u posjed stana tužitelju. Naime, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za predaju u posjed stvari, kumulativno trebaju biti ispunjene pretpostavke da je tužitelj vlasnik stvari i da se stvar nalazi u posjedu tuženika. S obzirom da se u konkretnom slučaju predmetni stan u vrijeme zaključenja glavne rasprave nesporno ne nalazi u posjedu tuženika, to nije ispunjena jedna od kumulativnih pretpostavki za prihvaćanje tužbenog zahtjeva pa je isti pravilno odbijen kao neosnovan.

13. Tužitelj žalbom neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka. Naime, s obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neosnovan, pravilno je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio primjenom čl. 154.st.1. ZPP-a prema kojoj stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, u situaciji kada je o tužbenom zahtjevu meritorno odlučeno na način da je isti odbijen, pitanje da li je tuženik uzrokovao ovaj postupak odnosno dao povoda za tužbu nije od odlučnog značaja, a niti je riječ o troškovima koje je tuženik uzrokovao svojom krivnjom ili slučajem pa da bi iste bio dužan naknaditi tužitelju po načelu cause odnosno culpe.

13.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odmjerio troškove postupka prema Tbr.7.t.1. Tarife, a ne u visini jednokratne nagrade prema Tbr.7.t.2. Tarife kako to pogrešno smatra tužitelj, budući da je u konkretnom slučaju riječ o postupku u kojem tužitelj kao vlasnik nekretnine traži predaju u posjed od tuženika kao posjednika, odnosno o vlasničkoj tužbi iz čl. 162.st.1. ZVDSP-a, a ne o postupku iz stambenih odnosa (otkazi, iseljenja, utvrđenja) na koje se odnosi Tbr.7.t.2. Tarife.

13.2. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 155.st.1. ZPP-a kada je tuženiku priznao trošak za sve radnje poduzete tijekom postupka kao potrebne za vođenje parnice pa tako i za odgovor na tužbu koji trošak tužitelj žalbom osporava, a ne samo za radnje poduzete nakon što je tužitelj ušao u posjed stana tijekom postupka kako to pogrešno smatra tužitelj.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.

U Rijeci 5. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan