Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-815/2022-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku mr.sc. Zrinku Zriliću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ad. 1. ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2. AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3. BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 4. HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i razvrgnuća, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 26. siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice te nakon objave presude, dana 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica za 1/6 dijela nekretnina u k. o. [katastarska općina] koje su u Skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivana Marinovića ing. geod. Poslovni broj P-815/2022 od 27. veljače 2025. god., a koja Skica je uključena kao prilog na Stranici 41 od 44 Nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu vrijednosti nekretnina UO dipl. ing. građ. MBA od 20.05.2025. god. i koja Skica predstavlja sastavni dio ove presude, označene kao fizički dio k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je obilježen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A pov. 884 m2 i kao fizički dio k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je obilježen slovima C-I-J-K-L-M-N-D-C pov. 806 m2, dok su tuženici suvlasnici navedenih nekretnina u preostalom alikvotnom idealnom omjeru.

II. Razvrgava se djelomično suvlasnička zajednica stranaka navedena u toč. I. ove presude na način da tužiteljici na ime njezinog suvlasničkog dijela pripada fizički dio k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivana Marinovića ing. geod. Poslovni broj P-815/2022 od 15. rujna 2025. god., a koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, označen slovima A, B, X0, X1, X7, D, E, X4, X5, X6, A pov. 662 m2 i obojan crvenom bojom te fizički dio k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u navedenoj Skici označen slovima X7, X2, X3, D, X7 pov. 45 m2 i obojan žutom bojom.

III. Nalaže se tuženicima tužiteljici u neposredan i samostalan posjed predati nekretnine koje su joj razvrgnućem dosuđene u toč. II. ove presude, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženicima ad. 1. – 5. naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.467,28 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženici ad. 1. – 5. naknade parnični trošak preko iznosa od 14.467,28 EUR iz točke IV. izreke, a do zatraženog parničnog troška od 17.723,00 EUR, tj. za iznos od 3.255,72 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĆO u tužbi koja je zaprimljena kod ovog suda 16. rujna 2015. podignutoj protiv tuženika ad. 1. ČO i ad. 2. MO i koja je zavedena pod poslovnim brojem P-2803/2015 navodi da je njen otac te otac od tuženika ad. 2 i svekar tužene ad. 1 pok. RO bio vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine cca 2000 m2 (u naravi jedna cjelina: dvorište s kućom i pomoćnim objektima), s tim da su RO naslijedili tužiteljica na nekretninama za 1/6 dijela i njezina dva brata, tj. tuženik ad. 2 i sada pok. JO kojeg je naslijedila tužena ad. 1. Tužiteljica tvrdi da je u nekoliko navrata bezuspješno pokušavala dogovoriti razvrgnuće s tuženicima čemu se posebice protivi tužena ad. 1 koja tužiteljici osporava vlasnička prava na prije navedenim nekretninama te ih drži u posjedu, a tuženik ad. 2 također ne želi sudjelovati u nikakvoj dogovornoj diobi, s tim da je fizička dioba predmetnih nekretnina moguća. Tužiteljica je na pripremnom ročištu održanom 7. prosinca 2015.g. ispravila omašku u pisanju povjesnice tužbe navodeći da je tužena ad. 1 sestra pok. JO, tužiteljice i tuženika ad. 1 i 2 te je naslijedila brata JO temeljem oporuke. Tužiteljica je na istom ročištu osporavala tvrdnje tuženika ad. 2 iz podneska od 16. studenog 2015.g. u dijelu u kojem se implicira da predmetne nekretnine ne bi bile vlasništvo pok. RO, pritom ukazujući da kuću nisu obnovili tuženici već je ista obnovljena u okviru obnove i dodatno ju je proširio upravo pok. RO, kao što je netočan navod da bi kuća pripadala "sestri i majci" obzirom na sadržaj pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza RO. Tužiteljica je u podnesku koji je zaprimljen u spis 15. travnja 2016.g. ukazivala da Ugovor o darovanju od 30. studenog 1994.g. kojeg je tužena ad. 1 dala u spis nije nikakva nepoznata stvar u obitelji pok. RO, već se radi o fiktivnom ugovoru kojim je otac RO darovao sinu JO "staru prizemnu kuću" jer su smatrali da će tako bolje proći prilikom obnove te kuće, te potom ukazuje da se JO niti u ostavinskom postupku iza smrti oca nije pozivao na taj darovni ugovor, pa je u svakom slučaju rješenje o nasljeđivanju iza pok. RO pravomoćno i kao takvo vezuje sve nasljednike pok. RO. Tužiteljica u spomenutom podnesku osporava navode tužene ad. 1 da je kuća obnovljena i nova štala sagrađena sredstvima ad. 1 i pok. JO, odnosno svi radovi na kući i pratećim objektima koji nisu stradali u ratu (garaža, podrum, gusterna i dr.) obavljeni su za života RO, a tužena ad. 1 je nakon očeve smrti jedino napravila dvorišna vrata negdje tijekom 2015.g. Tužiteljica je nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka građevinske i mjerničke struke u spis dostavila više podnesaka u kojima je predlagala napraviti dopune nalaza i mišljenja, a sve radi preciziranja tužbenog zahtjeva u pogledu načina diobe suvlasničke zajednice, pa je tako u podnesku koji je zaprimljen u spis 16. veljače 2018.g. navodila da ona ne inzistira na fizičkom dijelu same kuće već da je spremna pristati i na druge varijante sukladno skici izmjere vještaka mjernika, npr. Varijanta A: da joj pripadne polovica garaže (sa sjeverozapadne strane) i odgovarajući dio dvorišta od garaže do asfaltnog puta prema sjeverozapadu, te Varijanta B: da joj pripadne "gospodarska zgrada" s odgovarajućim dijelom dvorišta oko te zgrade. Tužiteljica je nakon zaprimanja Dopune nalaza i mišljenja-2 vještaka mjernika Ivana Marinovića u podnesku koji je zaprimljen u spis 27. prosinca 2018.g. uredila svoj tužbeni zahtjev na način da je postavila glavni tužbeni zahtjev, a u slučaju da sud ne bi usvojio taj glavni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila dva podredna tužbena zahtjeva. Tužiteljica je u potonjem podnesku ukazivala da ako sud prihvati glavni tužbeni zahtjev (Varijanta A) neće od tuženih tražiti nikakve dodatne isplate po osnovi razvrgnuća, pa je zbog toga, po tužiteljici, ova Varijanta kao najpraktičnija i uključena u primarni tužbeni zahtjev jer tužiteljica njime praktički odustaje od dijela prava koja bi joj pripadala, a u slučaju da sud prihvati podredni tužbeni zahtjev broj 1 (Varijanta B) spremna je tuženicima platiti 14.470,20 kn kojeg je vještak građevinske struke izračunao, umanjeno za trošak koji joj bude dosuđeno u ovoj parnici. Tužiteljica je na ročištu održanom 27. siječnja 2019.g., a u odnosu na zadnji podnesak tuženika, isticala kako taj podnesak kao i priloženo rješenje nemaju nikakav utjecaj na vlasničkopravne odnose.

2. Tuženik ad. 2. MO je u podnesku koji je zaprimljen u spis 16. studenog 2015.g. u bitnome naveo da bi tužiteljica dijelila kuću koju su tuženici znatnim dijelom obnovili svojim sredstvima i radom te po Zakonu o obnovi, odnosno tužiteljica bi dijelila i ono što je ne pripada.

3. Tužena ad. 1. ČO je na ročištu održanom 23. veljače 2016.g. osporavala navode tužbe da ona ne želi razvrgnuće suvlasničke zajednice u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] koje su obje cjelina te predstavljaju kuću s okućnicom, te je navela da nije istina kako je tužiteljica u više navrata dolazila tuženicima radi dogovora oko razvrgnuća suvlasničke zajednice. Tužena ad. 2. je na istom ročištu navela da je čest. zem. [katastarska čestica] otac stranaka 1994.g. darovao bratu stranaka JO, pa smatra da ta čestica ne predstavlja ostavinu pok. RO unatoč tome što je takva utvrđena rješenjem o nasljeđivanju. Tužena ad. 1 je osporavala tužiteljici da bi ona bila vlasnica 1/6 dijela utuženih nekretnina jer da ništa u njih nije ulagala za razliku od tužene ad. 1 koja dvadeset godina ulaže u te nekretnine jer tu i živi. Tužena ad. 1 je u podnesku koji je zaprimljen u spis 9. ožujka 2016.g. u bitnome isticala kako je netočno da bi tužiteljica bila izvanknjižni suvlasnik ikakvog dijela čest. zem. [katastarska čestica] jer su suvlasnici tih nekretnina, i to samo zemljišta, nasljednici pok. tete i pokojnog strica tužene ad. 1, a stvarni, tj. zemljišnoknjižni vlasnik je i dalje Republika Hrvatska, radi čega je tužba neuredna te je treba odbaciti budući je pasivna legitimacija promašena. Tužena ad. 1 u podnesku koji je zaprimljen u spis 28. siječnja 2019.g. isticala da je ona legalizirala obiteljsku kuću građenu njenim sredstvima i sredstvima njene braće te sredstvima države prema propisima o obnovi te gospodarskih objekata koji su građeni još se rade isključivo njenim sredstvima, a kao prilog spomenutog podneska dostavila je i presliku rješenja o izvedenom stanju.

4. Tuženici ad. 1 i 2 su u spis dana 26. siječnja 2018. dostavili podnesak u kojem u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo iskazuju da su se protivili kao nepotrebnom tome vještvu, a da je sam nalaz suvišan i nepotpun, protivan pravilima struke i morala. Tuženici ad. 1 u potonjem podnesku u bitnome navode da u nalazu i mišljenju vještaka za graditeljstvo ne spominje što je i kako izgrađeno prema Zakonu o obnovi u Domovinskom ratu uništene kuće, a što se tiče gospodarskih objekata nigdje se ne navodi da je to građeno naknadno i da se to još sada gradi. Tuženici ad. 1 i 2 su u podnesku koji je zaprimljen u spis 12. ožujka 2018. u bitnome isticali kako ostaju kod svih dosadašnjih prijedloga i protivljenja tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, pritom ne poričući da tužiteljica ima pravo na nasljedstvo, ali ne prema nekretninama koje su predmet spora i to iz razloga što je postojao Ugovor o darovanju davno prije smrti njihovog oca, što su tuženici i njihov pokojni brat udružili sredstva s onima iz obnove te se nastavilo raditi kroz dvadesetpet godina nakon radova obnove, a nakon toga ni dan danas radovi nisu dovršeni. U potonjem podnesku tuženici navode da je fizička dioba svakako nemoguća, a civilna dioba iznosi, i to samo u slučaju, ako sud smatra da nije prijenosom vlasništva s oca na sina prenijeto i pravo na obnovu, onoliko koliko vrijedi cijena za 2,9 kvadrata građevine, a to je površina koja odgovara 1/6 nasljednog dijela iz prava na obnovu njihovom ocu kao nositelju obnove, pa stoga tuženici dopunu vještva smatraju u potpunosti nepotrebnim jer za isto nema ni činjeničnih ni pravnih razloga. Tuženici ad. 1 i 2 su u podnesku koji je zaprimljen u spis 21. svibnja 2018.g. u bitnome navodili da vještak građevinske struke u svojoj drugoj dopuni nalaza i mišljenja prenapuhava vrijednost radova u cjelini ne lučeći radove koje je radila obnova i one koji su rađeni naknadno sredstvima tuženika i njihovog pokojnog brata JO.

5.1. U ovoj pravnoj stvari je pod poslovnim brojem P-2803/2015 od strane ovog suda donesena presuda 22. svibnja 2019. u kojoj je pod točkom I. izreke utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica za 1/6 dijela utuženih realnih dijelova k. čest. [katastarska čestica] i k. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], pod točkom II. izreke djelomično se razvrgava suvlasnička zajednica stranaka sukladno predloženoj varijanti A tako da tužiteljici u vlasništvo za cijelo pripada realni dio k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 418 m2 i realni dio k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 87 m2, pod točkom III. izreke naloženo je tuženicima predati u samostalni posjed tužiteljici nekretnine koje su joj razvrgnućem dosuđene pod točkom II. izreke presude, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženicima ad. 1. i 2. naknaditi tužiteljici parnične troškove od 54.875,00 kuna, dok je pod točkom V. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za iznos od 12.500,00 kuna.

5.2. Na gore navedenu prvostupanjsku presudu od 22. svibnja 2019. žalbu su izjavili tuženici ad. 1. i 2. nakon čega Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem poslovni broj Gž-2968/2019 od 22. veljače 2022. ukida prvostupanjsku presudu u stavcima I., II., III. i IV. izreke i predmet se u tome dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje gdje je sada zaveden pod novim poslovnim brojem P- 815/2022. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke, glede žalbenih navoda tuženika vezano za istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što je Republika Hrvatska upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik, u bitnome proizlazi da razvrgnuće suvlasničke zajednice nije zabranjeno samo zato što suvlasnici predmetnih nekretnina nisu upisani u zemljišne knjige jer se radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice na temelju rješenja o nasljeđivanju i izvanknjižni suvlasnici su ovlašteni sudjelovati u postupku razvrgnuća, s tim da odluka kojom se razvrgava takva suvlasnička zajednica nekretnina neće se moći provesti u zemljišnim knjigama, no ista proizvodi posljedice i pravne učinke između stranaka koje su u takvom postupku razvrgnuća sudjelovale. Nadalje viši sud u svojoj odluci ukazuje da suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća u granicama mogućeg i dopuštenog kako je to propisano u čl. 49. st. 1. ZV, a ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud kako je to i propisano u st. 4. citiranog članka. Potom viši sud ukazuje da ukoliko ne postoji sporazum stranaka o razvrgnuću koji bi bio moguć i dopušten ili pravo na razvrgnuće isplatom koji bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona, sud će nekretnine sukladno čl. 50. st. 2. ZV dijeliti geometrijski (što pretpostavlja formiranje samostalnih katastarskih čestica pri čemu trebaju biti zadovoljeni svi građevinski i geodetski propisi), a ako geometrijska dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti će se razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće). Nadalje viši sud ukazuje na odredbu čl. 160. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine broj 153/2013 i 65/2017, dalje ZPU), kojom su propisani uvjeti parcelacije građevinskog zemljišta time da predmetne čestice jesu građevinsko zemljište, pa ukoliko se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu tada se parcelacija takvog zemljišta može provoditi samo u skladu s uvjetima parcelacije propisanim u čl. 160. ZPU. U svezi prije navedenog viši sud ukazuje prvostupanjskom sudu da iz nalaza i mišljenja vještaka UO (ls.90-151) proizlazi da prijedlog razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina na način da se suvlasnički dio tužiteljice izdvoji u zasebnu cjelinu, odnosno da fizička dioba nije moguća time da su daljnje dopune nalaza i mišljenja vještaci izradili u dvije varijante po prijedlogu tužiteljice, dakle takvo razvrgnuće nije provedeno u skladu s odredbom čl. 50. ZV, pa će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud u naprijed izloženom smislu i pravnom stanovištu višeg suda otkloniti prije navedenu bitnu povredu te donijeti pravilnu i zakonitu odluku o tuženom zahtjevu.

6. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-815/2022 od 11. listopada 2022. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti tuženika ad. 2. MO dana 1. listopada 2022. te su istim rješenjem pozvani nasljednici prije navedenog tuženika ad. 2. i to AO, BO, HO i mldb. IO, nastaviti postupak na način da stupe na mjesto pokojnog tuženika ad. 2.

7. Tužiteljica ĆO je u ponovljenom postupku na ročištu od 3. travnja 2023. isticala da ostaje kod tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva te je imajući u vidu uputu iz ukidne drugostupanjske odluke predlagala sudu da od vještaka građevinske i geodetske struke zatraži zajedničku kombiniranu dopunu vještačenja da li je, sukladno aktualnim prostornoplanskim i urbanističkim dokumentima Općine Novigrad, moguća parcelacija po ranijim varijantama A i B, a ukoliko to nije moguće predlaže se da vještaci dadu prijedlog fizičke diobe na ime suvlasništva tužiteljice od 1/6 dijela na cjelokupnoj predmetnoj površini od 1690 m2 koja se sastoji od fizičkih dijelova k. čest. [katastarska čestica] i k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ukoliko vještaci to učine potrebnim tužiteljica u tom slučaju predlaže još jedan očevid, a ista će sukladno predloženoj dopuni vještačenja po potrebi urediti svoj tužbeni zahtjev u dijelu koji je upravljen na fizičku diobu.

8.1. Nakon što je sud svojim dopisom od 22. svibnja 2023. sukladno gornjem prijedlogu tužiteljice sa ročišta od 3. travnja 2023. zatražio od građevinskog vještaka UO i vještaka geodeta Ivana Marinovića dostavu očitovanja, odnosno dopunu nalaza i mišljenja sukladno gore navedenom traženju tužiteljice, građevinski vještak UO u njegovom očitovanju zaprimljenom 2. siječnja 2025. u bitnome navodi da je obzirom na trenutno stanje na tržištu i veliki protek vremena od prvog održanog očevida potrebno izvršiti novi očevid uz prisustvo vještaka geodeta, a sličan je odgovor dao i vještak geodet Ivan Marinović u njegovom podnesku zaprimljenom u spis 21. siječnja 2025.

8.2. Stoga je od strane suda, a nakon što je tužiteljica dostavila u spis dokaz o predujmu troškova potrebnih za izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske i geodetske struke, rješenjem od 29. siječnja 2025. određen uviđaj na licu mjesta za dan 27. veljače 2025., a koji dokaz je i održan uz nazočnost građevinskog vještaka UO i vještaka geodeta Ivana Marinovića.

8.3. Vještak građevinske struke UO dostavio je dana 4. lipnja 2025. svoj pisani nalaz i mišljenje (l.s.355-398), koji je uz popratni dopis suda od 1. kolovoza 2025. dostavljen strankama radi očitovanja na isti u roku od 15 dana od zaprimanja sudskog dopisa.

8.4. Tužiteljica ĆO u spis je dana 7. kolovoza 2025. dostavila podnesak u kojem je navela da nema primjedbi na prijedlog geometrijske diobe vještaka građevinske struke te je u istom podnesku predložila sudu da vještaku mjerniku naloži dopunu nalaza i mišljenja u smislu izrade parcelacijskog elaborata s prijavnim listovima radi formiranja čestice sukladno toj geometrijskoj diobi.

8.5. Tužena ad. 1. ČO je u spis dana 3. rujna 2025. dostavila podnesak u kojem je u bitnome isticala da je dan potpuno krivi nalog vještaku radi vještačenja imovine o kojoj je riječ, pritom u bitnome ponavljajući svoje prethodne tvrdnje koje se tiču postupka obnove oštećenih nekretnina nakon rata, odnosno navodeći da gospodarske zgrade nikada nisu bile imovina oca i majke stranaka, pa bi sukladno takvom prijedlogu suda i utvrđenim vještvom neosnovano njena sestra, ovdje tužiteljica, dobila ono što joj ne pripada, a pritom još i ističući da postoje i druge nekretnine u vidu oranica, pašnjaka i šume, pa bi se tužiteljica mogla namiriti i iz te imovine.

8.6. Vještak geodet Ivan Marinović dostavio je dana 19. rujna 2025. skicu sudskog očevida s prilogom u vidu pisanog nalaza i mišljenja (l.s.407-409), a što je uz popratni dopis suda od 25. rujna 2025. dostavljeno strankama radi očitovanja na isti u roku od 15 dana od zaprimanja sudskog dopisa.

8.7. Tužiteljica ĆO u spis je dana 30. rujna 2025. dostavila podnesak u kojem je navela da nema prigovora na skicu očevida vještaka mjernika te je u istom podnesku ponovila prijedlog sudu da se naloži vještaku mjerniku izrada parcelacijskog elaborata s prijavnim listovima u pogledu predložene geometrijske diobe vještaka građevinske struke.

8.8. Tužena ad. 1. ČO je u spis dana 15. listopada 2025. dostavila podnesak u kojem je navela da nema zamjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Ivana Marinovića.

8.9. Vještak geodet Ivan Marinović dostavio je dana 24. studenog 2025. u spis odgovor na podnesak tužiteljice u kojem je naveo da je za izradu parcelacijskog elaborata u pogledu predložene geometrijske diobe potrebno ishoditi pravomoćno rješenje suda nakon čega će tužiteljica imati osnovu za pokretanje parcelacijskog elaborata na k. čest. [katastarska čestica] i k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u privatnom postupku.

9.1. Tužiteljica ĆO u spis je dana 27. studenog 2025. dostavila podnesak u kojem je navela da je primila na znanje mišljenje vještaka mjernika da će presuda s geometrijskim razvrgnućem po identificiranim fizičkim dijelovima predmetnih k. čest. [katastarska čestica] i k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] biti osnova za buduće pokretanje parcelacijskog elaborata, pa sukladno tome u podnesku tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev akceptirajući prijedlog geometrijske diobe iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke UO (str. 33-34 nalaza i mišljenja) po kojem bi tužiteljici pripalo 662 m2 na dijelu k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 45 m2 na dijelu k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je vještak mjernik potom identificirao u skicu od 15. rujna 2025. Tužiteljica je sukladno prije navedenom u spomenutom podnesku postavila glavni tužbeni zahtjev, a u slučaju da sud ne usvoji glavni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila i podredni tužbeni zahtjev u kojem je u biti predloženo razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina stranaka civilnom diobom.

9.2. Tužiteljica je na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. siječnja 2026. isticala kako ostaje kod tužbe i tužbenih zahtjeva uređenih u podnesku od 27. studenog 2025., predlaže zaključiti raspravu te popisuje parnični trošak.

10. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku Jeleni Skoblar kao povjereniku Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1986/15, UPP/OS-146/15 od 20. kolovoza 2015.g. (l.s.2-4), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-134/03 od 28. kolovoza 2003.g. (l.s.5-7), Ugovor o darovanju sklopljen 30. studenog 1994.g. (l.s.22-23), u svojstvu svjedoka saslušani su FO (l.s.29-30), GO (l.s.41), ŽO (l.s.41-42), pročitan je nalaz i mišljenje te je izvršen uvid u skicu izmjere s prilogom stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića (l.s.80-82), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu vrijednosti nekretnina UO od 7. srpnja 2017.g. (l.s.87-150), Dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu vrijednosti nekretnina UO od 19. siječnja 2018.g. (l.s.168-172), Druga dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu vrijednosti nekretnina UO od 27. travnja 2018.g. (l.s.192-202), Dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića od 28. svibnja 2018.g. (l.s.208), Dopuna nalaza i mišljenja-1 stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića od 26. lipnja 2018.g. (l.s.211), Dopuna nalaza i mišljenja-2 stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića od 25. srpnja 2018.g. (l.s.214), Dopuna nalaza i mišljenja-2 s prilogom u vidu skica diobe Varijanta (A) i Varijanta (B) stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića od 3. listopada 2018.g. (l.s.219-221), očitovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu vrijednosti nekretnina UO od 30. studenog 2024.g. (l.s.324-325), odgovor stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića od 10. siječnja 2025.g. (l.s.331), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu vrijednosti nekretnina UO od 20. svibnja 2025.g. (l.s.355- 398), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida i pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića od 15. rujna 2025.g. (l.s.407- 409), te je pročitan odgovor stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića od 20. studenog 2025.g. (l.s.418).

11. Tužbeni zahtjev tužiteljice ĆO postavljen kao glavni tužbeni zahtjev iz njenog podneska od 27. studenog 2025. je osnovan.

12. Ne ukazuju se spornim, barem je takvo stajalište ovog suda, slijedeće činjenice i to:

- da je Općinski sud u Zadru donio rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-134/03 dana 28. kolovoza 2003.g. iza smrti RO pok. BO, rođenog **.**.1940., a umrlog **.**.2002., a kojim rješenjem su na njegovom vanknjižnom vlasništvu, i to na kat. čest. dio 1919/14, u naravi kuća i dvorište površine 500 m2, upisanoj u posjedovni list 559 k. o. [katastarska općina], na temelju Zakona i ustupa proglašeni sin JO za 5/6 dijela i kći ĆO za 1/6 dijela, dok su na preostalim nekretninama, uključujući i na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] kao vanknjižnom vlasništvu upisanom u posjedovni list 559 k. o. [katastarska općina], proglašeni nasljednicima sin JO za 5/12 dijela, sin MO za 5/12 dijela i kći ĆO za 2/12 dijela. Iz spomenutog rješenja o nasljeđivanju koje u preslici prileži na l.s. 5-7 proizlazi da je isto, a obzirom na pečat pravomoćnosti, postalo pravomoćno dana 26. rujna 2003.g.,

- također se nije ukazivalo spornim da je od strane javnog bilježnika Jelene Skoblar iz Zadra kao povjerenika Općinskog suda u Zadru dana 20. kolovoza 2015.g. doneseno pod poslovnim brojem O-1986/15, UPP/OS-146/15 rješenje o nasljeđivanju iza smrti JO pok. RO, rođenog **.**.1965., a umrlog **.**.2015., a kojim rješenjem je, između ostalog i na dijelu njegove ostavinske imovine kao izvanknjižnom vlasništvu, tj. na čest. 1919/14 dio, kuća i dvorište površine 500 m2, u posjedovnom listu 1220 k. o. [katastarska općina] za 5/6 dijela te na čest. 1919/114 dio, koja je upisana u posjedovnom listu 559 k. o. [katastarska općina] za 5/12 dijela, njegovom nasljednicom na temelju oporuke proglašena sestra ČO,

- na koncu se nije ukazivalo spornim da ovdje predmetni dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju kuću i pomoćne objekte s pripadajućim dvorištem koje je sa svih strana ograđeno zidom, s tim da bi iz priležećih skica diobe sa l.s. 220 i 221 od 3. listopada 2018.g. koje je izradio stalni sudski vještak geodetske struke Ivan Marinović proizlazilo da dio predmeta spora koji se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaća površinu od 884 m2 (418 m2+466 m2), a da dio predmeta spora koji se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaća površinu od 806 m2 (87 m2+719 m2), odnosno da predmet spora ukupno obuhvaća površinu od 1690 m2.

13. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14-dalje: ZV) koji se primjenjuje od 01. siječnja 1997.g., proizlazi da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva.

14. Prema odredbi čl. 48. st. 2. ZV proizlazi da suvlasnik može svoje pravo razvrgnuća ostvarivati u sporazumu s ostalim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće) ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno.

15. Prema odredbi čl. 50. st. 1. ZV proizlazi da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona, iz st. 2 te odredbe proizlazi da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu st. 1 ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, dok iz st. 4 te odredbe proizlazi da ako dioba iz st. 2 ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

16. Prema odredbi čl. 55. st. 1. ZV koja govori o pravnim učincima razvrgnuća proizlazi da svaki suvlasnik koji je sudjelovao u razvrgnuću stječe na temelju pravomoćne odluke suda o razvrgnuću, a na zakonom određeni način, pravo vlasništva ili/i neko drugo pravo, izvodeći ga iz onoga svoga suvlasničkog dijela s kojim je sudjelovao u tom razvrgnuću, a koji mu istodobno prestaje, dok iz st. 2 te odredbe proizlazi da zakonom određeni način stjecanja i prestanka prava vlasništva, odnosno suvlasništva i drugih stvarnih prava na temelju odluke suda iz st. 1 ovoga članaka jest predaja pokretnina u samostalan posjed, odnosno uknjižba prava na nekretninama u zemljišnim knjigama, ako nije što posebno propisano.

17. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91 i dr., dalje ZPP) proizlazi da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice sud zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužiteljica ona koja je ovome sudu morala dokazati osnovanost tvrdnji koje je isticala tijekom postupka vezano za to da se ona ima smatrati suvlasnicom za 1/6 dijela predmeta spora, dok su tuženici ad. 1. – 5. suvlasnici na preostalom suvlasničkom udjelu te da slijedom toga ima pravo tražiti od tuženika razvrgnuće te njihove suvlasničke zajednice na geometrijski način, a kako je to ista predlagala sudu u njenom glavnom tužbenom zahtjevu iz podneska od 27. studenog 2025., odnosno da se sukladno eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu iz toga podneska suvlasnička zajednica stranaka razvrgne na civilni način.

18. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, kao i činjenice na koje je sud ranije ukazao da ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud je odlučio usvojiti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice iz njenog podneska koji je zaprimljen u spis 27. studenog 2025.g. No, prije samog osvrta na sam meritum predmetne tužbe, odnosno na traženje tužiteljice da se razvrgne suvlasnička zajednica nekretnina nje i sada tuženika ad. 1. – 5., ovaj sud želi ukazati na razloge temeljem kojih je on otklonio kao neosnovane prigovore tuženika koji se svode na to da tužiteljica ne bi bila u suvlasničkoj zajednici sa tuženicima u odnosu na nekretninu označenu kao predmet spora, a ponavlja se da se u naravi radi o kući i dvorištu sa pripadajućim pomoćnim objektima, a koji u smislu katastarskog označavanja predstavljaju dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 884 m2 te dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 806 m2, a koja oba dijela su prikazana na skicama diobe sa l.s. 220 i 221, odnosno na skici sa l.s. 407. Naime, stajalište je ovog suda da tužiteljica svoje pravo suvlasništva na predmetu spora crpi temeljem iste pravne osnove kao i tuženica ad. 1. ČO i prvotni tuženik ad. 2., danas pok. MO, a to je ono rješenje o nasljeđivanju doneseno iza smrti oca stranaka RO pok. BO temeljem kojeg je ovdje tužiteljica utvrđena nasljednicom ostavitelja na česticama koje predstavljaju predmet spora u suvlasničkom udjelu od 1/6 dijela, dok se ovdje tužena ad. 1 ČO ima smatrati suvlasnicom od 5/6 dijela na dijelu predmeta spora koji se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to temeljem nasljeđivanja pok. brata JO, s tim da se u odnosu na dio predmeta spora koji se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz tužiteljičinih 1/6 (2/12) dijela suvlasnicima imaju smatrati tužena ad. 1 ČO za 5/12 dijela, a prvotni tuženik ad. 2 MO također za 5/12 dijela, odnosno sada bi se suvlasnicima na potonjih 5/12 dijela imali smatrati tuženici ad. 2. – 5. Drugim riječima, kraj činjenice da je rješenje o nasljeđivanju iza smrti oca stranaka postalo pravomoćno s danom 26. rujna 2003.g. neosnovano je pozivanje tuženika na onaj darovni ugovor iz 1994.g. zaključen između oca stranaka i njihovog pok. brata JO (l.s.22-23), obzirom je taj darovni ugovor pok. JO trebao istaknuti u ostavinskom postupku koji se vodio iza smrti oca stranaka, a kako je očito da on tako nije postupio, njega, odnosno danas njegovu sljednicu, ovdje tuženicu ad. 1, veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kako u pogledu opsega ostavine, tj. predmeta diobe, tako i suvlasničkih udjela stranaka (ovo proizlazi iz više relevantnih odluka, npr. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 810/1993, Rev 559/1993 i Rev 288/1993.

19. Također je, a prije samog upuštanja u meritum tužbenog zahtjeva, za ukazati od strane ovog suda na razloge radi kojih on drži da nije osnovan prigovor koji su tuženici isticali tijekom postupka, odnosno da tužbu treba odbaciti zbog promašene pasivne legitimacije jer da je zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina koje su predmet spora Republika Hrvatska. Naime, ističe se da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o diobi nekretnine koja je ranije činila ostavinu prednika stranaka pok. RO, pa se u postupku diobe kao jedinstveni i nužni suparničari moraju pojaviti samo osobe koje su zbiljski suvlasnici utvrđeni pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a ponavlja se da su to ovdje isključivo tužiteljica te tuženica ad. 1 i prvotno označeni tuženik ad. 2, tj. ne moraju se kao stranke pojaviti i one osobe koje su u zemljišnoj knjizi samo formalno upisane kao suvlasnici ili vlasnici (tzv. prividno suvlasništvo ili vlasništvo) u odnosu na koje diobenici nakon pravomoćno okončanog postupka diobe mogu samostalno sređivati zemljišnoknjižno stanje s tužbenim zahtjevom koji je usmjeren (i) na trpljenje uknjižbe izvanknjižnog vlasništva, dakle, nema procesne potrebe da i oni sudjeluju u ovoj parnici koja se uopće ne tiče njihovih suvlasničkih ili vlasničkih prava i nema prema njima pravni učinak, pa ne postoji nedostatak procesno-pravne legitimacije za vođenje parnice, odnosno ne postoji promašena pasivna legitimacija, kako to neosnovano tuženici tvrde tijekom postupka. Drugim riječima, obzirom pitanje postojanja ili nepostojanja pasivne legitimacije predstavlja pitanje primjene materijalnog prava o čemu sud odlučuje o odluci o glavnoj stvari, nije bilo osnove, a niti potrebe, da sud donese odluku kojom će tužbu odbaciti, a kako su to tijekom postupka tražili tuženici, posebice jer i viši sud u njegovoj odluci od 22. veljače 2022. otklanja kao neosnovan prigovor tuženika glede promašene pasivne legitimacije, a na koje navode višeg suda u tome dijelu se ovaj prvostupanjski sud osvrnuo pod točkom 5.2. obrazloženja.

20.1. Obzirom sud, a kako je to prethodno elaborirano, ovdje tužiteljicu ipak smatra suvlasnicom zajedno sa ovdje tuženicima ad. 1. – 5. na predmetu spora, sljedeća je zadaća suda bila odrediti se glede osnovanosti tužiteljičinog prijedloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka na predmetu spora, odnosno da li će sud prihvatiti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice za razvrgnućem iz njenog podneska od 27. studenog 2025. tj. da je ista suvlasnica na predmetu spora od 1/6 dijela na onome što je prikazano žutom i crvenom bojom na skici sudskog očevida na stranici 41 nalaza i mišljenja građevinskog vještaka UO (l.s. 355-394) i ima ukupnu površinu od 1690 m2 (884 m2 + 806 m2), na čemu da su preostali suvlasnici od 5/6 dijela ovdje tuženici ad. 2. – 5. i koje suvlasništvo da će se razvrgnuti sukladno prijedlogu sa stranice 34 nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, s tim da je taj prijedlog što se tiče oblika i površine detaljiziran na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića sa l.s. 407, odnosno da li će ukoliko ne usvoji taj glavni tužbeni zahtjev usvojiti podredni tužbeni zahtjev usmjeren na tzv. civilno razvrgnuće suvlasničke zajednice, tj. prodajom predmeta spora na javnoj sudskoj dražbi u ovršnom postupku te da od postignute cijene tužiteljici pripadne 1/6 dijela postignute cijene. Imajući u vidu prethodno spomenute varijante razvrgnuća suvlasničke zajednice stranaka na predmetu spora, ovaj sud je izveo zaključak da bi najprimjerenija od tih varijanti bila ona iz uređenog glavnog tužbenog zahtjeva tužiteljice, tj. varijanta prikazana na spomenutoj skici vještaka geodeta sa ls 407. Naime, stalni sudski vještak građevinske struke UO je u svom nalazu i mišljenju od 20. svibnja 2025.g. (l.s.355-398) i to u rubrici „Geometrijska dioba“ na stranici 33 njegovog vještva, naveo da je sukladno prostornom planu uređenja Općine Novigrad (dalje: PPUO Novigrad) koji je na snazi na dan izrade nalaza i mišljenja propisano da je minimalna površina za gradnju samostojećeg objekta 300 m2 i tada je dozvoljena gradnja do koeficijenta izgrađenosti 0,30 i koeficijenta iskoristivosti od 0,60, a ukoliko je građevna čestica veća ili jednaka 550 m2 dozvoljava se gradnja do koeficijenta iskoristivosti od 0,80, s tim da je minimalna udaljenost građevine od susjedne međe h/2, iznimno može biti i manja, ali ne manja od 1 metar ukoliko takvu udaljenost diktiraju lokalni uvjeti. Građevinski vještak potom navodi da je temeljem geodetske skice dostavljene od vještaka Ivana Marinovića napravio prijedlog geometrijske diobe na način da je tužiteljici ĆO određen isključivo gradivi komad zemljišta u protuvrijednosti financijske vrijednosti njezinog udjela, odnosno uz procijenjenu jediničnu vrijednost građevinskog zemljišta od 49,23 EUR, ukupni udio koji po financijskoj diobi pripada tužiteljici (obje čestice) iznosi 34.833,33 EUR, a broj pripadajućih metara kvadratnih zemljišta (zaokruženo za cijeli broj) koji pripada tužiteljici je 707 m2 (34.833,33 / 49,23). Građevinski vještak pojašnjava da je napravio takvu geometrijsku diobu kojom je tužiteljici dodijeljena navedena površina zemljišta od 707 m2 vodeći pritom računa da se za okolne objekte drugih vlasnika osiguraju uvjeti da imaju dovoljno manipulativne površine za redovito funkcioniranje i korištenje objekata sukladno pravilima struke i PPUO Novigrad.

20.2. Nastavno na gornji prijedlog građevinskog vještaka glede geometrijske diobe, za ukazati je potom od strane ovog suda da je taj prijedlog u smislu geodetske struke materijaliziran na skici sudskog očevida vještaka mjernika Ivana Marinovića sa l.s. 407 na način da je ona površina od prethodno spomenutih ukupno 707 m2 na toj skici prikazana tako da je dio k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji ima površinu od 662 m2 omeđen slovno sa A,B,X0,X1,X7,D,E,X4,X5,X6,A i obojan je crvenom bojom, dok je dio k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji ima površinu od 45 m2 omeđen slovno sa X7,X2,X3,D,X7 i obojan je žutom bojom.

20.3. Dovodeći stoga gornji prijedlog geometrijske diobe po prijedlogu građevinskog vještaka na način da tužiteljici na ime njenog suvlasničkog udjela od 1/6 dijela na predmetu spora pripadne površina od ukupno 707 m2 upravo kako je to navedeno pod točkom 20.2. obrazloženja, u vezu sa PPUO Novigrad, a na koji prostorni plan se sud citirajući dio nalaza i mišljenja građevinskog vještaka osvrnuo pod točkom 20.1. obrazloženja, ovaj sud zaključuje da je od predloženih varijanti razvrgnuća upravo ona koju je predložio građevinski vještak u njegovom nalazu i mišljenju od 20. svibnja 2025. najprimjerenija i najmanje tegobna u smislu njene provedbe, kako u odnosu na tužiteljicu, tako i u odnosu na tuženike ad. 1. – 5., ovo posebice i kraj činjenice da tužena ad. 1. ČO u njenom podnesku zaprimljenom u spis 15. listopada 2025. izričito navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka geodeta Ivana Marinovića sa ls 407. Nadalje, za istaknuti je da ovaj sud smatra da razvrgnuće suvlasničke zajednice na način da se cijela nekretnina prodaje na javnoj sudskoj dražbi u ovršnom postupku, a osobito kraj izričito iskazanog protivljenja tuženika, ne bi bilo u interesu niti jedne od stranaka ovog postupka.

21. Dakle, imajući u vidu sve ono prije navedeno, odnosno smatrajući tužiteljicu temeljem nasljeđivanja njenog oca RO suvlasnicom za 1/6 dijela na nekretninama koje su predmet spora i koje u naravi predstavljaju kuću s dvorištem i pripadajućim objektima, te potom smatrajući da se suvlasnička zajednica stranaka na predmetu spora može najprimjerenije razvrgnuti na način kako je to prikazano na skici sudskog očevida vještaka geodeta Ivana Marinovića od 15. rujna 2025. sa l.s. 407 na način da tužiteljici na ime njenog suvlasničkog udjela od 1/6 dijela pripadne ono što je na toj skici obojano crvenom bojom (realni dio k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 662 m 2) i ono obojano žutom bojom (realni dio k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 45 m 2), ovaj sud je pozivom na ranije citirane odredbe iz čl. 47 st. 1, čl. 48 st. 2, čl. 50 st. 1 i 2 te čl. 55 st. 1 ZV odlučio usvojiti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice iz njenog podneska koji je zaprimljen u spis 27. studenog 2025.g., radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

22. Razvidno je kraj činjenice da je sud svoju odluku u ovoj pravnoj stvari temeljio na nalazima i mišljenjima vještaka građevinske struke UO i vještaka geodetske struke Ivana Marinovića, posebice glede njihovih nalaza i mišljenja izrađenih za period dok se ova parnica vodila pod poslovnim brojem P- 815/2022, da je samim time sud mišljenja da njihovi nalazi i mišljenja nisu nejasni, nepotpuni ili u proturječnosti sami sa sobom ili s izviđenim okolnostima, radi čega ih ovaj sud prihvaća kao stručne i objektivno napravljene, odnosno prigovore koje je tužena strana imala na njih smatra neosnovanima i paušalnima. Sud osobito neosnovanim smatra prigovore tuženika usmjerene na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u dijelu gdje isti tijekom postupka prigovaraju da vještak ne spominje što je i kako izgrađeno prema Zakonu o obnovi te da isti u odnosu na gospodarske objekte nigdje ne navodi da je to građeno naknadno, a to obzirom je sud prihvaćajući glavni tužbeni zahtjev tužiteljice iz njenog podneska zaprimljenog 27. studenog 2025. prihvatio varijantu razvrgnuća suvlasničke zajednice koja je prikazana na skici sudskog očevida sa l.s. 407, a po kojoj diobi tužiteljici u samostalno vlasništvo pripada u odnosu na ukupni predmet spora od 1690 m2 samo golo zemljište bez ikakvih izgrađenih objekata, dok nasuprot tome kuća, garaža, gospodarska zgrada te ostali pomoćni objekti uključujući i gusternu u cijelosti ostaju u vlasništvu tuženika ad. 1 - 5.

23. Kako je sud usvojio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, te kako je tužiteljica u svome podnesku koji je zaprimljen u spis 27. studenog 2025.g. postavila i tzv. eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (tužiteljica ga naziva podredni tužbeni zahtjev), a to sve sukladno odredbi iz čl. 188 st. 1 ZPP-a, ukazuje se od strane ovog suda da obzirom je on prihvatio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, da nije bilo potrebe da sud formalno odlučuje o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

24. Nadalje, obzirom je sud razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina opisno navedenih pod točkom I. izreke ove presude utvrdio tužiteljicu zasebnom vlasnicom fizičkog dijela k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji ima površinu od 662 m2 omeđen slovno sa A,B,X0,X1,X7,D,E,X4,X5,X6,A i obojan je crvenom bojom, te fizičkog dijela k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji ima površinu od 45 m2 omeđen slovno sa X7,X2,X3,D,X7 i obojan je žutom bojom, sve prikazano na skici sudskog očevida sa l.s. 407, a kako je to odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude, te kako sud obzirom na rezultate dokaznog postupka zaključuje da se tužiteljica ne nalazi u posjedu onoga što je opisno navedeno pod točkom II. izreke presude, već da su to ovdje tuženici, ovaj sud je pozivom na odredbu iz čl. 166 st. 1 i 2 ZV (radi se o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika koji traži da mu se preda posjed stvari koju on nema u svome posjedu, a posjed te stvari ima osoba koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju) odlučio usvojiti i točku III. tužbenog zahtjeva tužiteljice iz njenog podneska koji je zaprimljen u spis 27. studenog 2025.g te naložiti tuženicima da joj u neposredan i samostalan posjed predaju nekretninu koja je tužiteljici dosuđena razvrgnućem u točki II. ove presude, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

25. Što se tiče isprava koje su zaprimljene u spis nakon što je u ovoj pravnoj stvari zaključen prethodni postupak na ročištu održanom 23. veljače 2016.g., ukazuje se od strane ovog suda da on te isprave kao nove dokaze nije mogao uzeti u obzir imajući u vidu imperativnu zakonsku odredbu iz čl. 299 st. 2 i 3 ZPP-a iz kojih proizlazi da stranke mogu tijekom glavne rasprave, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

26.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a radi se o situaciji kada je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Stoga je sud tužiteljici zbog činjenice da je u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, pritom imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u samoj tužbi označena na iznos od 101.000,00 kuna, odnosno sada bi se uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 radilo o iznosu od 13.405,00 EUR, a po njenom popisu parničnog troška sa l.s. 423, najprije priznao zatraženih 250 bodova za sastav tužbe, i to sukladno Tbr. 7 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa). Sud je potom tužiteljici priznao zatraženih 250 bodova za sastav svakog od četiri obrazložena podneska, i to onih zaprimljenih u spis 15. travnja 2016.g., 27. prosinca 2017.g. 16. veljače 2018.g. i 11. svibnja 2018.g., ovo sukladno Tbr. 8 toč. 1 Tarife. Sud međutim, a upravo pozivom na Tbr. 8 toč. 1 Tarife, tužiteljici nije kao parnični trošak priznao zatraženih 250 bodova za sastav svakog od tri obrazložena podneska koja su zaprimljena u spis 13. lipnja 2018.g., 12. srpnja 2018.g. i 27. prosinca 2018.g., obzirom stranka u jednom parničnom postupku ima pravo na nagradu za sveukupno četiri obrazložena podneska, a ponavlja se da je sud tužiteljici već priznao priznao nagradu upravo za četiri obrazložena podneska. Sud je nadalje tužiteljici priznao 250 bodova za svako od deset ročišta na kojima je ista bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika ili njegovom zamjeniku, a radi se o ročištima održanim 7. prosinca 2015.g., 23. veljače 2016.g., 19. svibnja 2016.g., 19. srpnja 2016.g., 4. listopada 2016.g., 24. ožujka 2017.g. (uviđaj na licu mjesta), 2. veljače 2018.g., 26. ožujka 2018.g., 31. kolovoza 2018.g. i 27. ožujka 2019.g., ovo sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife. Sud nije tužiteljici kao parnični trošak priznao zatraženih 250 bodova za ročište od 1. veljače 2016.g. obzirom iz stanja spisa proizlazi da nikakvo sudsko ročište nije održano toga datuma. Zbrajajući sve stavke priznate tužiteljici u ovome dijelu dođe se do 3750 bodova, pa se uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i odgovarajući porez na dodanu vrijednost od 25% dođe do iznosa od 9.375,00 EUR. Prije navedeni iznos od 9.375,00 EUR valja potom uvećati za iznos od 8.000,00 kuna na ime predujma kojeg je tužiteljica u toj fazi postupka uplatila za troškove stalnih sudskih vještaka građevinske i geodetske struke, s tim da bi se sada uz primjenu ranije spomenutog fiksnog tečaja konverzije radilo o iznosu od 1.061,78 EUR, a za koji iznos ovaj sud smatra da je bio potreban radi vođenja ove parnice, nakon čega se dođe do iznosa od 10.436,78 EUR parničnog troška kojeg nadalje valja uvećati za iznos od 180,50 EUR kojeg je tužiteljica platila na ime pristojbe za presudu koja je u ovoj pravnoj stvari donesena 22. svibnja 2019., pa se na koncu za period dok se ova parnica vodila pod poslovnim brojem P-2803/2015 dođe do iznosa od 10.617,28 EUR kojeg je tužiteljica imala radi vođenja ove parnice.

26.2. Što se tiče parničnog troška popisanog od strane tužiteljice za period dok se ova parnica vodi pod poslovnim brojem P-815/2022 za napomenuti je da sud tužiteljici za svaki od podnesaka od 4. listopada 2022. i 7. kolovoza 2025. nije priznao popisanih 250 bodova, već joj je za svaki od tih podnesaka sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife priznato 100 bodova jer sud drži da se tu radi o obrazloženim podnescima izvan Tbr. 8. toč. 1. Tarife, a to obzirom se podnesak od 4. listopada 2022. odnosi samo na dostavu podataka sudu o tome tko bi bili nasljednici preminulog prvotnog tuženika ad. 2., dok je u podnesku od 7. kolovoza 2025. tužiteljica u biti samo predložila dopunu nalaza i mišljenja vještaka mjernika. Sud međutim jeste tužiteljici sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife priznao popisanih 250 bodova za sastav podneska od 27. studenog 2025., kao što je istoj sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznato popisanih 250 bodova za svako od tri ročišta na kojima je ista bila zastupana po svome punomoćniku iz reda odvjetnika, a radi se o ročištima od 3. travnja 2023., 27. veljače 2025. (uviđaj) i 26. siječnja 2026. Zbrajajući sve stavke priznate tužiteljici u ovome dijelu dođe se do ukupno 1200 bodova, pa se uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i odgovarajući porez na dodanu vrijednost od 25% dođe do iznosa od 3.000,00 EUR. Prije navedeni iznos od 3.000,00 EUR valja potom uvećati za iznos od 850,00 EUR na ime predujma kojeg je tužiteljica u ovoj fazi postupka uplatila za troškove stalnih sudskih vještaka građevinske i geodetske struke, pa se za period dok se ova parnica vodi pod poslovnim brojem P-815/2022 dođe do iznosa od 3.850,00 EUR kojeg je tužiteljica imala radi vođenja ove parnice.

26.3. Zaključno, kada se zbroji trošak od 10.617,28 EUR kojeg sud priznaje tužiteljici za period dok se ova parnica vodila pod poslovnim brojem P-2803/2015 sa troškom od 3.850,00 EUR za period dok se ova parnica vodi pod poslovnim brojem P-815/2022, na koncu se dođe do krajnjeg iznosa od 14.467,28 EUR parničnog troška priznatog tužiteljici od strane ovog suda i kojeg će joj morati podmiriti tuženici ad. 1. – 5. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Stoga je, a u odnosu na parnični trošak popisan od strane tužiteljice, odlučeno kao pod točkama

IV. i V. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 5. veljače 2026.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku mr.sc. Zrinku Zriliću, odvjetniku u Zadru,

2. Tuženicima ad. 1. do ad. 5. osobno.