REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Poslovni broj Gž-183/2026-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Zoranu Šariću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, koju zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pl-162/2025-11 od 26. siječnja 2026., 5. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pl-162/2025-11 od 26. siječnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice podnesen 3. prosinca 2025. protiv rješenja istog suda prvog stupnja poslovni broj Pl-162/2025-9 od 28. studenog 2025. kojim je naloženo plaćanje sudske pristojbe za prijedlog za izdavanje platnog naloga i rješenje o izdavanju platnog naloga kao neosnovan (I) te je u cijelosti potvrđeno rješenje istog suda prvog stupnja poslovni broj Pl-162/2025-9 od 28. studenog 2025. (II).

2. Protiv toga rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica, isto pobija u cijelosti i "iz svih zakonom dopuštenih razloga", a u žalbi, u bitnome, navodi da tužiteljica temeljem Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji obavlja i povjerene poslove u vezi naplate sudske pristojbe, da je tužiteljica tijelo javne vlasti i javnim ovlastima, da to prihvaća i sudska praksa, da je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava pa tužiteljica predlaže da se pobijano rješenje ukine i da se tužiteljicu oslobodi od plaćanja pobijane pristojbe, podredno da se predmet vrati na ponovni postupak, a tužiteljica potražuje i trošak žalbe.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

4. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, u njegovoj osnovi, tužiteljici je naloženo da plati sudsku pristojbu na prijedlog za izdavanje platnog naloga i za rješenje o izdavanju platnog naloga, a to svoje rješenje prvostupanjski sud temelji na primjeni odredbi Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23- dalje:ZOSP).

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijano rješenje, u njegovom bitnom dijelu, valjano i zakonito.

6. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, paušalno, "upire" tužiteljica u aktualnoj žalbi, a ni onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, obzirom na žalbene navode žaliteljice očito je da tužiteljica smatra da je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi temeljem odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP, a što ne prihvaća prvostupanjski sud pobijanim rješenjem.

8. Tužiteljica je nedvojbeno pravna osoba, javna ustanova, koja obavlja javnu službu (čl. 1. i 3. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji - "Narodne novine" broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22 i 20/23 i 18/24-dalje:ZHRT) ali u predmetnom postupku u kojem tužiteljica traži naplatu dužne HRT pristojbe od tuženika, tužiteljica nije tijelo koje obavlja javne ovlasti i u postupku proizašlom iz obavljanja tih ovlasti, a što "traži" odredba čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP.

9. To svojstvo javne ovlasti tužiteljici ne daje niti činjenica da je tužiteljici dano u ovlast da utvrđuje visinu te dužne pristojbe, da istu naplaćuje i da vodi evidenciju naplate, pa niti činjenica da ta pristojba ima značaj javnih prihoda.

10. U tim, takovim postupcima, tužiteljica nastupa kao subjekt privatnog prava koji "ubire" naknadu za pruženu uslugu i nema svojstva tijela koje obavlja javne ovlasti kao npr. javni bilježnici, zapovjednici brodova, stanice za tehnički pregled vozila u slučajevima kada su im te javne ovlasti dane temeljem odgovarajućih zakona.

11. Prema tome, po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica u danoj situaciji nije osoba koja obavlja javne ovlasti, da ne opstoje uvjeti za primjenu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP pa je sud prvog stupnja osnovano odbio prigovor tužiteljice i, u osnovi, tužiteljici naložio plaćanje dužne pristojbe.

12. Drugačija pravna praksa na koju se poziva tužiteljica ne obvezuje prvostupanjski, a ni ovaj sud, pa je žalba tužiteljice neosnovana i u tom dijelu.

13. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci.

14. Odluka o trošku žalbe tužiteljice temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP.

U Puli, 5. veljače 2026.

Sudac

Zoran Šarić