REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-164/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Zoranu Šariću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Planinić, odvjetnica u Zagrebu, Dr.P.Markovca 7, protiv tuženica: 1. Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i 2. Uniqa osiguranja d.d., Zagreb, Planinska ulica 13a, OIB: 75665455333, koju zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Zagrebu, Praška ulica 19, (dalje: tuženica) radi naknade štete,odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-497/2024-35 od 29. listopada 2025., 5. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženice te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-497/2024-35 od 29. listopada 2025.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju da tuženici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.547,50 eura sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. listopada 2025. pa do isplate.

2. Protiv toga rješenja, pravodobne i dopuštene žalbe podnose tužitelj i tuženica.

2.1.Tužitelj predmetno rješenje pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tužitelj navodi da tuženica nije podnijela prijedlog za donošenje dopunske presude i da je onda njen podnesak kojim potražuje troškove bespredmetan, i da nije podoban za odlučivanje, da je ta tuženica odgovor na tužbu podnijela 26. travnja 2024. puna dva mjeseca nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva i mjesec i pol nakon što je utvrdila da nije pasivno legitimirana , da ta tuženica nije o tome obavijestila tužitelja čime bi tuženica mogla spriječiti nastanak parničnog troška, da je trošak koji je nastao toj tuženici nastao zbog nečinjenja,odnosno krivnjom te tuženice, da je tijekom postupka utvrđeno da je Dom zdravlja Zagreb tužitelju dao podatke kako je upravo Uniqa osiguranje d.d. njihov osiguratelj, da ta tuženica nikada nije odgovorila na odštetni zahtjev tužitelja, da je irelevantan dan podnošenja tužbe, da je pravilnom primjenom odredbi čl. 158. st. 2. i čl. 156. Zakona o parničnom postupku trebalo utvrditi da je troškove svojom krivnjom uzrokovala 2. tuženica, da je pobijanom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje i povrede prava vlasništva tužitelja, da bi plaćanjem troškova kako je to određeno pobijanim rješenjem tužitelju stavljen nesrazmjeran teret koji bi mogao ugroziti njegovu egzistenciju, da je pobijano rješenje u suprotnosti s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske i ESLJP u sličnim predmetima, da podnesci od 4. rujna 2024. i 14. ožujka 2025. nisu bili potrebni ni nužni za vođenje postupka, da su dani razlozi nejasni i da se pobijano rješenje ne može ispitati čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa tužitelj predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tuženice Uniqa osiguranje d.d., podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a tužitelj potražuje i trošak žalbe.

2.2. Tuženica pobijano rješenje pobija u dijelu u kojem nije udovoljeno njezinom zahtjevu za naknadu troška postupka, isto pobija "zbog svih zakonom predviđenih razloga" te navodi da je tuženici trebalo dosuditi pripadajuće troškove za sastav podnesaka od 24. travnja 2024. i 15. ožujka 2025., u zatraženom iznosu, a kako da to nije učinjeno predlaže da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se tužitelju naloži da tuženici naknadi i daljnji trošak postupka u iznosu od 2.422,50 eura i uz top pripadajuće zatezne kamate, podredno da se ista u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a tuženica potražuje i trošak žalbe.

2.3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženica, u bitnome, navodi da je žalba tužitelja neosnovana, predlaže da se ista odbije kao neosnovana, a tuženica potražuje i trošak odgovora na žalbu tužitelja.

2.4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženice navodi, u bitnome, da je žalba tuženice neosnovana i predlaže da se ista odbije.

3. Žalbe tužitelja i tuženice nisu osnovane.

4. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju da tuženici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.547,50 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 29. listopada 2025. pa do isplate, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na primjeni odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijano rješenje, u njegovom bitnom dijelu, valjano i zakonito.

6. Prije svega valja navesti da pobijano rješenje sadrži valjane, dostatne i jasne razloge za odluku o zahtjevu stranaka tako da pri donošenju istog prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje "ukazuje" tužitelj u aktualnoj žalbi, a ni onih na koje, paušalno, ukazuje tuženica, ali ni onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Pobijano rješenje je,po ocjeni ovoga suda, utemeljeno na pravilnoj primjeni materijalnog prava, tako da nije došlo ni do povrede prava na pravično suđenje, povrede prava vlasništva tužitelja a niti je pobijano rješenje protivno odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske i/ili ESLJP, a na što, paušalno, ukazuje tužitelj, pa je žalba tužitelja, a i tuženice, neosnovana u tom dijelu.

8. Iz predmetnog postupka proizlazi:

- da je tužitelj tuženici 26. veljače 2024. dostavio odštetni zahtjev;

- da je tužitelj predmetnu tužbu, u kojoj je uz tuženicu Croatia osiguranje d.d. Zagreb tužena i tuženica, podnio 7. ožujka 2024.;

- da je predmetna tužba dostavljena tuženici na odgovor 26. ožujka 2024.;

- da je tuženica 24. travnja 2024. dostavila odgovor na tužbu u kojem je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije;

- da je tužitelj podneskom od 28. veljače 2025. odrekao se tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženicu;

- da je prvostupanjski sud 5. ožujka 2025. donio djelomičnu presudu na temelju odricanja poslovni broj Pn-497/2024-20 u odnosu na tuženicu;

- da je tuženica podneskom od 14. ožujka 2025. stavila zahtjev za naknadu troška postupka;

- da je o tom zahtjevu tuženice odlučeno sada pobijanim rješenjem.

9. U toj pravnoj situaciji prvostupanjski je sud,ispravno, a primjenom odredbe čl. 158. st.1., a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP, utvrdio da je tužitelj u obvezi naknaditi (potrebni) trošak tuženici.

10. To stoga što se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženicu, a ne postoje neki razlozi koji bi se mogli pripisati tuženici, a koji bi bili temelj za odricanje od tužbenog zahtjeva tužitelja.

11. Tužitelj je tuženici bio podnio odštetni zahtjev ali taj zahtjev tuženici je podnesen 26. veljače 2024., a predmetna tužba je podnesena 7. ožujka 2024. i prije no što je protekao rok iz čl. 943. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO/05).

12. Isto tako, tužitelj je imao valjani razlog za uvjerenje da je tuženica osiguratelj štetnika (296) ali se tuženici ne može ni na koji način "staviti u odgovornost" dovođenje tužitelja u zabludu glede pitanja pasivne legitimacije tuženice.

13. U svakom slučaju tužitelj je sa podnošenjem predmetne tužbe glede odgovornosti (i) tuženice imao za pričekati protek navedenog roka, a kako to on nije učinio već je podnio predmetnu tužbu kojom je "obuhvatio" i tuženicu, to je onda prvostupanjski sud osnovano utvrdio da je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka osnovan, primjenom odredbe čl. 158. st. 1., a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP i da nema mjesta primjeni odredbe čl. 158. st. 2. ZPP pa je žalba tužitelja neosnovana u tom dijelu.

14. Isto tako, valjanom primjenom materijalnog prava tuženici su valjano dosuđeni potrebni troškovi sastava odgovora na tužbu, ali i za sastav podnesaka od 4. rujna 2024. i 14. ožujka 2025. u zatraženom iznosu.

15. Naime, podnesak od 4. rujna 2024. tuženica je sačinila kao očitovanje po zahtjevu suda (285,288) pa je to bio potreban trošak (čl. 155. st. 1. ZPP), a podneskom od 14. ožujka 2025. tuženica je dostavila troškovnik nakon što joj je dostavljena presuda na temelju odricanja, a što predstavlja postupanje temeljem odredbe čl. 164. st. 8. ZPP (561,562-564) pa je žalba tužitelja neosnovana i u tom dijelu.

16. Isto tako valjano je odlučeno i o zahtjevu tuženice za naknadu troška postupka u onom dijelu u kojem de facto nije prihvaćen taj zahtjev tuženice.

17. Naime, tuženici je pravilno dosuđen trošak sastava podneska od 24. travnja 2024. kojim je tuženica dala odgovor na tužbu (125-271) međutim, pravilno joj nije dosuđen i trošak sastava podneska od 24. travnja 2024. kojim je predloženo da se treća osoba obavijesti o parnici (272-273) jer je to tuženica mogla učiniti i uz podnesak – odgovor na tužbu od istog nadnevka, tako da taj podnesak nije bio potreban ( čl. 155. st. 1. ZPP), a isto tako taj podnesak, u kontekstu prigovora promašene pasivne legitimacije tuženice se, dodatno, ukazuje kao nepotreban, pa je žalba tuženice neosnovana u tom dijelu.

18. Isto tako, nakon što se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva (291-294) i nakon što je donesena presuda na temelju odricanja (559-561) više nije bilo mjesta raspravljanju o meritumu zahtjeva tužitelja, već, eventualno, o troškovima postupka, prvostupanjski je sud podnesku tuženice od 14. ožujka 2025. ispravno dao "status" podneska iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa), a ne kako to "traži" tuženica iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife pa je žalba tuženice neosnovana i u tom dijelu.

19. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbe tužitelja i tuženice odbiti kao neosnovane, potvrditi pobijano rješenje te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

20. Odluka o troškovima žalbe tužitelja i tuženice temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP.

21. Odgovor na žalbu tuženice nije bio potreban pa je o tom trošku tužitelja odlučeno kao u izreci (čl. 166. st. 1. a u svezi sa čl. 155. st. 1. ZPP).

U Puli, 5. veljače 2026.

Sudac

Zoran Šarić