Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1652/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Štefice Bukvić, predsjednice vijeća, Krunoslave Dropulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Snježane Androš člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Miroslav Karlovac, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić&partneri iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3430/2018-42 od 26. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3430/2018-42 od 26. svibnja 2023. u dijelu pod točkom II. izreke.

II. Žalba tuženika se djelomično odbija i djelomično uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3430/2018-42 od 26. svibnja 2023.

a) potvrđuje u dijelu pod toč. I. izreke

b) preinačava u odnosu na odluku o parničnom trošku iz toč. III. izreke tako da sada glasi:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 961,99 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2017. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te, godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, isplatiti tužitelju BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 1.787,04 eur1 /13.464,42 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.11.2017. do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenoga zahtijeva za isplatu iznosa od 446,76 eur/3.366,10 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.11.2017. do isplate, za iznos od 3.598,30 eur/27.111,38 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.12.2017. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.911,81 eura/14.403,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu u pobijanom odbijajućem dijelu (toč. II. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Žalbu u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja (toč. I.) kao i u odluci o parničnom trošku (toč. III. izreke) je podnio i tuženik zbog svih žalbenih razloga iz propisa čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da se neosnovano u žalbama navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenim žalbama, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi neimovinsku i imovinsku štetu do koje je došlo kao posljedica prometne nezgode koju je prouzročila osiguranica tuženika.

8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, kao i nastanak štetnog događaja, međutim sporna je odgovornost osiguranice tuženika za prometnu nezgodu, kao i uzročno-posljedična veza između prometne nezgode i ozljeda tužitelja navedenih u medicinskoj dokumentaciji.

9. Prvostupanjski sud je temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka UŽ, ĐŽ, IŽ i NŽ utvrdio da je do predmetnog sudara došlo u trenutku kada je tužitelj zaobilazio parkirani kamion "Klare", a osiguranica tuženika se uključivala u promet iz dvorišta tvrtke "Prehrana d.d." kao i da niti tužitelj niti svjedokinja UŽ nisu uočili jedno drugo prije samog sudara.

10. Nadalje je temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića utvrđeno da je u trenutku nesreće vozilo osiguranika tuženika izlazeći iz kolnog ulaza u kbr. 48 naletjelo prednjim dijelom na prednji desni bočni dio vozila tužitelja, koji se kretao južnom polovicom Utinjske ul. u pravcu istok-zapad. U nastavku je došlo do rotacije prednjeg dijela vozila osiguranika tuženika prema zapadu i utiskivanja prednjeg lijevog dijela vozila osiguranika tuženika u desni bočni dio prolazećeg vozila tužitelja, u predjelu prednjih pa stražnjih desnih vrata. Intenzitet oštećenja nastalih na oba vozila ukazuje na brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika u trenutku naleta na vozilo tužitelja od oko 10 – 15 km/h. Utvrđeno je i da brzinu kretanja vozila tužitelja u trenutku sudara nije moguće utvrditi budući nije poznato mjesto zaustavljanja njegovog vozila nakon mjesta nesreće. Da je osiguranica tuženog prilikom izlaska na kolnik Utinjske ul. propustila vozilo tužitelja, do nesreće ne bi došlo. Nadalje je utvrđeno da je osiguranica tuženog izlazila na kolnik ispred zaustavljenog teretnog vozila, po povećanom radijusu skretanja, uz pomicanje glave prema naprijed, mogla je uočiti nailazeće vozilo tužitelja prije mjesta sudara kao i da tužitelj nije obilazio zaustavljeno teretno vozilo na sjevernoj polovici Utinjske ulice, po južnoj polovici kolnika, prelazeći preko pune središnje linije kolnika, do nesreće također ne bi došlo. Utvrđeno je i da je kao posljedica predmetnog štetnog događaja, na vozilu tužitelja nastala je šteta od 17.382,93 kn.

11. Također je temeljem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Mariji Baković utvrđeno da je tužitelj BŽ, rođen 1953. nastradao u prometnoj nezgodi 22.09.2017. kao vozač u osobnom vozilu na čiju je desnu bočnu stranu naletjelo osobno vozilo osiguranika tuženika pri čemu je vozilo tužitelja momentalno ubrzano u bočnom smjeru za oko 6,7 km/h pri čemu je tijelo tužitelja imalo tendenciju nabačaja udesno i nešto prema naprijed, da je nakon štetnog događaja kod tužitelja postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata, da ova dijagnoza nije u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetno prometnom nesrećom, da promjena brzine od 6,7 km/h koja je utvrđena prometnim dijelom vještačenja nije uzrokovala djelovanje sile na tijelo tužitelja koja bi bila dostatnog intenziteta da prouzrokuje ozljeđivanje.

12. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio kombinirano, prometno i sudsko- medicinsko prometno vještačenje, jer je izrađeno stručno i obrazloženo te u skladu s pravilima prometnih i medicinskih znanosti, a nalazi vještaka su jasni, potpuni i suglasni sami sa sobom i sa izvedenim dokazima.

13. Odredbom čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje u tekstu ZOO) je propisano da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (st. 1.), a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugom za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (st. 2.).

14. Prvostupanjski sud utvrđuje da je osiguranica tuženika neposredno prije nastanka štetnog događaja, poduzela radnju uključivanja u promet iz dvorišta firme Prehrana d.d., neprovjerivši da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, a pritom nije propustila vozilo tužitelja koje se kretalo cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključivala, čime je postupila protivno odredbama čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa ne cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 u daljnjem tekstu: ZSPC), te čl. 45. st. 1 ZSPC-u.

15. Time je i po ocjeni ovog suda osiguranica tuženika odgovorna za nastalu štetu i to u omjeru od 80%.

16. Međutim postoji i suodgovornost tužitelja za predmetni štetni događaj. Naime tužitelj i po ocjeni ovog suda je doprinjeo vlastitoj šteti, jer je postupio suprotno propisu čl. 12. st. 4. ZSPC-a odnosno počeo je pretjecati zaustavljeni kamion preko pune linije.

17. S obzirom na pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda i pravilnu primjenu materijalnih propisa ne prihvaćaju se žalbeni navodi tuženika da je tužitelj isključivo odgovoran za prometnu nezgodu odnosno da postoji veći doprinos, kao i tužitelja da ne postoji njegov doprinos vlastitoj šteti.

18. Slijedom navedenog je s pravom prvostupanjski sud, a kako je utvrđena šteta na osobnom vozilu tužitelja u iznosu od 2.233,79 EUR-a/16.830,52 kn, umanjivši tu štetu za doprinos tužitelja vlastitoj šteti od 20%, i dosudio tužitelju na ime imovinske štete iznos od 1.787,04 EUR-a/13.464,42 kn, a u preostalom dijelu odbio zahtjev tužitelja.

19. Kako je u postupku utvrđeno da dijagnoza istegnuća vrata nije u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nesrećom to je prvostupanjski sud s pravom odbio zahtjev tužitelja za isplatom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

20. Suprotno žalbenim navodima tužitelja s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog za novim medicinskim vještačenjem, jer je prihvatio kombinirano, prometno i sudsko medicinsko vještačenje.

20.1. Naime, medicinska vještakinja je pregledala medicinsku dokumentaciju tužitelja kao i nalaz i mišljenje prometnog vještaka te je dala mišljenje da dijagnoza iz medicinske dokumentacije nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nesrećom, a i jasno je odgovorila na primjedbe tužitelja.

20.2. Dakle u nalazu i mišljenju vještaka nije bilo proturječnosti ili nedostataka a i tužitelj ga nije doveo u sumnju pa nije bilo uvjeta za određivanje novog medicinskog vještačenja (čl. 261. st. 3. ZPP-a).

21. Nadalje suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud primijenio propis čl. 190. st. 2. ZPP-a kada je dopustio preinaku zahtjeva nakon provedenog vještačenja.

21.1. Naime, tužitelj prije provođenja vještačenja nije mogao znati sve pravno relevantne okolnosti za određivanje visine zahtjeva pa se ne može smatrati da na strani tužitelja postoji krivnja, jer do zaključenja prethodnog postupka nije preinačio tužbeni zahtjev.

22. Nadalje ne prihvaćaju se niti žalbeni navodi da je preinačeni dio zahtjeva zastario, jer je povećanje zahtjeva izvršeno po okolnostima koje je tužitelj naveo u tužbi odnosno bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe pa se u tom slučaju zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku te do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva.

23. Iako je tužitelju osobno vozilo popravio majstor "u fušu" za 15.000,00 kn, on ima pravo na naknadu u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se njegova materijalna situacija dovela u stanje u kojem se nalazila prije štetnog događaja.

23.1. PDV je dio novčanog iznosa koji je potreban i koji nastaje kao trošak popravljanja oštećene stvari, odnosno trošak kojim se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja u smislu odredbe čl. 190. ZOO-a.

23.2. Odnosno tužitelj po stavu ovog suda ima pravo na naknadu popravka s PDV- om, njegov izbor je hoće li oštećenu stvar popraviti kod ovlaštene stručne osobe (poduzetnika), koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju, odnosno oštećeniku) porez na dodanu vrijednost, ili će popravak izvršiti sam (osobno ili putem prijatelja, srodnika), a koji stav je zauzeo i VSRH u svojoj odluci Rev 818/2011.

24. Međutim s pravom tuženik u žalbi ukazuje da je donoseći odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo propisa čl. 154. st. 2. ZPP-a.

25. Po ocjeni ovog suda tužitelj je uspio s oko 30% svog zahtjeva (i osnova i visina) dok je tuženik uspio sa 70% svog zahtjeva. Slijedom navedenog sukladno propisu čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku podmiriti 40% njegovog zahtjeva za trošak postupka.

25.1. Tuženiku je priznat zatraženi trošak i to po 199,00 eura na ime sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanja na ročištima od 17. studenog 2020., 20. travnja 2021., 1. ožujka 2022., 10. listopada 2022.i 19. travnja 2023. po 199,00 eura (Tbr. 9. toč. 1.) te zastupanja na ročištu od 10. listopada 2019., 99,50 eura (Tbr. 9. toč. 2.) i za sastav obrazloženog podneska od 20. travnja 2021., 199,00 eura (Tbr. 8. toč. 1.) odnosno ukupno 1.492,50 eura 40% od tog iznosa je 597,00 eura, a kada se tome doda trošak vještačenja kojeg je uplatio tuženik od 364,99 eura, dobije se ukupni iznos troška od 961,99 eura kojega je tužitelj dužan podmiriti tuženiku.

26. Kako je tuženik sa žalbom uspio u neznatnom dijelu to mu je odbijen zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

27. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 5. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Štefica Bukvić