Povrv-178/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, postupajući po sucu ovoga suda Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, zastupano po punomoćniku Branku Škarici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri iz Zagreba, protiv tuženica pod 1. ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu i pod 2. VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 15. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Bruna Lucića, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženice pod 1. Feđe Bone, odvjetnikom u Splitu, u izočnosti tuženice pod 2., te na ročištu za objavu presude 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Stavlja se izvan snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira, Ovrv-1591/2020 od 06.11.2020. kojim se nalaže tuženoj ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., OIB:17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 4.899,98 HRK / 650,34 EUR, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 348,39 HRK / 46,24 EUR od 16.01.2020. godine,

• na iznos od 342,89 HRK / 45,51 EUR od 16.02.2020. godine • na iznos od 414,89 HRK / 55,01 EUR od 16.03.2020. godine • na iznos od 342,98 HRK / 45,51 EUR od 16.04.2020. godine,

• na iznos od 372,98 HRK / 49,50 EUR od 16.05.2020. godine,

• na iznos od 3.077,94 HRK / 408,51 EUR od 16.06.2020. godine,

pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 887,50 kuna / 117,79 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te na iznos nastalih troškova postupka od 887,50 kuna i predvidivih troškova postupka od 681,25 kuna.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženiku VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., OIB:17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 4.899,98 HRK / 650,34 EUR, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 348,39 HRK / 46,24 EUR od 16.01.2020. godine,

• na iznos od 342,89 HRK / 45,51 EUR od 16.02.2020. godine

• na iznos od 414,89 HRK / 55,01 EUR od 16.03.2020. godine

• na iznos od 342,98 HRK / 45,51 EUR od 16.04.2020. godine,

• na iznos od 372,98 HRK / 49,50 EUR od 16.05.2020. godine,

• na iznos od 3.077,94 HRK / 408,51 EUR od 16.06.2020. godine,

pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 887,50 kuna / 117,79 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. ", kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., OIB:17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 4.899,98 HRK / 650,34 EUR, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 348,39 HRK / 46,24 EUR od 16.01.2020. godine,

- na iznos od 342,89 HRK / 45,51 EUR od 16.02.2020. godine

- na iznos od 414,89 HRK / 55,01 EUR od 16.03.2020. godine

- na iznos od 342,98 HRK / 45,51 EUR od 16.04.2020. godine,

- na iznos od 372,98 HRK / 49,50 EUR od 16.05.2020. godine,

- na iznos od 181,96 HRK/ 24,15 EUR od 16.06.2020. godine,

- na iznos od 1.396,00HRK /185,28 EUR od 01.03.2021. godine,

pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, dok se sa više zatraženim od eura ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

r i j e š i o  j e

1. Dopušta se subjektivna preinaka tužbe na način da uz tuženu pod 1. ŽH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stoji tužena pod 2. VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kako je to tužitelj napravio podneskom od 27.05.2025.

2. Nalaže se tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., OIB:17863542417 naknaditi tuženoj pod

1. ŽH OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška iznos od 2.013,54 eura, za koji iznos valja obvezati tužitelja na isplatu dok se sa više zatraženim od 304,25 eura ovo traženje tužene pod 1. odbija kao neosnovano.

3. Nalaže se tuženoj pod 2. VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., OIB:17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, naknadi parnični trošak od 1.086,32 eura u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se sa više zatraženim od 495,51 eura ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano,

Obrazloženje

1.Kod javnog bilježnika Željene Biuk zaprimljen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv ovršenika (u daljnjem tekstu: tuženik) u kojem se navodi kako tuženik nije podmirio dospjelo potraživanje tužitelja te se radi naplate tražbine tužitelja iz vjerodostojne isprave predlaže donošenje rješenja o ovrsi s kojim će se tuženik obvezati na isplatu utuženog iznosa.

2. Rješenjem javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira, Ovrv-1591/2020 od 06.11.2020. određena je predložena ovrha.

3. Protiv rješenja javnog bilježnika tužena pod 1. je 21.01.2021. izjavila prigovor u kojem navodi kao nikada nije bila u nikakvom poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem kao ni sa njegovim pravnim prednikom, isičući prigovor aktivne legitimacije, da je ugovor o pružanju telefonskih usluga bez pristanka i znanja ovršenica sklopila druga osoba i to VH koristeći osobne podatke ovršenice pod 1. a sve u svrhu korištenja telefonskih usluga na ime i za račun ovršenice pod 1. Osim toga, već u prilogu prigovora ovršenica dostavlja izjavu priznanja VH o gornjim učinima na štetu ovršenice. Stoga ovršenica tj tužena pod 1. osporava kako osnovu tako i visinu potraživanja ovrhovoditelja. Isto tako, ovršenica osporava da bi izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja predstavljalo vjerodostojnu ispravu u smislu Ovršnog zakona. Radi toga predlaže da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage tj u cijelosti ukine platni nalog i naloži ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

4. Tužitelj podneskom od 06.05.2021. u ovršnom postupku pred javnim bilježnikom navodi kako slijedi:

- u odnosu na prigovor aktivne legitimacije: Tužitelj ističe da temeljem izvršenog upisa promjene tvrtke i promjena odredbi duštvenog ugovora raniji vjerovnik, Tele2 d.o.o., posluje pod novom tvrtkom – Telemach Hrvatska d.o.o. Nadalje, Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije: Tele2 d.o.o.) i tuženik nalazili su se u ugovornom odnosu. Naime, tuženik je bio pretplatnik i korisnik TELE2 usluga, kao što je to vidljivo iz Zahtjeva za promjenu tarife i ugovaranje obveznog trajanja pretplatničkog odnosa te Dodatka ugovoru s podacima o mobilnom uređaju od dana 1. ožujka 2019. godine, kao i Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa nakon prijenosa broja te Zahtjeva za prijenos broja (pokretna mreža) od dana 26. veljače 2019. godine. Iz navedenih isprava vidljivo je da je tuženik iste potpisao. Potpisom na navedenim ispravama tuženik je prihvatio odgovornost za sve utroške i nastala dugovanja. Ugovorom o cesiji zaključenim dana 2. rujna 2020. godine između tužitelja (ranije ovrhovoditelja) i trgovačkog društva Tele2 d.o.o., tužitelj je otkupio od Tele2 d.o.o., između ostalih i tražbinu koju Tele2 d.o.o. ima prema tuženiku (ranije ovršeniku), a o kojem otkupu je sukladno odredbama Ugovora o cesiji, ovršenik – ovdje tuženik obaviješten dopisom od dana 9. rujna 2020. godine.

- u odnosu na osnovu i visinu potraživanja: Tužitelj raspolaže dokumentacijom iz koje proizlazi da postoji dospjelo potraživanje te istu dostavlja naslovnom Sudu, a sve kako bi istome dao kompletan uvid u strukturu nastalih troškova. Naime, činjenica o postojanju dospjelog potraživanja proizlazi iz vjerodostojne isprave priložene uz prijedlog za ovrhu, kao i prijepisa računa te njima priloženih specifikacija i detaljnih ispisa prometa. S obzirom na navedeno, tužitelj ističe kako je u potpunosti neosnovan tuženikov prigovor na predmetno rješenje o ovrsi, tako osobito u dijelu u kojem tuženik prigovara osnovanosti i visini tražbine tužitelja, ali i aktivnoj legitimaciji tužitelja, kao i pasivnoj legitimaciji tuženika. Tužitelj pritom ističe kako je u skladu s čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020) izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava, te da je predmetni izvadak iz poslovnih knjiga podoban za ovrhu temeljem čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona. Slijedom navedenog, predlaže se naslovnom Sudu nakon provedenog dokaznog postupka održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-1591/2020 izdanog od strane javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira, Matije Gupca 1/II, te obvezati tuženika da nadoknadi tužitelju troškove parničnog i ovršnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama.

4. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-178/2021 od 14. svibnja 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi br. Ovrv-1591/2020 od 06.11.2020. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanjem provedenih radnji.

5. Ovrhovoditelj sada tužitelj na nastavku postupka kao po prigovoru protiv platnog naloga navodi u odnosu na tuženikove navode u samom prigovoru tužitelj ističe kako su isti u potpunosti paušalni i arbitrarni te usmjereni isključivo i jedino na odugovlačenje postupka i onemogućavanje tužitelja u namirenju na zakonu zasnovane tražbine. Naime, ovršenik, ovdje tuženik, svojim prigovorom samo pokušava izbjeći svoju obvezu, odnosno istu prolongirati te pritom nesavjesno zlouporabi prigovor kao pravno sredstvo. Tužitelj ističe da temeljem izvršenog upisa promjene tvrtke i promjena odredbi duštvenog ugovora raniji vjerovnik, Tele2 d.o.o., posluje pod novom tvrtkom – Telemach Hrvatska d.o.o. kako to proizlazi iz dostavljenog povijesnog izvadak iz sudskog registra za Telemach Hrvatska d.o.o. Nadalje, Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.) i tuženik nalazili su se u ugovornom odnosu. Naime, tuženik je bio pretplatnik i korisnik TELE2 usluga, kao što je to vidljivo iz Zahtjeva za promjenu tarife i ugovaranje obveznog trajanja pretplatničkog odnosa te Dodatka ugovoru s podacima o mobilnom uređaju od dana 1. ožujka 2019. godine, kao i Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa nakon prijenosa broja te Zahtjeva za prijenos broja (pokretna mreža) od dana 26. veljače 2019. godine. Iz navedenih isprava vidljivo je da je tuženik iste potpisao. Potpisom na navedenim ispravama tuženik je prihvatio odgovornost za sve utroške i nastala dugovanja. Ugovorom o cesiji zaključenim dana 2. rujna 2020. godine između tužitelja, ranije ovrhovoditelja, i trgovačkog društva Tele2 d.o.o., tužitelj je otkupio od Tele2 d.o.o., između ostalih i tražbinu koju Tele2 d.o.o. ima prema tuženiku, ranije ovršeniku, a o kojem otkupu je sukladno odredbama Ugovora o cesiji, ovršenik, ovdje tuženik, obaviješten dopisom od dana 9. rujna 2020. godine.

5.1. Tužitelj raspolaže dokumentacijom iz koje proizlazi da postoji dospjelo potraživanje Naime, činjenica o postojanju dospjelog potraživanja proizlazi iz vjerodostojne isprave priložene uz prijedlog za ovrhu, kao i prijepisa računa te njima priloženih specifikacija i detaljnih ispisa prometa. S obzirom na navedeno, tužitelj ističe kako je u potpunosti neosnovan tuženikov prigovor na predmetno rješenje o ovrsi, tako osobito u dijelu u kojem tuženik prigovara osnovanosti i visini tražbine tužitelja, ali i aktivnoj legitimaciji tužitelja, kao i pasivnoj legitimaciji tuženika. Tužitelj pritom ističe kako je u skladu s čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020) izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava, te da je predmetni izvadak iz poslovnih knjiga podoban za ovrhu temeljem čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona. Slijedom navedenog, predlaže se naslovnom Sudu nakon provedenog dokaznog postupka održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-1591/2020 od dana 6. studenog 2020. godine, izdanom od strane javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira, Matije Gupca 1/II, te obvezati tuženika da nadoknadi tužitelju troškove parničnog i ovršnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama.

6. Na ročištu glavne rasprave od 21.studneog 2023. pristupila je nepozvana VH, sestra tužene pod 1. koja izjavljuje da je voljna preuzeti dug tužene jer ista nije niti zasnovala ugovorni odnos s operaterom niti je napravila određeno dugovanje jer je to napravila ona. Ista izjavljuje da je uređaj kupila na rate i dalje ga je otplatila na rate, te da ne pristaje na naknadu za prijevremeni raskid ugovor jer je naknada lihvarska, nastalo dugovanje bi platila u rate .

6.1. Sud je raspravnim rješenjem od 21. studenog 2023. dopustio VH stupanje u ovu parnicu umjesto ili uz tuženu pod 1. ŽH, kojem stupanjem u parnicu se tužitelj a ni tužena pod 1. nisu protivili.

7. Tužitelj u nastavku postupka navodi kako je na glavnoj raspravi od 21. studenog 2023. godine sestra tužene VH izjavila da je voljna preuzeti dug tužene jer ista nije niti zasnovala ugovorni odnos s operaterom niti je napravila određeno dugovanje. Mađutim, prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, ugovor o preuzimanju duga ima učinak ukoliko se sa istim preuzimanjem usuglasi vjerovnik. Ovim putem vjerovnik - tužitelj izričito izjavljuje da nije suglasan sa preuzimanjem duga od strane VH, kao preuzimatelja. Naime, preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, koji se oslobađa obveze, a tužitelju nisu poznati podaci o eventualnoj prezaduženosti VH istim preuzimanjem tužitelj može doći u nepovoljniji položaj prilikom naplate potraživanja od strane tuženika.

7.1. Osim toga, tužena kao ni VH u tijeku ovog postupka nisu dokazali da tužena nije sklopila predmetni preplatnički ugovor, već samo paušalno ističe kako je VH sklopila predmetni ugovor s prednikom tužitelja, Tele 2 d.o.o. (sada Telemach Hrvatska d.o.o.), dok za isto ne predlaže konkretne dokaze te time postupa protivno odredbama Zakona o parničnom postupku o teretu dokazivanja i potrebi dokazivanja činjenica koje stranka u postupku iznosi. Naime, tuženik ŽH je dana 26.02.2019. godine, u poslovnici teleoperatera u Trogiru potpisala Zahtjev za zasnivanje preplatničkog odnosa nakon prijenosa broja, kojim je ugovorila tarifu RASPALI, uz obvezni podatkovni paket: BEZBROJ GB, za preplatnički broj: 092-322- 4094, bez obveznog razdoblja trajanja ugovora. Istim Zahtjevom ugovorila je dostavu računa na svoju adresu prebivališta: [adresa]. Istom Zahtjevu tužiteljica je priložila preslik svoje osobne iskaznice i vlastoručno potpisani Zahtjev za prijenos broja (pokretna mreža) za broj: 092-322-4094, sa operatera VIPNET d.o.o., na primatelja broja Tele2d.o.o., za podnositelja zahtjeva ŽH. Nadalje, tuženica je dana 01.03.2019. godine, u poslovnici teleoperatera u Trogiru potpisala Zahtjev za promjenu tarife i ugovaranje obveznog trajanja preplatničkog broja, kojim za preplatnički broj: 092-322-4094, za tarifu RASPALI, uz obvezni podatkovni paket:

BEZBROJ GB, ugovara obvezno trajanje ugovora u razdoblju od 24 mjeseca. Istog dana, Dodatkom Ugovoru s podacima o mobilnom uređaju tužiteljica je ugovorila kupnju mobilnog uređaja: Honor 10 Lite 32 GB DS Black, s dodatnom opremom.

7.2. Tužitelj je u odnosu na osporavanje visine potraživanja podneskom od 10. rujna 2021. dostavio Očitovanje kojim se očituje na tuženikove navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, u kojem je iznio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i dostavio račune izdani od strane teleoperatera, temeljem kojih tužitelj potražuje dospjelo, nepodmireno potraživanje od tuženika. Svaki izdani račun sadrži detaljan popis naplaćenih usluga tj. specifikaciju usluga za pojedini mjesec kao i detaljni ispis prometa za pojedini mjesec. Svaki izdani račun sadrži i uputu korisniku - preplatniku kojem se isti obavještava da je rok za podnošenje prigovora 30 dana od datuma dospijeća računa, na koje račune tuženik nije uložio prigovor.

7.3. Sukladno Općim uvjetima poslovanja Tele 2 d.o.o., u slučaju da preplatnik jednostrano raskine preplatnički ugovor prije isteka obveznog trajanja preplate, Pretplatnik je obvezan Tele 2 jednokratno isplatiti mjesečne naknade za ostatak razdoblje obveznog pretplatničkog ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje iste povoljnije za pretplatnika. U konkretnom slučaju, tužena je Dodatkom ugovoru s podacima o mobilnom uređaju ugovorio kupnju mobilnog uređaja, te je odabirom obveznog trajanja ugovora ostvario popust u iznosu od 1.369,00 kn. Naime, puna cijena uređaja Honor 10 Lite 32 GB DS Black iznosila je 1.799,00 kn, a cijena uređaja uz ugovor je iznosila ukupno 1.081,00 kn (od čega je tužena uplatila iznos od 1,00 kn + 24 rate ugovorene mjesečne rate po 45,00 kn), dok je cijena dodatne opreme Sony PS4 1TB Black BP1 2019 iznosila 3.199,00 kn, a cijela uređaja uz ugovor je iznosila 2.521,00 kn kn (od čega je tužena uplatila iznos od 1,00 kn + 24 rate ugovorene mjesečne rate po 105,00 kn).

7.4. Sukladno svemu navedenom, tužitelj je suglasan sa stupanjem u parnicu VH, uz tuženu ŽH - kao suparničara, sukladno čl. 196. Zakona o parničnom postupku.

8. Tijekom postupka tužena pod 1. ustraje u istaknutim prigovorima te predlaže provođenje grafološko vještačenje na okolnost da ona nije zaključila niti potpisala ugovor sa operaterom kao ni bilo koji daljnji zahtjev ili aneks ugovora iz čega proizlazi kako nije preuzela niti jednu obvezu niti je u odnosu sa tužiteljem u bilo kojem pravnom odnosu. Nakon dostavljenog grafološkog vještačenja obavljenog od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 01. travnja 2025., na koji nalaz i mišljenje tužena pod 1. nema primjedbi a iz kojega proizlazi osnovanost njezinog prigovora promašene pasivne legitimacije a time i neosnovanost tužbenog traženja tužitelja u cijelosti.

9. Tužitelj je podneskom od 12. lipnja 2024. postavio tužbeni zahtjev o kojem je ovaj sud odlučio u izreci ove presude.

9.1. Nakon dostavljenog nalaza i mišljenja od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 01. travnja 2025. na koji tužitelj nije imao primjedbi pa kako iz istoga proizlazi da prvotuženik ŽH nije potpisao svoje ime na Zahtjevu za promjenu tarife i ugovaranje obveznog trajanja pretplatničkog odnosa te Dodatku ugovora s podacima o mobilnom uređaju od dana 1. ožujka 2019. godine, kao ni na Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa nakon prijenosa broja te Zahtjevu za prijenos broja (pokretna mreža) od dana 26. veljače 2019. godine, pa kako je drugotužena na ročištu dana 21. studenog 2023. potvrdila da je potpisala prvotuženu na gore navedenim zahtjevima pa je stoga sukladno člancima 190., 191. i 197. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), tužitelj podneskom od 12. lipnja 2024. izmijenio tužbeni zahtjev na način da sada traži od Suda usvajanje tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotuženu i drugotuženu, a podredno, da usvoji tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženu. Riječ je o naknadnom pasivnom suparničarstvu, u smislu čl. 196. Zakona o parničnom postupku. Odredbe Zakona o parničnom postupku dopuštaju da se do zaključenja glavne rasprave tužba može proširiti na novog tuženika, koje pravo je tužitelj i iskoristio. To što je vještačenjem utvrđeno da prvotužena nije ispisala sporne potpise na predmetnim zahtjevima, ne znači da je neosporno utvrđeno da prvotužena nije obvezna podmiriti dug prema tužitelju te stoga ostaje kod svih dosadašnjih navoda i postavljenog tužbenog zahtjeva podneskom od dana 12. lipnja 2024. godine.

10. Tužena pod 2. na nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 01. travnja 2025., kao ni na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja nije se očitovala iako je ista uredno primila iste.

11.Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem spisa javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira br. Ovrv-1591/2020., izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, povijesni izvadak iz sudskog registra za Tele 2. d.o.o. Zagreb, Zahtjev za promjenu Tarife i ugovaranje obveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 01.03.2019., Dodatka ugovoru s podacima o mobilnom uređaju od 01.03.2019., preslik osobne iskaznice, zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa nakon prijenosa broja od 26.02.2019., zahtjev za prijenos broja od 01.03.2019., Opći uvjeti poslovanje Tele 2., Ugovor o cesiji od 02.09.2020., Dodatak br.1.i 2. , obavijest o prijenosu potraživanja od 09.09.2020., račun broj 43581621 za mjesec prosinac 2019. , račun broj 44047474 za mjesec siječanj 2020. godine, račun broj 44522935 za mjesec veljaču 2020. , račun broj 44999470 za mjesec ožujak 2020. , račun broj 45486116 za mjesec travanj 2020., račun broj 45969976 za mjesec svibanj 2020., specifikacije za mjesec prosinac 2019. godine te mjesec siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2020., detaljni ispisi prometa za mjesec prosinac 2019. godine te mjesec siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2020., grafološko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 01. travnja 2025.

12. Odbija se glavni tužbeni zahtjev.

13. Podredni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 2. u cijelosti je osnovan.

14. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija tužitelja, osnova i visina tužiteljevog potraživanja.

U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika.

15. Obzirom, da je tužena pod 1. ŽH već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navela kako ona nije zaključila ugovor sa prednikom tužitelja te da istome ništa ne duguje, na kojem prigovoru je ustrajala, tim više što je tužena pod 2. VH, inače sestra tužene pod 1., pismeno priznala da je dug prema predniku tužitelja napravila ona a ne tužena pod 1. a što je sve ponovila i na ročištu od 21. studenog 2023. , na kojem ročištu se tužitelj a ni tužena pod 1. nije protivio stupanju VH u parnicu uz tuženu pod 1., ista je predložila izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem potpisa na Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa nakon prijenosa broja od 26.02.2019, zahtjev za prijenos broja od 26.02.2019., u originalu, sa vlastoručno napisanim podneskom od 16.10.2024. ( str 241-251 spisa), i kartona osobne iskaznice ŽH iz 2021. ( str 235. spisa).

15.1. Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" je sačinio nalaz i mišljenje od 01. travnja 2025. na temelju gore navedene dokumentacije te dao mišljenje kako ŽH nije ispisala sporne potpise na svoje ime na spornom dokumentu tj Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa nakon prijenosa broja od 26.02.2019, zahtjev za prijenos broja od 26.02.2019.

15.2. Stoga, ovaj sud ocjenom gore izvedenog dokaza, koji cijeni kao stručan jer je sačinjen po pravilima struke te vjerodostojan jer se temelji na gore navedenoj dokumentaciji, drži, kako tužena pod 1. ŽH nije sa prednikom tuženika zaključila pretplatnički odnos a samim time nije sa istim u nikakvom obvezno pravnom odnosu, pa kada se tome doda iskaz tužene pod 1. VH koja je pristupila ovoj parnici uz tuženu pod 1. koja je priznala da je ona zaključila taj odnos, to je prigovor promašene pasivne legitimacije tužene pod 1. osnovan.

15.3. Naime, kako se tužitelj a ni tužene pod 1. na ročištu od 21. studenog 2023. nije usprotivio stupanju ovu parnicu tužene pod 2. te kako je tužitelj, nakon izvedenog dokaza grafološkim vještačenjem podneskom od 27.05.2025. temeljem članka 196. Zakona o parničnom postupku proširio tužbu u odnosu na tuženu pod 2. time da je već podneskom od 12.06.2024. postavio tužbeni zahtjev o kojemu je sud odlučio u izreci ove presude.

15.4. Dakle, obzirom da tužena pod 1. ŽH nije ne samo potpisala već nije niti zaključila pretplatnički tj obvezno pravni odnos a tužiteljem, a kako je u parnicu uz nju sa njezinim pristankom pristupila tužena pod 1. njezina sestra VH, koja je priznala da je ona sa prednikom tužitelja zaključila pretplatnički odnos, to je u odnosu na tuženu pod 1. valjalo staviti izvan snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira, Ovrv-1591/2020 od 06.11.2020. kao i odbiti tužbeni zahtjev pod I. iz podneska tužitelja od 12.06.2024. kojim tužitelj obvezuje i tuženu pod 1. i tuženu pod 2. time da tužitelj nije odredio na temelju čega obvezuje tuženu pod 1. ne pozivajući se na solidarnost obveze. Uostalom i da se pozvao na solidarnost obveze tužena pod 1. prema okolnostima slučaja i prema utvrđenom činjeničnom stanju ne bih bila u obvezi tužitelju podmiriti predmetno potraživanja. Ovo stoga, što je i tuženik putem svojih djelatnika trebao utvrditi da osobna iskaznica ne odgovara osobi koja je zaključila ugovorni odnos sa tuženikom, ili je tužitelj propustom svojih djelatnika koji nisu tražili osobnu iskaznicu prilikom zaključivanja pretplatničkog odnosa, na koje načine je i tuženik postupio neodgovorno i neprofesionalno a sve na štetu tužene pod 1.

15.4. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I i II izreke ove presude.

U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

16. Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22- dalje ZOO) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 156/22- dalje Uredba ZOO/22 ) sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje, a obveza se može ugasiti samo suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu ili na temelju zakona sukladno članku 160.st.1. ZOO-a.

16.1. Odredbom članka 80. ZOO-a st.1. propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, dok je stavkom 2. propisano da Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.

16.2. Čl.81. st.1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, između ostalog i prava na kamate, i sl. a st.3. da se smatra da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom.

16.3. Odredbom članka 82. ZOO-a st.1. propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, dok je st. 2. propisano da ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

17. Prema sudskoj praksi ( VSRH, Revt 3/07 od 06.03.2007.) obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine tj. cesije, ( VSRH, Revt 36/06 od 18.02.2004., i Rev 1559/01 od 12.09.2001) činjenica da dužnik nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku ne utječe na valjanost ustupanja, a vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može se smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine, time da je o ustupu tražbine dužnika je obvezan obavijestiti ustupitelj tj. cedent a ne cesionar, tako VSRH, Rev-222/04 od 20.10.2004.

17.1. Ugovor o cesiji jeste dvostrano obvezujući ugovor kojim dolazi do promjene na strani subjekata ustupom tražbine koja je nastala iz ranijeg dvostrano obvezujućeg ugovornog odnosa koji je postojao između ustupitelja tražbine i dužnika iz tog odnosa.

17.2. Uvidom u Ugovor o cesiji koji je zaključen između SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb i Tele 2 Zagreb od 02.09.2020. te uvidom u Obavijesti o prijenosu potraživanja od 09.09.2020. proizlazi da je tužena pod 2. obavještena o prijenosu potraživanja sa ranijeg vjerovnika na tužitelja sve sukladno odredbama članka. 80. do 82. ZOO-a koje su gore citirane.

17.3. Uostalom, tužena pod 2. ničim nije dokazala da je sa ranijim vjerovnikom ugovorila zabranu prijenosa tražbine sukladno odredbi članka 80.st.2. ZOO-a.

17.4. Dakle, ovaj sud zaključuje da je tužitelj dokazao kako je temeljem valjanog Ugovora o cesiji preuzeo potraživanja ranijeg vjerovnika prema tuženiku pod 2. koja je stvarni dužnik.

U odnosu na osporavanje osnove i visine potraživanja tužene pod 2.

18. Tužena pod 2. na ročištu od 21. studenog 2023. ne samo da je priznala da je ona zasnovala pretplatnički odnos sa prednikom tužitelja i napravila predmetno dugovanje ista, već je istakla kako je kupila uređaj na rate te je istakla kako ne pristaje podmiriti naknadu za prijevremeni raskid ugovora jer da je takva ugovorna obveza lihvarska. Dakle, tužena priznaje osnovu potraživanja u odnosu na ne podmirene mjesečne račune ali ne i za isplatu uređaja u cijelosti tj od jednom kao i naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

13. Uvidom u Ispis stavaka na ime tužene pod 1. za razdoblje od 15.01.2020. do 15.06.2020. ( str 5.) razvidno da knjiženja odgovaraju računima na kojima tužitelj temelji potraživanje.

13.1. Uvidom u račune za prosinac 2019., siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj 2020. ( str 70 - 100.) razvidno je da isti glase na ime tužene pod 1. i da isti iznosi odgovaraju utuženim iznosima, te da je prema detaljnom ispisu prometa koji prileži kao dodatak računima od prosinca 2019. do travnja 2020. tužena pod 2. koristila uslugu tužitelja, te da ista nije za te mjesece podmirila svoju obvezu plaćanja naknade za mobilni uređaj.

14. Uvidom u Zahtjev za promjenu tarife i ugovaranje obveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 01.03.2019. te dodatka ugovora s podacima o mobilnom uređaju od 01.03.2019. razvidno je da je puna cijena uređaja sa dodatnom opremom iznosi 4.998,00 kn a uz zaključeni ugovor 3.602.00 kn dakle uz ostvareni popust od 1.396,00 kn tj. 150,00 kn na 24 mjeseca ( 3.600,00 kn).

14.1. Dakle, tužena pod 2. zaključila je kupnju mobilnog uređaja uz nadogradnju na rok od 24 mjeseca pa bi bez popusta isti iznosio 208,25 kn mjesečno, ali tužitelj potražuje od tužene pod 2. ukupan iznos od 1.500,00 kn ( sa PDV-a) tj naknadu za 8 mjeseci po 150,00 kn.

15. Uvidom u Opomenu prednika tužitelja od 18.02.2020. razvidno je da je stanje nepodmirenog dospjelog dugovanja iznosi 691,38 kn u kojoj također stoji da u slučaju nepodmirenog dugovanja do 18. ožujka 2020. korištenje usluge će biti privremeno ograničeno od 23. ožujka 2020. uz trošak naknade za ponovno uključenje od 60,00 kn, ne bude li dugovanje podmireni niti u roku od 30 dana od ograničenja korištenja biti će trajno isključena a ugovor o pretplatničkom odnosu trajno raskinut uz naplatu naknade za prijevremeni raskid u slučaju kada postoji ugovoreno obvezno trajanje ugovora, time da ako nastupi trajno isključenje i raskid ugovora ove opomena ima se smatrati obaviješću o trajnom isključenju i raskidu govora o pretplatničkom odnosu.

15.1. Dakle, sukladno Opomeni pretplatnički odnos prestao je 23. travnja 2020. Uvidom u račun za svibanj 2020. razvidno je da je tužitelj u tom računu potraživao naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze od 1116,60 kn koja uvećana za 25% PDV-a od 279,20 kn ukupno iznosi 1.396,00 kn tj 223,23 eura.

16. Uvidom u Opće uvjeti poslovanja Tele 2 d.o.o. od 01.01.2017. ( dalje Opći uvjeti) a posebno u odredbu čl. 7.3. kojim se ugovara trajanje pretplatničkog odnosa, proizlazi u 7.3.1. da se isti zasniva na neodređeno vrijeme time da se može raskinuti sukladno odredbama Općih uvjeta, da pretplatnički odnos ne može trajati duže od 2 godine, a prema 7.3.3. ako ugovor tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane Tele 2 krivnjom pretplatnika, isti je obvezan jednokratno isplatiti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja pretplatničkog ugovora . U slučaju da pretplatnik jednostrano raskine pretplatnički ugovor prije isteka obveznog trajanja pretplatničkog odnosa pretplatnik je obveza Tele 2 jednokratno isplatiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja pretplatničkog ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.

16.1. Dakle, kako je tužitelj u spis dostavio Opomenu od 18.02.2020., pa kako su prošli svi rokovi koji su tuženoj pod 2. ostavljeni za plaćanje spornih računa, te kako je sud utvrdio da je ugovor raskinut sa danom 23. travnja 2020. to je taj odnos raskinuo tužitelja a ne tužena pod 2. kao pretplatnik.

16.2. Nadalje, uzimajući u obzir da je tužena zaključila Ugovor sa prednikom tužitelja i na temelju Zakona o zaštiti potrošaka ( Narodne novine 41/14 i 110/15, 14/19 – dalje ZZP) to odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta Tele 2, ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida pretplatničkog odnosa jer bi primjena navedene odredba dovela do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika kao potrošača, slijedom čega je ista sukladno odredbi članka 55. ZZP- pa- ništetna jer se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca a na čiji sadržaj potrošač nije imao utjecaja te je ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika kao potrošača.

16.3. Naime, odredbom čl. 49.st.1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenim ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije ima utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16.4. Dakle, radi navedenog valjalo je potraživanje tužitelj na ime naknade za prijevremeni raskid ugovornog odnosa od 1.396,00 kn tj 223,23 eura odbiti kao neosnovano.

17. Uvidom u račun za svibanj 2020. razvidno je da tužitelj osim naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze traži da joj tužene podmire kupnju uređaja od 1.500,00 kn sa PDV-a koji je tužena pod 2. kupila 01.03.2019. te ga je ista trebala već isplatiti na rate do 01.03.2021. od kada bi joj opravdano tekle kamate na taj iznos.

18. Radi navedenog valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati tuženu pod 2. na isplatu iznos od 46,42 eura sa zz kta od 16.01.2020., iznos od 45,51eura od 16.02.2020., iznos od 55,01 eura od 16.03.2020., iznos od 45,51 eura od 16.04.2020., iznos od 49,50 eura od 16.05.2020. te iznos od 199,08 eura od 01.03.2021. a na iznos od 24,15 eura od 16.06.2020. tj ukupno na iznos od

18.1. Naime, tužitelj je na ime uređaja potraživao sa PDV-om iznos od 1.500,00 kn tj. 199,08 eura a na iznos naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze iznos od 1.396,80 kuna sa PDV-eom tj. od 223,23 eura. Stoga, kada se od ukupno traženog iznosa od 408,51 eura ( 3.077,94 kn) odbije iznos naknade za prijevremeni raskid od 185,28 eura ( tj 1.396,80 kn), dobije se iznos od 223,23 eura od kojega iznosa otpada 199,08 eura na uređaj a iznos od 24,15 eura na ostale usluge tuženika.

18.2. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki III izreke ove presude.

19. Obzirom da je na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10., 36., 42, 48. , 50, 52., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023- dalje Tarife).

17.1. Obzirom da je tužitelj u ovom postupku u odnosu na tuženu pod 1. nije uspio to joj je obvezan naknaditi parnični trošak koji se sastoji od sastava prigovora od 50 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 22.05.2024., 26.06.2024. 23.10.2024. i od 13.05.2025. za svaku radnju po 50 bodova, za zastupanju na ročištima od 04.04.2024. od 25 bodova, a na ročištima od 21.11.2023., 19.06.2024., 18.12.2024., 22.07.2025., 15.10.2025. za svaku radnju pod 50 bodova, te za ročište objave presude od 50 bodova, što ukupno iznosi 575 bodova. Prema vrijednosti boda od 2,00 eura isti iznosi 1.150,00 eura što uvećano za PDV-e od 287,50 eura ukupno iznosi 1.737,50 eura koji valja uvećati za troškove vještačenja od 222,96 eura i pristojbu prigovora na rješenje o ovrsi i odluke od po 26,54 eura, pa ukupno priznati parnični trošak tužene pod 1. iznosi 2.013,54 eura, za koji iznos valja obvezati tužitelja na isplatu dok se sa više zatraženim od 304,25 eura ovo traženje tužene pod 1. odbija kao neosnovano.

17.2. Međutim, tužitelj je u odnosu na tuženu pod 2. u osnovu je uspio sa 100% a u odnosu na visinu je uspio sa 71,5%, to je tužitelj uspio sa 85,75% a tužena pod 2 sa14,25%. Primjenom odredbe članka 154.st.2. tužena pod 2. je u obvezi tužitelju isplatiti priznatog parničnog troška u visini od 71,5%. Priznati parnični trošak tužitelja u odnosu na tuženu pod 2. sastoji se od sastava podneska od 06.05.2021., 10.09.2021., 02.01.2024., 12.06.2024., 27.05.2025. za svaku radnju po 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 21.11.2023., 19.06.2024., 18.12.2024., 22.07.2025., 15.10.2025. za svaku radnju pod 50 bodova, za zastupanju na ročištu od 04.04.2024. od 25 bodova, te za ročište objave presude od 25 bodova, što ukupno iznosi 550 bodova. Prema vrijednosti boda priznati parnični trošak iznosi 1.100,00 eura koji iznos uvećan za PDV-e od 275 eura ukupno iznosi 1.375,00 eura koji valja uvećati za iznos sudske pristojbe na presudu od 26,54 eura te troškove ovršnog postupka od 117,79 eura što ukupno iznosi 1.519,33 eura. Međutim, kako je tužitelju priznato 71,5% od priznatog parničnog troška što iznosi 1.086,32 eura za koji iznos valja obvezati tuženu pod 2., a sa više zatraženim od 495,51 eura ovo traženje tužitelja odbiti kao neosnovano, te odlučiti kao u točki III izreke ove presude.

17.3. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripada i zakonska zatezna kamate koja teče od presuđenja do isplate temeljem odredbe članka 151.st.3. ZPP-a i odredbe članka 29.st.2. ZOO-a.

Split 5. veljače 2026.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

Pouka o pravnom lijeku.

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu , a putem ovog suda 3 primjerka i putem e komunikacije.

Obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. u svezi sa čl. 460. ZPP-a te prema odredbi čl. 467 st.1. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- Tužitelju

- Tuženiku

- U spis