REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: Pn-2317/24-19
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. siječnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika LČ, dana 05. veljače 2026. godine
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, platiti tužitelju KČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.668,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. svibnja 2024. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.912,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. veljače 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 131,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. svibnja 2024. godine do isplate kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je dana 14. ožujka 2023. godine došlo do prometne nezgode u Zagrebu, koju je prouzrokovala VČ, vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika. Nastavno punomoćnik tužitelja je ističući da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji naglasio da je tuženik prije podnošenja tužbe, u mirnom postupku, nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva, a isti je zaprimio dana 02. svibnja 2024. godine, platio tužitelju na ime naknade štete iznos od 471,90 eura, koji iznos nikako ne može predstavljati pravičnu novčanu naknadu nastale štete tužitelju. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženja te na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.800,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. svibnja 2024. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja te odgovornost osiguranika tuženika, ali je sporna visina štete. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je navodeći ujedno kako nije sporno da su tužitelju potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačke, II PPP Zagreb Klasa: 211-08/23-4/6959, Urbroj: 511-19-45- 23-5 od 15. ožujka 2023. godine (stranica 6-7 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (stranica 8-15 spisa), u presliku podataka Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći NKV radnika u RH (stranica 16 spisa), u presliku e-mail poruke od 02. svibnja 2024. godine (stranica 17 spisa), u presliku zahtjeva za naknadu štete od 24. travnja 2024. godine (stranica 18-19 spisa), u presliku dopisa tuženika od 02. svibnja 2024. godine (stranica 20 spisa), u presliku zdravstvenog kartona (stranica 36-160 spisa) te u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Igora Stipančića (stranica 164-166 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja. Isto tako nesporna je kako činjenica da je tuženik prije podnošenja tužbe, u mirnom postupku platio tužitelju na ime naknade štete iznos od 471,90 eura, tako i činjenica da su tužitelju potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Naprotiv sporna je visina tužbenog zahtjeva po svim utuženim kriterijima neimovinske štete, kao i visina tužbenog zahtjeva na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege.
6. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Igora Stipančića, specijalist kirurg (stranica 164-166 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata, koja je utvrđena po štetnom događaju u KB „Sveti Duh“ kliničkim pregledom i radiološkom dijagnostikom, provedeno je liječenje imobilizacijom vrata, mirovanjem i fizikalnom terapijom. Nastavno sudski vještak je ističući da se tužitelj na pregledu dana 19. srpnja 2025. godine žalio na bolove u desnoj strani vrata, koja se širi u glavu od zatiljka prema naprijed zbog čega mora uzeti analgetik, nakon ove nezgode ovratnik je nosio dva tjedna, s time da prije ove nezgode nije imao ozljedu kralješnice, ali je imao bolove u vratu te se niz godina liječi zbog povišenog krvnog tlaka, naglasio da je kliničkim pregledom utvrdio: loše držanje; glava na palpaciju kao i izlazišta kranijskih živaca bezbolna; PVM bez napetosti; palpacija spinoznih nastavaka bezbolna; pokretljivost vratne kralješnice primjerena za dob i spol; antefleksija 50 stupnjeva, retrofleksija 65 stupnjeva, laterofleksija lijevo i desno po 45 stupnjeva, rotacija lijevo 70 stupnjeva, desno 75 stupnjeva; GMS primjerena; testove koordinacije izvodi uredno; u Rombergu stabilan. Isto tako sudski vještak je napomenuo da je ozljeda koju je tužitelj zadobio mogla nastati u predmetnom štetnom događaju, odnosno postoji uzročno posljedična veza s predmetnim štetnim događajem, s time da se završetkom liječenja smatra završetak fizikalne terapije koja je okončana 14. kolovoza 2023. godine, a ujedno je tužitelj 13. veljače 2024. godine, oko šest mjeseci po završenoj fizikalnoj terapiji načinio RTG vratne kralješnice, standardne i funkcijske snimke, koje su uredne. Sudski vještak je naglasio da zadobivena ozljeda vratne kralješnice nije ostavila trajne posljedice, pa ne postoji smanjenje životnih aktivnosti zbog zadobivene ozljede u ovom štetnom događaju, a niti nema naruženja zbog ove ozljede. Isto tako tužitelj je trpio bol jakog intenziteta oko 3 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana, a manjeg još oko 6 tjedana sveukupno, dok je strah i to tzv. primarni strah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je oko 2 dana, srednjeg intenziteta oko 5 dana i manjeg oko 4 tjedna sveukupno. Nadalje tužitelju je tuđa pomoć bila potrebna sveukupno u trajanju 2 tjedna po 2 sata dnevno zbog mirovanja i nošenja ovratnika, a potom je trebao pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna 3 puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.
7. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića, jer je izrađen temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući presliku zdravstvenog kartona, kao i kliničkog pregleda tužitelja te je logičan i obrazložen, a tim više što na isti niti punomoćnik tužitelja i punomoćnik tuženika nisu imali nikakvih prigovora.
8. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova tužitelja, a u pitanju su bolovi jakog intenziteta u trajanju oko 3 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana, a manjeg još oko 6 tjedana sveukupno, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.150,00 eura.
9. Nastavno s obzirom na intenzitet i trajanje straha tužitelja, a u pitanju je tzv. primarni stah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je oko 2 dana, srednjeg intenziteta oko 5 dana i manjeg oko 4 tjedna sveukupno, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 760,00 eura.
10. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zatražio naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića da zadobivena ozljeda trzajne ozljede vrata nije ostavila trajne posljedice, sud je utvrdio da tužitelj ne može osnovano zahtijevati naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti.
11. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zatražio naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja sud je utvrdio da je isti neosnovan, jer je sudski vještak dr. Igor Stipančić utvrdio da zadobivena ozljede trzajne ozljede vrata nije dovela do naruženja tužitelja.
12. S obzirom da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna sveukupno u trajanju od 2 tjedna po 2 sata dnevno zbog mirovanja i nošenja ovratnika, a potom je trebao pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna 3 puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora, a nesporna je činjenica da su mu potrebnu pomoć i njegu pružali ukućani, dakle u pitanju je nenovčana imovinska šteta, sud je u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužitelju za ukupno potrebnih 46 sati tuđe pomoći i njege pripada novčana naknada u iznosu od 230,00 eura, odnosno 5,00 eura po satu, što je primjerena cijena, a ujedno je sasvim sigurno manja cijena od cijene sata NKV radnika u utuženom razdoblju u mjestu prebivališta tužitelja, u vrijeme kada je tužitelju takva tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna.
13. Imajući na umu da tužitelju po svim utuženim kriterijima neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.910,00 eura, što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i od 15. lipnja 2020. godine, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 230,00 eura, što ukupno iznosi 2.140,00 eura, s time da je nesporna činjenica da je tuženik prije podnošenja tužbe, u mirnom postupku, platio tužitelju na ime naknade štete iznos od 471,90 eura, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1046. ZOO-a, odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 223. ZPP-a stavka 1. i stavka 2. ZPP-a usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.668,10 eura, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovačne imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u daljnjem iznosu od 131,90 eura te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.
14. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 1.800,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 02. svibnja 2024. godine do isplate sud je utvrdio slijedeće. Naime odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da je sudski vještak dr. Igor Stipančić istaknuo da se završetkom liječenja smatra završetak fizikalne terapije koja je okončana 14. kolovoza 2023. godine, a ujedno se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, koji je tuženik zaprimio dana 02. svibnja 2024. godine i po tom zahtjevu platio tužitelju na ime naknade štete iznos od 471,90 eura, to dakle tužitelj može osnovano zahtijevati na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege zakonsku zateznu kamatu tekuću od 02. svibnja 2024. godine do isplate. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1103. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a i odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 1.668,10 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 02. svibnja 2024. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 131,90 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 02. svibnja 2024. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.
15. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.912,04 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva od 24. travnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr 32. točka 1), troška sastava tužbe od 10. studenog 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 20. prosinca 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 30. siječnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 27. ožujka 2025. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška sastava podneska od 14. studenog 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 16. siječnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 312,50 eura (Tbr. 46.), troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 250,00 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a tužiteljici dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno tekuću od 05. veljače 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
16. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 27. ožujka 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 200,00 eura, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja dostavio presliku zdravstvenog kartona, što rezultira time da tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr. 8. točci 4., dakle kao za neobrazloženi podnesak, što isti sadržajno i jest, a što je tužitelju i dosuđeno. Nastavno zahtjev tužitelja za naknadom troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, o čemu su stranke obaviještene, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a to tim više što intencija zakonodavca kada je propisao uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno. Iako je Tbr. 9. točkom 3. predviđena naknada troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude treba posebno naglasiti da sud odluku o naknadi troškova donosi sukladno odredbi članka 151. stavka 1. ZPP-a i odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a vodeći računa o ekonomičnosti postupka, odnosno da se svaki parnični postupak završi u razumnom roku i samo s troškovima koji su bili potrebni, a trošak pristupa na ročište i objavu presude nikako nije potreban, niti opravdani trošak, a tim više što za tu parničnu radnju niti nije potrebno nikakvo stručno znanje punomoćnika tužitelja, koje bi moglo opravdati taj trošak. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 100,00 eura, jer je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 33,18 eura te je ujedno obvezan platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 eura, što je tužitelju i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
17. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, zbog kojeg dijela tuženiku zastupanom po punomoćniku niti nije nastao nikakav trošak, čiju bi naknadu mogao osnovano zahtijevati. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.
18. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 05. veljače 2026. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura
2. Tuženiku po punomoćniku
U Zagrebu, dana 05. veljače 2026. godine