Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pnš-377/2014-104

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, zastupani po punomoćnicima-odvjetnicima iz OD Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja osobno s punomoćnikom Krunom Peronjom, odvjetnikom u Splitu i punomoćnice tuženika Melani Kulić Baković, odvjetnicom u Splitu, na ročištu za objavu presude, 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 23.425,08 eura sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 18. rujna 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, dok za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, kamata teče po stopi određenoj na svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tripostotna poena do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate se određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 56.208,60 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pretrpljene imovinske štete iznos od 11.556,20 eura sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 18. rujna 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, dok za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, kamata teče po stopi određenoj na svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tripostotna poena do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate se određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom imovinske štete odbija kao neosnovan.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Postupak je pokrenut tužbom tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 1.820.000,00 kuna, a koje tužitelj potražuje s osnove naknade imovinske i neimovinske štete. U tužbi se sadržajno navodi kako je tužitelj dana 30. svibnja 2010., kao vozač motocikla u Splitu na križanju Poljičke ceste sudjelovao u prometnoj nesreći u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede, a za koju nezgodu je krivim proglašen ČA vozača osobnog vozila Seat Cordoba, a u tom razdoblju vozilo bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tužitelj da je u predmetnoj nesreći zadobio niz težih ozljeda koje su dodatnim komplikacijama prouzrokovale teški trajni tjelesni invaliditet, Da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u obliku trajnog umanjenja životne aktivnosti i to zbog smanjene pokretljivosti obje noge izraženog mišićnog i koštanog deficita te nepokretljivosti nožnih prstiju. Tužitelj smatra da mu je nastala neimovinska šteta koja se ogleda u duševnim bolima zbog 85% trajnog umanjenja životna aktivnosti, zbog obavljenih devet operativnih zahvata pod punom anestezijom, brojnih šavova, previjanja rana, upotreba invalidskih kolica, veće razdoblje liječenja, a da je zaostala i naruženost teškog stupnja uočljiva trećima. Nadalje u odnosu na imovinsku štetu potražuje s osnove mjesečne buduće rente iznos od 6.500,00 kuna mjesečno kao i izgubljenu buduću zaradu koju bi pored osobnog dohotka oštećenik ostvario u normalnim tržišnim uvjetima i očekivanom radnom vijeku. Potražuje u odnosu na tuđu njegu i pomoć iznos od 150.000,00 kuna kao i iznos od 440.000,00 kuna za troškove liječenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik nije osporio pasivnu legitimaciju tuženika, istaknuo je prigovor zastare potraživanja, kao i prigovor znatne suodgovornosti tužitelja za predmetni događaj u omjeru 40%, osporio je visinu tužbenog zahtjeva imovinske i neimovinske štete, osporio je zatraženi tijek kamata te istaknuo kako je tužitelj upravljao neregistriranim i neosiguranim vozilom te nije imao odgovarajuću vozačku dozvolu za motocikl Kawasaki. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Tužitelj je na ročištu glavne rasprave od 27. svibnja 2021. smanjio tužbeni zahtjev na način da zbog povrede prava osobnosti s osnove neimovinske štete potražuje iznos od 600.000,00 kuna / 79.633,68 eura, s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 30.000,00 kuna, dok u pogledu materijalnih troškova liječenja koje se odnose na višednevna putovanja, dugotrajno liječenje i oporavak kako u Zagrebu, tako i u Munchenu i Selcima potražuje iznos od 440.000,00 kuna, odnosno ukupan iznos od 1.170.000,00 kuna / 155.285,69 eura, dok nije više ustrajao u potraživanju iznosa s osnove mjesečne buduće rente kao i izgubljenu buduću zaradu koju bi pored osobnog dohotka tužitelj ostvario u normalnim tržišnim uvjetima i očekivanom radnom vijeku, niti je u daljnjem tijeku predlagao dokaze na te okolnosti.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: Presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1294/2011 od 9. listopada 2012., kompletne medicinske dokumentacije na ime tužitelja (otpusna pisma, povijest bolesti, specijalističkih nalaza, fotografije..), presude Prekršajnog suda u Splitu poslovni broj P-29600/10 od 24. travnja 2012., Zapisnika o očevidu Prometne policije Split broj 511-12-36-03-1081/2010 od 30. svibnja 2010., specifikacija troškova liječenja Kliničkog bolničkog centra "Sestre milosrdnice", Zagreb, Kliničke bolnice Dubrava, Poliklinike Terme.

4.1. U tijeku postupka izveden je dokaz prometno tehničkim vještačenjem po sudskom vještaku Nevenu Kralju kao i dokaz prometno tehničkim vještačenja po sudskom vještaku Jozi Šitumu, kao i dokaz sučeljavanjem vještaka na ročištu glavne rasprave.

4.2. Jednako tako je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima spec. plastične kirurgije, spec. ortopedije, spec. neurologije, spec. fizijatrije, spec. psihijatrije.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, koja da mu pripada s osnove povrede osobnih prava i tuđe njege i pomoći, kao i troškova liječenja, a zbog zadobivenih ozljeda uslijed prometne nesreće, koja da se dogodila 30. svibnja 2010. u Splitu, a koju da je prouzročio vozač vozila osiguranog u vrijeme nesreće kod tuženika policom osiguranja, a koju štetu da mu je dužan naknaditi tuženik.

6. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da se 30. svibnja 2010. u Splitu na križanju Poljičke ceste dogodila prometna nesreća u kojoj je teške tjelesne ozlijede zadobio tužitelj kao vozač motocikla Kawasaki, a za koju nesreću je kao krivac presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1294/2011 od 9. listopada 2012., proglašen ČA vozača osobnog vozila Seat Cordoba registarske oznake [registarska oznaka], a koje je vozilo u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], dakle nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, kao ni to da je tužitelju 8. studenoga 2018. nesporno isplaćen iznos od 80. 710,24 kune.

7. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi način nastanka predmetne prometne nesreće kao i to je li osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak predmetnog događaja ili na strani tužitelja postoji suodgovornost za predmetni događaj, jednako tako pripada li tužitelju s osnove neimovinske, imovinske štete i troškova privatnog liječenja, upravo zatraženi iznos.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. Odredbom članka 1092. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će, kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

11. Kako bi sud mogao utvrditi eventualnu suodgovornost tužitelja za predmetni štetni događaj izveo je dokaz saslušanjem tužitelja, te je proveo dokaz vještačenjem po sudskim vještacima prometno tehničke struke.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u raskrižje u kojem se dogodila prometna nesreća, upravljajući motociklom, ušao dok je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo, a osiguranik tuženika ČA da je svojim vozilom ušao u raskrižje trenutak prije nego je on ušao u raskrižje i zaustavio se. On da je imao mogućnost ili nastaviti ravno vožnju i udariti u njegovo vozilo ili ga pokušati mimoići sa svoje desne strane, da se motociklom dao udesno, kako bi se mimoišao s automobilom, ali da je ČA krenuo iz zaustavnog položaja te ga je prednjim djelom automobila udario u lijevu nogu. Nadalje kako se ne sjeća brzine kojom je vozio, ali mu je poznato da je u raskrižje ušao krećući se manjom brzinom, a onda je povećao brzinu kretanja kako bih uspio zaobići automobil ČA.

13. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za promet i cestovna vozila Nevena Kralja proizlazi da je mjesto prometne nesreće u Splitu na raskrižju Poljičke ceste i Puta iza nove bolnice, da je neposredno prije sraza, motocikl "Kawasaki Z 750" bez reg. oznake i broja, kojeg je vozio tužitelj, kretao se srednjom prometnom, a južnom kolničkom trakom zapadnog dijela raskrižja Poljičke ceste iz pravca zapada u pravcu istoka i neposredno prije sraza da se kretao brzinom od oko 109,5 km/h. Osobno vozilo "Seat Cordoba" reg. oznake i broja [registarska oznaka], koje je vozio osiguranik tuženika da neposredno prije sraza obavlja skretanje iz južne prometne a sjeverne kolničke trake Poljičke ceste iz pravca istoka u pravcu zapada, obavljajući radnju skretanja bez zaustavljanja u lijevo u pravcu juga na kolnik ceste Puta iza nove bolnice i u fazi skretanja da se vozilo kretalo približnom brzinom od oko 30 km/h. Do sraza između prednjeg više lijevog dijela osobnog vozila "Seat Cordoba" i bočnog lijevog dijela motocikla "Kawasaki Z 750" dolazi na udaljenosti od oko 3 metra od početne točke mjerenja u smjeru sjevera i oko 14 metara od istočnog ruba pješačkog prijelaza zapadnog dijela raskrižja južne kolničke trake Poljičke ceste u smjeru istoka. Od početka skretanja pa do samog mjesta primarnog naleta, osobno vozilo "Seat Cordoba" prevalilo je put gibajući se po kružnom luku od oko 27 metara, za što mu je bio potreban vremenski interval od oko 3,24 sekunde. Za navedeni vremenski interval od 3,24 sekunde, dakle kada je vozač osobnog vozila "Seat Cordoba" započeo sa skretanjem u lijevo, motocikl se od mjesta naleta nalazio udaljen oko 107 metara. Obzirom na ravan cestovni potez od mjesta sraza u pravcu zapada i mogućnost uočavanja na bližem licu mjesta nezgode a koja iznosi preko 120 metara, vozač osobnog vozila "Seat Cordoba" jasno je mogao uočiti motocikl u nailasku srednjom prometnom a južnom kolničkom trakom Poljičke ceste iz pravca zapada u pravcu istoka, ali nije mogao obzirom na udaljenost procijeniti njegovu brzinu kretanja. Na udaljenosti od oko 107 metara prije mjesta naleta, a gdje se predmetni motocikl "Kawasaki Z 750" nalazio vremenski gledano 3,24 sekunde prije naleta, isti bi se uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 6,5 m/s² do mjesta naleta zaustavio, da se giba brzinom od oko 112,8 km/h ili 31,2 m/s ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene. Kritični trenutak predmetne prometne nezgode nastaje vremenski gledano sekundu prije sraza. Tada se osobno vozilo "Seat Cordoba" uz brzinu kretanja od 30 km/h ili 8,31 m/s, nalazilo od mjesta naleta udaljen oko 8,3 metra, dok se za isti vremenski interval motovikl "Kawasaki" od mjesta naleta nalazio udaljen oko 33,1 metar. Na udaljenosti od oko 33,1 metara prije mjesta naleta, a gdje se predmetni motocikl "Kawasaki" nalazio 1 sekundu prije naleta, kada je osobno vozilo "Seat Cordoba" od mjesta naleta bio udaljen oko 8,3 metra, isti bi se uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 6,5 m/s², do mjesta naleta zaustavio da se giba sa brzinom od 54,8 km/h ili 15,1 m/s. Na udaljenosti od oko 8,3 metra prije mjesta naleta, a gdje se nalazilo osobno vozilo "Seat Cordoba" sekundu prije sraza, isti bi se uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 7 m/s², do mjesta naleta zaustavio da se giba sa brzinom od 21 k/h ili 5,8 m/s. Obzirom na iskaze sudionika dane policijskom službeniku i zabilježene u ovom predmetu u službenoj izjavi, BA i ŽA iskazali su približno slično vrijeme ulaska u raskrižje, a koje se dogodilo najvjerojatnije oko 55 do 60 sekunde, dakle kada se motociklu "Kawasaki Z 750" neposredno prije ulaska u raskrižje mijenjalo svjetlo sa zelenog na žuto, dok je osobnom vozilu "Seat Cordoba" na semaforu za kretanje lijevo bilo zeleno svijetlo, da bi se približno na polovici skretanja upalila zelena strelica. Točan vremenski intervali kada se dogodio sraz nije moguće egzaktno izračunati jer nema materijalnih dokaza. Da se motocikl "Kawasaki Z 750" kretao sa dozvoljenom brzinom od 60 km/h, na početku skretanja osobnog vozila "Seat Cordoba", vremenski gledano 3,24 sekunde prije naleta, bez ikakvog poduzimanja kočenja, kasnio bi namjesto sraza i nalet bi se izbjegao.

13.1. Nakon prigovora, vještak Neven Kralj iznio je sudu dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je naveo da analizom rada svjetlosne signalizacije u predmetnom raskrižju, analizom iskaza svjedoka koji se približno podudaraju o vremenu ulaska u raskrižje, proizlazi da se vrijeme sraza dogodilo oko 55 do 60 sekunde rada semafora, dakle kada se motociklu "Kawasaki Z 750" neposredno prije ulaska u raskrižje mijenjalo svjetlo sa zelenog na žuto što je vozač motocikla jasno i iskazao, dok je osobnom vozilu "Seat Cordoba" na semaforu za skretanje lijevo bilo zeleno svjetlo, da bi se približno na polovici skretanja upalila zelena strelica, što je vozač osobnog vozila "Seat" također iskazao.

14. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje ističući da je nalazom i mišljenjem jasno potvrđeno da je tužitelj, koji se kretao brzinom od 109 km7h, a na predmetnom mjestu je bila dozvoljena brzina od 60 km7h, isključivo odgovoran za nastanak predmetne nesreće. Tužitelj se pak tome protivio pa je sud odlučio izvesti dokaz prometno tehničkim vještačenjem po novom sudskom vještaku dipl.ing. Jozi Šitumu.

14.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za promet i cestovna vozila Joze Šituma proizlazi da je do nesreće došlo, onako kako je i vještak Kralj u nalazu istaknuo, da je brzina kretanja automobila Seat prije sudara iznosila oko 20 -25 km/h, a brzina kretanja motocikla Kawasaki prije sudara da je iznosila oko 126 km/h, a ovo uvažavajući navedene brzine i porast usporenja prije sudara iz razloga što MTC Kawasaki prije sudara s OA Seat na kolniku nije ostavio izražene tragove kočenja. Vještak je naveo ukoliko se prihvati iskaz vozača MTC-a BA i svjedoka nesreće VA, sudar da se dogodio kada je na semaforu V1 za smjer kretanja motocikla Kawasaki i na semaforu V2 za smjer kretanja OA Seat bilo uključeno zeleno svjetlo, a dopunska zelena strelica V4 nije bila uključena pa je u toj prometnoj situaciji vozač OA Seat koji je skretao ulijevo trebao propustiti motocikl koji je u raskrižju zadržavao smjer kretanja prema istoku Nadalje da je u vrijeme nastanka ove prometne nesreće bio je dan, vrijeme sunčano, promet je bio normalnog intenziteta, duljina puta preglednosti između OA Seat i MTC-a Kawasaki na ulazu u raskrižje iznosi najmanje oko 150 -170 m, vozači OA Seat i MTC-a Kawasaki su se na toj udaljenosti mogli međusobno uočiti, a preglednost su im eventualno mogla umanjiti druga vozila koja su se nalazila između njih u prometnom toku. Konačno je naveo da ukoliko se motocikl Kawasaki kretao brzinom oko 67 km/h ili bilo kojom manjom brzinom, vozilo da bi se zaustavilo do mjesta sudara, ako vozač reagira na kočnicu forsiranim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, u trenutku kada je od mjesta sudara udaljen 45 m, odnosno kada OA Seat u skretanju ulijevo počinje ulaziti u južni kolnički trak i kada nastaje opasna situacija

15. Na ročištu glavne rasprave od 23. listopada 2023. izveden je dokaz saslušavanjem i sučeljavanjem sudskih vještaka prometne struke Nevena Kralja i Joze Šituma, u bitnome se njihovi nalazi podudaraju, osim u svjetlosnoj signalizaciji, a to iz razloga što je Neven Kralj uzeo u obzir izjavu tužitelja danu policijskim službenicima odmah nakon zaprimanja u bolnicu. Oba vještaka su na ročištu suglasna da je tužitelj predmetne zgode vozio dopuštenom brzinom od 60 km/h, promatrajući vremenski interval 1 sekunde prije sraza kada je kritičan trenutak kada osobno vozilo ulazi u putanju kretanja motociklu i kada se motocikl uz usvojenu brzinu kretanja između 120-126 km/h nalazi približno udaljen oko 35-40 m od mjesta ravnine sraza i tada bi uz poduzimanje intenzivnog kočenja se zaustavio do mjesta sraza da se kretao sa dozvoljenom brzinom od 60km/h. Istaknuli su da bi se motocikl zaustavio da se kretao brzinom od 67km/h i svakom manjom od te do mjesta sudara ako bi reagirao intenzivnim kočenjem kad je od mjesta sudara udaljen oko 45 m. Jednako da mogućnost izbjegavanja vozača Seata prvenstveno odnosi na njegovu mogućnost uočavanja motocikla Kawasaki u trenu kada je započeo sa skretanjem ulijevo i kada ga objektivno obzirom na dnevne uvjete vozač osobnog vozila može uočiti, ali ne može procijeniti njegovu brzinu kretanja.

16. Prema odredbi članka 1092. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

16.1. Prema shvaćanju ovog suda, a u odnosu pak na pitanje suodgovornosti tužitelja za nastali štetni događaj, tužitelj je kao oštećeni djelomično pridonio nastanku štete.

16.2. Vještaci prometne struke u svojim nalazima i mišljenjima iznijeli su mišljenje da se u trenutku kada je vozač vozila "Seat Cordoba" započeo sa skretanjem u lijevo, motocikl tužitelja od mjesta naleta nalazio udaljen oko 107 metara, do sraza da ne bi došlo da se vozač motocikla-ovdje tužitelj kretao brzinom od 67km/h i svakom manjom od te, jer bi mogao reagirati intenzivnim kočenjem, pa i u situaciji da je bio udaljen od mjesta sraza 45 m. Pored gore navedenog, sud zaključuje da bi tužitelj, kada se nalazio na tolikoj udaljenosti (107 m), u situaciji da je vozio 67 km/h ili manje, kočenjem svakih 45 m (2 puta i više), mogao izbjeći sudar.

16.3 Tako sud smatra da je za nastanak predmetne nesreće tužitelj suodgovoran u omjeru od 40% budući da je vozio iznad dopuštene brzine za oko 60 km/h, odnosno duplo od dopuštene, jer kako je naprijed rečeno da je vozio dopuštenom brzinom ili čak brzinom od 67 km/h, mogao je izbjeći prometnu nesreću budući da bi pravovremenim reagiranjem i kočenjem u trenutku kada je opazio neočekivane radnje na kolniku vozila osiguranog kod tuženika, koje se prilikom obavljanja radnje skretanja iz južne prometnice nije zaustavilo, da bi eventualno propustilo vozila iz pravca.

16.4 Pri ocjeni omjera odgovornosti za predmetni štetni događaj sud je uzeo u obzir postupanje obojice sudionika predmetnog štetnog događaja, činjenicu da su obojica sudionika postupila protivno zakonskim odredbama, imao je na umu i činjenicu da se radi o jednoj od glavne prometnice u gradu Splitu, da se prometna nesreća dogodila oko 15:10 sati, da se tom prometnicom u to doba dana uobičajeno kreće veći broj vozila, a posebice pješaka, okolnim kolnikom, ovaj sud je shvaćanja da je krajnje neprimjereno voziti se tom prometnicom usred vedrog, sunčanog dana brzinom od 120 km/h, neregistriranim motociklom za čije upravljanje ne posjeduješ odgovarajuću vozačku dozvolu.

16.5. Sud odgovornost tužitelja nije ocijenio većom od 40% jer smatra da bi u opisanim situacijama, doprinos štetnom događaju od strane tužitelja ipak za 10% bio manji od doprinosa štetnom događaju od strane osiguranika tuženika, jer iako je tužitelj postupio protivno zakonskim odredbama, nije mogao predvidjeti da će osiguranik tuženika, ne poštujući zakonske odredbe o radnjama zaustavljanja prije obavljanja radnje skretanja ulijevo, nastaviti kretanje bez zaustavljanja i propuštanja vozila iz drugog pravca.

17. Kako bi sud mogao utvrditi visinu neimovinske štete proveo je dokaz vještačenjem po sudskim vještacima medicinske struke.

18. Čitajući nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, kao i otpusna pisma i preostalu medicinsku dokumentaciju u spisu, sud je utvrdio da je tužitelj zaprimljen na Hitnom prijemu 30. svibnja 2010. zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao kao vozač motocikla, da je u nesreći zadobio obostrane otvorene prijelome trećeg stupnja obje potkoljenice uz brojne ekskorijacije po koži trupa i ruku. Odmah po prijemu mu se učinila dijagnostička obrada, a nakon kraće pripreme operacijski zahvat, nakon operacijskog zahvata premješten je jedinicu intenzivnog liječenja, a nakon toga da je na odjel dječje kirurgije premješten 2. lipnja 2010. na kojem je boravio do 9. lipnja 2026. Nakon toga da je u dogovoru s roditeljima i doktorom B **.**.2010., premješten u kliniku za traumatologiju u Zagrebu. Nakon toga da je boravio na Kliničkom odjelu dječje kirurgije u KBC Dubrava od 11. lipnja 2010. do 14. lipnja 2010., a nakon toga se prebacuje na odjel plastične rekonstrukcije i estetske kirurgije od 14. lipnja 2010. do 2. kolovoza 2010., potom je boravio na odjelu traumatologije KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu od 2. kolovoza 2010. do 21. kolovoza 2010, da bi se vratio na odjel plastične rekonstrukcije i estetske kirurgije KBC Dubrava Zagreb od 21. kolovoza 2010. do 27. rujna 2010. Nakon toga tužitelj je upućen u stacionarno lječilište radi provođenja fizikalne terapije. U KBC Dubrava u Zagrebu boravio je na odjelu plastične rekonstrukcijske i estetske kirurgije na klinici od 1. srpnja 2011. do 11. srpnja 2011. Zbog poremećaja rasta noktiju na nogama. Nadalje da je tužitelj u više navrata provodio stacionarnu fizikalnu terapiju i rehabilitaciju u poliklinici Terme u Selcima, a da je potom pacijent samoinicijativno otišao na daljnje kirurško liječenje u München zbog nestabilnog ožiljka fistulom na prednjoj strani desne potkoljenice, zbog čega nije mogao da hoda, niti je imao vertikalnu stabilnost tijela.

19. Stalni sudski vještak spec. plastične rekonstrukcijske kirurgije doc.dr.sc. UA je u svom nalazu i mišljenju ponajprije, uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju tužitelja, opisao tijek liječenja tužitelja, kako je u prethodnoj točki navedeno, da je tužitelj imao pored bolničkog liječenja još sedam posjeta Klinici za traumatologiju tijekom kojih je kontrolirano zacjeljenje kosti obje potkoljenice i napredovanje fizikalne terapije, te hod, prvo s dvije štake, a poslije s jednom štakom i upravljanje motornim vozilom. Nadalje da je provodio fizikalnu terapiju u Poliklinici Terme u Selcima, ali zbog znakovite ukočenosti oba skočna zgloba kao i umjerenih fleksionih kontraktura prstiju, a osobito izraženih fleksionih kontraktura palca na desnoj nozi, taj oporavak je kod tužitelja da je išao usporeno. Problem su pravili brojni dezmogeni ožiljci kao i deformacije i djelomični defekti mišićnih loža na potkoljenicama. Nakon provedenog snimanja arterijske i venske cirkulacije na oba donja ekstremiteta zaključeno je da je vaskularni status nogu uredan. Operacije učinjene u Republici Hrvatskoj da su bile neophodne, jer pravila struke zahtijevaju da se što prije mora ispraviti poremećena osovina ekstremiteta. Roditelji da su samoinicijativno donijeli odluku da će problem ukočenog stopala desne noge kao i samog palca koji je bio ukočen i onemogućavao mu je normalan hod i vertikalni stav, kao i duboki ožiljak na desnoj potkoljenici s kutanom fistolom, pokušati riješiti u drugoj ustanovi, konkretno na Klinici za plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku kirurgiju i opekline Bogenhausen u Münchenu. Oba operacijska zahvata u Münchenu su po indikaciji i po pravilima i propisima struke ispravno napravljeni tj. bili su apsolutno indicirani i vrhunski su izvedeni, što je rezultiralo normalnim hodom bez štaka i stabilnim položajem tijela.

20. U zajedničkom nalazu i mišljenu kojeg su izradili i sudu dostavili dr. UA, spec. plastične rekonstrukcijske kirurgije i dr. MA, spec. ortopedije iznijeli su mišljenje kako ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi za lijevu nogu 15%, a za desnu nogu 25%. Ukupno umanjenje životnih aktivnosti za obje noge se u jednom dijelu aktivnosti preklapa pa se ne zbraja u cijelosti i iznosi 35%. Pojedinačno bi to bilo za velike i duboke ožiljci koji idu u mišićnu ložu desne potkoljenice sa stražnje strane bez poremećaja funkcije zgloba, 10%, umanjena pokretljivost gornjeg nožnog zgloba desne noge u srednjem stupnju, 15%, veliki ožiljak na peti, 5%, umanjena pokretljivost desnog stopala u jednom smjeru za manje od 10 stupnjeva, 5%, nepravilno zacijeljen prijelom lijeve potkoljenice uz varus deformaciju, 10% i umanjena pokretljivost lijevog nožnog zgloba u lakom stupnju iznosila bi 10% Nadalje su istaknuli da će tužitelj ulagati pojačane napore kod dužeg stajanja i hodanja. Ulagati će i napore kod potrebe trčanja, penjanja i spuštanja niz stepenice. Neće moći izvesti puni čučanj. Kod promjene vremena će imati bolove u obje potkoljenice na mjestima prijeloma pa će zbog toga dodatno ulagati napore. Naruženost srednjeg stupnja, vidljiva u ljetnom periodu te kod nošenja kratkih hlača, na plaži i kod obnaženosti. Zbog velikih dubokih ožiljaka s djelomičnim nedostatkom mišića te zbog hipotrofije deformiranih mišića te atrofičnim promjenama na koži desne potkoljenice te manjih ožiljaka na lijevoj potkoljenici. Kod ocjene jačine tjelesne boli uzeli su u obzir bolove od ozljede te bolove nakon mnogobrojnih operacija, bolove uzrokovane fizikalnom terapijom, a posebno bolove nakon prve operacije, zbog jake infekcije koja je nastala u gipsu te svakodnevnog previjanja koje je uzrokovalo jake bolove, ocijenivši ih kao bolove jakog intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta 4 tjedna i slabog intenziteta 3 mjeseca. Što se pak tiče tuđe njege i pomoći da je tužitelj nakon ozljeđivanja bio neprekidno četiri mjeseca u bolnici. Nakon toga da je prebačen u bolnicu za fizikalnu terapiju. Za vrijeme bolničke njege da mu nije bila potrebna pomoć druge osobe. Nakon izlaska iz bolnice hodao je uz pomoć dvije štake, odlazio je na fizikalnu terapiju i na kontrolne preglede te mu je bila potrebna tuđa pomoć. Pomoć i njega mu je bila potrebna kod obavljanja osobne higijene te kod nabave i pripreme hrane. Trajala je 6 mjeseci 2 sata dnevno te još 2 mjeseca 1 sat dnevno. Konačno da je do ustaljenja zdravstvenog stanja tužitelja došlo 6. ožujka 2014.

21. U svom nalazu i mišljenju, sudski vještak za neurologiju dr. Ivo Lušić je u svom pisanom nalazu i mišljenju istaknuo kako smatra da postoji povreda tjelesnog zdravlja tužitelja vezana za predmetni događaj. Međutim, veći dio tih ozljeda da nisu predmet neurološkog vještačenja, budući se radi prvenstveno o ozljedama koje su u domeni vještaka ortopeda, odnosno vještaka iz područja plastične kirurgije. Kao neposredna posljedica ozljede, no kao posljedica brojnih naknadnih kirurških i korektivnih zahvata u tužitelja da je došlo do oštećenja terminalnih ogranaka površnog peronealnog živca, terminalnih ogranaka živaca koji potječu od tibijalnog živca (medijalni i lateralni planatarni živac), kao i završnih ogranaka suralnog safenskog živca – sve u području desne potkoljenice i desnog stopala. Navedena oštećenja da su dovela do poremećaja u osjetnim funkcijama desnog stopala i (manje) osjetnim funkcijama desne potkoljenice, koji za posljedicu imaju različite subjektivne smetnje (dizestezije, parestezije). S toga osnova umanjenje životnih aktivnosti procjenjuje na 5% (pet postotaka). S obzirom da je taj deficit posljedica oštećenja živčanih struktura, navedeni postotak ne preklapa se sa procjenom umanjenja životnih aktivnosti prethodnih vještaka, te se u cijelosti pribraja njihovoj procjeni. Dakle, ukupno umanjenje životnih aktivnosti iznosi 40%. Što se tiče mišljenja o intenzitetu i trajanju bolova, o potrebi za tuđom pomoći i njegom, te mišljenju o mogućoj naruženosti, u cijelosti se priklonio mišljenju prethodnih vještaka – tj. vještaka ortopeda i vještaka kirurga – plastičara.

22. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak dr. Dinko Pivalica, spec. fizijatar, u svom je nalazu i mišljenju istaknuo da se u konkretnom slučaju radi o teškoj tjelesnoj ozljedi radi koje je tužitelj u nekoliko navrata operativno liječen. Po završetku liječenja zaostale su promjene radi kojih će tužitelj morati ulagati pojačan napor pri određenim aktivnostima kao što su dulje stajanje, hodanje po stepenicama i nagibu, otežan mu je čučanj te znatno otežano brzo hodanje i trčanje. Provođenje postupaka fizikalne medicine i rehabilitacije koje nalazim u medicinskoj dokumentaciji rađeno je prema svim pravilima struke i medicinskih znanosti, te je bilo opravdano. Rehabilitaciju je tužitelj obavljao u Poliklinici Terme Selce koja je jedna od vodećih rehabilitacijskih centara u Hrvatskoj i gdje je obavljena terapija prema svim pravilima struke. U navedenom stanju tužitelj je po vrsti i obliku ozljeda imao pravo, prema važećem pravilniku ostvariti pravo na stacionarnu rehabilitaciju. U predmetnom spisu vještak nije pronašao podatak o upućivanju na liječničko povjerenstvo, odnosno odluku liječničkog povjerenstva HZZO o stacionarnoj rehabilitaciji (na koju je mogao ostvariti pravo prema važećem Pravilniku HZZO o upućivanju na stacionarno liječenje), kao ni termin jedne od SB u sustavu HZZO, što upućuje na to kako je bez pokušaja odlaska na rehabilitaciju putem HZZO tužitelj odlučio otići u privatnu ustanovu koja je, potpuno osposobljena i stručna za obavljanje rehabilitacije kao i SB u okviru HZZO-a. Cjelokupnu rehabilitaciju, mogao je, prema mišljenju sudskog vještaka, tužitelj obaviti i u okviru specijalne bolnice, a ne ulazi u razloge tužitelja zašto to nije napravio.

23. Stalni sudska vještakinja Sanja Batina, spec. psihijatrije je u svom pisanom nalazu i mišljenju istaknula da je tužitelj tijekom odvijanja ove prometne nezgode trpio primarni strah vrlo jakog intenziteta u trajanju od pet minuta, zbog direktne životne ugroženosti. Nakon toga da je trpio sekundarni strah koji je u jakom intenzitetu trajao deset dana, potom u srednjem intenzitetu 3-4 tjedna, te strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 5 do 6 mjeseci .Ponovo su se reaktivirali strahovi jakoj intenziteta koje je trpio dan prije i dan poslije svakog indiciranog operativnog zahvata. Ranije navedeni psihički simptomi izazvali su kod tužitelja povredu duševnog integriteta od lakog do srednje stupanja povrede duševnog integriteta trajno. Istaknula je da trajnih duševnih posljedica nema, a da je konačna procjena stupnja povrede duševnog integriteta inkomponirana u postotak koji su procijenili prethodni vještaci od 40%. Povreda duševnog integriteta se očituje u trpljenju bolova, zabrinutosti , potištenosti , napetosti, straha, gubitkom nade ,potrebom za mirovanjem, indiciranim kontrolnim pregledima , brojnim operativnim zahvatima i dugotrajnim fizikalnim terapijama, potrebom za TNJP te konačno poradi trajnog umanjenja općih i životnih aktivnosti poradi ograničenja koja de tužitelj imati u budućem životu a o kojem su se izjasnili prethodni vještaci. Posebno s napominje da je tužitelj bio aktivan sportaš , a ove ozljede su ga onemogućile i ograničile u daljnjem sportskom natjecanju i sportskim uspjesima. Obzirom da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja bio u adolescentnom periodu on da će dosta dugo imati duševne boli i to treba uzeti u obzir kod konačne procjene povrede duševnog integriteta. Tužitelj trpi i povredu duševnog integriteta sa osnove naruženja, radi se o naruženju estetske prirode, dubokih ožiljaka s djelomičnim, nedostatkom mišića i hipertrofije deformiranih mišića te atrofičnim promjenama na koži desne potkoljenice te manjih ožiljaka na lijevoj potkoljenici. Ožiljci su vidljivi u toplijim mjesecima kada su noge obnažene bilo da je u kratkim hlačama , ili na kupanju a to je uvjet da netko trpi, a osobito mlađe osobe u dobi u kojoj je tužitelj nastradao.

23.1. Tužitelj je na ovako dani nalaz i mišljenje imao potrebu za dodatnim neposrednim pregledom od strane sudske vještakinje spec. psih., a osobito imajući u vidu njegovo narušeno duševno zdravlje kao i pretrpljeni strah te bolove koje i danas trpi.

23.2. Nakon kliničkog pregleda, sudska vještakinja dr. Sanja Batina, spec. psih., na ročištu glavne rasprave od 16. prosinca 2025. iznijela je svoj usmeni nalaz i mišljenje u kojem je istaknula da će nakon detaljnog i opširnog kliničkog pregleda kao i izlaganja tužitelja u nekim određenim dijelovima njezinog pisanog nalaza i mišljenja doći do određenih promjena. Mišljenja je da je tužitelj tijekom odvijanja ove prometne nezgode trpio primarni strah vrlo jakog intenziteta u trajanju od 5 minuta a možda i duže sve do dolaska hitne pomoći i pregleda i intervencije kirurga na hitnom kirurškom prijemu. Mišljenja je da je nakon te teške i fizičke i psihičke traume koju je tada maloljetni tužitelj u dobi od 17 godina doživio, da je trpio sekundarni strah u jakom intenzitetu u trajanju od mjesec dana, potom srednjeg intenzitetu u trajanju od 5-6 mjeseci, te strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 10-12 mjeseci. Ponovo su se reaktivirali strahovi jakog intenziteta koje tužitelj trpio dan prije i dan poslije svakog indiciranog operativnog zahvata. Zbog pustih lijekova koji su mu tijekom kirurških zbrinjavanja kasnije rehabilitacije bili ordinirani osim opadanja kose oštećena mu je jetra i poremećen metabolizam, usred ljeta da mora nositi duge hlače. Također napominje da se nakon 5 godina od nesreće njegovo fizičko stanje relativno rehabilitiralo, da je samostalan i da dan danas ima bolove, da se bavi brdskim bicikliranjem jer je biciklizam njegova strast i ljubav, a ujedno je i način rehabilitacije koje sam provodi, pa su u tom smislu od strane dostavljeni novinski članci o tužitelju i njegovom sportskom angažmanu, osim što su sudu dostavljeni izvan roka, i irelevantni kada sama vještakinja navodi da je tužitelju to jedan i način rehabilitacije, a o narušenom zdravlju u povodu predmetne nesreće su se jasno izjasnili kompetentni stručnjaci.

24. U postupku davanja nalaza i mišljenja sudski vještaci, kako iz naprijed izloženog proizlazi, su naveli detalje liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje tijeka liječenja, pri čemu je suvremenim medicinskim znanjima i metodama dao objektivna mjerila za kvantitativno određenje neimovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se mišljenje sudskih vještaka u cijelosti prihvaća. U odnosu na traženje tuženika na zadnjem ročištu glavne rasprave za ostavljanjem roka za očitovanje na usmeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje Sanje Batine, sud je taj prijedlog odbio, budući da je tuženik tijekom ročišta mogao postavljati pitanja vještakinji, ukoliko je smatrao da postoje relevantne sumnje u njezin nalaz i mišljenje, a sudu je životno i logično i bez sumnje relevantno da nakon kliničkog pregleda pacijenta, može doći i do promjene mišljenja vještaka u pogledu posljedica koje je isti trpio nakon predmetne nesreće.

25. Prema odredbi članka 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

26. Nadalje na temelju odredbe članka 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.. Odredba članka 1100. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti.

27. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

28. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

29. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

30. Sud je u konkretnom slučaju kod ocjene kolika bi neimovinska šteta pripadala tužitelju vodio računa prvenstveno o vrsti i težini zadobivenih ozljeda tužitelja, nalazima i mišljenjima sudskih vještaka, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan, objektivan, utemeljen na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, iz kojih se može zaključiti da je tužitelj zadobio tešku ozljedu u prometnoj nesreći.

31. Nadalje valjalo je uvažiti i sve opisane neugodnosti koje je imao nakon prometne nesreće i nakon liječenja, a koje se tiču neugodnosti liječenja, brojnih operacija, višemjesečnih boravaka u bolnici, izloženosti brojnim anestezijama prilikom operativnih zahvata, odlaženju na kontrole, obavljanju neugodnih pretraga, fizikalnih terapija.

31. Sud je uzeo u obzir i iskaz tužitelja u kojem navodi da i danas osjeća boli u obje potkoljenice, zglobovima i stopalima. U lijevom stopalu gotovo da i nema osjet, dok mu je u desnom ekstremno povećana osjetljivost. Fizikalna terapija da mu je potrebna skoro stalno i na nju da ide barem dva puta tjedno. Posljedice predmetne ozljede da utječu i na njegovo psihičko zdravlje. Od kada je doživio nezgodu, njegove noge da su vidjeli samo najuži članovi obitelji, budući cijele godine nosi duge hlače, da se ne vide ozljede, odnosno ožiljci. U trenutku događanja predmetne nezgode da je bio profesionalni sportaš, vozač BMX, biciklist.

32. Zatim je kod dosuđivanja pravične novčane naknade sud uzeo u obzir i neugodnosti koje je imao nakon prometne nesreće i nakon liječenja, a koje ima i danas, a tiču se trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja, neugodnosti u vidu bolova, ograničenja u životnim i radnim aktivnostima koje tužitelj trpi zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti, koje će prema redovnom tijeku stvari (obzirom na životnu dob tužitelja) trpjeti još duži vremenski period. Jednako tako pretrpljeni strah, osobito primarni strah jakog intenziteta za vlastiti život odmah po predmetnom događaju, duševne boli zbog trajne naruženosti srednjeg stupnja uočljive trećima u sezoni nošenja kratkih hlača, činjenicu da je stradao u dobi od 17 godina, te utemeljenjem na ovlaštenju iz odredbe članka 223. ZPP, a primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su 1331-VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenog 2002., kao i Pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Građanski odjel broj Su-IV-47/2020-5, koja izmjena Orijentacijskih kriterija se primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VS RH, od 15.lipnja 2020., prema shvaćanju ovog suda, tužitelju bi valjalo na ime primjerene i pravične naknade zbog povrede prava osobnosti, utvrditi iznos od 55.000,00 eura.

33. Dosuđivanjem preko dosuđenog iznosa bila bi narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka, jer neimovinska dobra nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost pa naknada nikada ne može biti ekvivalent pretrpljenog gubitka, odnosno ne može biti poravnanje štete u doslovnom smislu, već ona samo predstavlja simboličnu pravičnu naknadu odnosno naknadu koju društvo kroz sud smatra primjerenom s obzirom na značenje povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i okolnosti slučaja.

34. Kada se uzme u obzir da je tužitelj suodgovoran za predmetni štetni događaj u omjeru 40%, tada bi mu valjalo dosuditi iznos od 33.000,00 eura na ime naknade neimovinske štete. S obzirom da je tuženik tužitelju 8. studenoga 2018. nesporno izvansudskim putem isplatio tužitelju s osnova neimovinske štete i zateznih kamata iznos od 9.574,92 eura / 72.142,24 kune, valjalo je obvezati tuženika na isplatu daljnjeg iznosa od 23.425,08 eura.

35. Zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete preko dosuđenog iznosa od 23.425,08 eura do iznosa od zatraženih 79.633,68 eura (za iznos od 56.208,60 eura) zajedno sa zateznim kamatama valjalo je odbiti kao neosnovan.

35.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I izreke.

36. Nadalje, a u odnosu na imovinsku štetu koju potražuju tužitelji u ovom postupku sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem. U svom nalazu i mišljenju vještaci su suglasno istaknuli da je tužitelju tuđa njega i pomoć bila potrebna tijekom 6 mjeseci po 2 sata dnevno i dva mjeseca po jedan sat dnevno.

Dakle iz navedenog danog mišljenja sud je utvrdio obim potrebe tuđe njege i pomoći tužitelju od 420 sati.

37. Odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO propisano je tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

38. Naknada za tuđu pomoć je izvorno naknada troškova i novčani oblik imovinske štete, odnosno onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužitelji platili trećoj osobi za pružanje usluge nemedicinske pomoći i njege, pri čemu treba navesti da tužitelji imaju pravo na ovaj vid naknade i kada joj se ista pruža besplatno od strane članova obitelji. U situaciji kada tužitelji nisu dokazali da su te troškove platili trećoj osobi, pripada im pravo na naknadu u visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu.

39. Svrha i cilj otklanjanja štete je da se oštećenikovo imovno stanje dovede u takvo stanje da mu u cijelosti bude naknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba. To, u pravilu, nije opća cijena rada nekvalificirane osobe, već cijena rada tko za takvom vrstom usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi. U suprotnom bi oštećenik djelomično, a bez svoje krivnje, snosio dio troškova koje mora platiti štetnik ili osoba koja odgovara za štetnika.

40. Ovaj sud utvrđuje da je visina štete za tuđu pomoć i njegu u obavljanju osobne higijene i pomoći u obavljanju kućnih poslova, bila kao cijena jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa 12,00 euro, a kako to proizlazi iz javno dostupnih podataka na internetskim stranicama Doma za starije i nemoćne osobe Lovret iz Splita, te je na temelju tih podataka tužitelju na ime imovinske štete koja se ogleda u tuđoj njezi i pomoći, valjalo dosuditi naknadu u iznosu od 5.040,00 eura

41. Nadalje, tužitelj potražuje s osnove imovinske štete, iznos od 440.000,00 kuna / 58.398,04 eura, a koji bi se odnosio na troškove liječenja u Zagrebu, Selcima i Munchenu, kao dokaz visini troškova predlaže pročitati račune izdane od KBC Dubrava, KBC Sestre milosrdnice, Poliklinika Terme u Selcima, kao i bankovni izvadak oca tužitelja TA.

42. Prema odredbi iz članka 1095. stavak 1. ZOO, onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove.

43. Prema shvaćanju ovog suda fizikalna terapija, koju je tužitelj provodio u privatnoj Poliklinici Terme, objektivno je bila potrebna za brže i kvalitetnije ozdravljenje tužitelja, ali je tužitelj istu mogao ostvarivati korištenjem redovnog prava iz zdravstvenog osiguranja pa njegov propust da koristi pravo na naknadu troškova liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja ne može ići na štetu tuženika. Konačno je i vještak spec. fizijatar dr. Dinko Pivalica u svom nalazu istaknuo da je u navedenom stanju tužitelj po vrsti i obliku ozljeda imao pravo, ostvariti pravo na stacionarnu rehabilitaciju, ali da nije pronašao podatak o upućivanju na liječničko povjerenstvo, odnosno odluku liječničkog povjerenstva HZZO o stacionarnoj rehabilitaciji (na koju je mogao ostvariti pravo prema važećem Pravilniku HZZO o upućivanju na stacionarno liječenje), što upućuje na to kako je bez pokušaja odlaska na rehabilitaciju putem HZZO tužitelj odlučio otići u privatnu ustanovu koja je, potpuno osposobljena i stručna za obavljanje rehabilitacije kao i specijalna bolnica u okviru HZZO-a., kao i to da je cjelokupnu rehabilitaciju, mogao je, obaviti i u okviru specijalne bolnice, a ne ulazi u razloge tužitelja zašto to nije napravio.

44. Stoga je u tom dijelu potraživanja troškova po računima izdanim od strane Poliklinike Terma u Selcima, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer je u tom dijelu sam doprinio da mu šteta bude i veća.

45. Tužitelju je valjalo priznati troškove liječenja prema specifikaciji svih plaćenih troškova tužitelja koje je imao radi liječenja u Kliničkoj bolnici Dubrava i Kliničkom centru Sestre Milosrdnice, a koje mu je liječenje, prema sudskim vještacima bilo potrebno i neophodno i to u iznosu od 219,32 euro / 1.652,33 kuna, a koji mu je iznos nastao na temelju (račun broj 11-0007005 od 19. siječnja 2011. u iznosu od 50,00 kuna, račun od 3. travnja 2011. broj 11-0040693 u iznosu od 50,00 kuna, račun broj 11-0101307 od 28. rujna 2011. u iznosu od 50,00 kuna, račun broj 12-0080896 od 23. rujna 2012. u iznosu od 50,00 kuna, račun broj 14-2095784 od 7. prosinca 2014. u iznosu od 50,00 kuna, račun broj 20110010527 od 12. siječnja 2011. u iznosu od 25,00 kuna, račun broj 20110267296 od 14. srpnja 2011. u iznosu od 25,00 kuna i račun broj 11-013767 od 15. srpnja 2011. u iznosu od 1352,33 kuna), budući da su mu ti troškovi nastali u okviru bolničkog liječenja, a odnose se na dio troškove koji nisu mogli biti naplaćeni od osnovnog osiguranja.

46. Jednako tako je trebalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova specificiranih kao korištenje apartmana u KBC Dubrava i Sestre milosrdnice budući da je općepoznata činjenica da u bolničkim sobama u Republici Hrvatskoj u tijeku liječenja boravi više pacijenata, a tužiteljev osobni izbor je bio da koristi pogodnosti boravka u bolnici u vidu korištenja privatnog apartmana, stoga je u tom dijelu sam doprinio da mu šteta bude veća.

47. U odnosu na troškove liječenja koje je tužitelj imao u poliklinici u Münchenu, sud je imao na umu nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Stanka Roje, koji je u odnosu na liječenje u Münchenu istaknuo da su roditelji samoinicijativno donijeli odluku da će problem ukočenog stopala desne noge kao i samog palca koji je bio ukočen i onemogućavao mu je normalan hod i vertikalni stav, kao i duboki ožiljak na desnoj potkoljenici s kutanom fistolom, pokušati riješiti u drugoj ustanovi, da su oba operacijska zahvata u Münchenu po indikaciji i po pravilima i propisima struke ispravno napravljeni i da su bili apsolutno indicirani i vrhunski su izvedeni, što je rezultiralo normalnim hodom bez štaka i stabilnim položajem tijela. Kod gore navedenog, sud je shvaćanja da mu je to liječenje bilo potrebno i neophodno da bi u konačnici tužitelj u daljnjem tijeku života mogao normalno hodati bez pomoći štaka i imati stabilan položaj tijela, a kako je istaknuo sudski vještak, te mu je po tom osnovu valjalo priznati troškove liječenja u poliklinici u Münchenu.

48. Visinu troškova liječenja u poliklinici u Münchenu sud je utvrdio na temelju bankovnog izvoda na ime oca tužitelja TA (list spisa 211), iz kojih jasno proizlazi da je s njegovog bankovnog računa na račun poliklinike u Münchenu dana 19. studenoga 2013. uplaćen iznos od 10.000,00 eura za BA, kao i dana 28. veljače 2014. iznos od 4.001,00 eura za BA. Sud nema sumnje, da je upravo gore navedeni novac uplaćen za troškove liječenja u Münchenu, budući se radi o datumima kada su prema sudskim vještacima i medicinskoj dokumentaciji obavljeni operacijski zahvati tužitelja u privatnoj poliklinici u Münchenu, a nakon kojih se ustalilo zdravstveno stanje tužitelja (6. ožujka 2014.)

49. Dakle ukupan iznos koji bi tužitelju pripadao s osnova imovinske štete 19.260,32 eura.

50. Kada se uzme u obzir da je tužitelj suodgovoran za predmetni štetni događaj u omjeru 40%, tada bi mu valjalo dosuditi iznos od 11.556,20 eura na ime naknade imovinske štete. S obzirom da je tuženik tužitelju 8. studenoga 2018. nesporno izvansudskim putem isplatio tužitelju s osnova imovinske štete iznos od 9.574,92 eura / 72.142,24 kune, valjalo je obvezati tuženika na isplatu daljnjeg iznosa od 23.425,08 eura.

51. Zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete preko dosuđenog iznosa od 11.556,20 eura valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da troškove putovanja, noćenja, pratnje na liječničke obrade, tužitelj ničime nije dokazao, a sud je odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka-roditelja tužitelja na te okolnosti, smatrajući da je isti nesvrsishodan, jer se na taj način ne može utvrditi obujam i visina gore navedenih troškova.

52. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu, sud je dužan cijeniti odredbu članka 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023; dalje: ZOOP) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknada štete u roku iz st. 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ukoliko on nije podnesen od dana podnošenja tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 1361/13 od 28. studenoga 2017. i Rev-3197/2015 od 8. svibnja 2019., Rev-464/2024).

53. Slijedom navedenog, valjalo je dosuditi tužitelju zatezne kamate na imovinsku i neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe, odnosno od 18. rujna 2014., dok je valjalo odbiti zahtjev za naknadu zateznih kamata od zatraženog dana štetnog događaja do podnošenja tužbe.

54. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

55. Konačno, imajući u vidu činjenicu da je liječenje tužitelja ustalilo se 6. ožujka 2014., to do podnošenja predmetne tužbe (8. rujna 2014.) nije nastupila zastara potraživanja po osnovi naknade štete.

56. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 4., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud ocjenjuje su stranke djelomično uspjele u parnici, pa je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

57. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.

U Splitu 5. veljače 2026.

SUTKINJA

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.