REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Pr-154/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mileni Blagonić, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Radelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Santoriova 24a, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 14. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Radelića, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika Edija Slivara, odvjetnika u Puli, a objavljene dana 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, sa sjedištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): 16089706543, isplatiti tužiteljici ČŠ, s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], iznos od 196,41 EUR bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim za razdoblje od dana 16. rujna 2018. godine do dana 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od dana 01. siječnja 2023. godine do dana 29. prosinca 2023. godine određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30. prosinca 2023. godine pa do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća, sve u roku od 15 dana, a koje zatezne kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 33,88 EUR od dana 16.09.2018. godine

pa do isplate;

- na iznos od 27,83 EUR od dana 16.10.2018. godine

pa do isplate;

- na iznos od 5,06 EUR od dana 16.12.2018. godine

pa do isplate;

- na iznos od 10,60 EUR od dana 16.01.2019. godine

pa do isplate;

- na iznos od 2,09 EUR od dana 16.03.2019. godine

pa do isplate;

- na iznos od 0,39 EUR od dana 16.06.2019. godine

pa do isplate;

- na iznos od 22,93 EUR od dana 16.07.2019. godine

pa do isplate;

- na iznos od 31,35 EUR od dana 16.09.2019. godine

pa do isplate;

- na iznos od 13,84 EUR od dana 16.10.2019. godine

pa do isplate;

- na iznos od 6,34 EUR od dana 16.11.2019. godine

pa do isplate;

- na iznos od 6,95 EUR od dana 16.12.2019. godine

pa do isplate;

- na iznos od 6,47 EUR od dana 16.02.2020. godine

pa do isplate;

- na iznos od 7,44 EUR od dana 16.03.2020. godine

pa do isplate;

- na iznos od 13,53 EUR od dana 16.04.2020. godine

pa do isplate;

- na iznos od 4,99 EUR od dana 16.05.2020. godine

pa do isplate;

- na iznos od 2,39 EUR od dana 16.07.2020. godine

pa do isplate;

- na iznos od 0,33 EUR od dana 16.10.2020. godine

pa do isplate.

dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Santoriova 24a, OIB: 16089706543, da naknadi tužiteljici ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 571,75 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, , dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre. Rad tužiteljice organiziran je u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu ostvarila velik broj prekovremenih sati. Tužiteljica kao medicinska sestra ostvaruje pravo na povećanu plaću jer radi u otežanim uvjetima, ali joj tuženik u utuženom razdoblju nije isplaćivao dodatak zbog otežanih uvjeta rada na sve sate koje je odradila, već samo na dio odrađenih sati. Tužiteljica ostvaruje pravo i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali joj tuženik taj dodatak nije isplaćivao na sve sate koje je odradila, već samo na dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. S obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljice po ranije navedenim osnovama, posljedično je pogrešno isplaćivao i plaću za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Predlaže da su presudom obveže tuženika da joj na ime razlike plaće isplati mjesečne iznose, čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od svakog 16.og. u mjesecu za prethodni mjesec i prouzročeni trošak postupka. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 17.4.2025.tužiteljica potražuje bruto iznos od 196,41 EUR SPP, za razdoblje od 11.8.2018. do 31.8.2022.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja, te ističe kako je tužitelju u spornom razdoblju u cijelosti isplatio plaću koja mu pripada prema odredbama kolektivnog ugovora i Zakona o radu, tvrdeći da se obračun plaće za sve radnike pa tako i za tužitelja izvršava temeljem zakonskog propisa po programu za obračun plaća tzv. COP koji je program izradila Financijska agencija te je uveden u primjenu u lipnju i srpnju 2014. godine. Ističe da tuženik nema nikakvog utjecaja na obračun plaća, da on samo unosi podatke o radnicima i ostvarenim radnim satima, a ostale elemente obračuna plaće i dodataka temeljem Kolektivnog ugovora provodi u svojem djelovanju FINA primjenjujući zakonske propise i tumačenja. Ističe da mu se tužitelj trebao obratiti zahtjevom za zaštitu prava prije podnošenja tužbe, ukoliko je smatrao da mu se plaća pogrešno obračunava. Smatra da propise i tumačenja kolektivnog ugovora o isplati plaće primjenjuje pravilno te da tužitelju ne duguje ništa po utuženom osnovu. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku pročitani su: vrši se uvid u platne liste i evidenciju rada (22- 178), nalaz i mišljenje vještaka Marina Rameše od 8.3.2025. (183-199).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan u pretežnom dijelu.

5. Prigovor tuženika da se tužitelj trebao obratiti zahtjevom za zaštitu prava prije podnošenja tužba nije osnovan.

6. Naime, u konkretnom slučaju radi se o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa za koje tužitelj kao radnik nema obvezu postupati sukladno čl.133 Zakona o radu. Sva novčana potraživanja iz radnog odnosa ne podliježu obvezi podnošenja zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava poslodavcu pa zbog toga radnik ne može imati za posljedicu gubitak prava na ta potraživanja u sudskom postupku (istovjetno mišljenje iskazano u odluci Vrhovnog suda Rev-240/05 i Ustavnog suda U-III/1095/2000.).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 11.8.2018. do 31.8.2022i to po osnovi dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za odrađene prekovremene sate, te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

8. Pritom, među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre.

9. Sporno je obračunava li tuženica ispravno plaću tužiteljici, posebno pripadaju li tužiteljici za vrijeme prekovremenog rada dodaci na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i otežanih uvjeta rada, koje tuženica nesporno isplaćuje tužiteljici na sate odrađene u redovnom radu. Sporno je također je li tužiteljici pravilno obračunata i isplaćena naknada za godišnji odmor i bolovanje u utuženom razdoblju.

10. Radi utvrđenja spornih činjenica proveden je dokaz uvidom u dokumentaciju dostavljenu u spis po tuženici (platne liste tužiteljice i evidenciju prisutnosti na radu) te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši radi utvrđivanja je li dodatak za otežane uvjete rada isplaćen na sve odrađene sate, sve za razdoblje od 11.8.2018. do 31.8.2022.

11. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 8.3.2025, utvrđeno je da je sveukupna razlika bruto plaće po osnovi manje isplaćenih dodataka na sate prekovremenog rada, razlike za manje isplaćenu naknadu za godišnji odmor i razlika za manje isplaćeno bolovanje iznosi 196,41 EUR bruto.

12. Na provedeno vještačenje stranke nisu imale primjedbi, te ga i sud prihvaća provedeno vještačenje, cijeneći ga stručnim, objektivnim, izrađenim u skladu sa zadaćom suda i pravilima struke.

13. Dakle, tražbina tužiteljice sastoji se od neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada te dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (koje dodatke tuženica nesporno isplaćuje tužiteljici na sate odrađene u redovnom radu, no ne i na sate odrađene u prekovremenom radu), a posljedično tome neisplaćene naknade za godišnji odmor te razlike plaće nastale u odnosu na osnovicu u razdoblju 11.8.2018. do 31.8.2022.

14. U utuženom razdoblju u primjeni je bio te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje KU/18) koji se primjenjuje od 1.3.2018.

15. Odredbom čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom i čl. 49. st. 1. KU/18, propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50%, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

16. Sukladno čl. 55. st. 1. KU/18, radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio i KU/18), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužiteljice, što tuženica ne spori. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici, s obzirom na njeno radno mjesto, u skladu s odredbom čl. 55 KU/18 i čl. 21. Dodatka KU/18 (NN 92/19), pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, a koje uvećanje u utuženom razdoblju iznosi 25% do kolovoza 2019., a od rujna 2019. 28%.

17. Nadalje, odredbom čl. 59.a KU/13 (koja se primjenjuje od 1. listopada 2015., odnosno od stupanja na snagu Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015.) određeno je da iznimno od čl. 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće od kolovoza 2019., odnosno prema čl. 24. Dodataka II KU/18 8% od osnovne plaće od rujna 2019.

18. Tumačenjem citiranih odredaba nameće se stav da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu čl. 55. KU/18 te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu čl. 59. KU/13.

19. Osim toga, iz nijedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da radniku uvećanje plaće pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi te po osnovi vjernosti službi (radnog staža) međusobno isključuju i ne odnose na prekovremeni rad. Naime, između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužiteljica obavlja jednake poslove i radne zadatke, što tuženica u tijeku postupka nije ni sporila. Dakle, sva ta prava/dodaci koji uvećavaju osnovu plaću ne mijenjaju se ovisno o tome radi li tužiteljica u redovnom ili prekovremenom radu, a dodaci se prema čl. 49. KU/18 međusobno ne isključuju.

20. U vezi toga valja istaknuti da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene prekovremenim radom.

21. Proizlazi, dakle, da tužiteljica osnovano potražuje isplatu po osnovi dodataka za otežane uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodatka za vjernost na osnovnu plaću, na sate odrađene u prekovremenom radu.

22. Tužiteljica potražuje i razliku naknade na ime naknade za godišnji odmor.

23. Naime, odredbom čl. 34. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

24. Kako je utvrđeno da je tuženica tužiteljici u utuženom razdoblju pogrešno obračunavala plaću i istu isplaćivala u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

25. Tužiteljica potražuje i razliku naknade na ime naknade za bolovanje.

26. Naime, prema odredbama Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radniku koji su važili u predmetnom razdoblju, radnik koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, ako je to za njega povoljnije.

27. Kako je utvrđeno da je tuženica tužiteljici u utuženom razdoblju pogrešno obračunavala plaću i istu isplaćivala u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja bolovanja.

28. Dakle, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i na temelju istoga utvrdio da je tužiteljici po osnovi neisplaćenih dodataka za prekovremeni rad te naknade za godišnji odmor i bolovanje, isplaćena manja plaća u iznosu 196,41 EUR bruto pa je slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti prihvaćen.

29. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu, što je tužiteljica i učinila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

30. Odluka o zateznima kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 155/23, dalje: ZOO) prema kojem kamate teku na svaki pojedini mjesečni iznos plaće od dospijeća do isplate. Prema odredbi čl. 92. st. 3. ZR/14 ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici na pojedine mjesečne iznose manje isplaćene plaće dosudio zateznu kamatu koja na temelju čl. 29. ZOO teče od 16. u mjesecu (od zakašnjenja) do isplate.

31. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa te doprinosa, prireza na dohodak i prireza porezu na dohodak temeljem čl. 15. st.3. Zakona o porezu na dohodak i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak. Zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom iznosu dosuđeni te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak nisu dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, 138/23 dalje - Tarifa), a s obzirom da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom u razmjerno neznatnom dijelu, tuženica joj je u cijelosti dužna nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

33. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe 25 bodova prema tbr. 7.1., sastav podneska od 13.11.2023. i 17.4.2025. po 25 bodova prema tbr. 8.1., sastav podneska od 20.10.2023. i 14.3.2024. po 6,25 bodova prema tbr.8.4., zastupanje na ročištu od 11.3.2024. i 14.1.2026. po 25 bodova prema tbr. 9.1., odnosno ukupno 137,50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25% iznosi 343,75 EUR. Priznat je i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 228,00 EUR pa ukupni trošak iznosi 571,75 EUR.

34. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli 5. veljače 2026.

S u d a c

Milena Blagonić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku