REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-391/2025-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Štorgi, odvjetniku u Puli, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon glavne javne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnica u 2/12 dijela, a tuženik TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik u 10/12 dijela nekretnine koja u naravi predstavlja 15. suvlasnički dio: 11/9 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15) s kojim je povezano pravo vlasništva na trosobnom stanu br. 3 na 1. katu, ukupne površine 93,51 m2, koji se sastoji od tri spavaće sobe, kuhinje, izbe, nužnika, hodnika i terase, a koji stan se nalazi u Zgradi u [adresa] (kuća i dvorište površine 321 m2) izgrađenoj na kč. br. *1136/1 i [adresa] (dvorište površine 216 m2) izgrađene na kč. br. *1136/2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Suvlasnička zajednica tužiteljice RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini koja u naravi predstavlja 15. suvlasnički dio: 1/9 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15) s kojim je povezano pravo vlasništva na trosobnom stanu br. 3 na 1. katu, ukupne površine 93,51 m2, koji se sastoji od tri spavaće sobe, kuhinje, izbe, nužnika, hodnika i terase, a koji stan se nalazi u Zgradi u [adresa] (kuća i dvorište površine 321 m2) izgrađenoj na kč. br. *1136/1 i [adresa] (dvorište površine 216 m2) izgrađene na kč. br. *1136/2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], razvrgava se isplatom,

na način da tuženik TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], postaje samovlasnik navedene nekretnine, uz obvezu da tužiteljici RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime njenog suvlasničkog dijela isplati iznos od 37.000,00 eura, u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Ovu presudu provest će po pravomoćnosti Zemljišnoknjižni odjel Pula-Pola, na prijedlog bilo koje stranke, uz dokaz o izvršenoj isplati suvlasničkog dijela tužiteljici.

III Tužiteljica RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ima do isplate založno pravo na nekretnini navedenoj u točki II izreke presude u iznosu od 37.000,00 eura. Upis založnog prava u iznosu od 37.000,00 eura provest će zemljišnoknjižni odjel Pula-Pola na nekretnini opisanoj u točki II izreke presude u korist tužiteljice RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na njen zahtjev.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.166,22 eura, u roku od 15 dana.

V U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan.

VI Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini – stanu naznačenom u izreci, u suvlasništvu tužiteljice u 2/12 dijela i tuženika u 10/12 dijela. U tužbi navodi da je parničnom postupku prethodio izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice koji se vodio pod poslovnim brojem R1-38/2020 te u kojem je provedeno vještačenje po vještaku Goranu Modrušanu i utvrđena vrijednost nekretnine. Na ročištu održanom 8. studenog 2021. tuženik (kao protustranka) je osporio veličinu suvlasničkih omjera na predmetnoj nekretnini, slijedom čega je naslovni sud rješenjem od 1. ožujka 2022. uputio tužiteljicu (kao predlagateljicu) da zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice ostvaruje u parničnom postupku. Kako predmetna nekretnina nije fizička djeljiva, odnosno ne može se geometrijski podijeliti u skladu sa suvlasničkim omjerima stranaka, predlaže civilnu diobu sudskom prodajom nekretnine. Napominje i da su tvrdnje tuženika o drugačijim suvlasničkim omjerima na predmetnoj nekretnini neosnovane, tim više što je tužiteljica pravomoćnom sudskom presudom naslovnog suda poslovni broj P-2255/2012-7 od 30. siječnja 2015. utvrđena suvlasnicom nekretnine u 2/12 dijela. Slijedom navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu u kojoj će utvrditi da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 2/12 dijela, a tuženik u 10/12 dijela te da suvlasničku zajednicu razvrgne civilnom diobom, odnosno sudskom prodajom.

1.1. Na ročištu glavne rasprave 1. listopada 2025. predložila je da sud, ako suvlasničku zajednicu odluči razvrgnuti isplatom, odredi upis založnog prava u njenu korist, do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da nalaz i mišljenje sudskog vještaka sačinjen u predmetu poslovni broj R1-38/2020 nije egzaktan, jer nedostaje precizan izračun svih ulaganja od strane tuženika, imajući u vidu da je on ulagao u predmetnu nekretninu sve do 2021. Naveo je da je u izvanparničnom postupku osnovano osporio suvlasničke udjele, ističući da je potrebno utvrditi vrijednost nekretnine prije izvršenih ulaganja (imajući u vidu da je nekretnina sagrađena oko 1900., dakle prije više od 122 godine) te vrijednost radova koji su evidentno izvršeni isključivo od strane tuženika, a koji umanjuju objektivnu vrijednost djela nekretnine koji pripada tužiteljici. Smatra da je građevinskim vještačenjem potrebno utvrditi vrijednost stana prije izvršenih cjelokupnih ulaganja od strane tuženika, i tu vrijednost odbiti od sadašnje vrijednosti nekretnine. Radi se o nužnim i korisnim troškovima, a ne luksuznim, stoga je tuženik morao izvršiti navedene radove. U prilogu odgovora na tužbu dostavio je elaborat o svim izvršenim ulaganjima u predmetnu nekretninu (list 54-83 spisa). Također ističe da se protivi razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom, s obzirom da je teškog zdravstvenog stanja i stanuje u predmetnoj nekretnini, a radi se o osobi sa 80 % tjelesnog oštećenja.

3. Ovosudnom presudom poslovni broj P-179/2022-38 od 2. rujna 2024. (list 191- 200 spisa) prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je određeno da se suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika na predmetnoj nekretnini razvrgava sudskom prodajom, odnosno prodajom na javnoj dražbi i podjelom dobivenog iznosa strankama razmjerno njihovim suvlasničkim omjerima. Rješenjem sadržanim u presudi (u točki I) odbačena je tužba u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala utvrđenje da je na predmetnoj nekretnini suvlasnica u 2/12 dijela, a tuženik u 10/12 dijela, zatim je (u točki II) naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 6.737,80 eura, dok je u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao i zahtjev tuženika u cijelosti (u točkama III i IV).

3.1. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1075/2024-2 od 18. lipnja 2025. ukinuti su presuda i rješenje ovoga suda poslovni broj P-179/2022-38 od 2. rujna 2024. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak i odlučivanje, uz uputu da se u ponovljenom postupku ispita i raspravi tuženikov prigovor prava na dom, kao i mogućnost razvrgnuća isplatom.

4. U ponovljenom postupku izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i priloženom spisu poslovni broj R1-38/2020, izveden je dokaz uviđajem i građevinskom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Suadu Kadriću iz društva Sulek d.o.o. uz usmenu dopunu nalaza i mišljenja te su saslušane parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva utvrđenje da je suvlasnica predmetne nekretnine u 2/12 dijela, a tuženik u 10/12 dijela, kao i u dijelu u kojem zahtijeva razvrgnuće suvlasništva, ali je sud odlučio, s obzirom na to da predmetna nekretnina predstavlja dom tuženika, suvlasničku zajednicu razvrgnuti isplatom, a ne civilnom diobom, pritom uvažavajući okolnost da sud u postupku razvrgnuća nije vezan tužbenim zahtjevom, već je dužan razvrgnuće provesti sukladno odredbama iz članka 47. do 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZVDSP), na što u svojoj odluci upućuje i drugostupanjski sud.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je u 2/12 dijela suvlasnica stana u [adresa], precizno opisanog u izreci presude, kao i zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine, time da tužiteljica ističe zahtjev za razvrgnuće civilnom diobom, odnosno sudskom prodajom.

7. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici predmetnoga stana, i to tužiteljica u 2/12 dijela, a tuženik u 10/12 dijela.

7.1. Također, nesporno je da je parničnom postupku prethodio izvanparnični postupak pokrenut po prijedlogu ovdje tužiteljice protiv ovdje tuženika radi razvrgnuća suvlasništva predmetne nekretnine, koji postupak je obustavljen rješenjem poslovni broj R1-38/2020-29 od 1. ožujka 2022., a predlagateljica (ovdje tužiteljica) upućena sa zahtjevom za razvrgnuće u parnicu, jer je protustranka (ovdje tuženik) osporio suvlasničke udjele, smatrajući da bi njegov suvlasnički udio trebao biti veći od 10/12 dijela zbog ulaganja u predmetnu nekretninu. Pritom, tuženik u tijeku ovog postupka nije postavio određeni (stvarnopravni) zahtjev za utvrđenje da bi građenjem odnosno ulaganjem u predmetnu nekretninu stekao veći suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini, niti se određeno izjasnio koliki suvlasnički udio mu na predmetnoj nekretnini pripada.

7.2. Nije sporno ni da je predmetna nekretnina u isključivom posjedu tuženika.

8. Uviđajem i građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Suadu Kadriću iz društva Sulek d.o.o. utvrđeno je da se predmetni stan nalazi na prvom katu te da se sastoji od ulaznog hodnika, kuhinje, sobe, degažmana, kupaonice s pred prostorom, nove kupaonice, dnevnog boravka s blagovaonicom i još jedne sobe. Tuženik je na uviđaju predočio terasu zastakljenu PVC stolarijom kao i veću lođu na mjestu gdje je ranije bila ostava koju je on uklonio i pretvorio u sobu.

8.1. U nalazu i mišljenju vještak je naveo da se predmetni stan nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], na adresi [adresa], koja se prema GUP-u Grada [adresa] nalazi u građevinskom području mješovite namjene "M" te unutar granica "ZOP-a". Na predmetnim česticama (kč. br. [katastarska čestica] ZGR. i 1136/2 ZGR. k. o. [katastarska općina]) izgrađena je ugrađena višestambena zgrada koja se sastoji od prizemlja, tri kata i potkrovlja (P+3+Pot). Pristup samoj zgradi je s asfaltirane ulice s izgrađenim pješačkim trotoarima. Prema dostupnim podacima zgrada je izgrađena početkom prošlog stoljeća, a neposrednim opažanjem je utvrđeno da je dotrajalog i oronulog pročelja. Unutarnji zajednički hodnici i stubište su solidno održavani. Predmetni stan nalazi se na I katu, upisana površina stana iznosi 93,51 m2. Vanjska stolarija je izvedena kao PVC s PVC škurama, dok su ulazna vrata stana izvedena kao protuprovalna sigurnosna vrata. Orijentacija stana je dvostrana (istok – zapad). Prema zemljišnoknjižnom stanju, stan se sastoji od tri spavaće sobe, kuhinje, izbe, nužnika, hodnika i terase, ukupne površine 93,51 m2. Vertikalna komunikacija do stana osigurana je dvokrakim stubištem zgrade. Izmjerom na licu mjesta utvrđena je korisna površina stana od 110,52 m2, a razlika (u odnosu na upis u zemljišnim knjigama) je nastala primjenom koeficijenata za terase koji su sada zatvoreni prostori. Predmetni stan je primjereno održavan i dobro koncipiran, podovi su obloženi laminatom i keramičkim pločicama, dok su na mjestu otvorenih terasa koje su sada zatvoreni prostori postavljene keramičke pločice. Unutarnja stolarija je drvena, uglavnom zamijenjena i novijeg tipa. Stropovi su izvedeni kao spušteni stropovi. Zidovi su obrađeni i obojani, kao i stropovi stana. Zidovi u kupaonicama su obloženi keramičkim pločicama, kao i zidovi u kuhinji na mjestu radne ploče. U stanu su postavljene četiri klima jedinice. Kupaonice su opremljene sanitarnom opremom. Izvorno su ostala samo drvena dvojna vrata za ulaz u kuhinju iz hodnika. U stanu su izvedene dvije kupaonice u različitom vremenskom periodu. Postojeće terase, odnosno lođe, zatečene su ostakljene PVC profilima. Stan je priključen na elektro i vodovodni priključak i spojen na sustav javne gradske kanalizacije, a gradski plin je izveden do ulaznih vrata u stan te postoji mogućnost priključenja. Lokacija je u centru grada na prometnoj ulici, u blizini svih administrativnih, društvenih i kulturnih sadržaja, doma zdravlja, škola, tržnice, ribarnice i drugih.

8.2. Vrijednost predmetne nekretnine vještak je izračunao poredbenom metodom, koja se koristi za procjenu vrijednosti samostojećih, poluugrađenih i ugrađenih obiteljskih kuća, kuća u nizu, stanova i garaža te pomoćnih građevina, a obuhvaća analiziranje tržišne vrijednosti nekretnina koje su međusobno približno slične, koje se nalaze na istom ili sličnom području te su iz istog ili usporedivog cjenovnog bloka postignutih kupoprodajnih iznosa unatrag četiri godine. Tržišna vrijednost predmetne nekretnine primjenom poredbene metode (pri čemu je uzeto u obzir sedam poredbenih nekretnina) utvrđena je u iznosu od 187.000,00 eura ako se uzme u obzir površina od 93,51 m2 (s kojom je stan upisan u zemljišnoj knjizi), odnosno u iznosu od 222.000,00 eura ako se uzme u obzir površina od 110,52 m2 (nastala zatvaranjem terase i velike lođe).

8.3. Očitujući se na upit tužiteljice, vještak je u podnesku od 27. travnja 2024. naveo da geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća. Pojasnio je da geometrijska dioba podrazumijeva takvu diobu kojom se dobivaju dvije potpuno zasebne nekretnine na zasebnim zemljišnoknjižnim česticama, što u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir suvlasničke udjele stranaka i površinu stana, nije moguće. Vještak je dalje naveo da je nemoguće provesti geometrijsku diobu stana koji se nalazi u višestambenoj zgradi, jer isti predstavlja samo jedan poseban dio nekretnine koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine. Načelno bi bilo moguće provesti razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva uz ispunjenje ostalih pretpostavki (detaljno navedenih u podnesku – list 169-170 spisa), ali po mišljenju vještaka takve pretpostavke ovdje nisu ispunjene niti suvlasnički udio stranaka nudi takvu mogućnost.

8.4. Vještak je na glavnoj raspravi usmeno izložio nalaz i mišljenje te je u svom iskazu pojasnio da je predmetni stan u zemljišnim knjigama upisan s površinom od 93,51 m2. Na licu mjesta utvrđena je stvarna površina stana od 110,52 m2, na način da su promijenjeni koeficijenti koji su se odnosili na terase i lođu nakon zatvaranja tih prostora, pa je iz tog razloga prilikom procjene nekretnine sačinio dvije varijante, uzimajući u obzir obje površine. Glede ulaganja izvršenih po tuženiku naveo je da je neposrednim opažanjem na uviđaju vidljivo da su postavljeni aluminijski ili PVC profili u antracit boji, da su kupaonice napravljene na novo sa sanitarnom opremom, da su postavljene klime, laminatni podovi, zidne pločice, da su unutarnja vrata zamijenjena (osim kuhinjskih) te da je na velikoj terasi bilo spremište, koje je uklonjeno i pretvoreno u sobu, što je vidljivo na listu 25 nalaza i mišljenja - fotografije 3-7. Vještak je naveo da se o vremenu izvedenih radova ne može izjasniti te da je vidljivo da je stan prilagođen da funkcionira kao dvije cjeline, što je podrazumijevalo izvedbu dodatnog sanitarnog čvora, a uz to i novih instalacija.

8.5. Stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju vještaka niti po vještaku utvrđenoj tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine, a i ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka prihvaća u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, izrađenim prema pravilima struke i u skladu sa zadatkom suda.

9. U odnosu na zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je suvlasnica predmetnoga stana (precizno opisanog u izreci) u 2/12 dijela, a tuženik u 10/12 dijela, sud je nakon provedenog dokaznog postupka (uvažavajući stav drugostupanjskog suda da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje ovakve tužbe za utvrđenje) utvrdio da je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan.

9.1. Naime, tuženik je u tijeku postupka naveo da je vršio ulaganja u nekretninu, uslijed kojih je došlo do povećanja njegovog suvlasničkog dijela, zbog kojeg razloga je, u konačnici, obustavljen izvanparnični postupak te su stranke upućene suvlasničku zajednicu razvrgnuti u parnici. Vezano za spomenute navode tuženika valja ukazati da nije sporno da je tuženik, koji je isključivi posjednik predmetnog stana, u tom stanu vršio određena ulaganja, međutim po stavu suda ona nisu takve prirode da bi utjecala na promjenu suvlasničkih udjela.

9.2. Naime, odredbom čl. 156. st. 1. ZVDSP propisano je da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz st. 1. tog zakonskog članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznog prava (st. 2.).

9.3. Uviđajem i građevinskim vještačenjem utvrđeno je da je tuženik kao isključivi posjednik toga stana u istom vršio ulaganja u vidu promjene stolarije, sanacije kupaonica, pločica, postavljanja klima te zatvaranja terasa, ali radovi izvedeni po tuženiku nisu takve prirode da bi predstavljali osnovu za povećanje suvlasničkog udjela tuženika, jer je riječ o klasičnim radovima preuređenja odnosno adaptacije nekretnine. Navedeni radovi nisu doveli do promjene identiteta nekretnine pa ne utječu ni na stvarnopravne odnose suvlasnika. Zatvaranjem terase došlo je do povećanja stvarne površine stana za 18 % (s 93,51 m2 na 110,52 m2), međutim nije riječ o građevinskom zahvatu uslijed kojeg bi stari objekt izgubio svoj raniji identitet. Dakle, navedenim ulaganjima nije povećan suvlasnički udio tuženika, uz napomenu da tuženik do zaključenja prethodnog postupka (ni u daljnjem tijeku postupka) nije postavio određeni zahtjev na utvrđenje da bi njegov suvlasnički udio predmetne nekretnine bio veći od onog upisanog u zemljišnim knjigama, a sud u tijeku postupka odlučuje samo u granicama postavljenih zahtjeva.

9.4. Ovakvo utvrđenje pravilnim je ocijenio i drugostupanjski sud u rješenju poslovni broj Gž-1075/2024-2 od 18. lipnja 2025.

9.5. Osim toga, upis prava vlasništva u korist tužiteljice određen je na temelju pravomoćne presude na temelju priznanja poslovni broj P-2255/2012-7 od 30. siječnja 2015., a tuženik ne tvrdi, niti je to dokazao, da je spomenute radove obavljao nakon toga, već u svojim podnescima spominje da su radovi izvođeni počevši od 2002.

9.6. Slijedom navedenog, deklaratorni tužbeni zahtjev tužiteljice, usmjeren na utvrđenje da je suvlasnica nekretnine opisane u izreci u 2/12 dijela, a tuženik u 10/12 dijela je ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao u točki I izreke presude.

10. U odnosu na zahtjev tužiteljice za razvrgnuće suvlasništva valja ukazati da je odredbom čl. 50. st. 1. ZVDSP propisano da je sud, kad provodi razvrgnuće, vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu st. 1., djeljive će pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski (st. 2.), a ako takva dioba nije moguća, odlučiti će da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (st. 4.).

10.1. Odredbom čl. 51. st. 1. ZVDSP propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, u kojem slučaju će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima. Stavkom 3. istog zakonskog članka propisano je da suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi zajedno iznose barem devet desetina, ne moraju učini vjerojatnim osobito ozbiljan razlog iz stavka 1.

11. Među strankama nije postignu sporazum o razvrgnuću predmetne nekretnine.

12. U tijeku postupka nesporno je utvrđeno da geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća, uzimajući u obzir da se radi o stanu u stambenoj zgradi od kojeg nije moguće (pa ni etažnom diobom) osnovati dvije zasebne uporabne cjeline, posebno uzimajući u obzir razliku u suvlasničkim omjerima stranaka (tužiteljice u 2/12 dijela i tuženika u 10/12 dijela).

13. Nadalje, tužiteljica je predlagala razvrgnuće civilnom diobom, a tuženik je u tijeku postupka isticao da bi opisnom provedbom razvrgnuća došlo do povrede njegovog prava na dom.

13.1. U tom kontekstu, valja ukazati na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - nadalje: Konvencija) pri čemu se kao jedno od prava u čl. 8. st. 1. Konvencije navodi i pravo na dom. Odredbom čl. 8. st. 1. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Sukladno st. 2. istog članka, javna vlast neće se miješati u ostvarivanje tog prava osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Može li neka od propisanih iznimki iz čl. 8. st. 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom, prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. Cilj testa razmjernosti jest dobiti odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog čl. 8. Konvencije.

14. U svrhu provedbe testa razmjernosti, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

14.1. Tuženik je u svom iskazu, kojeg je sud u bitnom ocijenio istinitim, naveo da u predmetnom stanu stanuje više od 20 godina zajedno sa svojom obitelji - suprugom i mlt. djetetom srednjoškolskog uzrasta, a čitavo to vrijeme stan održava. Stjecajem okolnosti nema drugu nekretninu u vlasništvu. Naime, 2002. se rastao i prodao kuću koju je imao s bivšom suprugom, dio novca od prodaje iskoristio je za renovaciju predmetnog stana i za učešće u kreditu kojim je kupio stan u [adresa], a kojeg je stjecajem okolnosti morao prodati u pola cijene. Nastavno je dao otkaz na poslu, imao je godinu dana plaćeno i tih godinu dana je u stan uložio svoj rad. Trenutna mjesečna primanja njegove obitelji sastoje se od njegove mirovine koja iznosi 1.300,00 eura uključeno s invalidninom i suprugine plaće koja iznosi oko 1.000,00 eura neto. Jedno vrijeme, kad je ostao bez posla, je iznajmljivao dio stana, ali više ga ne iznajmljuje. Nije suglasan da se stan proda na dražbi jer nema kamo i smatra da će mu se u tom slučaju, ako ostane bez stana, obitelj raspasti. Inače je 80 %-tni invalid, ima problema s krvožilnim sustavom, kostima i očima, lijeva noga mu je kraća od desne, otežano hoda, ne može se sagnuti ni samostalno obući te mu je potrebna stalna pomoć koju mu pruža supruga. Naveo je da njemu i njegovoj obitelji tako veliki stan ne treba, oni mogu živjeti i u manjem stanu, primjerice dvosobnom, ali želi da ga se isplati za uloženo.

14.2. Iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud također ocijenio istinitim, proizlazi da je suvlasnik predmetnog stana postala prije 15-ak godina, a suvlasnički udio je stekla nasljeđivanjem iza oca. Nikada nije bila u posjedu predmetnog stana, a u više navrata se obraćala tuženiku i pokušala dogovorom riješiti pitanje razvrgnuća, ali bez uspjeha. Ona je udovica te je zajedno s kćeri suvlasnica kuće, ali riječ je o staroj kući koja je izgrađena 80-ih godina i potrebna joj je veća renovacija. S 53 godine ostala je bez posla, poslije smrti supruga bila je opterećena kreditima i nije bila u mogućnosti niti sredstava preko suda zahtijevati razvrgnuće. Iz tog razloga se u više navrata obraćala tuženiku radi dogovora, ali taj dogovor je izostao, pa kad se donekle riješila kredita angažirala je odvjetnika i pokrenula postupak razvrgnuća. Njena mirovina iznosi 650,00 eura i to su njena jedina primanja, od tih sredstava ne može adaptirati kuću niti dobiti kredit pa su joj sredstva od prodaje predmetnog stana potrebna kako bi si u starosti osigurala adekvatan dom. U predmetni stan ona nije ulagala, međutim, od kad je postala suvlasnik u taj stan nisu vršena posebna ulaganja, odnosno kad je postala suvlasnik tužitelj je taj stan već bio renovirao i napravio dva stana od kojih je jedan iznajmljivao. Kada su razgovarali o razvrgnuću, ona je smatrala da bi bilo najbolje da ju tuženik isplati. On se s time složio, ali je rekao da nema novaca i da će ju isplatiti kada njegov punac i punica prodaju neku nekretninu. Međutim, godine su prolazile, a on se nije javljao. Unatoč tome što je suvlasnica predmetnog stana, taj stan nikada nije mogla koristiti, već si je svake godine morala plaćati ljetovanje. TD (tuženik) nije dozvolio ni da ode pogledati stan kad bi došla u [adresa]. Dok je njen tata bio živ, ona je u tom stanu ljetovala par puta po deset dana. Zahtjeva da ju se isplati za vrijednost njenog suvlasničkog udjela na bilo koji način - isplatom ili prodajom stana.

15. Na temelju iskaza tuženika, kojeg tužiteljica u tom dijelu nije osporila, utvrđeno je da predmetna nekretnina zaista predstavlja tuženikov dom, s obzirom na to da u predmetnom stanu živi sa svojom obitelji više od 20-ak godina te nema u vlasništvu druge nekretnine.

15.1. S obzirom na to da predmetna nekretnina predstavlja dom tuženika, u konkurenciji dva pojedinačna prava (prava tužiteljice na razvrgnuće suvlasništva i prava na dom tuženika kao suvlasnika), valjalo je razmotriti ostale okolnosti bitne za odluku kojem od tih prava dati prednost, odnosno provesti test razmjernosti. Spomenuti test razmjernosti se provodi tako što je potrebno odgovoriti na tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je povrijeđeno pravo na dom tuženika odnosno da bi bilo protivno Konvenciji razvrgnuti suvlasničku zajednicu.

15.2. Razvrgnuće suvlasničke zajednice, odnosno postupak koji se zbog toga provodi predstavlja miješanje u prava suvlasnika, koje miješanje jest utemeljeno na zakonu (ranije citiranim odredbama ZVDSP o razvrgnuću) i kojim se načelno ostvaruje legitiman cilj zaštite imovinskih prava tužiteljice kao suvlasnika predmetne nekretnine. Naime, radi se o stanu (i) u njenom suvlasništvu pa kako je država svojim zakonima preuzela obvezu zaštititi vlasnika (i suvlasnika) u pogledu njegovih vlasničkih prava, miješanje javne vlasti je u konkretnom slučaju usmjereno na postizanje legitimnog cilja.

15.3. Međutim, razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom – prodajom na dražbi, u kojem slučaju posljedično slijedi iseljenje tuženika, u konkretnom slučaju nije nužno, jer se isti legitimni cilj može postići i na drugi način – razvrgnućem isplatom. U tom slučaju bi tužiteljici bila isplaćena vrijednost njenog suvlasničkog dijela te bi na predmetnoj nekretnini zadržala založno pravo sve do isplate te vrijednosti, dok bi tuženik postao samovlasnik predmetne nekretnine i na taj bi način sačuvao svoj dom.

15.4. Stoga je ovaj sud, ocjenjujući sve okolnosti konkretnog slučaja, ocijenio da na strani tuženika postoji ozbiljan razlog za razvrgnuće suvlasništva isplatom (čl. 51. st. 1. ZVDSP). Pritom je uzeo u obzir da tuženik u predmetnoj nekretnini već stanuje sa svojom obitelji, da je riječ o njegovom domu, da je većinski vlasnik predmetnoga stana (njegov suvlasnički udio iznosi 10/12 dijela) i da opisanim načinom razvrgnuća neće doći do povrede njegova prava na dom, dok će tužiteljica ostvariti isplatu vrijednosti svog suvlasničkog dijela, jednako kao i prodajom nekretnine na dražbi.

16. Valja još napomenuti da je tuženik u tijeku postupka isticao da se protivi razvrgnuću zbog teškog zdravstvenog stanja i okolnosti da je invalid s teškim tjelesnim oštećenjem (list 88 spisa).

16.1. Ukazuje se da je odredbom čl. 47. ZVDSP propisano da suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih suvlasnika (tzv. nevrijeme), no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika.

16.2. S obzirom na to da nije riječ o okolnostima privremene naravi, ocjena je ovog suda da zdravstveno stanje tuženika ne utječe na pravo tužiteljice zahtijevati razvrgnuće. Pritom je sud uzeo u obzir da suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika traje više godina te da tuženik, iako stan drži u isključivom posjedu i iako je znao da je tužiteljica suvlasnik, do sada nije iskazao spremnost razvrgnuti suvlasničku zajednicu, iako je u određenom razdoblju, što sam priznaje, čak iznajmljivao predmetni stan i od stana ostvarivao imovinsku korist. Sve navedene okolnosti zajedno upućuju na zaključak da predmetno razvrgnuće, iako predstavlja financijski izdatak za tuženika, nije na njegovu štetu niti je tužiteljičin prijedlog podnesen u nevrijeme. Tuženikovo zdravstveno stanje uzeto je u obzir kao još jedna okolnost koja upućuje da na njegovoj strani postoji osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom.

17. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koji stranke nisu osporile, utvrđeno je da tržišna vrijednost predmetne nekretnine (prema aktualnoj korisnoj površini utvrđenoj vještačenjem) iznosi 222.000,00 eura, pa vrijednost suvlasničkog udjela tužiteljice (od 2/12 dijela) iznosi 37.000,00 eura, koji iznos joj je dužan isplatiti tuženik.

17.1. Dodatno, tuženik je u tijeku postupka zahtijevao da se valoriziraju njegova ulaganja u predmetni stan, međutim kako u tijeku postupka nije postavio zahtjev za isplatu, sud o istom nije ni odlučivao.

18. Slijedom navedenog, na temelju čl. 51. ZVDSP suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika razvrgnuta je isplatom te je odlučeno kao u točki II izreke presude. Rok za isplatu određen je u trajanju od 90 dana od pravomoćnosti presude, jer ga sud nalazi primjerenim okolnostima slučaja odnosno visini iznosa kojega je tuženik dužan isplatiti tužiteljici.

18.1. Na zahtjev tužiteljice, a sukladno čl. 51. st. 2. ZVDSP, određen je upis založnog prava na predmetnoj nekretnini u njenu korist, do isplate. Ne isplati li je tuženik u roku, tužiteljica može zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a može zahtijevati i poništenje odluke o razvrgnuću isplatom.

19. Nakon zaključenja glavne rasprave izmijenjen je zemljišnoknjižni uložak predmetne nekretnine (radi službenog usklađenja baze zemljišnoknjižnih podataka – BZP) pa je novi zemljišnoknjižni uložak naznačen u izreci.

20. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Tužiteljica je uspjela u sporu (kako s deklaratornim tužbenim zahtjevom, tako i sa zahtjevom za razvrgnuće) pa joj je tuženik dužan naknaditi opravdane troškove postupka. Primjenom iste zakonske odredbe, tuženiku ne pripada pravo na trošak.

20.1. Tužiteljici, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi (21.832,90 eura), pripada iznos od po 250 bodova za sastav tužbe (na temelju Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima 9. prosinca 2022., 5. ožujka 2024. (uviđaj), 1. srpnja 2024., 2. rujna 2025. i 1. listopada 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) te za sastav podneska od 4. travnja 2024. (Tbr. 8.1. Tarife), kao i 312,50 bodova za sastav žalbe (Tbr. 10.1. Tarife), ukupno 2.062,50 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 4.125,00 eura (Tbr. 54. Tarife), a uvećano za pripadajući PDV od 1.031,25 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 5.156,25 eura.

20.2. Tužiteljici pripada i trošak uplaćenog i utrošenog predujma za izlazak suda na lice mjesta i provedbu vještačenja u ukupnom iznosu od 792,11 eura (trošak izlaska suda u iznosu od 49,48 eura te trošak vještačenja prema rješenjima od 27. ožujka 2024. - list 155 spisa i 27. kolovoza 20247. – list 183 spisa). Pripada joj i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 132,39 eura, za presudu u iznosu od 264,78 eura i za žalbu u iznosu od 264,78 eura (ukupno 1.454,06 eura).

20.3. Tužiteljici nadalje, pripada trošak zastupanja u izvanparničnom postupku po punomoćniku odvjetniku, i to za sastavljanje prijedloga za razvrgnuće iznos od 125 bodova (Tbr. 16. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), iznos od po 187,50 bodova za zastupanje na ročištima 23. listopada 2020., 11. ožujka 2021. i 8. studenog 2021. (Tbr. 17. u vezi s Tbr. 9.1. Tarife) te iznos od 93,75 bodova za zastupanje na ročištu 28. veljače 2022. (Tbr. 17. u vezi s Tbr. 9.2. Tarife), što sveukupno iznosi 781,25 bodova, odnosno 1.562,50 eura, što uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 390,63 eura, iznosi 1.953,13 eura. Također, pripada joj iznos od 589,51 eura (4.441,68 kuna) na ime uplaćenog i utrošenog predujma za provođenje vještačenja u izvanparničnom postupku, kao i iznos od 13,27 eura na ime sudske pristojbe za prijedlog za diobu. Dakle, trošak izvanparničnog postupka priznat tužiteljici ukupno iznosi 2.555,91 eura. Pritom se ukazuje da je tužiteljica pogrešno zahtijevala trošak izvanparničnog postupka prema vrijednosti nekretnine. Sud je trošak odmjerio uzimajući u obzir vrijednost suvlasničkog udjela tužiteljice.

20.4. Ukupni trošak tužiteljice, slijedom navedenog, iznosi 9.166,22 eura (trošak odmjeren u točkama 20.1. do 20.3. obrazloženja.

20.5. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, prijedlog tužiteljice za priznanje parničnog troška je odbijen kao previsoko postavljen i time neosnovan.

20.6. Tuženik nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za priznanje parničnog troška odbijen kao neosnovan.

U Puli 5. veljače 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud u Karlovcu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku