Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-507/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Denisu Pedić, odvjetniku iz Popovače, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupan po punomoćniku Jurici Barbarić, odvjetniku iz Vinkovaca, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Kutini broj: P- 682/2024. od 2. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženika osnovanom, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Kutini broj: P-682/2024. od 2. lipnja 2025.:

- u odluci o glavnoj stvari (točke I., II., III. i IV. izreke) potvrđuje,

- u odluci o trošku (točka V. izreke) preinačuje tako da se umjesto iznosa od 1.191,36 EUR-a dosuđuje iznos od 1.125,00 EUR-a.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Kutini broj: P-682/2024. od 2. lipnja 2025. utvrđena je ništetnom odredba članka 6.1. Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik dana 17. travnja 2008. u dijelu kojim se naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od jednokratno 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna naplaćuje neposredno prije isplate kredita, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime ulazne naknade za kredit iznos od 121,80 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 23. travnja 2008. do isplate kako je pobliže navedeno u izreci (točke I. i II. izreke).

Istom presudom utvrđena je ništetnom i odredba članka 11.1. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je propisano da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora te naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 161,98 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 5. studenoga 2013. do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.191,36 EUR-a (točke III., IV. i V. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana i to samo u odnosu na odluku o trošku.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, osim u dijelu kojim je odlučio o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe sadržane u članku 6.1. i članku 11.1. Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile dana 17. travnja 2008. u dijelu kojim se naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od jednokratno 1,10% od iznosa kredita naplaćuje neposredno prije isplate kredita odnosno u dijelu kojim je propisano da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora a slijedom toga i zahtjev za isplatom plaćenih naknada u iznosu od 121,80 EUR-a odnosno 161,98 EUR-a koje je tužitelj platio.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio jer je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu dana 17. travnja 2008. koji u članku 6.1. sadrži odredbu o plaćanju naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od jednokratno 1,10% od iznosa kredita i da se naplaćuje neposredno prije isplate kredita, a u članku 11.1. da je propisano kako je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora koje naknade je tužitelj i platio u iznosu od 121,80 EUR-a odnosno 161,98 EUR-a ali da se radi o standardiziranom odnosno tipskom ugovoru sastavljenom od strane tuženika te da su navedene odredbe Ugovora neodređene i neodredive jer u njima nije navedeno točno koje je to naknade i troškove tužitelj dužan platiti i u kojem točnom iznosu i za koje točno usluge tuženika, a iz iskaza tužitelja da proizlazi da tuženik o tim odredbama s njim nije pojedinačno pregovarao niti je on uopće bio u banci nego je Ugovor potpisao u auto kući gdje je vozilo kupio.

8. Tužitelj dakle, nije imao utjecaja na sadržaj predmetnih ugovornih odredbi a odredbom članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12., 56/13.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9. Protivno stoga žalbenim navodima sporne odredbe članka 6.1. i članka 11.1. Ugovora o kreditu su ništetne sukladno odredbi članka 270. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) i članka 102. stavak 1. u svezi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača, pa kako je tužitelj temeljem ništetnih odredbi izvršio isplatu u korist tuženika navedenih naknada, što je nesporno između stranaka kao i njihova visina, to je sud primjenom odredbe članka 323. stavak 1. i 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima pravilno naložio tuženiku da te plaćene iznose plati odnosno vrati tužitelju na koje iznose je kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti i kamate temeljem odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima.

10. Pravilno je prvostupanjski sud protivno žalbenim navodima odbio prigovor zastare koji je istakao tuženik s obzirom na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. kao i 31. siječnja 2022. prema kojim zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. prosinca 2024. odnosno zahtjev za isplatu podnesen prije nego što je odluka iz točke I. i III. izreke prvostupanjske presude postala pravomoćna, to zastara nije nastupila jer je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka za tražbine s naslova stečenog bez osnove iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima.

11. Nije stoga osnovana žalba tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

12. Osnovana je međutim žalba tuženika u odnosu na odluku o trošku jer tužitelju zaista ne pripada trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 33,18 EUR-a odnosno ukupno 66,36 EUR-a.

Odredbom članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18., 51/23.)propisano je naime da su tužitelji koji podnese tužbe temeljem pravomoćne sudske presude u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni obveze plaćanja pristojbi a koja izmjena zakona se primjenjuje od 20. svibnja 2023., pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. prosinca 2024. priznanje troška sudske pristojbe tužitelju je pogrešno iako je tužitelj sudske pristojbe platio, dakle imao je taj trošak ali pristojbu nije prema navedenoj zakonskoj odredbi bio dužan platiti.

Stoga je valjalo dosuđeni trošak umanjiti za trošak sudske pristojbe odnosno iznos od 66,36 EUR-a, pa tužitelju dosuditi trošak u iznosu od 1.125,00 EUR-a umjesto 1.191,36 EUR-a.

13. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti u odnosu na odluku o glavnoj stvari, te prvostupanjsku presudu u tom dijelu (točke I., II. III. i IV izreke) potvrditi, a u odnosu na odluku o trošku (točka V. izreke) prvostupanjsku presudu preinačiti i odlučiti kao u izreci.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. i 154. stavak 6. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 5. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević