REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-582/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CO zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika po branitelju Domagoju Greguriću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1725/2025-7 od 27. listopada 2025., u javnoj sjednici drugostupanjskog kaznenog vijeća održanoj u prisutnosti okrivljenika CO, dana 5. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika CO odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1725/2025-7 od 27. listopada 2025. okrivljeni CO proglašen je krivim da je počinio kaznena djela i to pod točkom 1) izreke kazneno djelo protiv imovine – krađe, opisano po članku po članku 228. stavak 1. i 3. KZ/11, kažnjivo po članku 228. stavak 3. KZ/11, a pod točkom 2) izreke kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom opisano i kažnjivo po članku 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalnom prijevarom opisano i kažnjivo po članku 271. stavak 1. u vezi članka 34. i 52. KZ/1, a sve u vezi članka 51. KZ/11 te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca, s tim da se na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom CO u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. srpnja 2025. pa nadalje.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći kako se radi o općenitom priznanju svih kaznenih djela, dok sud propušta analizirati opis kaznenih djela i zaključak o kojem bi se kaznenom djelu radilo. Nadalje, okrivljenik navodi kao se faktički radi o identičnim kaznenim djelima koja su počinjena u kratkom vremenskom razmaku, radi čega je bilo potrebno primijeniti institut produljenog kaznenog djela, te da je sud u pobijanoj presudi pogrešno cijenio ubrojivost okrivljenika, iako je isti prilikom uhićenja bio u izuzetno alkoholiziranom stanju. Nadalje, okrivljenik ističe kako nastala šteta i odmjerena sankcija nisu razmjerni djelima, a također da je sud propustio cijeniti kazneno pravnu rehabilitaciju te da bez osnove sud zaključuje kako okrivljenik zarađuje za život kaznenim djelima. Zbog svega navedenog predlaže preinačiti pobijanu presudu, te primijeniti institut produljenog kaznenog djela i izreći djelomično uvjetnu osudu, a podredno vratiti predmet na ponovni postupak.
3. Žalba okrivljenog nije osnovana.
4. U skladu s člankom 475. stavak 3. ZKP/08 stranke su uredno obaviještene o vremenu održavanja drugostupanjske javne sjednice vijeća, a na istu je pristupio okrivljenik CO koji je doveden po djelatnicima Zatvora u Zagrebu, dok je sjednica održana bez nazočnosti uredno pozvanih branitelja okrivljenog i predstavnika ŽDO u Slavonskom Brodu.
5. Okrivljenik na javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća je iskazao kako je u cijelosti suglasan sa žalbenim navodima svoga branitelja, te je dodao kako je netočno da je iz Crysler automobila ukrao Revolut karticu, a dok je bio na slobodi radio je na crno i na taj način zarađivao sredstva za život i uzdržavao kćerku staru 17,5 godina kojoj je davao novac na ruke. Predložio je vijeću da mu preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te mu izrekne uvjetnu osudu s maksimalnim rokom provjeravanja. Već sedam mjeseci je u istražnom zatvoru te više ne može izdržati zatvorske uvjete radi čega predlaže izricanje uvjetne osude ili rad za opće dobro.
6. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i to u dijelu da sud propušta analizirati opis kaznenih djela i zaključak o kojem bi se kaznenom djelu radilo, odnosno da nema razloga o odlučnim činjenicama, obzirom da sukladno članku 459. stavak 7. ZKP/08 kada se okrivljenik o svim točkama optužbe očitovao da se smatra krivim, to će obrazloženje presude zadržavati samo podatke iz stavka 6. citiranog članka, kojim je propisano da će sud u obrazloženju navesti okolnosti kojima se vodio ili koje je uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. Iz navedenog proizlazi kako je sud bio u obvezi navesti sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, te što je sve imao u vidu prilikom odmjeravanja kazne, a što je prvostupanjski sud učinio u točkama 7. – 7.6. pobijanog obrazloženja presude.
6.1. Nije u pravu okrivljenik kada navodi kako je sud trebao primijeniti institut produljenog djela u odnosu na sva kaznena djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret. Ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je pravilno prvostupanjski sud primijenio produljeno djelo u odnosu na kazneno djelo računalne prijevare, obzirom da je okrivljeni u jedanaest navrata pokušao podignuti na bankomatima novac sa kreditne kartice PBZ na ime COB, ali novac nije podigao zbog neposjedovanja pin broja kartice. Iako se u točki dva izreke stavlja na teret kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 i kazneno djelo računalne prijevare iz članka 271. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, ta djela nisu iz iste glave Kaznenog zakona, te se radi o različitim objektima zaštite, tako da se ne radi o ostvarenjima bića istih ili istovrsnih kaznenih djela, a što traži odredba članka 52. KZ/11 koja uređuje institut produljenog kaznenog djela. U odnosu na kazneno djelo krađe iz točke jedan izreke, u konkretnom slučaju ne radi se niti o jedinstvu mjesta i vremena, odvojenim radnjama počinjenja usmjerenim na različite oštećenike, tako da po stavu ovog drugostupanjskog suda nije bilo mjesta primijeni instituta produljenog djela.
6.2. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio ubrojivost okrivljenika, jer niti jednim od izvedenih dokaza ubrojivost nije bila dovedena u sumnju, a niti su same stranke predlagale dokaze u tom dijelu, a činjenica da je okrivljenik bio u alkoholiziranom stanju prilikom uhićenja, po stavu ovog suda nije dovedena u pitanje ubrojivost okrivljenika.
6.3. Neosnovano okrivljenik po branitelju ističe da je sud propustio cijeniti kazneno pravnu rehabilitaciju te da je pogrešno zaključio da okrivljenik zarađuje za život kaznenim djelima. Okrivljenik je nezaposlen i bez imovine, s obvezom uzdržavanja mlt. kćerke, do sada je višekratno kazneno osuđivan zbog kaznenih djela protiv imovine te se ovdje u ovom postupku javlja kao specijalni povratnik i to za počinjenje dva kaznena djela protiv imovine, iz čega proizlazi kako je prvostupanjski sud osnovano zaključio da okrivljenik zarađuje za život kaznenim djelima. Nadalje, iz izvoda kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije proizlazi kako je okrivljenik kazneno osuđivan u kontinuitetu od 2004. godine, tako da nije niti mogla nastupiti rehabilitacija.
6.4. Neosnovano okrivljenik upire da je izrečena kazna previsoko određena, odnosno da nastala šteta i odmjerena sankcija nisu razmjerni djelima. Naime, prvostupanjski sud u točkama 7.2. – 7.6. iscrpno obrazlaže utvrđene otegotne i olakotne okolnosti okrivljenika, te čime se vodio prilikom odmjeravanja kazne koja utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s tim da ovaj sud nalazi i kako na strani okrivljenika postoji izuzetna upornost u činjenju kaznenih djela, i to posebno kaznenog djela iz članka 271. stavak 1. KZ/11 – računalne prijevare. Okrivljenik u jedanaest navrata 26. lipnja 2025. neovlašteno koristi kreditnu karticu i pokušava podignuti novac sa kreditne kartice PBZ banke korisnika COB, što nije uspio zbog neposjedovanja pin broja kartice. Iz navedenog se očituje okrivljenikova izuzetna upornost u namjeri ostvarivanja nepripadne materijalne koristi, tako da se utvrđene kazne za sva kaznena djela za koja je okrivljenik proglašen krivim, te izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca ukazuje kao pravilna i zakonita, ispunjavajući opće i posebne svrhe kažnjavanja, odnosno uvjete generalne i specijalne prevencije, radi čega u konkretnom slučaju djelomična uvjetna osuda nije primjerena.
7. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi okrivljenika nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu okrivljenika vijeće odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsku presudu.
U Požegi 5. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
