Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1500/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske agencije za osiguranje depozita, OIB: 94819327944, Jurišićeva 1, Zagreb, kojeg zastupa BR, zaposlenica tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. listopada 2025. poslovni broj: P-9397/2021-60, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. listopada 2025. poslovni broj: P-9397/2021-60.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje točka II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. listopada 2025. poslovni broj: P- 9397/2021-60.

II. Nepobijana točka I. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrmj-281/1999 (novi broj Ovr-8540/2017 ) na pokretninama u vlasništvu ovršenika određena na temelju vjerodostojne isprave-protestirane mjenice Ovr-1510/14 od 21. srpnja 2015. Ujedno je točkom I. izreke rješenja odbačen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužiteljica zatražila da sud u ovom postupku obustavi ovrhu i ukine provedene radnje u rješenju o ovrsi Ovrmj-281/1999 (novi broj Ovr-8540/2017) u odnosu na pokretnine. Konačno, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 27.100,00 EUR sa zateznim kamatama od 23. listopada 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu i rješenje pod točkom II. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP) uz prijedlog ovom sudu da odluke u pobijanim dijelovima ukine te omogući donošenje novih na zakonu zasnovanih odluka preinakom postojećih tako da odbije tužbeni zahtjev ili vraćanjem predmeta u ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe da je naslovni sud donio zakonitu odluku pa predlaže sudu da žalbu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice, kao ovršenice u ovršnom postupku, za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se po prijedlogu prednika ovrhovoditelja Hrvatske agencije za osiguranje depozita vodi protiv nje kao ovršenice u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrmj-281/1999 (novi broj Ovr- 8540/2017).

6. Pobijanu presudu i rješenje prvostupanjski sud temelji na činjeničnom utvrđenju proizašlom iz navoda tužiteljice i mišljenja stalnog sudskog za rukopise, dokumente i novčanice ĐR dipl. ing., da tužiteljica nije potpisnik mjenice sastavljene u Zagrebu 20. lipnja 1997., temeljem koje je određena ovrha u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrmj-281/1999 (novi broj Ovr-8540/2017). Tumačenjem čl. 1. Zakona o mjenici (Narodne novine 74/94., dalje u tekstu ZoM) da trasirana mjenica sadrži, između ostalog, potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasanta) te pozivom na čl. 2. ZoM-a kojim je određeno da isprava u kojoj ne bi bilo ma kojeg od sastojaka nabrojenih u čl. 1. tog zakona ne vrijedi kao trasirana mjenica, osim u određenim slučajevima, među kojima se ne navodi iznimka da bi trasirana mjenica bila valjana bez potpisa trasanta, sud odbija tužbeni zahtjev.

7. U svojoj žalbi tuženik ukazuje kako je prvostupanjski sud u obrazloženju odluke pogrešno naveo da je mjenica temeljem koje je određena ovrha ovršna isprava, obzirom je rješenjem ovrha određena na temelju vjerodostojne isprave-protestirane mjenice. Pored toga, prema istaknutim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je propustio uzeti u obzir da su razlozi zbog kojih je ovršenica upućena u parnicu, razlozi iz čl. 46. st. 2. točka 7. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine 57/96. i 29/99., dalje: OZ) odnosno da je tijekom postupka nakon donošenja rješenja o ovrsi došlo do promjene ovrhovoditelja i da je istaknut prigovor zastare predmetnog potraživanja. Tuženik nadalje ističe da se sukladno čl. 53. st. 3. OZ-a rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može u dijelu kojim je njime određena ovrha pobijati žalbom nakon proteka roka (čl. 49.) iz razloga navedenih u čl. 46. točki 7., 9., 10. i 11. samo ako je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi, a sud nije dao razloge vezano uz prigovor tuženika da su u tužbi iznesene činjenice nastale nakon donošenja rješenja o ovrsi. Konačno, tuženik ukazuje da je sud neosnovano prihvatio nalaz grafološkog vještaka i odbio njegov prijedlog za provođenjem novog vještačenja.

8. Razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta nije utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a isto tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju upire tuženik, jer su razlozi presude, protivno navodima žalbe, jasni, neproturječni, korespondirajući stanju spisa i dostatni, tako da se presuda može ispitati.

9. Neosnovano tuženik tvrdi i da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. U odnosu na tvrdnje da su razlozi zbog kojih je ovršenica upućena u parnicu, a koji su istaknuti u obrazloženju rješenja od 20. rujna 2018., samo oni da je tijekom postupka nakon donošenja rješenja o ovrsi došlo do promjene ovrhovoditelja te da je potraživanje zastarjelo, ovaj sud ih ocjenjuje neosnovanim. Naime, razmotri li se stanje spisa, kojem je priklopljen spis prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr.2020/23 (raniji broj Ovrmj-231/99 i Ovr-8540/17) vidljivo je da je na prijedlog ovrhovoditelja Štedionice za razvoj i obnovu d.o.o. Zagreb od 31. svibnja 1999. rješenje o ovrsi doneseno 26. ožujka 2003. i ovršenici dostavljeno tek 19. travnja 2017. putem e-Oglasne ploče suda. Po saznanju za donošenje rješenja o ovrsi ovršenica je odmah predložila ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti (2. ožujka 2018.), podnoseći ujedno i žalbu na rješenje o ovrsi 8. ožujka 2018., u kojim pismenima među ostalim izričito tvrdi da nije potpisala predmetnu mjenicu. Odlučujući o prijedlogu i žalbi ovršenice sud prvog stupnja donio je rješenje poslovni broj Ovrmj 281/99-9 dana 3. travnja 2018. kojim odbija prijedlog ovršenice za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrmj-281/99 od 26. ožujka 2003 i kojim odbacuje prigovor ovršenice (po sudu pogrešno nazvan žalba). Na ovo rješenje prvostupanjskog suda ovršenica ulaže žalbu u kojoj ponovno, među ostalim, ukazuje da nije potpisala mjenicu temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi. Odlučujući o žalbi ovršenice Županijski sud u Šibeniku u odluci poslovni broj Gž Ovr 205/2018 od 24. svibnja 2018. potvrđuje odluku prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti te ukida rješenje u dijelu kojim je odlučeno o odbacivanju prigovora. Nakon toga prvostupanjski sud donosi rješenje kojim upućuje ovršenicu ŠR „na mogućnost pokretanja postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom“, bez navođenja razloga iz kojih se upućuje pokrenuti parnicu u samoj izreci. U obrazloženju je prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 48. st.1 OZ-a uputio ovršenicu na pokretanje parničnog postupka iz razloga navedenih u 46. st. 2. točka 7. i 11. OZ-a, obrazlažući da je sama ovršenica žalbu podnijela iz razloga da je nakon donošenja rješenja o ovrsi došlo do promjene ovrhovoditelja i da je tražbina zastarjela.

12. Obzirom iz iznesenog nedvojbeno proizlazi da je ovršenica odmah po saznanju da se protiv nje vodi ovršni postupak u nekoliko navrata isticala da nije potpisala trasiranu mjenicu temeljem koje je određena ovrha na njenim pokretninama te ju je sud rješenjem uputio na mogućnost pokretanja parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom bez navođenja točno određenih razloga, to ovdje ne možemo govoriti da je tužiteljica podnijela tužbu iz razloga iz kojeg nije upućena na parnicu. Naime, iako na temelju čl. 51. st. 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, okolnost da je ovršenica ukazivala u više navrata na ovaj žalbeni razlog, kao i da nije imala razloga podnositi pravni lijek protiv rješenja o upućivanju na parnicu, kojim je uopćeno upućena na pokretanje parničnog postupka, stav je ovoga sada da nije došlo do proširenja razloga u tužbi na nove koji ranije nisu isticani. Naime, propust suda prvog stupnja da navede i ovoj razlog (dakle da nije potpisala predmetnu mjenicu), u izreci rješenja o upućivanju na parnici ne može se tumačiti na štetu ovršenice, koja ga je pravodobno istaknula i obzirom na općenitu formulaciju izreke rješenja nije imala razloga za podnošenje pravnog lijeka na rješenje o upućivanju na parnicu.

13. Nadalje, u odnosu na žalbene tvrdnje da se sukladno čl. 53. st.3. OZ-a rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može u dijelu kojim je njime određena ovrha pobijati žalbom nakon proteka roka (čl. 49.) iz razloga navedenih u čl. 46. točki 7., 9., 10. i 11. samo ako je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi sud i ove razloge ocjenjuje neosnovanim. Naime, činjenica da ovršenica nije potpisala mjenicu postojala je i prije i nakon donošenja rješenja o ovrsi. Potpis prema tvrdnjama ovršenice (i kasnijem utvrđenju suda) nikada nije nastao, a razloga za isticanje ove negativne činjenice nastao je u trenutku kada je ovšenica saznala za njega dakle, kada je konačno saznala za postojanje rješenja o ovrsi odnosno tek 2018. Stoga ovdje ne možemo govoriti o propuštanju pravodobnog isticanja ovog žalbenog razloga od strane ovršenice i kasnijeg pokretanja parničnog postupka iz ovog razloga.

14. Irelevantnim ovaj sud ocjenjuje i žalbene navode da je prvostupanjski sud u obrazloženju ukazivao na ovršnu, a ne na vjerodostojnu ispravu temeljem koje je izdano rješenje o ovrsi, budući činjenica da li je rješenje o ovrsi donijeto temeljem mjenice ili protestirane mjenice nije odlučno za odluku suda kraj utvrđenja da samu mjenicu nije potpisala tužiteljica.

15. U odnosu na žalbene navode da sud nije odredio novo grafološko vještačenje valja ukazati da na temelju zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a upravo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir okolnost da je vještak usmeno na ročištu održanom 9. rujna 2025. odgovorio na prigovore tuženika te pojasnio razloge zauzetog stava i prema ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz vještaka i posljedično tome, sukladno načelu ekonomičnosti odbio prijedlog za provođenje novog vještačenja.

16. Na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja ispravno je i zakonito stoga sud prvog stupnja postupio kada je, uz zaključak da tužiteljica nije skriptor spornih potpisa i rukopisa na mjenici sastavljenoj u Zagrebu 20. lipnja 1997., usvojio tužbeni zahtjev kojim je ovrha određena na temelju takve mjenice proglašena nedopuštenom.

17. Tuženik neosnovano pobija i odluku o troškovima. Iako je utvrđeno da je prvostupanjski pogrešno primijenio odredbe čl.154. st. 1. i st. 2. ZPP-a, a ispravno je trebalo odluku temeljiti na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a budući tužiteljica u ovom postupku nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi te je utvrđeno i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), dok je primjenom odredbe Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. i 107/25.) valjalo primijeniti novu Tarifu, ovaj sud je potvrdio presudu u dijelu odluke o troškovima postupka budući je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odlučiti jednako, jer je sud u konačnici ispravno u točkama 18. i 19. obrazloženja utvrdio visinu troškova tužiteljice pozivajući se na pogrešnu Tarifu i pogrešne odredbe ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi za koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 368. st.1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda i temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a točka II. izreke rješenja.

19. Nepobijana točka I. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 5. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun