Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-12/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivi Juričku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženice MŠ (ABC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jadranki Duvnjak, odvjetnici u Kaštel Starom, radi utvrđenja, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 7. studenog 2025., poslovni broj: P-638/2018, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 7. studenog 2025., poslovni broj: P-638/2018. pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 3.525,00 EUR.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijani dio točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 474,28 EUR ostaje neizmijenjen.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 1/6 dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je temeljem presude ovlaštena zatražiti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu uknjižbu prava vlasništva na 1/6 dijela ove nekretnine uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice (točka I. izreke). Ujedno je pod točkom II. izreke tuženici naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak od 3.525,00 EUR, dok je odbijen njen zahtjev za naknadom daljnjeg troška od 474,28 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP), posebno ističući da je sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijanu presudu temeljem članka 373.a ZPP- a i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici plaćanje troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na nespornim činjenicama da je na prijedlog tužiteljice vođen ispravni postupak pred Općinskim sudom u Splitu br. RZ-170/15 u kojem je doneseno rješenje br. RZ-170/15 (Z- 40356/17) kojim je djelomično usvojen prijedlog i ispravljeno zemljišnoknjižno stanje glede čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se ista otpisuje iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] i pripisuje u novi z. k. ul. br. [broj ZK uloška] te da se kao suvlasnica uknjižuje IŠ za 5/6 dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena dosad uknjiženih suvlasnika, dok tuženica MŠ (IŠI) ostaje upisana kao suvlasnica u 1/6 dijela nekretnine. Nadalje, sud ukazuje i da nije sporno da je rješenje RZ-170/15 od 13. prosinca 2017. oglašeno na e-Oglasnoj ploči 5. siječnja 2018. time da je posljednji dan objave bio 04. veljače 2018., a da je predmetna tužba podnesena 07. veljače 2018. Sud nespornim nalazi i da je na temelju Prijavnog lista za katastar "Izmjere" Tihomira Duvnjaka od 25. svibnja 1999. došlo do formiranja nove čkbr. [katastarska čestica] koja predstavlja dvor od 40 m2 i garaže od 23 m2, koja je upisana na ime TŠ, I i da je temeljem ovog Prijavnog lista Općinski sud u Splitu donio rješenje br. Z-9793/03 JG od 06.ožujka 2006. kojim se dozvoljava dioba čkbr. [katastarska čestica] u čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te upis garaže i dvora na čkbr. [katastarska čestica] u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Konačno, sud nespornom činjenicom ocjenjuje i da je tužena sudjelovala u ostavinskom postupku iza smrti pok. MŠI u kojem postupku je doneseno rješenje br. O-90/92 30. lipnja 1992. temeljem kojeg je predmetna garaža sa pripadajućim dijelom dvorišta pripala u samovlasništvo TŠI, a koje pravomoćno rješenje obvezuje i tuženicu.

6. Temeljem daljnjih utvrđenja proizašlih iz dokaza provedenih tijekom postupka sud je iznio stav da je prednik tužiteljice ĆŠ izgradio predmetnu garažu time da mu je zemljište i pristupni put za istu dao njegov otac MŠI. Garažu je ĆŠ izgradio 1971., a koristili su je ĆŠ i njegov sin TŠ, time da je upravo tu garažu i pristupni put do nje naslijedio ĆŠ pok. TŠ u cijelosti, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju poslovni br. O-90/92 Općinskog suda u Splitu od 22. listopada 1992. Da je garažu i pristupni put koristio isključivo ĆŠ pok. TŠ prema obrazloženju prvostupanjskog suda proizlazi kako iz iskaza svjedoka TŠ, tako i iz iskaza koje je tuženica davala tijekom postupka utvrđivanja posjedovnog stanja pred Državnog geodetskom upravom, Područni ured u Splitu u predmetu Klasa UP-I-932-06/99-01/370. Slijedom iznijetog sud ocjenjuje da su prednici tužiteljice stekli predmetnu nekretninu kao zasebnu temeljem dosjelosti koja okolnost proizlazi i iz Ugovora od 2. siječnja 2012. zaključenog između ĆŠI i JŠ te ŽŠ, kojim ugovorom su ugovorne strane suglasno utvrdile da je TŠI upisan u zemljišnim knjigama kao TŠ na čkbr. [katastarska čestica] površine 63m2 (garaža i dvor) vlasnik za cijelo na temelju rješenja o nasljeđivanju, iako su kao suvlasnici upisani JŠ za 2/8 dijela, ŽŠ za 2/8, JŠ za 2/8 dijela i IŠI upisana za 2/6 dijela i kojim ugovorom daju odobrenje TŠI da na svoje ime upiše suvlasništvo u daljnjih 4/8 dijela uz istodobno brisanje toga prava sa njih. Sud iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zdeslava Veiga i očevidom na licu mjesta utvrđuje kako se predmetna nekretnina, dakle garaža i pristupni put do nje sa ulice M, nalazi vidno izdvojeni i egzistiraju samostalno u prostoru jer je sama garaža zasebni objekt, koji se niti jednim dijelom ne naslanja na stambenu zgradu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je pristupni put do garaže koji je natkriven metalnom konstrukcijom sa kivijem odijeljen od dvorišta tj. čkbr. [katastarska čestica].

7. Slijedom iznijetih nespornih i utvrđenih činjenica sud zaključuje da su prednici tužiteljice TŠ, a potom TŠI te temeljem Ugovora o kupoprodaji i sama tužiteljica bili u posjedu predmetne nekretnine kontinuirano od 1971. do danas i da je posjed prednika i posjed tužiteljice istinit i pošten. Osim toga, sud ističe da tuženicu veže i rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. MŠI, po kojem je ĆŠ stekao u cijelosti predmetnu garažu i pristupni put kao zasebnu nekretninu, a ĆŠ je tu garažu i pristupni put do nje odvojio u zasebnu zemljišnu česticu, time da je tuženica tijekom postupka koji se vodio pred Područnim uredom za katastar Klasa UP-I-932-06/99-01/370 više puta priznala da posjeduje i da je vlasništvo ĆŠI upravo novoformirana nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja predstavlja predmetnu nekretninu br. 9310/10 k. o. [katastarska općina]. Radi svega navedenog, sud zauzima stav da nije osnovan prigovor tuženice da nekretnina ne može biti predmet pravnog prometa, jer je ista kao takva bila izdvojena još 1999. kao zasebna cjelina i na kojoj se nalazi garaža koja je izgrađena 1971. sa pristupnim putem sa ulice M te ju je kao takvu kupila tužiteljica i stupila u posjed 2012. Slijedom iznijetog sud pozivom na odredbe čl.114. st.1., čl. 128. st.1., čl.129. i čl.159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje ZV) usvaja tužbeni zahtjev.

8. U žalbi tuženica u bitnom tvrdi kako sud uopće nije cijenio činjenicu na koju je ukazala da je u upravnom postupku pred Državnom geodetskom upravom rješenjem Područnog ureda za katastar Split Klasa : UP-I-932-06/99-01/370, Urbroj:541-23-2/11- 09-26 od 12. ožujka 2009. odbijen zahtjev MŠI za provođenje promjene na čkbr. [katastarska čestica] koje su istovjetne sudskim brojevima čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je odbijena dioba čkbr. [katastarska čestica] u čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] temeljem geodetskog elaborata ovlaštenog izvođača Izmjera broj 20/99, jer on nije sačinjen po odredbi čl. 43. Zakona o prostornom uređenju. Prema žalbenim navodima sud nije cijenio niti navode tuženice da čkbr. [katastarska čestica] nije ni nastala ni postojala u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 24. prosinca 2012., nego je bila dio jedinstvene nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa niti nije mogla biti predmet kupoprodaje, zbog čega je ovaj pravni posao ništetan. Nadalje, tuženica ukazuje da je ovom parničnom postupku prethodio pojedinačni ispravni postupak glede iste nekretnine, u kojem prijedlog ovdje tužiteljice nije u cijelosti usvojen, zbog čega da je sud bio dužan prije donošenja odluke u ovom postupku utvrditi sadržaj prijedloga za provođenje pojedinačnog postupka, činjenice i dokaze navedene u tom postupku te ih usporediti sa tužbenim zahtjevom i dokaznim prijedlozima iznesenim u predmetnoj tužbi na utvrđenje. U tom smislu smatra da je tužiteljica trebala podnijeti tužbu za ispravak nakon rješenja u pojedinačnom ispravnom postupku, a kako nije zatražena ova vrsta pravne zaštite da je tužbu trebalo odbiti. Tuženica ukazuje i da iz obrazloženja presude nije jasno što je pravni osnov stjecanja nekretnine da li dosjelost, stjecanje vlasništva građenjem ili stjecanje vlasništva nasljeđivanjem te konačno ukazuje i da se u rok za dosjelost ne može ubrojiti vrijeme koje je predsjednik tužiteljice posjedovao nekretninu.

9. Razmatranjem sadržaja pobijane presude te stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta iznesenih žalbenih razloga i navoda tuženice, odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženice utvrdio da pobijana presuda ne sadrže nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost, naprotiv smatra da ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženica, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je **.**.1971. TŠ izdano odobrenje za građenje garaže za osobni automobil na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ulici M. U citiranom odobrenju za građenje, utvrđeno je da za spomenute građevinske radove postoji, među ostalim i dokaz o pravu korištenja zemljišta predlagatelja, a samo odobrenje dostavljeno je tuženici, koja mu nije prigovarala. Potom je nakon smrti MŠI, koji je preminuo **.**.1991., na prvostupanjskom sudu doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je garaža za osobni automobil, izgrađena na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema odobrenju za građenje Općine Split od 27. rujna 1971. s pripadajućim dijelom dvorišta, uručena TŠI, sinu pokojnog MŠI kao zakonskom nasljedniku, u cijelosti. Na ostavinskoj raspravi iza pokojnog MŠI sudjelovala je tuženica, kojoj je rješenje o nasljeđivanju dostavljeno i na koje također nije uložila žalbu. Prema navodima svjedoka MŠI (sina ĆŠI) predmetnu garažu je temeljem odobrenja za gradnju izgradio TŠI, a koristili su je zajedno sa pristupnim putem, isključivo TŠI i njegov sin MŠI koji su se bavili popravkom automobila.

11. Temeljem iznesenog uočava se dakle da predmetna nekretnina koja u naravi predstavlja garažu i pristupni put ima odvojen režim od ostalog dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Isključivo dakle na dijelu nekretnine koji je kasnije odvojen u čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dozvoljeno je građenje garaže te je odvojen pristupni put koji vodi upravo do garaže. Nakon toga u provođenju ostavinske rasprave iza pokojnog MŠI samo garaža za osobni automobil izgrađena na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema odobrenju za građenje Općine Split od 27. rujna 1971. sa pripadajućim dvorištem predstavlja dio ostavinske imovine koji nasljeđuje upravo TŠI. Isto tako i pravnim poslom ĆŠI sa JŠ i ŽŠ priznato je pravo vlasništva TŠI u cijelosti na nekretnini označenoj kao čkbr. [katastarska čestica] površine 63m2 u naravi dvor i garaža te je ovlašten da temeljem tog ugovora izvrši uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime za 4/8 dijela. Konačno, i iz pravnog posla koji je zaključen 24. prosinca 2012. u formi Ugovora o kupoprodaji između ĆŠI i tužiteljice vidljivo je da je predmet ugovora isključivo čkbr. [katastarska čestica] površine 63m2 u naravi dvor i garaža konkretno upravo ona nekretnina koju je TŠI temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O. 90/ 92 naslijedio iza pokojnog oca.

12. U okviru prikazanih utvrđenja prvostupanjskog suda da je prednik tužiteljice MŠI uživao nekretninu od 1971. kada je nedvojbeno pribavljeno odobrenje za građenje, nakon čega je garaža i izgrađena po njegovu sinu TŠI (kako sud utvrđuje iz navoda saslušanog svjedoka MŠI koje cijeni vjerodostojnim) te da je ovu nekretninu uživao samostalno, nedvojbeno je da ju je temeljem članka 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Službeni list SFRJ br.6/80., 36/90., Narodne novine br.53/91. i 91/96, dalje ZOVO) kao savjesni i zakoniti posjednik stekao svakako po proteku deset godina, dakle nakon 27. rujna 1981. Ovo stoga jer je odredbom iz čl. 388. st. 2. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Nakon stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini MŠI dosjelošću po samom zakonu ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako je nekretnina nakon njegove smrti 22. listopada 1991. valjano rješenjem o nasljeđivanju prenesena na njegova sina ĆŠI zasebno od drugih nekretnina i u cijelosti i da tome nasljednica MŠ, ovdje tuženica nije prigovarala te da ju pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže kao stranku koja je sudjelovala u postupku ostavinske rasprave u smislu čl.234. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ br. 20/55., Službeni list SFRJ br.12/65., Narodne novine br. 52/71., 47/78., 71/91., 37/94., 56/00. i 48/23.). Nakon uživanja nekretnine po TŠI od 22. listopada 1991. on ju je također, prema ispravnoj ocjeni prvostupanjskog suda, Ugovorom o kupoprodaju dalje prenio na tužiteljicu 24. prosinca 2012. od kada ju ona nesmetano uživa. Prikazani slijed stjecanja nekretnine koji je u svojoj odluci iznio prvostupanjski sud i ovaj sud nalazi ispravnim, kao i zaključak prvostupanjskog suda da je upravo tužiteljica stekla i daljnji suvlasnički udio u čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1/6 dijela.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da sud nije ispravno valorizirao značenje rješenja Područnog ureda za katastar Split kojim je odbijen zahtjev MŠI za provođenje promjena u katastarskim podacima za predmetnu nekretninu, jer elaborat nije u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju, budući je u trenutku podnošenja tužbe i donošenja prvostupanjske odluke nedvojbeno u zemljišnim knjigama postojala zemljišna čestica oznake 9310/10 k. o. [katastarska općina] koja je temeljem rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj RZ 170/15 od 13. prosinca 2017. u uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pripisana sa spomenutom oznakom čkbr. [katastarska čestica] i opisom „površine 63m2 dvor sa 40 m2 i garaža sa 23 m2“, kao zasebno zemljišno knjižno tijelo. Naime, predmetnom tužbom zahtijeva se utvrđenje prava suvlasništva na citiranoj nekretnini u 1/6 dijela, kao i upis tog prava u zemljišnim knjigama u kojoj je predmetna nekretnina evidentirana kao zasebno zemljišnoknjižno tijelo. Stoga i prema ocjeni ovog suda činjenica da podaci u katastru i u zemljišnim knjigama nisu usklađeni ne utječe na zakonitost donesene odluke.

14. Nadalje, u okviru prikazanog slijeda stjecatelja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao što je već ranije rečeno u pravnom je prometu ona imala odvojeni režim u odnosu na nekretninu 9310/4 k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja dvorište, stambenu zgradu i još jednu garažu. Iako je doista tek 15. studenog 2017. temeljem rješenja prvostupanjskog suda čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdvojena u zaseban z.k. uložak, valjano je prvostupanjski sud utvrdio da je na temelju Prijavnog lista za katastar "Izmjere" Tihomira Duvnjaka od 25. svibnja 1999. već tada došlo do formiranja nove čkbr. [katastarska čestica] koja predstavlja dvor od 40 m2 i garažu od 23 m2, koja je upisana na ime TŠ, Vojkova i da je na temelju ovog prijavnog lista Općinski sud u Splitu donio rješenje br. Z-9793/03 JG od 06. ožujka 2006. kojim se dozvoljava dioba čkbr. [katastarska čestica] u čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te upis garaže i dvora na čkbr. [katastarska čestica] u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

15. Stoga iako je čkbr. [katastarska čestica] koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora u trenutku sklapanja ovog ugovora zajedno sa čkbr. [katastarska čestica] bila upisana u isti zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] to prema ispravnom stajalištu prvostupanjskog suda, koji prihvaća i ovaj sud, nije bilo zapreka da isključivo jedna zemljišno knjižna čestica iz zemljišnoknjižnog uloška bude predmet kupoprodaje (dijelom kao knjižno dijelom kao izvanknjižno vlasništvo), budući je kako je navedeno imala poseban režim u pravnom prometu te je naknadno i izdvojena u zasebni zemljišnoknjižni uložak u pojedinačnom ispravnom postupku, u kojem ovdje tuženica kao protustranka nije prigovarala izdvajanju zemljišne čestice u zaseban zemljišno knjižni uložak.

16. U odnosu na žalbene navode tuženice da je tužba trebala biti podnesena kao tužba za ispravak, a ne kao vlasnička tužba budući je uslijedila nakon djelomičnog odbijanja prijedloga tužiteljice u pojedinačnom ispravnom postupku, pa da je valjalo razmatrati različite zakonske uvjete za osnovanost tužbe kao i rokove, ovdje valja navesti da je obzirom na trenutak kada je rješenje nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka izvješeno na e-Oglasnu ploču suda i trenutak podnošenja tužbe nedvojbeno da zakonom određeni rokovi za podnošenje tužbe za ispravak na koje ukazuje tuženica nisu protekli (čl.197. st.2. Zakona o zemljišnim knjigama Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. dalje ZZK). Međutim, i prema stajalištu ovog suda tužiteljica je u svakom trenutku imala ovlaštenje na podnošenje tužbe kojom od suda traži da se utvrdi njeno pravo suvlasništva, a zakonske uvjete koje je trebala dokazati prema ispravnom stavu prvostupanjskog suda je valjano i dokazala.

17. Tužiteljica je imajući u vidu prije svega osporavanje prava suvlasništva od strane tuženice podnijela tužbu za utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine, za čije podnošenje nedvojbeno ima pravni interes. U tom smislu osnovano je prvostupanjski sud utvrđivao okolnost da li je ona doista to pravo stekla kao izvanknjižno vlasništvo od svojih prednika ili pravo suvlasništva ima tuženica koja je upisana u zemljišne knjige. Kako je tužiteljica sa svojim prednicima nekretninu posjedovala od 1970., a u posjed je stupila nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora dana 24. prosinca 2012. to je nedvojbeno stekla vlasništvo i predmetnog suvlasničkog dijela nekretnine na temelju čl. 159. ZV-a.

18. U okviru prikazanog stjecanja i prijenosa prava vlasništva na predmetnim nekretninama od strane prednika tužiteljice pa do nje same, neosnovanim se ukazuju i žalbene tvrdnje tuženice kako sud nije točno odredio pravni osnov stjecanja prava vlasništva u konkretnoj pravnoj stvari.

19. Konačno, neosnovani su žalbeni navodi da se u vrijeme potrebno za dosjelost ne uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neposredno posjedovali kao zakoniti pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Naime, odredbom čl. 30. st. 2 ZOVO-a čl.160. st. 2. ZV-a izričito je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

20. Kako iz naprijed navedenih razloga nije ostvaren ni jedan od žalbenih razloga radi kojih tuženica pobija prvostupanjsku presudu to je valjalo žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke.

21. Tuženica neosnovano pobija i odluku o troškovima budući je prvostupanjski sud obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu, pravilno odlučio i svoju odluku valjano obrazložio u točkama 23. i 23.1. obrazloženja, koje stajalište prihvaća i ovaj sud. Utvrđeno je ujedno da je prvostupanjski pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 62/93., 87/93.,16/94., 11/96., 91/04., 148/09.,142/12. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22., 138/23.) dok je primjenom odredbe Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. i 107/25.) valjalo primijeniti novu Tarifu međutim i pravilnim primjenom materijalnog prava valjalo je odlučiti jednako jer je sud u konačnici ispravno utvrdio visinu troškova tužiteljice pozivajući se na pogrešnu Tarifu.

22. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 5. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun