REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I – 171/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŽJ, rođenog **.**.1997. u Alžiru, s trenutnim boravištem u Prihvatnom centru za strance Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 5. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, KLASA: UP/I-034-02/25-01/42, URBROJ: 511-01-65-25-1 od 24. prosinca 2025.
II. Tužitelju se ne odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, KLASA: UP/I-034-02/25-01/42, URBROJ: 511-01-65-25-1 od **.**.2025. ŽJ, državljaninu Alžirske Narodne Demokratske Republike produljuje se smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Obedišće Ježevsko na vrijeme do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, a najduže za još 2 mjeseca, računajući od dana isteka prethodnog rješenja o produljenju smještaja.
2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u cijelosti zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, kako hrvatskog, tako i prava Europske unije i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP). Ističe povrede prava na slobodu i načela razmjernosti, budući da se nalazi u Centru već više od 11 mjeseci.
2.1. Nadalje tužitelj navodi da sukladno sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava i Direktivi o povratku (2008/115/EZ), ograničenje slobode mora trajati što je kraće moguće, a postupak traje nerazumno dugo bez konkretnih rezultata, što upućuje na to da tuženik ne postupa s "dužnom pažnjom" u postupku udaljenja, stoga smatra da ne postoje realni izgledi za udaljenje.
2.2. Navodi da zakonska osnova za zadržavanje prestaje postojati onog trenutka kada postane jasno da ne postoji razumna vjerojatnost da će udaljenje biti izvršeno, pri tom činjenica da su upućeni upiti čak i drugim državama Magreba (Libija, Maroko, Tunis, itd.) ukazuje na to da tuženik zapravo uopće nema potvrđen identitet niti državljanstvo, što postupak čini neizvjesnim na neodređeno vrijeme. Okolnosti koje navodi tuženik kada izražava sumnju u davanje lažnih podataka s ciljem odugovlačenja, kontradiktorno je činjenici da je tužitelj dostavio digitalni dokument s fotografijom (vozačku dozvolu) na ime CJ, koji mu je poslao brat, a on ga je predao tuženiku kako bi ubrzao postupak, pa navedeno dokazuje aktivnu suradnju, a ne opstrukciju.
2.3. Okolnost što je za tužitelja raspisana objava s mjerom "utvrditi adresu" po zahtjevu Općinskog suda u Karlovcu (K-61/2025-45), nije takvog značaja da bi zahtijevalo lišenje slobode u Centru, već samo informaciju o adresi.
2.4. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje, uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove zastupanja opunomoćeniku.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja, iznosi kronologiju postupanja i donošenja odluka u predmetu tužitelja 3.1. Ističe da su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti no temelju kojih je doneseno pobijano rješenje. Razlog produljenja je činjenica da postupak prisilnog udaljenja nije bilo moguće izvršiti jer Veleposlanstvo Alžirske Narodne Demokratske Republike još nije izdalo potrebne putne dokumente, unatoč telefonskim kontaktima za žurnost, ali je naknadno dostavljen dokument o identitetu koji je zaprimljen putem elektroničke pošte i proslijeđen Veleposlanstvu, te se očekuje izdavanje istih.
3.2. Tuženik obrazlaže da je tužitelj zatečen na području Republike Hrvatske bez putne isprave, ušao je u Republiku Hrvatsku dana 03.12.2024. godine izvan graničnog prijelaza (iz smjera Bosne i Hercegovine), tijekom vožnje automobilom odbio se zaustaviti na traženje policijskih službenika, nakon čega je probio rampu i uhićen je od strane policijskih službenika, a nakon ukidanja istražnog zatvora, dana 18.03.2025. godine od strane PP Karlovac s ispostavom Vojnić smješten je u Prihvatni centar za strance temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a kako je njegov zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj odbačen kao očito neosnovan, rješenjem koje je postalo izvršno 24.04.2025. godine tužiteljev smještaj u Centru nastavljen je rješenjem PP Dugo Selo temeljem Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25).
3.3. Nadalje, tuženik navodi da se nakon smještaja po Zakonu o strancima, krenulo u postupak osiguranja tužiteljevog povratka, a do utvrđivanja/potvrđivanja identiteta, dobivanja putnog lista i pribavljanja viza za policijske službenike u pratnji, valjalo je istome produljiti smještaj u Prihvatnom centru za strance. Tijekom vremena smještaja po prethodnim rješenjima o produljenju smještaja tužitelj je, radi ubrzanja postupka potvrđivanja svoga identiteta, tek nakon devet mjeseci od smještaja inicirao dostavljanje dokumenta putem elektroničke pošte, koji dokument je odmah po zaprimanju dostavljen Veleposlanstvu Alžirske Narodne Demokratske Republike, pa ukoliko je isti vjerodostojan očekuje se pozitivan odgovor navedenog Veleposlanstva. Napominje da je neposredna komunikacija s Veleposlanstvom Alžirske Narodne Demokratske Republike putem elektroničkih sredstava komunikacije (e-mail i telefonski), a ne putem Ministarstva vanjskih i europskih poslova, odabrana radi bržeg utvrđivanja/potvrđivanja identiteta i pribavljanja potrebnih putnih dokumenata. Također, da naknadno je upućen i dopis Službi za operativnu međunarodnu policijsku suradnju, koji su ih obavijestili da još nisu povratno zaprimili nikakav odgovor, pa se čeka zaprimanje odgovora traženih zemalja.
3.4. Tuženik ističe da je svako produljenje smještaja vremenski ograničeno i podliježe ponovnom preispitivanju od strane Upravnog suda, a tužitelju su zajamčena sva procesna prava, uključujući pravo na tužbu i besplatnu pravnu pomoć, a što je jasno navedeno u Zakonu o strancima (čl. 212. do 216.).
3.5. Navode tužbe tuženik drži nerazumljivim i nelogično izvedenim, odnosno u koliziji sa zakonskim odredbama Zakona o strancima, a naročito sa člankom 214. Zakona o strancima.
3.6. Zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći tuženik cijeni neosnovanim, pa u tom smislu ističe da se opunomoćenik tužitelja ŽJ se ne nalazi na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka, da tužitelj nije niti u jednoj kategoriji državljana treće zemlje koji ima pravo na besplatnu pomoć u sastavljanju tužbe i zastupanju pred upravnim sudom, a koji se navode u članku 198. stavku 3. Zakona o strancima, već ima samo pravo na dobivanje pravnog savjeta.
3.7. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
4. Presuda u ovom sporu donosi se bez rasprave, sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje ZUS) budući da se činjenice od kojih ovisi primjena prava nesporne i mogu se utvrditi iz dostavljene dokumentacije spisa, a stranke spora u tužbi odnosno odgovoru na tužbu ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza, niti zahtijevaju održavanje rasprave.
4.1. Prije donošenja odluke strankama je dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, pa je tako i odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužitelju, prema podacima spisa.
5. Proveden je dokazni postupak na način da je izvršen uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.
6. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 216. stavka 2. Zakona, uz obrazloženje u kojemu se navodi kronologija postupanja i donesenih odluka u odnosu na tužitelja, u pogledu primjene odredba navedenog Zakona.
9. Iz podataka spisa, obrazloženja rješenja proizlazi da je imenovanom strancu rješenjem Prihvatnog centra za strance KLASA: UP/I-034-02/25-01/21, URBROJ: 511-01-65-25-1 od 24. rujna 2025. produljen smještaj u Prihvatnom centru za strance do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, a najduže za još 3 mjeseca računajući od isteka prethodnog rješenja o produljenju smještaja (KLASA: UP/I-034-02/25-01/11, URBROJ: 511-01-65-25-1 od 24. lipnja 2025.), a koje rješenje je u postupku sudske kontrole potvrđeno presudom ovog suda poslovni broj: UsI-3667/2025-2 od 29. rujna 2025.
10. Tuženik obrazlaže da se u prethodno produljenom rješenju o ograničenju smještaja nije još uvijek uspio realizirati povratak imenovanog stranca u matičnu zemlju, te se očekuje odgovor Veleposlanstva Alžirske Narodne Demokratske Republike u Zagrebu, budući da se od nadležnog tijela druge države zahtijeva i dostava putne isprave, a ujedno i potvrda državljanstva i identiteta imenovanog, koja traje duže od uobičajenog, posumnjalo se u možebitno davanje lažnih podataka s ciljem sprječavanja ili odugovlačenja prisilnog udaljenja (čl. 215. st. 1. i 2. Zakona o strancima).
10.1. Zatraženo je s obzirom na navedeno od strane Službe za operativnu međunarodnu policijsku suradnju dostavljanje informacija državama Magreba (Libija, Alžir, Maroko, Tunis, Sudan, Mauritanija i dr.) kako bi se utvrdio identitet i državljanstvo imenovanog stranca, budući da nema osobnih dokumenata, a tijelo ne nailazi na suradnju imenovanog u potvrđivanju njegova identiteta i ubrzanju postupka pribavljanja putnog lista. S tim u vezi 23. prosinca 2025. zaprimljen je dopis Službe za operativnu međunarodnu policijsku suradnju prema kojemu još povratno nisu zaprimili nikakav odgovor. Budući da je 15. prosinca 2025. zaprimljen putem elektroničke pošte digitalni dokument s fotografijom i imenom UJ, za kojeg je stranac izjavio da se radi o vozačkoj dozvoli i da mu je to poslao brat, dokument je proslijeđen u Veleposlanstvo Alžirske Narodne Demokratske Republike u Zagrebu radi ubrzavanja postupka identifikacije.
11. Nadalje, u razlozima produljenja smještaja u Prihvatnom centru za strance tuženik navodi da je uvidom u IS MUP-a utvrđeno da je 10. studenog 2025. za predmetnim ŽJ od strane PU karlovačke, Službe kriminalističke policije, na zahtjev Općinskog suda u Karlovcu (broj spisa: K-61/2025-45) raspisana objava s mjerom utvrditi adresu, a isti su obaviješteni da će predmetni nalazi u Centru o čemu će izvijestiti Općinski sud u Karlovcu.
12. Člankom 215. Zakona o strancima propisano je da se državljaninu treće zemlje smještaj u centru može produljiti za još najviše 12 mjeseci ako:
1. je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente koji su potrebni za prisilno udaljenje ili je dao lažne podatke
2. je državljanin treće zemlje na drugi način sprječavao ili odugovlačio prisilno udaljenje
3. se opravdano očekuje dostava putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje koji su zatraženi od nadležnih tijela druge države.
12.1. Člankom 216. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da rješenje o smještaju u centar donosi, po službenoj dužnosti, Ministarstvo putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje.
12.2. Prema stavku 2. članka 216. zakona o strancima Ministarstvo u sjedištu, po službenoj dužnosti, donosi rješenje o produljenju smještaja iz stavka 1. ovoga članka.
13. Razmatrajući osnovanost tužbenih navoda utvrđeno je da istima pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje.
13.1 Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih donosi odluku kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na primjenu odredaba Zakona o strancima na koje se poziva tuženik i zaključak o potrebi produljenja ograničenja kretanja tužitelju smještajem u Prihvatni centar za stance.
13.2. Prema ocjeni suda postoji zakonska osnova i razlozi za donošenje rješenja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim, a okolnosti na kojima je tuženik temeljio odluku ovaj sud u cijelosti prihvaća.
14. Prema ocjeni Suda vodeći računa o svim utvrđenim okolnostima, kako su opisane, te da je prethodno presudom ovog suda potvrđeno, u postupku sudske kontrole po članku 216. stavku 4. Zakona o strancima da postoje razlozi i osnov ograničenju slobode kretanja imenovanom strancu smještajem u Privatni centar za strance ( presuda UsI-1498/2025-2 od 28. travnja 2025. kojom je potvrđeno /u točkama 1., 2. i 4. izreke, a ukinuto i preinačeno u dijelu pod točkom 3. izreke/ rješenje Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-28 od 24. travnja 2025.), a u postupku sudske kontrole produljenja ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance potvrđena zakonitost produljenja (presuda UsI-2408/2025-2 od 1. srpnja 2025. kojom je potvrđeno rješenje Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, KLASA: UP/I-034-02/25-01/11, URBROJ: 511-01-65-25-1 od 24. lipnja 2025. i presuda UsI-3667/2025-2 od 29. rujna 2025. kojom je potvrđeno rješenje Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, KLASA: UPI- 034-02/25-01/21, URBROJ: 511-01-65-25-1 od 24. rujna 2025.) kao i to da u roku određenim prethodnim produljenjem nije provedeno prisilno udaljenje, a poduzimaju se daljnje aktivnosti u svrhu osiguranja pribavljanja podataka i provjere te dostave dokumenata o identitetu i državljanstvu kao i pribave putne isprave, odnosno kontrole dostavljenog dokumenta vozačke dozvole, te da se očekuje odgovor nadležnog tijela Veleposlanstva Alžirske Narodne Demokratske Republike u Zagrebu, pravilno je pozivom na odredbe članka 215. Zakona o strancima, doneseno rješenje kojim se produljuje smještaj u Prihvatnom centru za strance. Pri tom se ističe da je u postupku sudske kontrole ovdje osporenog rješenja, pred ovim sudom presudom poslovni broj: UsI-5425/2025-2 od 30. prosinca 2025. potvrđeno rješenje tuženika od 24. prosinca 2025.
14.1. U odnosu na duljinu mjere produljenja sud cijeni da je rok određen na način da se smještaj produljuje na vrijeme do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, a najduže za još dva mjeseca, računajući od dana isteka prethodnog rješenja o produljenju smještaja, imajući u vidu razloge produljenja smještaja i aktivnosti koje je potrebno poduzeti, te da nije istekao maksimalni rok produljenja iz odredbe članka 215. Zakona o strancima, pravilno i opravdano, pa obrazloženje izneseno u rješenju tuženika Sud prihvaća.
15. Navodi tužitelja izneseni u tužbi ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.
16. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.
17. Tužitelj u tužbi, a niti tijekom spora nije osporio činjenična utvrđenja upravnih tijela na način kako su ona prethodno iznesena, a koja su dostatna za zaključak da postoji osnov za ograničenje slobode kretanja (produljenje) u skladu s odredbom članka 216. stavka 2. u vezi sa člankom 215. Zakona o strancima. U odnosu na razloge primjene mjere produljenja ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance ističe se da su isti valjano obrazloženi, odnosno u konkretnom predmetu nije opravdano primijeniti bilo koju od drugih mjera propisanih člankom 213. stavkom 1. Zakona o strancima, a što je prethodno potvrdio ovaj sud u citiranim presudama, kako je navedeno pod točkom 14. obrazloženja.
17.1. Okolnosti koje ističe tužitelj kada navodi da aktivno surađuje s donositeljem rješenja radi ubrzanja postupka povratka, sud cijeni takvima da ne dovode do drugačije odluke, s obzirom na to da ne osporava da bi presliku dokumenta u vidu isprave, vozačke dozvole putem elektroničke pošte pribavio od brata i dostavio tek nakon devet mjeseci, a imajući u vidu da je ista proslijeđena nadležnom veleposlanstvu radi provjere identiteta tužitelja.
18. U pogledu trajanja mjere ističe se da je mjera određena na vrijeme do 2 mjeseca u skladu s odredbama članka 215. Zakona o strancima, a istu sud prihvaća prikladnom i opravdanom u konkretnom slučaju, te primjerenom individualnim okolnostima tužitelja. Određeni rok ograničenja slobode kretanja najduže do dva mjeseca nužan je za postizanje zakonom propisane svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, zbog provjere identiteta i izdavanja putnog lista te organizacije vraćanja u matičnu državu.
19. Stoga, navode tužitelja sud nije prihvatio osnovanima. Ovo zato, jer podaci spisa tuženika dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu daju osnova za zaključak da je u konkretnom predmetu tužitelju zakonito produljeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, budući da nije istekao maksimalan rok propisan odredbama članka 215. Zakona o strancima, a za navedeno postoje opravdani razlozi.
20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.
20.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.
20.2. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
21. Zahtjev za besplatnom pravnom pomoći u predmetnoj upravnoj stvari, nije osnovan.
22. Člankom 3. stavkom 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka („Narodne novine“ broj: 132/21, dalje: Pravilnik) propisano je da besplatna pravna pomoć u postupku povratka (u daljnjem tekstu: pravna pomoć) obuhvaća davanje pravnog savjeta (u daljnjem tekstu: pravni savjet) ili pomoć u sastavljanju tužbe i zastupanje pred upravnim sudom (u daljnjem tekstu: pravno zastupanje), sukladno članku 198. Zakona o strancima.
22.1. Prema stavku 4. članka 3. Pravilnika pružatelj pravne pomoći je odvjetnik ili pravnik iz udruge registrirane za obavljanje pravne pomoći pri Ministarstvu pravosuđa i uprave (u daljnjem tekstu: udruga), koji je naveden na popisu pružatelja pravne pomoći koji sastavlja Ministarstvo.
23. Ostvarivanje prava na pravno savjetovanje propisano je člankom 7. Pravilnika.
24. Člankom 8. Pravilnika propisano je rješavanje zahtjeva za pravno zastupanje.
24.1. Prama stavku 1. članka 8. Pravilnika ako državljanin treće zemlje koji je podnio zahtjev za pravno zastupanje ispunjava uvjete za odobrenje pravnog zastupanja, nadležna PU/PP iz članka 5. ovoga Pravilnika donijet će rješenje o odobrenju pravnog zastupanja i dostaviti ga podnositelju zahtjeva zajedno s popisom pružatelja pravne pomoći.
25. Člankom 198. stavkom 8. Zakona o strancima propisano je da se pravna pomoć pruža na zahtjev državljanina treće zemlje.
25.1. Prema stavku 6. članka 198. Zakona o strancima popis pružatelja pravne pomoći sastavlja Ministarstvo.
26. Uvidom u Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka – Upravni sud u Zagrebu utvrđeno je da se opunomoćenik tužitelja, odvjetnik Stjepan Babić na istoj ne nalazi, a pregledom spisa utvrđeno je kako tužitelj uz tužbu nije dostavio zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći.
26.1. Stoga, budući da tužitelj nije podnio zahtjev za besplatnu pravnu pomoć za pravno zastupanje, a u okviru ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć, te da imenovani opunomoćenik nije na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka – Upravni sud u Zagrebu, a koji uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni, nema osnova za odobrenje besplatne pravne pomoći u predmetnom upravnom sporu.
26.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.
27. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
27.1. Stoga, kako je odbijen zahtjev za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev za naknadom troškova valjalo dobiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom III.
U Zagrebu 5. veljače 2026.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Stjepan Babić, Zagreb, Vodovodna 13/I
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, Prihvatni centar za strance, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
