Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1346/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Boris Vinčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-571/2015-70 od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se uvažava kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-571/2015-70 od 13. svibnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, OIB 22739488071, da tužitelju LK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.626,98 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27.02.2013. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, OIB 22739488071, da tužitelju LK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."

II.) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.100,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu troška postupka tužitelju i naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Presuda prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u odnosu na sadržaj isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5.2. No, osnovano tužitelj ukazuje da u prvostupanjskom postupku nisu potpuno i pravilno utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa se za sada ne mogu prihvatiti zaključci prvostupanjskog suda da ne bi došlo do povrede prava osobnosti tužitelja.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 8.626,98 Eura zbog povrede prava osobnosti tijekom njegovog boravka u zatvoru, gdje se tužitelj kao osuđenik nalazio na izvršenju kazne zatvora i to od 13. studenog 2008. u Zatvoru u Karlovcu do 17. studenog 2008., zatim od 17. studenog 2008. na Odjelu psihosocijalne dijagnostike u Zatvora u Zagrebu, te od 16. prosinca 2008. u Kaznionici u Lepoglavi u kojoj se nalazio i u trenutku podnošenja tužbe (26. veljače 2013.) zbog smještaja u prostorijama površinama manjim od zakonom propisanih i zbog neadekvatnih drugih uvjeta u zatvoru, čime da je došlo do povrede prava osobnosti.

7. Prvostupanjski je sud odbio u cijelosti tužbeni zahtjev, u osnovi zaključujući da je u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog neadekvatnih uvjeta u zatvoru u razdoblju od 13. studenog 2008. do 18. svibnja 2009. (koje razdoblje obuhvaća boravak u Zatvoru u Karlovcu, Odjelu psihosocijalne dijagnostike u Zatvora u Zagrebu i dio razdoblja boravka u Kaznionici Lepoglava) nastupila zastara. Nadalje, da je u odnosu na zahtjev za naknadu štete za daljnje razdoblje izvršenja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi tužbeni zahtjev neosnovan jer da je tužitelju zdravstvena skrb pravovremeno i potpuno pružena, da je higijena prostora i kvaliteta hrane bila zadovoljavajuća, a da je nedostatak prostora kompenziran mogućnostima boravka na otvorenom i drugim sadržajima koje Kaznionica u Lepoglavi nudi. Pa, iako je u dijelu utuženog razdoblja tužitelj bio smješten u zatvorskim sobama koje nisu zadovoljile kvadraturom i kubikažom uvjete propisane čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj: 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13; dalje: ZIKZ), uzimajući u obzir druge utvrđene okolnosti boravka u zatvoru ukupna kakvoća tužiteljeva boravka u kaznionici bila takva da tužitelj nije podvrgnut trpljenju i poniženju koji prelazi neizbježnu razinu povezanu s tim oblikom legitimnoga lišenja slobode i da nije povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti iz čl. 19. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO).

8. Prethodno obrazloženje prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti. Naime, prvostupanjski sud nije utvrdio u kojem je točno razdoblju izvršavanja zatvorske kazne u utuženom razdoblju tužitelj raspolagao s koliko životnog prostora, pa se ne može za sada izvesti zaključak da drugim okolnostima njegova boravka u zatvoru (zadovoljavajuća prehrana, adekvatna zdravstvena skrb, mogućnost boravka na otvorenom, sadržajima koje Kaznionica u Lepoglavi nudi, mogućnost korištenja prostora i sadržaja izvan zatvorske sobe, zaposlenost tužitelja za vrijeme izvršenja kazne zatvora) nije povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti.

9. Prema odredbi čl. 14. st. 1. toč. 1. ZIKZ svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

10. Odredba čl. 74. ZIKZ propisuje: "(1) Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama. (2) Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak. (3) Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. (4) Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid. (5) Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele. (6) Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku."

11. U postupku je, kako pravilno ističe tužitelj u žalbi, potrebno nedvojbeno utvrditi u kojem je razdoblju tužitelj za vrijeme boravka u sobama za vrijeme izdržavanja kazne zatvora imao ''manjak prostora'', koje su sobe svojom veličinom odstupale od one propisane odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ kao minimalni prostor, a koji bi se mogao smatrati smještajem primjerenom ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima propisanog odredbom čl. 14. st. 1. ZIKZ.

12. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) u kojem je tužitelj boravio u zatvoru 27 dana imajući na raspolaganju 2,62 m2, Europski sud za ljudska prava ujednačio je dotadašnju sudsku praksu vezanu za osobni prostor osoba lišenih slobode u ćeliji s više zatvorenika. Tako je Europski sud za ljudska prava u navedenoj presudi utvrdio da ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 76/10 i 5/14; dalje: Konvencija) i tada je na državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompenziraju manjak osobnog prostora. Boravak u sobama za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u uvjetima gdje zatvorenik ima na raspolaganju manje od 3 m2 životnog prostora predstavlja kršenje čl. 3. Konvencije, zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti pod uvjetom da kumulativno nisu ostvarene pretpostavke za ekskulpaciju države, čije postojanje mora dokazati tuženica i to:

- da su smanjenja potrebnog minimalnog prostora ispod 3 m2 kratka, povremena i minorna,

- da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

- da je tužitelj smješten u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovom i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru, te po ocjeni ovog suda,

- koji je odnos dužine boravka u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru.

13. Obzirom na prethodno navedeno, kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi jednu od prethodno odlučnih činjenica, odnosno dužinu boravka tužitelja u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru (u odnosu na utuženo razdoblje), ne može se (za sada) utvrditi je li smanjenje potrebnog minimalnog prostora ispod 3 m2 bilo kratko, povremeno i minorno, pa da tužitelj u tim razdobljima ne bi bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan (tako i u U-III-1507/2016 od 9. lipnja 2022.).

14. Slijedom svega navedenog, ne može se utvrditi da povreda prava osobnosti nije toliko teška da opravdava dosuđivanje novčane naknade ako prethodno nije utvrđeno kolikim je osobnim prostorom tužitelj raspolagao pri izvršavanju kazne zatvora ni razdoblja tijekom kojih je imao manji osobni prostor od propisanog minimuma (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-832/2021-2 od 29. studenog 2023.).

15. Boravak u zatvorskom sustavu Republike Hrvatske tijekom kojeg je zatvoreniku uskraćen potreban minimalni osobni prostor od 3 m2 u zatvorskoj sobi dovodi do prava na naknadu štete već ako smanjenja potrebnog minimalnog prostora ispod 3 m2 nisu kratka, povremena i minorna (jer smanjenja potrebnog minimalnog prostora ispod 3 m2 moraju biti kratka, povremena i minorna da bi bila ostvarena jedna od kumulativnih pretpostavki za ekskulpaciju države) i u tom slučaju se navedeno ne može nadomjestiti drugim olakotnim aspektima uvjeta njegova boravka u zatvoru.

16. Osim prethodnog, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje i na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske (izražen u odluci U-III/272/2017 od 20. prosinca 2018.) da naknada štete zbog boravka u neadekvatnim uvjetima u zatvoru, odnosno zbog povrede dostojanstva osuđenika iz članka 25. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; dalje: Ustav) predstavlja poseban oblik štete koji ne podliježe klasičnom utvrđivanju uzročnoposljedične veze između štetne radnje i štete. Neimovinsku štetu ne predstavlja samo pojava fizičkog ili psihičkog bola ili straha ili pak smanjenje životne aktivnosti, nego i svaka povreda osobnosti i dostojanstva prema čl. 19. st. 2. ZOO. Navedeni stav potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-1201/2022-2 od 22. listopada 2024.

17. Radi prethodno navedenog, prvostupanjska je presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi provođenja nove glavne rasprave i ponovnog suđenja.

18. Ukinuta je i odluka o trošku pod toč. II. izreke jer će nova odluka o trošku ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari i konačnom uspjehu stranaka u postupku, a u toj novoj odluci prvostupanjski je sud dužan odlučiti i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu (čl. 166. st. 3. ZPP).

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud provesti novu glavnu raspravu i otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem. Prvostupanjski je sud dužan utvrditi odlučnu činjenicu, odnosno dužinu boravka tužitelja u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru u utuženom razdoblju, utvrditi je li smanjenje potrebnog minimalnog prostora ispod 3 m2 bilo kratko, povremeno i minorno, a potom utvrđeno dovesti u vezu s ostalim utvrđenim činjenicama, te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku. Prvostupanjski je sud dužan raspraviti i sva druga pitanja na koja je ukazano u ovoj odluci sukladno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP.

20. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 370. ZPP.

Osijek, 5. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski