Broj: Ppž-2513/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene FJ i okrivljenog PJ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljene FJ na presudu Općinskog suda u Varaždinu od 16. prosinca 2024., broj: Pp-1159/2024-10, u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba okrivljene FJ i preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu okrivljenicu FJ u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenoj FJ, za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je tom presudom proglašena krivom, na temelju te zakonske odredbe i odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna 120,00 eura (sto dvadeset eura), koju je dužna platiti u roku 30 (trideset) dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljena FJ je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 (trideset) eura, u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 16. prosinca 2024., broj: Pp-1159/2024-10, okr. FJ i okr. PJ su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je svakome izrečena novčana kazna 210,00 eura, koju su dužni platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka svaki 20,00 eura.
2. Protiv te presude, okrivljenica je pravodobno po braniteljici, odvjetnici Mihaeli Carović Rukavini, podnijela žalbu, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se ista uvaži.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenica u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud sam naznačio da se okrivljenici na teret stavlja manja kriminalna količina – upućivanje pogrdnih riječi, dok je okrivljenom stavljena na teret veća kriminalna količina jer je uz pogrdne riječi koje je okrivljeni uputio prema okrivljenici prema istoj primijenio i fizičku silu. Nadalje, ističe kako je prvostupanjski sud izrekao jednake novčane kazne okrivljenici i okrivljeniku naznačujući da je utvrđeno da je okrivljenik imao osnovu posumnjati u vjernost svoje supruge. Okrivljenica dalje navodi kako unatoč ograđivanju suda od toga da bi takav motiv bio opravdanje za postupanje okrivljenika, ista zaključuje ga sud tumači kao povod počinjenju prekršaja, a koji stav prvostupanjskog suda okrivljenica smatra pogrešnim u okviru utvrđenju činjeničnog stanja osobito jer je po njenom mišljenju doveo do toga da su se okrivljenici za različite protupravne količine kaznili istom novčanom kaznom. U odnosu na izrečenu kaznu okrivljenica ističe kako je okrivljenoj trebala biti izrečena ublažena novčana kazna u maksimalnom opsegu uzevši u obzir inkriminaciju okrivljenika u odnosu na inkriminaciju za koju je ona proglašena krivom i ostale olakotne okolnosti na njezinoj strani.
6. U odnosu na žalbeni navod pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na činjenicu da bi sumnja u vjernost supružnika bila svojevrstan povod (iako ne opravdanje), a koje je utvrđenje očito utjecalo na visinu novčane kazne prema okrivljeniku, pa je zbog toga njemu izrečena jednaka novčana kazna kao okrivljenici, unatoč činjenici da se kod njega radi o većoj kriminalnoj količini, ovaj sud je stava kako su navodi žalbe okrivljenice u ovom smislu osnovani. Naime, neosnovano je stajalište prvostupanjskog suda prema kojem bi sumnja okrivljenika u vjernost njegove supruge predstavljala okolnost koja bi kao dio utvrđenog činjeničnog stanja predstavljala povod počinjenja, a onda i našla svoj utjecaj na visinu novčane kazne. Eventualne sumnje ili osobni doživljaji unutar partnerskih odnosa mogu biti osobni povod počinjenju prekršaja, ali se takav povod ne može cijeniti kao olakotan niti imati svoj utjecaj na visinu izrečene kazne okrivljeniku, odnosno u konkretnom slučaju, on ne može biti faktor zbog kojeg sud unatoč činjenici da se prekršaj okrivljenice ograničava na pogrdne riječi kojim je ostvarila biće prekršaja psihičkog nasilja u obitelj, a prekršaj okrivljenika pored toga i na primjenu fizičke sile, izjednačava njihovo postupanje u količini protupravnosti i to na način da im izriče jednake novčane kazne.
7. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na visinu novčane kazne izrečene okrivljenici, ovaj sud je uzeo u obzir dinamiku događaja unutar kojeg je počinjen prekršaj te činjenicu da je okrivljenica sudjelovala u svađi s okrivljenikom, istjerana je iz kuće i ošamarena, a po povratku i nastavku svađe ponovno uvrijeđena, na što je zaista i odgovorila pogrdnim riječima, te je našao opravdanim da se okrivljenica za svoje postupanje treba novčano kazniti kao što je to i učinio prvostupanjski sud, ali prethodno navedene okolnosti uz ocjenu bitno manjeg intenziteta njenog napada sud je cijenio kao osobito olakotne okolnosti te je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu kao u izreci ove presude u nižem iznosu nego je to učinio prvostupanjski sud. Po mišljenju ovoga suda, izricanjem blaže kazne okrivljenici u odnosu na onu koja je izrečena okrivljeniku, postiže se pravedno i razmjerno kažnjavanje počinitelja, jer takva sankcija odgovara stvarnom sadržaju i intenzitetu njihovih protupravnih radnji. Naime, okrivljenik je prema okrivljenici primijenio fizičku silu udarivši je po licu te ju je vrijeđao pogrdnim riječima u dva navrata, dok se postupanje okrivljenice sastojalo u jednokratnoj verbalnoj uvredi kojom je ostvarila biće prekršaja psihičkog nasilja u obitelji. Slijedom navedenog, opravdano je da se njihovo postupanje sankcionira različitom visinom izrečene novčane kazne, a ovako izrečenom novčanom kazna žaliteljici ostvaruje se svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna svota , u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa prekršajnog postupka ( „Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koja je okrivljenica eventualno dužna uzdržavati.
9. Slijedom svega navedenog, na temelju 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa za: spis, okrivljenicu, braniteljicu okrivljenice i tužitelja.
