REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Požegi
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: K-3/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Marijane Glück, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČĆ, zbog kaznenog djela iz članka 241. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi, broj KO-DO-2/2024-1 od 12. siječnja 2024, nakon održane javne rasprave dana 4. veljače 2026. u nazočnosti državnoodvjetničkog savjetnika pri Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi LĆ, okrivljenika NĆ uz branitelja Dominika Brekalo, odvjetnika iz Požege te oštećenika ŽĆ uz punomoćnika Tomislava Džepinu, odvjetnika iz Slavonskog Broda, istoga dana objavio i
p r e s u d i o j e
I Stavlja se izvan snage presuda-kazneni nalog Općinskog suda u Požegi poslovni broj K-3/2024-2 od 16. siječnja 2024.
II Okrivljenik NĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Č i FĆ, rođene L, rođen **.**.1953. u mjestu [adresa], BiH, s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin RH, umirovljenik, s mirovinom oko 900,00 eur mjesečno, sa završenom srednjom školom, bez imovine, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, ne vodi se drugi postupak, brani se sa slobode
k r i v j e
što je:
u vremenu od 1. svibnja 2018. do 3. kolovoza 2021. u Završju i Požegi, svjestan da mu je presudom Općinskog suda u Požegi broj 9-P-53/10-17, od 6. prosinca 2011., pravomoćnom 20. veljače 2012., naloženo da SĆ plati iznos od 28.121,05 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2005. pa do isplate kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 24.010,00 kn i da je zbog prisilne naplate tog iznosa Općinski sud u Požegi donio Rješenje o ovrsi broj Ovr-241/12 od 27. prosinca 2012. kojim je određena ovrha pljenidbom njegove mirovine i na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, u cilju da SĆ onemogući naplatu navedenih novčanih iznosa u tom ovršnom postupku, u Republici Hrvatskoj nije evidentirao da je korisnik mirovine u Švicarskoj, na koji način je SĆ onemogućio da pljenidbom te mirovine u ovršnom postupku naplati opisano potraživanje,
d a k l e, s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika prije ovršnog postupka sakrio dijelove svoje imovine,
čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – povrede tuđih prava opisano u članku 241. stavak 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 241. stavak 1. i 2. KZ/11 pa se
na temelju članka 241. stavak 2. KZ/11 okrivljenik NĆ
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci
a na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom se
i z r i č e
uvjetna osuda
kojom se određuje da kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće biti izvršena ako okrivljeni u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
III Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 u svezi s člankom 56. stavak 1. i 4. KZ/11 nalaže se okrivljenom NĆ posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati iznos od 28.121,05 eur (dvadeset osam tisuća stotinu dvadeset jedan euro i pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2005. pa do isplate te iznos troškova navedenog postupka od 3.186,67 eur (tri tisuće stotinu osamdeset šest eura i šezdeset sedam centi), odnosno izvrši plaćanje sukladno presudi Općinskog suda u Požegi broj 9 P-53/10-17 od 6. prosinca 2011.
IV Okrivljeni NĆ dužan je izvršiti naloženu mu posebnu obvezu, jer u protivnom sud može na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne okrivljeniku ako bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu koje mu je naložena.
V Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 16/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti ošećeniku SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 85.184,14 eura (osamdeset pet tisuća sto osamdeset četiri eura i četrnaest centi), a koji iznos se odnosi na iznos glavnice od 28.121,05 eur (dvadeset osam tisuća stotinu dvadeset jedan euro i pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.svibnja 2005. pa do 4. veljače 2026. te na iznos troškova navedenog postupka od 3.186,67 eur (tri tisuće stotinu osamdeset šest eura i šezdeset sedam centi), koji iznos također predstavlja plaćanje sukladno presudi Općinskog suda u Požegi broj 9 P-53/10-17 od 6. prosinca 2011. i to na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom pod uvjetima i rokovima naloženim mu izrečenom uvjetnom osudom i određenom mu posebnom obvezom.
VI Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08, okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka te u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske platiti paušalni trošak u iznosu od 100,00 eur (sto eura).
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo (dalje u tekstu ODO) u Požegi podiglo je optužnicu protiv okrivljenog NĆ pod brojem KO-DO-2/2024-1 od 12. siječnja 2024. zbog kaznenog djela protiv imovine – povrede tuđih prava opisano u članku 241. stavak 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 241. stavak 1. i 2. KZ/11 te je predložilo da sud temeljem članak 540. stavak 1. na osnovu članka 541. ZKP/08 izda kazneni nalog protiv okrivljenika. Općinski sud u Požegi presudom broj 22 K-3/2024-2 od 16. siječnja 2024. prihvatio je prijedlog ODO u Požegi te je izdao kazneni nalog protiv okrivljenika koji je osporen prigovorom okrivljenika od 1. veljače 2024.
1.1. Optužno vijeće Općinskog suda u Požegi rješenjem od 9. veljače 2024. broj Kov-10/2024-3 potvrdilo je gore navedenu optužnicu ODO Požega.
1.2. Općinski sud u Požegi presudom broj 22 K-3/2024-2 od 16. siječnja 2024. osudio je okrivljenog NĆ zbog kaznenog djela protiv imovine - povrede tuđih prava na štetu oštećenog SĆ te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i uz primjenu članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu uz vrijeme provjeravanja od jedne godine i posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 kojom je određeno da je okrivljenik u vremenu provjeravanja dužan platiti iznos od 28.121,05 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2005. pa do isplate te iznos od 3.186,67 eur, odnosno da izvrši plaćanje sukladno presudi Općinskog suda u Požegi broj 9 P-53/10-17 od 6. prosinca 2011. Nadalje, istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje svih troškova postupka.
2. Okrivljenik je očitujući se o optužnici ODO Požega na raspravi od 4. veljače 2026. iskazao kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
3. U dokaznom postupku sud je ispitao okrivljenog NĆ na raspravi kod ovoga suda 4. veljače 2026. (list 201 K spisa), te je pročitao zapisnik PP Požega (list 32-35 K spisa) od 27. rujna 2021. i od 20. siječnja 2022. (list 55-58 K spisa) i zapisnik o ispitivanju okrivljenika NĆ kod ODO Požega od 9. siječnja 2024. (list 152- 155 K spisa) te je reproducirao DVD snimku ispitivanja.
3.1. Sud je saslušao oštećenika SĆ u svojstvu svjedoka na raspravi kod ovoga suda 4. veljače 2026. (list 200 K spisa) te je pročitao zapisnik o ispitivanju svjedoka/oštećenika SĆ kod ODO Požega od 14. studenog 2023. (list 137- 139).
3.2. U dokaznom postupku sud je na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP/08 po prijedlogu ODO Požega, a uz suglasnost okrivljenika pregledao i pročitao kupoprodajni ugovor od 8. siječnja 2000., izjavu – sporazum od 4. svibnja 2005., presudu Općinskog suda u Požegi broj 9-P-53/10-17 od 6. prosinca 2011. s potvrdama pravomoćnosti i izvršnosti, rješenje o ovrsi broj Ovr-241/12 od 27. veljače 2012., dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 27. travnja 2012., dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, o visini okrivljenikove mirovine, od 22. studenoga 2021., dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, od 20. listopada 2022., dopisi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požega, Ispostave Požega od 10. siječnja 2023. i 26. travnja 2023., obavijest FINA-e o vraćanju osnove za plaćanje od 23. travnja 2012., izvadci iz zemljišne knjige, uvjerenje Policijske uprave požeško-slavonske, Službe zajedničkih upravnih poslova o vlasništvu cestovnih vozila od 14. lipnja 2023., očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 14. lipnja 2023., podaci iz jedinstvenog registra računa za okrivljenika, potvrde o visini primitaka iz 2022. i 2023.
3.3. Na temelju članka 419. stavka 5. točke 5. ZKP/08 sud je po službenoj dužnosti pregledao izvod iz prekršajne evidencije okrivljenika od 3. veljače 2026. (list 193-194 K spisa) i izvod iz kaznene evidencije okrivljenika od 3. veljače 2026. (list 195- 196 K spisa).
4. U ovome postupku nije sporno da postoji utvrđeno dugovanje okrivljenika ČĆ prema oštećeniku ŽĆ iz pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi broj 9-P-53/10-17 od 6.prosinca 2011. koja je postala pravomoćna 20.veljače 2012. Nadalje je nesporno da okrivljenik nije podmirio predmetno dugovanje niti djelomično. Nije sporno niti da je okrivljenik NĆ ostvario u mirovinu u Švicarskoj od 1. svibnja 2018. koju nije evidentirao u Republici Hrvatskoj.
4.1. Sporno je međutim da li je okrivljenik namjerno propustio evidentirati mirovinu iz Švicarske u Republici Hrvatskoj sa ciljem da oštećeniku ŽĆ onemogući pljenidbu iste, čime bi ostvario biće kaznenog djela protiv imovine – povredu tuđih prava opisano u članku 241. stavak 2. KZ/11, a kažnjivog po članku 241. stavak 1. i 2. KZ/11.
5. U svojoj obrani na raspravi kod ovoga suda okrivljeni NĆ iskazao je kako se ne osjeća krivim za ovo kazneno djelo jer je njegova kuća minirana, a na njoj je nastala šteta u iznosu od 250.000 kuna. U dogovoru sa oštećenikom i još jednom osobom prezimena HĆ da je dao punomoć odvjetniku Tabaković iz Zagreba uz obećanje da će dobiti novac i to već u roku od dva mjeseca nakon kupoprodaje automobila. Ta kupoprodaja auta je bila i svojevrsna garancija za ovo. Navodi kako do danas s osnove ovog potraživanja za kuću nije dobio ništa. U ugovoru je cijena automobila uvećana za 30 %. Nakon pravomoćnosti presude nije ništa platio, sin mu je stradao u prometnoj nezgodi s tim autom i nastala je totalna šteta na autu. S prijedlozima za invalidsku mirovinu u Švicarskoj odbijan je od 2010. a 2018. počeo je primati redovnu starosnu mirovinu iz Švicarske. Nije platio ništa na ime duga oštećeniku, a da je ostvario mirovinu navodi da nije prešutio oštećeniku jer je općepoznato da je to zakonska mirovina koju dobiju svi, a o tome nije posebno s njim razgovarao. Mirovinu nije prijavio u Republici Hrvatskoj jer je izgubio spor vezano uz svoju kuću te mu je naloženo plaćanje 132.000 kn troškova što nije normalno jer je njegova kuća minirana i smatra se izigranim od strane sudova. Mirovinu nije prijavio da mu je ne opterete za plaćanje ovih troškova. Smatra se izigranim i izvaranim u svim predmetima koji su se vodili vezano uz njegovu kuću, automobil, prometnu nezgodu njegova sina kao i kredit kod Croatia banke i to je sve razlog zašto nikada nije platio dug.
Ranije u tijeku postupka okrivljenik je isticao da se ne smatra krivim za djelo za koje se tereti, naime kada su mu obje kuće minirane 1992. oštećenik i HĆ su mu obećali ishoditi naknadu štete preko nekoga u Zagrebu te da će za 2-3 mjeseca dobiti novac. Oštećenik mu je tada dao auto i rekao da vrijedi 55.000,00 maraka i da će ga platiti za tri mjeseca. Do danas ništa nije dobio i to mu nije platio. Sin je s tim vozilom smrtno stradao njegov sin te se vezano za to. i danas se vode procesi. Kasnije je oštećenik rekao da mu je TĆ, brat od HĆ, nudio 40.000,00 maraka za taj auto i da ga je trebao njemu prodati. Ima izviješće od procjenitelja iz Zagreba da je vozilo vrijedno 151.000,00 kuna. Oštećenik mu je vozilo dao za 30% skuplju cijenu tako da je vidio da je oštećenik htio što više novaca. Kada bude mogao, odužiti će se oštećeniku. Misli da su napravili pisani ugovor na 55.000,00 maraka. Oštećeniku ništa nije platio za taj automobil. Parničnu presudu je primio. Kako nije dobio naknadu štete koja je bila garancija plaćanja, nije platio automobil. Nije mu poznat ovršni postupak. Ne može reći da je primio dokumente vezane za tu ovrhu. Hrvatsku mirovinu od oko 60 eura prima od 2010., a od 2018. prima mirovinu iz Švicarske i to u Švicarskoj. Prošle godine je dobio poziv od Porezne uprave i uložio je prigovor, jer smatra da je mirovinu zaradio u Švicarskoj i da to s Poreznom ne bi trebalo imati nikakve veze. Ne želi odgovoriti gdje sada prima mirovinu iz Švicarske. Osjeća da je dužan SĆ. Platit će mu kada bude mogao. On sada traži 60.000,00 eura, a radi se o 20.000,00 eura. Smatra da je to reketarenje i nekorektno.
6. Uvidom u presudu Općinskog suda u Požegi broj 9-P-53/10-17 od 6. prosinca 2011. utvrđeno je kako je navedenom presudom naloženo okrivljeniku i ŠĆ da tužitelju ŽĆ solidarno s osnova duga isplate iznos od 28.121,05 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kazamata koje na navedeni iznos teku od 31.svibnja 2005. godine, kao i da naknade parnični trošak od 24.010,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Navedena presuda je pravomoćna 29.prosinca 2011.godine, a ovršna 16.siječnja 2012.godine.
6.1. Iz Rješenja o ovrsi broj Ovr-241/12 od 27. veljače 2012.utvrđeno je da je temeljem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja ŽĆ radi naplate tražbine određene ranije citiranom presudom Općinskog suda u Požegi broj 9-P-53/10-17 od 6. prosinca 2011.određena ovrha pljenidbom mirovine i pljenidbom novčanih sredstava ovršenika ČĆ na računima i oročenim sredstvima.
6.2. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 27. travnja 2012. proizlazi da je predmetno rješenje o ovrsi uvršteno u redoslijed naplate potraživanja, a iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, o visini okrivljenikove mirovine od 22. studenoga 2021.proizlazi kako je okrivljenik bio korisnik invalidske mirovine u Republici Hrvatskoj s naznakom izvršenih isplata po mirovini okrivljenika, te iz dopisa od 20. listopada 2022. proizlazi kako je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje došao do saznanja da je okrivljenik korisnik starosne mirovine u Švicarskoj počevši od 1.svibnja 2018. godine u svoti od 872,00CHF.
6.3. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požega, Ispostave Požega od 10. siječnja 2023. i 26. travnja 2023. proizlazi kako je nad okrivljenikom kao poreznim obveznikom proveden porezni postupak te da mu je rješenjima Porezne uprave utvrđena godišnja obveza poreza i prireza za godine 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022.
6.4. Iz obavijesti FINA-e o vraćanju osnove za plaćanje od 23. travnja 2012. proizlazi kako je osnova za naplatu – rješenje o ovrsi vraćeno iz razloga što niti jedna banka nije u JRR-ou dostavila podatak o računu ovršenika na kojima bi se mogla provesti ovrha.
6.5. Iz izvatka iz zemljišne knjige, uvjerenja Policijske uprave požeško- slavonske, Službe zajedničkih upravnih poslova o vlasništvu cestovnih vozila od 14. lipnja 2023., očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 14. lipnja 2023., podataka iz jedinstvenog registra računa za okrivljenika proizlazi kako okrivljenik nema nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti u svome vlasništvu na kojima bi se mogla provesti ovrha, kao niti računa kod banaka.
7. Oštećenik u svojstvu svjedoka iskazivao je da NĆ poznaje još od 80-ih godina kada su se upoznali u Požegi a potom su se družili u Švicarskoj gdje su obojica radili. Osim toga majka od njegove snahe je sestra od Pudićeve majke. 1996. se vratio iz Švicarske u RH i tada iskoristio uvoznicu na temelju koje je pod povoljnijim uvjetima iz Švicarske uvezao novi automobil marke Mercedes 250, TD, C klasa. Taj automobil je 2000. prodao NĆ za iznos od 55 tisuća maraka. Vezano za tu kupoprodaju su sklopili kupoprodajni ugovor. Uvidom u spis predmeta potvrđuje da je to ugovor na listu 3-4. Cijena je trebala biti plaćena u roku od tri mjeseca od sklapanja ugovora, ali NĆ u tom roku niti ikada kasnije ništa nije platio. Stoga je tužio NĆ te je Općinski sud u Požegi donio presudu broj 9-P-53/10-17 od 5. prosinca 2011. kojom je NĆ i njegovoj supruzi ŠĆ naložio plaćanje sukladno tužbenom zahtjevu zajedno s troškovima u cijelosti. Ta presuda je postala pravomoćna 20. veljače 2012., a kako NĆ ništa nije platio niti na temelju te presude, pokrenuo je ovršni postupak u kojem je Općinski sud u Požegi 27. veljače 2012. donio rješenje o ovrsi na njegovoj mirovini i novčanim sredstvima po svim računima u bankama. Međutim, naplata na njegovoj mirovini nije bila moguća iz razloga što je već bila opterećena drugim ovrhama tako da je navedeno rješenje o ovrsi stavljeno u red naplate, a iz istoga razloga nije bilo moguće naplatiti se putem FINA-e, niti je NĆ imao kakvu drugu imovinu iz koje bi bilo moguće naplatiti navedeno potraživanje u ovršnom postupku. Zadnji puta je s NĆ kontaktirao prije otprilike dvije godine. Sve vrijeme od nastanka duga do tog zadnjeg kontakta NĆ je obećavao da će platiti dugovanje i to jednokratno u gotovini, ali se to nije dogodilo. Poznato mu je da NĆ ostvaruje mirovinu u Švicarskoj i to unazad otprilike 8 godina. On tu mirovinu nije prijavio u RH, premda je bio obvezan to učiniti te ta mirovina podliježe oporezivanju u RH. Naime, i sam od 2001. prima mirovinu iz Švicarske što je odmah po ostvarenju tog prava prijavio u RH, prima ju na račun u RH te od 2013., kada je započelo oporezivanje stranih mirovina, plaća i porez na svoju mirovinu. Smatra da NĆ zbog novca koji mu duguje i ovršnog postupka nije želio mirovinu koju prima iz Švicarske prijaviti i primati u RH. Zadržava pravo postavljanja imovinskopravnog zahtjeva u daljnjem tijeku postupka jer je potrebno izračunati koliko iznose kamate na glavnicu i daljnji troškovi koje je imao u cilju naplate predmetnog potraživanja.
7.1. Na raspravi kod ovoga suda potvrdio je da je sve kako piše u presudi i kako ostaje kod svoje ranije izjave dane u državnom odvjetništvu, te na isto nema što dodati, a niti oduzeti. On samo da čeka da li će ikada dobiti novac koji mu pripada kao odšteta. Nadalje je iskazao kako je pokušao kontaktirati okrivljenika radi plaćanja dužnog iznosa nakon pravomoćne presude i u razgovorima o tome mu je uvijek obećavao da će "biti" te je sve to išlo u nedogled, ali nikada nije plaćeno. Kontaktirali su Švicarsku kada su još oba radila, bili su svojevrsni prijatelji jer su se poznavali i posjećivali. Majka okrivljenika te majka njegova odvjetnika su od dvije sestre djeca. Kada su još bili dobri i u kontaktu okrivljenik mu je rekao da je podnio zahtjev za invalidsku mirovinu i da su ga odbili, ali to nije točno. Potvrdio je da i on sam ostvaruje švicarsku mirovinu. Posljednji puta je u kontaktu s okrivljenikom bio oko 2022. kada je bio kod njega kod kuće, a tema razgovora je bio povrat novca. Od pravomoćnosti presude kojom je utvrđen dug okrivljenik mu nije platio niti centa, a niti je učinio prema njemu bilo kakvu uslugu na ime namirenja duga.
8. Na temelju tako provedenog postupka sud je utvrdio činjenično stanje kako je opisano u izreci presude, odnosno da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv imovine – povrede tuđih prava opisano i kažnjivo po članku 241. stavak 1. i 2. KZ/11. Naime, okrivljenik je nesporno svjestan svoga dugovanja prema oštećeniku SĆ, on čak niti ne osporava u svojoj osnovi i nastanku navedeno dugovanje niti u iskazu pred ovim sudom, ali osporava kamatu na isto. Također on nastanak konkretnog dugovanja i dalje opravdava štetom na njegovoj kući ističući: "da je njegova kuća minirana, a na njoj je nastala šteta u iznosu od 250.000 kuna. U dogovoru sa oštećenikom i još jednom osobom prezimena HĆ da je dao punomoć odvjetniku Tabaković iz Zagreba uz obećanje da će dobiti novac i to već u roku od dva mjeseca nakon kupoprodaje automobila. Ta kupoprodaja auta je bila i svojevrsna garancija za ovo. Navodi kako do danas s osnove ovog potraživanja za kuću nije dobio ništa". Ovo i dalje tvrdi iako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi broj 9-P-53/10- 17 od 6. prosinca 2011.dug stvaran i opravdan, da je isti nastao i da je dužan navedeni dug naknaditi oštećeniku zajedno s pripadajućim kamatama. U svojoj obrani okrivljenik ne navodi jasna opravdanja za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, te naglašava da svatko tko je radio u Švicarskoj ulaskom u određene godine ostvaruje pravo na starosnu mirovinu, pa da je tako i on svoju ostvario. Nadalje ističe da to nije tajio , iako je službeno nije prijavio i da je to učinio upravo u svrhu izbjegavanja dugovanja kako oštećeniku tako i troškova iz parničnog postupka koji je također određen navedenom presudom.
Imajući u vidu dakle obranu okrivljenika, koja u svojoj suštini iako se okrivljenik očituje da se ne smatra krivim, ne osporava suštinske činjenice koje same po sebi tvore činjenični opis koji odgovara počinjenu kaznenog djela protiv imovine – povrede tuđih prava iz članka 241. stavak 1. i 2. KZ/11, nije bilo potrebe po mišljenju ovoga suda provoditi dodatne analize izuzev one koja obuhvaća priloženu materijalnu dokumentaciju, napose nalaza i razreza poreza koje je izvršila Porezna uprava i samog iskaza okrivljenika. Sve ovo ukupno s podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji temeljem svojih podataka u evidencijama potvrđuje ostvarenje mirovine u Švicarskoj s 1.svibnja 2018., sud smatra da je činjenično stanje upravo onakvo kako ga u optužnici navodi državno odvjetništvo. Ovakvo činjenično stanje neminovno proizlazi kako iz materijalne ukupne dokumentacije u spisu tako i iz samog iskaza okrivljenika koji tvrdi da je to opće poznata činjenica i da on smatra da ju nije potrebno nikome prijavljivati, a naročito iz razloga kako bi ju odmah opteretili naplatom predmetnih dugovanja. Dakle, tijekom postupka je utvrđeno kako je okrivljenik NĆ ostvario starosnu mirovinu u Švicarskoj, da ju nije uredno prijavio u Poreznoj upravi što je nesporno utvrđeno iz dokumentacije u spisu, te da je to prema vlastitom iskazu okrivljenika učinio upravo kako bi izbjegao obveze prema svojim vjerovnicima dakle u konkretnom slučaju oštećenom ŽĆ, kako s osnove duga tako i s osnove parničnih troškova utvrđenih presudom Općinskog suda u Požegi broj 9-P-
53/10-17 od 6. prosinca 2011.
9. Člankom 241. stavak 1. KZ/11 propisano je da tko s ciljem da osujeti ostvarenje prava na stvari, otuđi, uništi, ošteti, sakrije ili oduzme svoju stvar ili stvar osobe čije interese zastupa na kojoj drugi ima založno pravo, pravo zadržanja ili pravo uživanja, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Stavkom 2. propisuje se da će se istom kaznom kazniti onaj tko s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika prije ili tijekom ovršnog postupka otuđi, uništi, ošteti ili sakrije dijelove svoje imovine ili imovine osobe čije interese zastupa.
10. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio kako je iz provedenih dokaza vidljivo da okrivljenik NĆ, kada je već bio upoznat s obvezom plaćanja po pravomoćnoj presudi, kao i da je zbog neplaćanja po toj presudi oštećenik ishodio rješenje o ovrsi, svjestan da su mirovinska primanja koja je ostvarivao u Republici Hrvatskoj mala i već opterećena ovrhama, pa stoga neadekvatna da se oštećenik ovrhom te mirovine naplati, a nakon što je 1. svibnja 2018. ostvario pravo na starosnu mirovinu u Švicarskoj, istu nije evidentirao kao svoj prihod u Republici Hrvatskoj, dakle, taj dio svoje imovine sakrio, pa time ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 241. stavak 2. u KZ/11, jer je na taj način onemogućio oštećeniku da svoje potraživanje prisilno naplati ovrhom na toj mirovini, dok druge podobne imovine koja bi bila podobna za prisilnu naplatu nema
11. Odredbom članka 47. KZ/11 koja propisuje kako će sud polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Pri tome visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje. Nadalje odredbom članka 23. KZ/11 propisano je kako na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.
11.1. Poduzimajući gore opisane radnje koje ispunjavaju obilježja kaznenog djela okrivljenik NĆ je bio svjestan svojih radnji i želio ih je počiniti upravo na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela, postupajući pri tome s namjerom. Pri tome okrivljenik je bio ubrojiv budući da tijekom postupka nisu isticane niti bi bile utvrđene okolnosti koje bi ukazivale da bi ubrojivost okrivljenika bila isključena ili umanjena, a okrivljenik je bio svjestan zabranjenosti takvog postupanja. Zbog svega navedenog razvidno je kako je okrivljenik NĆ u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost okrivljenika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 241. stavak 2. KZ/11.
11.2. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako kao olakotnu okolnost sud okrivljeniku ČĆ cijenio činjenicu da je riječ o ranije neosuđivanoj osobi pa ovakvo kažnjivo postupanje očito predstavlja iznimku u ponašanju okrivljenika koje je inače bilo usklađeno sa zakonskim propisima. Sud je kao otegotnu okolnost okrivljeniku cijenio činjenicu da unatoč tome što su mu njegove osobne imovinske prilike omogućavale redovni doprinos na ime otplate dugovanja okrivljenik je svjesno donio odluku da ne prijavio svoju ostvarenu mirovinu u inozemstvu te u svome iskazu pred ovim sudom nije pokazao namjeru da se ispriča oštećeniku zbog počinjenja kaznenog djela niti je izrazio žaljenje zbog istoga.
11.3. S obzirom na navedeno sud je okrivljeniku ČĆ u odnosu na kazneno djelo protiv imovine – povrede tuđih prava iz članka 241. stavak 2. KZ/11 za koje zakon propisuje kaznu zatvora do jedne godine, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
11.4. Nadalje, obzirom se iz ponašanja i držanja okrivljenika ČĆ može zaključiti da više neće opstruirati naplate potraživanja od strane vjerovnika a ovdje oštećenika ŽĆ nakon počinjenja ovog kaznenog djela, te da obzirom da je navedeno primanje sada evidentirano u Poreznoj upravi i na isto izvršen obračun obveznog poreznog davanja okrivljenik neće ubuduće činiti kaznena djela, sud mu je temeljem odredbe članka 56. stavak 1. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu uz vrijeme provjeravanja od godine dana.
11.5. Sud je temeljem članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 u svezi s člankom 56. stavak 1. i 4. KZ/11 naložio okrivljenom ČĆ posebnu obvezu da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude SĆ isplati iznos od 28.121,05 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2005. pa do isplate te iznos troškova navedenog postupka od 3.186,67 eur, odnosno izvrši plaćanje sukladno presudi Općinskog suda u Požegi broj 9 P-53/10-17 od 6. prosinca 2011. Okrivljeni NĆ dužan je izvršiti naloženu mu posebnu obvezu, jer u protivnom sud može na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne okrivljeniku ako bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu koje mu je naložena. Sud je mišljenja kako ovako izrečena posebna obveza okrivljeniku kojom mu se nalaže da popravi štetu nastalu počinjenu kaznenim djelom će se postići promjena u okrivljenikovu ponašanju koja će poticajno djelovati na njega u smislu daljnjeg podmirivanja obveze uzdržavanja i izbjegavanja ponavljanja kaznenog djela.
11.6. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, sud smatra kako će se upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
12. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, okrivljeni NĆ, dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti ošećeniku SĆ iznos od 85.184,14 eura, a koji iznos se odnosi na iznos glavnice od 28.121,05 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.svibnja 2005. pa do 4. veljače 2026. te na iznos troškova navedenog postupka od 3.186,67 eur, koji iznos također predstavlja plaćanje sukladno presudi Općinskog suda u Požegi broj 9 P-53/10-17 od 6. prosinca 2011. i to na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom pod uvjetima i rokovima naloženim mu izrečenom uvjetnom osudom i određenom mu posebnom obvezom.
13. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim dužan je na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08, naknaditi troškove kaznenog postupka te u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske platiti paušalni trošak u iznosu od 100,00 eura.
14. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci.
U Požegi 4. veljače 2026.
Sutkinja
Melita Adamek Mlinac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku.
O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Dna:
1. ODO u Požegi, na broj KO-DO-2/2024
2. NĆ, okrivljenik
3. Dominik Brekalo, branitelj okrivljenika
4. SĆ, oštećenik
5. Tomislav Džepina, punomoćnik oštećenika
