REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-1027/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja Osatina grupa d.o.o., Semeljci, Kralja Tomislava 91, OIB: 52123139126, kojeg zastupa prokurista IJ, protiv tuženika Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko- pravne poslove, Županijska 4, Osijek, OIB: 10383308860, kojeg zastupa LJ, dipl. iur., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Viškovci, Omladinska 23, Viškovci, OIB: 70382818640, koju zastupa opunomoćenik Jurica Jurić, odvjetnik u Đakovu, Ulica pape Ivana Pavla II br. 6, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade, 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/II-363-03/24-01/13, URBROJ: 2158-19/04-24- 2 od 18. lipnja 2024.

II. Poništava se rješenje Općine Viškovci, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-363-02/24-01/01, URBROJ: 2158-40-03-01-24-01 od 28. ožujka 2024. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak te prvostupanjsko tijelo ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju odluke.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine Viškovci, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-363-02/24- 01/02, URBROJ: 2158-40-03-01-24-01 od 28. ožujka 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 28. ožujka 2024. u točki 1. izreke tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade od 5. ožujka 2024. za nekretnine u [adresa], na adresi [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], u naravi poslovno proizvodne djelatnosti, korisne površine 109267,20 m2, u godišnjem iznosu od 23.601,72 EUR. U točki 2. izreke određeno je da je tužitelj, utvrđeni iznos komunalne naknade, dužan platiti u 4 rate (tromjesečno) u iznosu od 5.900,42 EUR (umanjen iznos prve rate, počevši od 5. ožujka 2024.), koje dospijevaju na naplatu dvadesetog dana u mjesecu na kraju svakog tromjesečja. U točki 3. izreke naveden je broj žiro-računa proračuna Općine Viškovci na koji je potrebno vršiti uplate. U točkama 4. i 5. izreke određeno je da se na dospjeli iznos neplaćene komunalne naknade obračunava zakonska zatezna kamata te da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da prvostupanjsko tijelo, u ponovljenom postupku, nije postupilo prema uputi tuženika iz rješenja od 24. rujna 2019. i 13. svibnja 2022. jer nije utvrdilo korištenje, točnu površinu niti namjenu prostora te nije izvelo dokaz utvrđivanja obavljanja poslovne djelatnosti. Dodaje da je nesporno da se predmetna nekretnina nalazi izvan građevinskog područja općine [adresa] te da je udaljena oko 1 km od samog naselja i sagrađena na poljoprivrednom zemljištu poljoprivredne namjene. Ističe da na području predmetne nekretnine nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za naplatu komunalne naknade koji proizlaze iz članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, a da je tome tako potvrđuje odgovor Općine Viškovci iz kojeg proizlazi da Općina nije obavljanje komunalne djelatnosti održavanja i/ili rekonstrukcije nerazvrstanih cesta na području općine povjerila pravnoj ili fizičkoj osobi na temelju pisanog ugovora niti je izdavala narudžbenice, sve za razdoblje 2019., 2020. i 2021. godine. U smislu dokazivanja tih navoda predlaže službenim putem pribaviti podatke o održavanju nerazvrstanih cesta za 2022., 2023. i 2024. godinu na području Općine Viškovci, podatke o rasprostranjenosti i održavanju javne rasvjete u 2022., 2023. i 2024. godini na području Općine Viškovci te podatke o postojanju pristupne ceste, niskonaponske električne mreže i vode prema mjesnim prilikama na prostoru nekretnine, kao i provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke na okolnost ispunjenja uvjeta iz članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu na tužiteljevim nekretninama u k. o. [katastarska općina]. Navodi da Općina Viškovci ne raspolaže projektnom dokumentacijom vezanom za rekonstrukciju i/ili održavanje nerazvrstane ceste u vlasništvu Općine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao niti račune o održavanju iste, a radi se o cesti koja je od najvećeg značenja za tužitelja jer prolazi kraj njegove nekretnine i koju je o svom trošku rekonstruirao, asfaltirao i koju sam održava. Nadalje, ističe da je sam osigurao rekonstrukciju i proširenje županijske ceste ŽC 4130 te izgradio priključak na istu. Vezano za javnu rasvjetu, pojašnjava da ona završava s posljednjom kućom unutar [adresa], dok ista ne postoji na potezu od posljednje kuće u naselju do tužiteljeve nekretnine niti na nerazvrstanoj cesti k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a Općina Viškovci ne obavlja kontinuirano komunalnu djelatnost upravljanja i održavanja javnom rasvjetom nego kad ima potrebe, čime postupa suprotno načelu kontinuiteta obavljanja komunalnih djelatnosti iz članka 13. Zakona o komunalnom gospodarstvu te stoga nije ispunjen niti drugi uvjet iz članka 92. stavka 2. navedenog Zakona koji nalaže postojanje i održavanje javne rasvjete. Predlaže pribaviti službenim putem očitovanje Općine Viškovci o postojanju javne rasvjete na potezu od posljednje kuće u [adresa] do tužiteljeve nekretnine (cca 1 km) u na nerazvrstanoj cesti k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2.1.Nadalje, tužitelj obrazlaže da je financirao dovođenje priključka na električnu mrežu iz druge jedinice lokalne samouprave i izgradnju rasklopišta bez kojih ne bi mogao obavljati svoje proizvodne djelatnosti niti ishoditi sve potrebne dozvole i realizirati navedene investicije te da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti nekretnina 1170/2 k. o. [katastarska općina] nisu priključene na javnu vodoopskrbnu mrežu, nego koriste bunarsku vodu iz eksploatacijskog bunara koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji bunar tužitelj sam održava. Ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-574/2021-2 od 21. svibnja 2021.

2.2. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo površinu predmetnih nekretnina te da nije moguće utvrditi na temelju kojih dokaza je isto utvrdilo stvarnu namjenu/korištenje istih. Ističe da prvostupanjsko tijelo nije navelo koje su to službene evidencije i podaci korišteni kao osnova izračuna i što je iz njih proizašlo, te smatra neosnovanim da se od bilo kakvih podataka paušalno umanji 20% kako bi se dobila "korisna" površina. Navodi da je pogrešno utvrđena i površina i namjena dijela nekretnina, smatra da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja poljoprivredno zemljište te se poziva na zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice Imovinsko-pravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Su-493/2012-3 od 21. svibnja 2012. prema kojem se staklenik koji je postavljen na poljoprivrednom zemljištu ne smatra poslovnim prostorom u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu. Predlaže provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke na okolnosti je li izgradnjom staklenika tužitelja u k. o. [katastarska općina] trajno izgubljena vrijednost poljoprivrednog zemljišta za poljoprivrednu namjenu ispod njega.

2.3. Također, tužitelj smatra da prvostupanjsko rješenje nije na zakonit način odredilo početak tijeka obveze, stoga što se predmetna obveza komunalne naknade njime zasniva po prvi puta za navedenu nekretninu, i to retroaktivno te se poziva na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojoj se obveza ne može utvrditi za mjesece koji prethode donošenju rješenja kojim se ta obveza utvrđuje.

2.4. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 28. ožujka 2024.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti pridružuje navodima odgovora na tužbu tuženika te se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja.

5. Tužitelj u podnesku od 8. siječnja 2026. posebice ističe da shvaćanje prema kojem je za nastanak obveze plaćanja komunalne naknade dovoljno da komunalna infrastruktura postoji na području jedinice lokalne samouprave ili naselja, neovisno o tome postoji li, obavlja li se i održava li se ta infrastruktura na konkretnoj lokaciji nekretnine za koju se naknada određuje, polazi od pogrešne pretpostavke da je komunalna naknada vezana uz teritorijalnu pripadnost općini, a ne uz stvarno postojanje i funkcioniranje komunalne infrastrukture u odnosu na konkretnu nekretninu. Ističe nespornim, u odnosu na predmetne nekretnine tužitelja, da pristupna cesta nije izgrađena niti se održava od strane Općine Viškovci, već ju je u cijelosti izgradio i rekonstruirao te je održava tužitelj o vlastitom trošku, a ne postoji niti javna rasvjeta na području predmetnih nekretnina. U pogledu opskrbe vodom, predmetne nekretnine nisu priključene na javnu vodoopskrbnu mrežu, već koriste bunarsku vodu iz eksploatacijskog bunara i privatni sustav koji je izgradio i financira te održava isključivo tužitelj, a ako jedinica lokalne samouprave nije izgradila, ne održava i ne upravlja vodoopskrbnim sustavom na tom području, tada se ne može smatrati da je zakonski uvjet opremljenosti vodom ispunjen.

5.1. Nadalje, tužitelj dodaje da je nužno utvrditi postojanje i obavljanje komunalnih djelatnosti te opremljenost infrastrukturom na konkretnoj lokaciji predmetnih nekretnina sukladno članku 92. stavku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, dok se prema shvaćanju tuženika stvarno stanje na terenu zamjenjuje pretpostavkom koja nije utemeljena na dokazima, već na administrativnoj pripadnosti Općini te se time zakonski uvjet iz navedenog članka svodi na puku formalnost, a obveza dokazivanja stvarnog postojanja komunalne infrastrukture u odnosu na konkretnu nekretninu praktično se ukida.

5.2. Također smatra da tumačenje prema kojem se staklenik automatski smatra poslovnim prostorom u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu predstavlja nedopuštenu ekstenziju pojma poslovnog prostora jer se takvim pristupom zanemaruje poljoprivredna namjena zemljišta, ignorira privremena i zaštitna funkcija staklenika te u konačnici kažnjava tehnološki napredak u poljoprivredi

6. Dana 21. siječnja 2026. pred ovim Sudom je održana rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice tuženika i opunomoćenika zainteresirane osobe koji su u cijelosti ostali kod dosada iznesenih navoda, dok su se opunomoćenica tuženika i opunomoćenik zainteresirane osobe protivili predloženim dokaznim prijedlozima od strane tužitelja. Ujedno je opunomoćenik zainteresirane osobe zatražio naknadu troška upravnog spora na ime zastupanja na raspravi u iznosu od 1.000,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 1.250,00 EUR.

7. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24., dalje: ZUS), utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Sud nije smatrao potrebnim izvoditi predložene dokazne prijedloge tužitelja te je iste odbio izvesti u skladu s odredbom članka 93. stavka 2. ZUS-a, budući da je ocijenio nezakonitima osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i bez provođenja dokaznih prijedloga.

9. Rješenjem Općine Viškovci, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-363- 02/24-01/01, URBROJ: 2158-40-03-01-24-01 od 28. ožujka 2024. tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade od 5. ožujka 2024. pa nadalje u ukupnom godišnjem iznosu od 23.601,72 EUR, za nekretnine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], poslovno-proizvodne djelatnosti, na adresi [adresa].

10. Prema odredbi članka 91. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20., dalje: ZKG) komunalna naknada je novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture (stavak 1.). Komunalna naknada je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje održavanja i građenja komunalne infrastrukture, a može se na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave koristiti i za financiranje građenja i održavanja objekata predškolskog, školskog, zdravstvenog i socijalnog sadržaja, javnih građevina sportske i kulturne namjene te poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ako se time ne dovodi u pitanje mogućnost održavanja i građenja komunalne infrastrukture (stavak 2.).

11. U skladu s odredbom članka 92. ZKG-a, komunalna naknada plaća se za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađeno građevinsko zemljište (stavak 1.). Komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave (stavak 2.).

12. Člankom 94. ZKG-a propisano je da obveza plaćanja komunalne naknade nastaje: 1. danom izvršnosti uporabne dozvole odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez uporabne dozvole, 2. danom sklapanja ugovora kojim se stječe vlasništvo ili pravo korištenja nekretnine, 3. danom pravomoćnosti odluke tijela javne vlasti kojim se stječe vlasništvo nekretnine, 4. danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez pravne osnove (stavak 1.). Obveznik plaćanja komunalne naknade dužan je u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, promjene osobe obveznika ili promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade prijaviti upravnom tijelu nastanak te obveze odnosno promjenu tih podataka (stavak 2.). Pod drugim podacima bitnim za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade iz stavka 2. ovoga članka smatra se promjena obračunske površine nekretnine ili promjena namjene nekretnine (stavak 3.). Ako obveznik plaćanja komunalne naknade ne prijavi obvezu plaćanja komunalne naknade, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade u propisanom roku, dužan je platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze (stavak 4.).

13. Prema odredbi članka 99. ZKG-a, komunalna naknada obračunava se po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: 1. stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“, broj 40/97.) i 2. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine (stavak 1.). Iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine utvrđuje se množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B) (stavak 2.).

14. Odredbom članka 100. ZKG-a propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti (stavak 1.). Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade (stavak 2.). Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije (stavak 3.).

15. Tužitelj osporava predmetno rješenje prvenstveno tvrdeći da zainteresirana osoba, Općina Viškovci, ne obavlja komunalne djelatnosti u skladu s odredbama ZKG- a, odnosno ne pruža komunalne usluge od interesa za fizičke i pravne osobe te ne financira građenje i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području općine, zbog čega smatra da nije obveznik plaćanja komunalne naknade, prema odredbi članka 92. stavak 2. ZKG-a.

16. U skladu s dosadašnjom sudskom praksom, primjerice odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-7071/2011-4 od 11. rujna 2013., proizlazi da se komunalna naknada može odrediti za područje općine na kojem postoje pristupne ceste, električna energija i opskrba vodom, a pri tome nije odlučno obavljaju li se te komunalne usluge baš u svakoj ulici. Također, iz odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-11715/2011-4 od 5. ožujka 2014. proizlazi kako je za obvezu plaćanja komunalne naknade dovoljno da je javna rasvjeta osigurana na području naselja unutar kojega se nalazi ulica gdje se nalazi nekretnina.

17. U odnosu na prigovor tužitelja da je sam financirao komunalnu infrastrukturu, valja reći da isti nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. To stoga što je odredbom članka 92. stavka 2. ZKG-a, propisano da se komunalna naknada za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, pri čemu nije odlučno tko je navedenu infrastrukturu financirao, kakvo je stajalište i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-1877/17-2 od 8. studenog 2017.

18. Nadalje, iz dokaza u spisu jasno proizlazi da pristupna cesta prema navedenim nekretninama postoji, a isto tako nije sporno da je Općina Viškovci opskrbljena vodovodnom mrežom. Osim toga neosnovan je i prigovor tužitelja vezan uz javnu rasvjetu jer nije odlučno da li se ista nalazi u svakoj ulici općine, već je bitno da ona postoji.

19. Isto tako, nisu odlučne tvrdnje tužitelja o tome da vodu koristi iz bunara kojega nije izgradila, financirala ili održavala zainteresirana osoba, da je predmetnu pristupnu cestu sam uredio te da javna rasvjeta uopće ne postoji, kada je dovoljno da pristupne ceste te opskrba električnom energijom i vodom postoje na području Općine Viškovo, što tužitelj niti ne spori, kao što je nesporno i da komunalna infrastruktura egzistira u odnosu na ulicu gdje se nekretnina tužitelja nalazi.

20. Stoga je prema stajalištu ovoga Suda u provedenom postupku utvrđena činjenica da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina te njihov položaj, a posebno činjenica da se iste nalaze u ulici, odnosno zoni gdje je dostupna komunalna infrastruktura Općine Viškovo te da stoga i postoji obveza tužitelja na plaćanje komunalne naknade.

21. Nadalje, prvostupanjskim rješenjem od 28. ožujka 2024. tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za objekte koji služe u svrhu obavljanja poslovno proizvodne djelatnosti koje su izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] korisne površine 109267,20 m2. Međutim, iz dokumentacije koja se nalazi u spisu upravnog postupka nije vidljivo na koji je način utvrđena točna površina predmetnih objekata odnosno jedinica korisne površine predmetnih objekata.

21.1. Osim toga, niti zainteresirana osoba u prvostupanjskom rješenju, a niti tuženik u osporavanom rješenju ne navode na temelju kojih dokaza i podataka su utvrdili početak obavljanja poslovne djelatnosti tužitelja u navedenim objektima, a što je bitno za pravilno obračunavanje obveze komunalne naknade jer se komunalna naknada za predmetne nekretnine utvrđuje prvi puta.

21.2. Naime, za utvrđivanje činjenice početka korištenja nekretnine potrebno je, prema stajalištu ovoga Suda, provesti potpuni upravni postupak i izvesti sve potrebne dokaze (saslušanje svjedoka, izjava stranke i sl.) kako bi se utvrdila točna činjenica početka korištenja nekretnine u poslovno-proizvodne svrhe. Prema članku 51. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) ispitni se postupak provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućavanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa, dok prema stavku 1. članka 58. ZUP-a službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i dr.

21.3.Iz naprijed navedenog proizlazi kako prvostupanjsko tijelo nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, odnosno nije na nedvojben način utvrdilo korisnu površinu, a niti namjenu nekretnina koje služe u svrhu obavljanja poslovno proizvodne djelatnosti, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti početak korištenja predmetne nekretnine u poslovno proizvodne svrhe, te stoga Sud ne može osporavana rješenja ocijeniti zakonitima.

22. S obzirom na navedeno, Sud smatra da je donošenjem pobijanog rješenja tuženika od 18. lipnja 2024., kao i donošenjem prvostupanjskog rješenja od 28. ožujka 2024. došlo do povrede prava tužitelja i do povrede zakona na njegovu štetu te je stoga temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud poništio prvostupanjsko rješenje od 28. ožujka 2024. i pobijano rješenje tuženika te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U postupku povodom ove presude prvostupanjsko će tijelo pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje na koje će pravilno primijeniti materijalno pravo te će donijeti novu zakonitu odluku koju će pravilno, potpuno i valjano obrazložiti pridržavajući se pri tome pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a kao što je i odlučeno u točkama I. i II. izreke presude.

23. Kako je zainteresirana osoba u cijelosti izgubila spor, prema članku 147. stavak 1. ZUS-a, odbijen je i njezin zahtjev za naknadom troškova ovoga spora te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

24. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 4. veljače 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I. i II. izreke presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavak 1. ZUS-a), dok je protiv točke III. izreke presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi, po opunomoćeniku