Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], N 14

Poslovni broj: P-644/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja NB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivan Vuković, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473, zastupane po punomoćniku ŠB iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 18. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika GB i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice ZB, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3208289179 zaključenog 22.1.2007. godine između tužitelja NB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473 da tužitelju NB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove naknade za obradu kredita u iznosu od 122,51 EUR (sto dvadeset dva eura pedeset jedan cent) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 23.1.2007. godine do dana 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje, od dana 1.1.2008. godine do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473 da tužitelju NB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 472,61 eura (četiristo sedamdeset i dva eura i šezdeset i jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu od 1.758,39 eura (tisuću sedamdeset i osam eura i trideset i devet centi).

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 3208289179 od 22. siječnja 2007. u švicarskim francima te da mu je prilikom sklapanja predmetnog ugovora tuženik nametnuo odredbu kojom je tužitelj bio u obvezi platiti sve naknade i troškove sukladno Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, konkretno naknadu za obradu kredita u iznosu od 122,51 eura (članak 2. predmetnog ugovora o kreditu).

1.1. Obrazlažući činjenične navode tužitelj je istaknuo kako je predmetna odredba ugovora nepoštena i ništetna, s obzirom da je odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnika se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle prema mišljenju tužitelja, zakon je već precizirao što je kreditor ovlašten naplaćivati temeljem ugovora o kreditu. Također ističe kako tijekom sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbi koja se odnosi na naplatu naknada za obradu kredita. Predlaže tužbeni zahtjev usvojiti te naložiti tuženiku plaćanje troškova parničnih troškova.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti odbacuje sve tužiteljeve zahtjeve kao neosnovane te osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor mjesne nenadležnosti i zastare te ističe kako je predmetna odredba ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita bila jasna, lako uočljiva i razumljiva tužitelju te da kao takva ne predstavlja ništetnu i nepoštenu odredbu ugovora o kreditu niti uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

2.1. Također tuženik smatra da prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine čl. 2 tč. 7) i Pravilniku o naknadama na potrošačke kredite (čl. 2. i 3.), banke smiju naplaćivati fiksne ili promjenjive troškove za obradu kredita, vođenje računa, promjene po kreditu, prijevremenu otplatu i sl. pa se sukladno Općim uvjetima poslovanja jasno obvezuju korisnike na plaćanje tih naknada, a ti uvjeti su tužitelju mogli biti jasni, lako razumljivi i uočljivi. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 3208289179 i dokumentaciju uz isti Ugovor (list 5-10 spisa), potvrdu tuženika o naplaćenoj naknadi za obradu kredita od 18.08.2021. (list 4 spisa) i saslušao tužitelja (list 136-137 spisa).

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 12.3. Ugovora o kreditu temeljem članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22, 59/23) te zahtjev za isplatom neosnovano stečenog od 122,51 eura temeljem članka 323. st. 1. i 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO).

6.. Među strankama nije sporno da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku naknadu za obradu kredita.

6.1 Sporna je pravna osnova, svojstvo potrošača tužitelja te činjenica je li utuženo potraživanje u zastari.

7. Na temelju ugovora o kreditu broj 3208289179 sud je utvrdio da je da je isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu što upućuje na zaključak da se o pojedinim ugovornim odredbama nije raspravljao, već je ugovor unaprijed pripremljen od strane banke.

7.1. Na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj podigao kredit za kupnju automobila, da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije obrazloženo na kakav se trošak odnosi ta naknada za obradu kredita, niti mu je predočena neka konkretna tarifa tih troškova. Također je utvrđeno da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužitelj nije obavljao nikakvu gospodarsku odnosno profesionalnu djelatnost. Nadalje je utvrđeno da se radilo o ugovorima na obrascima o kojim odredbama ugovora nije imao mogućnost pregovarati s bankom pa tako nije pregovarao niti o odredbi o ugovaranju mjesne nadležnosti niti o naknadi za obradu kredita.

7.2. S time u vezi sud dolazi do zaključka kako odredba o naknadi za obradu kredita ima smatrati nepoštenom ugovornom odredbom u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a posljedično i ništetnom, budući da su nametnute potrošaču bez stvarne mogućnosti utjecaja na njezin sadržaj te kao takve dovode do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7.3. Na temelju potvrde o naplati naknade za obradu kredita sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku isplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 923,08 kn/122,51 eura.

7.4. Na temelju pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103475806 sud je utvrdio da je datum odobrenja kredita 22. siječnja 2007.

7.5. Dakle na temelju priloženog ugovora, te iskaza stranke sud je utvrdio da tijekom sklapanja ugovora nisu vođeni pregovori o bitnim odredbama, već je tužitelj prihvatio uvjete koje je pretežito odredio tuženik. Budući da je on, kao prosječni potrošač, imao znatno slabiju pregovaračku poziciju i nije raspolagao stručnim znanjem o bankarskim mehanizmima niti na što se to točno odnosi naknada za obradu kredita, nije imao niti mogućnosti mijenjati pojedine odredbe ugovora o kredita, pa tako niti o odredbi koja se odnosila na naknadu za obradu kredita. Sukladno čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača, takve se odredbe smatraju nepoštenima i ništetnima. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, pri čemu njezino isticanje ne zastarijeva te ju ima pravo isticati svaka zainteresirana strana sukladno člancima 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO). Stoga tužitelj zadržava pravni interes da zahtijeva proglašenje tih odredbi ništetnima, budući da one čine gotovo cjelinu ugovora čiji je ona stranka.

8. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje.

8.1.Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovornih odredbi ništetnim potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

9. Dakle na temelju priloženog ugovora, iskaza tužitelja te potvrde sud je utvrdio da je proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužitelja nastalo subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), a što znači da tužitelj ima pravo na punu restituciju neosnovano isplaćenog iznosa od trenutka kad je plaćen, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

10. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio od tužitelja iznos od 923,08 kn/155,51 eura to je osnovano tužitelj postavio tužbeni zahtjev za isplatom tužitelju tog iznosa (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja (22. siječnja 2007.) do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

11. Na iznose koje je tuženik dužan platiti, tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od dana kad su plaćeni, a ne od dana podnošenja zahtjeva, budući da je tuženik i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove predmetni iznos, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja.

12. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, ovaj sud je stava kako je neosnovan u cijelosti, budući da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužiteljice nije mogla zastarjeti, budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnim predmetna odredba Ugovora o kreditu, a koji rok još nije počeo teći.

13. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa).

13.1.Tužiteljici je, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 122,51 eura priznat trošak za:

- sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura /Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT/ (25 bodova x 2,00 eura= 50,00 eura)

- sastav podneska 22. rujna 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr 8.1.)

- sastav podneska 21. listopada 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr 8.1.)

- zastupanje na ročištu 05.11.2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr 9.1.)

- zastupanje na ročištu 10.02.2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr 9.1.)

- zastupanje na ročištu 08.12.2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr 9.1.)

- zastupanje na ročištu objavu i uručenje presude u iznosu od 25,00 eura (Tbr 9.1.)

- PDV na gore navedene radnje na ovaj iznos 25% u iznosu od 81,25 eura

- sudska pristojba na tužbu 53,09 eura,

- sudska pristojba na presudu 13,27 eura,

odnosno sveukupno u iznosu od 472,61 eura.

13.2. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 4. veljače 2026. pa do plateža.

13.3. Sud tužitelju nije priznao trošak za sastav podneska od 21. studenoga 2024., budući da isti, prema ocjeni suda, ne predstavlja nužan niti svrhovit parnični trošak u smislu odredbe članka 155. Zakona o parničnom postupku. Naime, sadržaj navedenog podneska svodi se na ponavljanje činjeničnih i pravnih navoda već iznesenih u tužbi te u ranije podnesenim podnescima tužitelja, zbog čega njegovo podnošenje nije bilo objektivno potrebno radi vođenja postupka niti radi ostvarenja uspjeha u parnici.

13.4. Nadalje, sud tužitelju nije priznao niti trošak pristupa ročištu održanom 26. studenoga 2025., budući da je navedeno ročište odgođeno prije upuštanja u raspravljanje, i to uslijed nedolaska tužitelja na ročište zakazano radi provođenja dokaznog prijedloga saslušanja stranke. Sud je tom prilikom naložio tužitelju da dostavi medicinsku dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno postojanje opravdanog razloga njegova izostanka, kojem nalogu tužitelj nije udovoljio. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je tužitelj svojim postupanjem prouzročio potrebu održavanja dodatnog ročišta, na kojem je naknadno saslušan, čime je uzrokovao nastanak dodatnih parničnih troškova koji se, sukladno načelu nužnosti i svrhovitosti, ne mogu staviti na teret protivne stranke.

13.5. Stoga je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u navedenom dijelu, kao i u dijelu u kojem je zahtijevao da mu se parnični trošak dosudi u iznosima navedenima u troškovniku, odnosno prema inicijalno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, budući da takvi troškovi ne ispunjavaju zakonom propisane pretpostavke nužnosti i svrhovitosti.

14. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima 4. veljače 2026.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).