Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-1128/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Štorga, odvjetnik u Puli, protiv tuženice OE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica mr. sc. Vera Glasnović Gjoni, odvjetnica u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 24. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika te tuženice i njezine punomoćnice, 4. veljače 2026., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženici OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da isplati tužitelju ZIGANTE GIANCARLO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 26.544,56 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka isplatom 1.704,64 eura (tisućusedamstočetiri eura i šezdesetčetiri centa) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 4. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 30. prosinca 2024. podnio tužbu protiv tuženice radi isplate 26.544,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate.

1. 1. U tužbi se navodi da je tužitelj tijekom 2020.godine periodično pozajmljivao tuženici novčane iznose, te da joj je tijekom 2020. godine pozajmio ukupan iznos od 200.000,00 kuna / 26.544,56 eura. Tuženica se pozajmljeni iznos obvezala vratiti tužitelju kada bude bila u mogućnosti s obzirom na to da su do 2024.g. tužiteljica i tuženik bili u jako dobrim odnosima, no tuženica je navedeno odbila i to nije učinila do dana podnošenja tužbe. Tužitelj je očekivao da će tuženica samoinicijativno vratiti dugovani iznos, a sve radi pokušaja mirnog rješenja nastalog spora (kao i spora u pogledu nekretnine, što nije predmet ovog tužbenog zahtjeva), no tuženica odbija izvršiti povrat pozajmljenog iznosa. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud u skladu s čl.9 i čl.166., u vezi s čl.499. i čl.500. Zakona o obveznim odnosima donese presudu kao u t. I. izreke.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbeni zahtijev kao neosnovan, a tužbene navode kao u potpunosti netočne. Opreza radi, tuženic istiće prigovor zastare tražbine tužitelja.

2. 1. Tuženica osporava tvrdnju tužitelja da joj je tijekom 2020. uopće pozajmio novac, a kamoli 200.000,00 kn /odnosno 26.544,56 eura, odnosno da bi, kako tužitelj implicira, između njih bio sklopljen ugovor o zajmu i kojim bi se tuženica obvezala vratiti taj iznos tužitelju “kada bude bila u mogućnosti”, pa stoga tužitelj nije ni mogao imati opravdan razlog očekivati vraćanje tog iznosa, niti je ikada prije ove tužbe zahtijevao vraćanje tog iznosa. Da bi sud potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice, odnosno dobio realnu predodžbu o naravi odnosa između parničnih stranka te ujedno utvrdio i motiv brojnih i značajnih darovanja koje je tužitelj kao darovatelj izvršio prema tuženici kao obdarenici, tuženica ističe da su parnične stranke bile u dugotrajnoj ljubavnoj vezi tijekom koje je tužitelj tuženicu darivao na razne načine, uključujući i darovanje stvari i prava značajno veće vrijednosti, od kojih tuženica za sada izdvaja stan u [adresa] pored [adresa].

2. 2. Tuženica nema razloga sporiti da joj je tužitelj darovao određeni, značajno niži od utuženog, novčani iznos što je tuženica i prihvatila kako bi pokrenula vlastiti posao, međutim tada niti ikada poslije tužitelj nije od tuženice zahtijevao povrat tog iznosa ili bilo koju drugu protučinidbu. Određeni novčani iznos tužitelj je tuženici doista prepustio bez ikakve protučinidbe u vezi čega su oboje tada bili suglasni, slijedom čega se može raditi isključivo o ugovoru o darovanju u usmenom obliku predajom novčanog iznosa. Kako navedeni ugovor o darovanju nije na bilo koji način pravno prestao egzistirati, tuženica nije u obvezi tužitelju vratiti bilo što, pa niti taj manji iznos.

2. 3. Tužitelj je nakon prekida dugotrajne ljubavne veze, vjerojatno emocionalno shrvan, povrijeđen i razočaran takvim, za njega nepovoljnim, ishodom, pokušao tuženicu na razne načine uvjeriti prije svega u to da mu vrati stan u [adresa]. Tuženica je to izrijekom odbila, te tužitelj sada ovom tužbom pokušava darovanja tuženici prikazati kao dvostranoovbezne ugovore odnosno pozajmice.

2. 4. Tuženica smatra da nije u obvezi isplatiti tužitelju bilo što, pa tako ni utuženi iznos, pa predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga istovremeno obveže da tuženici nadoknadi trošak ovog postupka uvećanog za zatezne kamate koje teku od sljedećeg dana od dana donošenja presude do isplate po stopi iz čl. 29.st. 2. ZOO-a u ostalim odnosima.

3. U dokaznom postupku pročitan je ispis mobilnih poruka (str. 13- 16 spisa), ugovor o darovanju nekretnina (str.17- 20 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (str. 21- 22 spisa), dopis punomoćnika tužitelja upućen tuženici (str. 23-24 spisa), dopis- odgovor punomoćnika tuženice punomoćniku tužitelja (str. 25 spisa) i dopis punomoćnika tužitelja punomoćniku. tuženice (str. 26-27 spisa). Pored toga izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje EE i tuženice OE koje su saslušane na ročištu od 7. listopada 2025. (str. 50-51 spisa) te dokaz saslušanjem tužitelja ĆE koji je saslušan na ročištu od 24. studenog 2025. (str. 54- 55 spisa).

3. 1. Tuženica je odustala od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinja KE i UE.

3. 2. Sud je raspravnim rješenjem od 24. studeni 2025, odustao od saslušanja svjedoka ĐE. Naime, svjedok ĐE iako uredno pozvan nije pristupio na ročišta od 7. listopada 2025. i 24. studenog 2025., radi saslušanja. Uvaživši navode punomoćnika tužitelja da navedeni svjedok nije bio u mogućnosti pristupiti na ročište od 7. studeni 2025. jer živi i radi u inozemstvu (bez da je o tome dostavio dokaz) sud je ponovno pozvao navedenog svjedoka na ročište od 24. studenog 2025. Međutim, svjedok ĐE nije pristupio niti na ročište 24. studenog 2025., a prema navodima punomoćnika tužitelja iz razloga jer se nalazi na bolničkom liječenju u Novom Sadu te stoga što ne može ući u Republiku Hrvatsku do 25. veljače 2026. zbog zabrane, jer je protiv navedenog svjedoka vođen prekršajni postupak s obzirom na to da je u Republici Hrvatskoj boravio nekoliko dana više nego što mu je na temelju potvrde bilo dopušteno. O navedenom se punomoćnik tužitelja obvezao dostaviti dokumentaciju što je i učinio u privitku podneska od 27. studenog 2025. Sud smatra da je svjedok ĐE mogao i prije ročišta 24. studenog 2025. dostaviti dokaz o nemogućnosti pristupa na to ročište. Iako svjedok ĐE nije pristupio na dva ročišta radi saslušanja te je tek naknadno dostavio dokaz kojim potvrđuje da je bio spriječen pristupiti na ročište 24. studenog 2025., ali ne i na ročište 7. rujna 2025., sud nije odustao od njegova saslušanja prvenstveno iz gore navedenih razloga već stoga što je ocijenio da je izvođenje dokaza njegovim saslušanjem nepotrebno s obzirom na do tada izvedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 26.544,56 eura sa zateznom kamatom na temelju usmeno sklopljenog ugovora o zajmu s tuženicom.

6. Između stranaka nije sporno da su bili u dugogodišnjoj ljubavno vezi i da je ljubavna veza prekinuta 2024. Nije sporno da je tužitelj tijekom trajanja njihove ljubavne veze, tuženici poklanjao darove kao znak pažnje, ali i darovao dva osobna vozila te čak i stan u [adresa] u kojem tuženica i danas živi. Nadalje, nije sporno niti da je tužitelj tuženici dao novčani iznos od 98.000,00 kuna / 13.006,84 eura, u dva navrata na ruke i to 2019. kada je tuženica otvorila obrt - praonicu rublja.

7. Sporno je je li tužitelj pozajmio tuženici iznos od 200.000,00 kuna / 26.544,56 eura tijekom 2020. godine, odnosno jesu li tužitelj i tuženica sklopili usmeni ugovor o zajmu. Sporno je uopće je li tužitelj tuženici dao ikakav novčani iznos tijekom 2020.

8. Iz iskaza svjedokinje BE, tuženičine kćerke proizlazi da poznaje tužitelja jer je bio 13 godina u ljubavnoj vezi s njenom majkom OE, ovdje tuženicom. Prema njezinim navodima, tužitelj i tuženica su bili u vezi od 2010. do 2024. Ona ga je jako dobro upoznala, bio joj je kao otac. Upoznali su se nakon nekog vremena od kada su tužitelj i njena majka stupili u ljubavnu vezu. Njena majka i tužitelj su se viđali i družili u stanu u [adresa] u kojem njena majka i danas živi. Taj stan je bio tužiteljev, ali ga je darovao njenoj majci 2011. Tužitelj je prekinuo ljubavnu vezu kada ih je njegova supruga vidjela. On njenoj majci nikada nije pozajmljivao novac već joj je darovao određeni novčani iznos, misli u dva navrata. Ne zna o kojem je iznosu riječ, ali zna da joj je novac dao na ruke. Mama joj se 2019.pohvalila, kada je svjedokinja bila trudna, da ona i tužitelj otvaraju praonicu rublja i da joj tužitelj želi darovati novac za otvaranje, a da bi ta praonica bila njena. Već 2020. praonica je zatvorena zbog pandemije COVID-19. Tužitelj je i mimo toga znao njenoj mami dati novac kao dar jer inače nije bio sklon kupovanju poklona. Ona i sestra smo bile prisutne kada je tužitelj njenoj mami dao novac i rekao kako joj ga daje da bi kupila nešto sebi i kćerkama. To je bilo kada su dolazile kod majke ljeti ili zimi preko praznika. Svjedokinja nije ulazila u to o kojim novčanim iznosima je riječ. Nikada prilikom njihovih zajedničkih druženja (njene majke, tužitelja te nje i sestre) nije bilo govora o tome da je tužitelj nešto posudio njihovoj majci. On je njoj uvijek nešto poklanjao jer su se jako voljeli, a i ona osobno ga je doživljavala ocem. Tužitelj je njenoj majci 2012. dao novac kako bi njoj i sestri platila vozački ispit. Njezina majka nikada ranije nije sama pokušala otvoriti praonicu rublja. Prije otvaranja praonice rublja njena je majka određeno vrijeme bila nezaposlena, ali je prije toga radila kao konobar. Ne zna je li njena majka sudjelovala novčanim sredstvima u otvaranju praonice rublja.

9. Iz iskaza tuženice OE ( koja je saslušana prije tužitelja jer on bez opravdanog razloga nije pristupio na ročište na koje su pozvani radi saslušanja) proizlazi da su ona i tužitelj bili u ljubavnoj vezi od 2010. do travnja 2024. Ona živi u stanu u [adresa] koji joj je tužitelj darovao 2022. U tom stanu je živjela od 2011. kada ga je uzela u najam. Ubrzo nakon toga je tužitelj taj stan kupio te su se u njemu nastavili viđati. Prema njenim navodima tužitelj je prekinuo njihovu vezu kada su se vratili s putovanja iz Afrike, navevši kao razlog da on više tako ne može jer da bi mogao imati problema sa suprugom, koja ih je vidjela nešto prije nego što su otišli na put u Afriku. Njoj ( tuženici) tužitelj 2020. nije pozajmio nikakav novčani iznos. Nikada joj tijekom cijele njihove veze i poznanstva nije pozajmio nikakav novčani iznos. Tužitelj joj je 2019. darovao iznos od 98.000,00 kuna koji joj je dao u dva navrata na ruke. Taj iznos joj je dao kako bih se ona osamostalila, odnosno otvorila obrt - praonicu rublja. Tužitelj nikada nije spominjao niti koristio riječ posudba, niti je od nje ikada tražio da mu vrati bilo kakav novčani iznos. Osim toga, tužitelj joj je 2018. kupio novu Opel corsu, te 2022. opet novu jaču Opel corsu. Rekao joj je da joj ta vozila daruje. Nikada tužitelj nije spominjao riječ posudba, već je sve ono što joj je dao bilo darovanje. Tužiteljeva ideja je bila da ona otvori obrt, odnosno praonicu rublja i zato joj je dao prethodno navedeni novčani iznos. Ona nikada nisam razmišljala da otvori praonicu rublja jer ne bi imala novca za to. Tužitelj je u Kostajnici otvarao apartmane, odnosno gradio hotel te je planirao da ona pere rublje za njega. Pitala ga je zašto on ne otvori praonicu pa da ona za njega radi, na što joj je odgovorio da on to ne može i da mu je želja da se ona osamostali. Iznos od 98.000,00 kuna utrošila je na kupnju mašina za praonicu rublja, a tada je bio prisutan i tužitelj. Tuženica je istaknula da je tužitelj 13 godina uvjeravao da će se razvesti i da joj je samoinicijativno darovao i kupovao sve što joj je dao, a sada je želi prikazati kao prevaranticu jer ih je njegova supruga "otkrila".

10. Tužitelj ĆE u svom iskazu je naveo da je sa tuženicom bio u ljubavnoj vezi od 2009. godine do otprilike godinu i pol dana (iskazivao 24. studenog 2025.). Prema njegovim navodima vezu je prekinula tuženica, a ne on. Tuženica je živjela u njegovom stanu u [adresa], gdje živi i danas. Tražio je da mu vrati stan. On je tuženici na njezino traženje tijekom 2020. godine pozajmio iznos od ukupno 200.000,00 kuna. Novac joj joj davao na ruke u više navrata, u njegovom stanu u [adresa] gdje su zajedno boravili. Nitko nije bio prisutan kada joj joj davao novac. Novac joj joj pozajmio kako bi ona otvorila praonicu rublja u Novigradu, odnosno kako bi plaćala najam prostora, kupila strojeve, deterdžente i dr. Ona je njega tražila novac više puta, a ne samo jednom. Kada zbroji sve što joj je dao 2020. to odgovara iznosu od 200.000,00 kuna. Nisu odredili rok vračanja. Rekao joj je da mu novac vrati kada bude u mogućnosti. Novac joj je dao na povjerenje. Problem je nastao kada mu je zabranila ulazak u njegov stan, a to je bilo nešto prije nego je podnio predmetnu tužbu. Prije nego je podnio tužbu tražio je da mu vrati novac ali nije odredio rok vračanja. Potvrdio je navode tuženice iz njezina iskaza da joj je kupio dva osobna vozila. Tužitelj je naveo d a mu je tuženica vratila iznos od 20.000,00 kuna na ruke na ime pozajmljenog iznosa. To je učinila kada je zatvorila obrt i prodala strojeve. To je bilo otprilike godinu - godinu i pol dana nakon što je otvorila obrt. Kada mu je vratila iznos od 20.000,00 kuna tražila ga je da joj taj novac ponovno da za popravak zubi što je on i učinio. Nikada nije bio prisutan kada je tuženica kupovala i prodavala strojeve. Iznos od 20.000,00 kuna koje joj je dao za popravak zubi je uračunao u pozajmicu od 200.000,00 kuna. Prije pokretanje ovog postupka njegov odvjetnik je pokušavao razgovarati s odvjetnikom tuženice o mirnom rješenje svih sporova. Vezano za predmetnu pozajmicu nismo sačinili nikakav ugovor, niti potvrdu, mail ili bilo šta slično. O pozajmici su razgovarali isključivo usmeno, na temelju povjerenja. On je tuženici poklanjao parfeme i nakit. Na upit je li sa tuženicom planirao zajednički život, navodim da je to njegova privatna stvar. On i tuženica su više puta bili u Africi. Osporio je navod tuženice da je njihova veza prekinuta nakon povratka iz Afrike. Tužitelj nije želio odgovoriti na pitanje je li njegova supruga saznala sa njegovom vezu s tuženicom i jesu li nakon toga prekinuli vezu.

11. Sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim iskaz svjedokinje BE. Sud je uzeo u obzir da je svjedokinja JE kao tuženičina kćerka osobno zainteresirana za uspjeh njene majke u sporu, ali je zahvaljujući načelu neposrednosti ocijenio da je ista iskazivala uvjerljivo, životno i logično te u skladu s iskazom tuženice ali i materijalnim dokazima u spisu.

11. 1. Isto tako sud ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim i iskaz tuženice OE jer je o svom intimnom odnosu s tužiteljem iskazivala otvoreno, uvjerljivo, životno i logično te u suglasju s iskazom svjedokinje BE te materijalnim dokazima u spisu.

11. 2. Sud ne prihvaća istinitim iskaz tužitelja ĆE u onom dijelu koji je u suprotnosti s iskazom tuženice. Njegov iskaz sud je ocijenio neuvjerljivim, nelogičnim i neživotnim, posebice u dijelu u kojem je iskazao da je on tuženici s kojom je bio u dugogodišnjoj ljubavnoj vezi pozajmio utuženi novčani iznos, a darovao joj je čak i stan u kojem i danas ona živi.

12. Čitanjem ispisa mobilnih poruka (str. 13-16) utvrđeno je ono što su i sami tužitelj i tuženica iskazali, a to je da su bili u dugogodišnjoj ljubavnoj vezi.

13. Čitanjem ugovora o darovanju nekretnina od 13. srpnja 2022. te izvatka iz zemljišne knjige ( str. 17-21), utvrđeno je da je tužitelj tuženici darovao stan (apartman A11) u [adresa], na adresi [adresa] na kojoj i tuženica i danas ima prijavljeno prebivalište. Navedeno su potvrdili i tužitelj te tuženica u svojim iskazima.

14. Iz tuženičinog iskaza i iskaza svjedokinje BE, koje je sud ocijenio istinitim analizirajući ih zasebno, kao i zajedno, ne proizlazi da je tužitelj tuženici pozajmio utuženi novčani iznos od 200.000,00 kuna / 26.544,56 eura tijekom 2020. godine, a s obzirom na to da su parnične stranke bile u dugogodišnjoj ljubavnoj vezi, te da je tužitelj tuženicu darivao na razne načine, darovavši joj dva osobna vozila pa čak i stan u koje ona i danas živi, nisu životne ni logične tužiteljeve tvrdnje da je s tuženicom sklopio usmeni ugovor o zajmu utuženog novčanog iznosa i to bez određivanja roka vraćanja.

15. Naprotiv, iz tuženičinog iskaza za zaključiti je da je tužitelj tuženici 2019. godine (ne 2020.) darovao iznos od 98.000,00 kuna / 13.006,84 eura, u dva navrata na ruke i to 2019. kada je tuženica otvorila obrt - praonicu rublja. Navedeni iznos tuženica je utrošila za kupnju mašina za praonicu rublja, a koju je otvorila upravo na prijedlog tužitelja kako bi se ona osamostalila. Osim toga tužitelj nikada nije spominjao da je taj novčani iznos koji joj je dao 2019. posudba, niti je od nje ikada tražio da mu taj iznos vrati, već da se radilo o darovanju.

16. Tuženica i svjedokinja BE su jasno i suglasno iskazivale o vrlo bliskom odnosu između parničnih stranaka koji je postojao dugi niz godina, kao i bliskosti tuženičnih kćeri s tužiteljem kojeg su one smatrale ocem, kao i o tome da su se tužitelj i tuženica viđali u stanu u [adresa] koji je tužitelj njoj darovao, da su zajedno odlazili na putovanja, tako da je njihov odnos nalikovao obiteljskom. Navode svjedokinje i tuženice o dugogodišnjem vrlo bliskom odnosu između parničnih stranaka, tužitelj nije porekao.

17. Prema odredbi čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 156/22., 155/23., u nastavku: ZOO) ugovorom o zajmu zajmodavac se obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, dok se prema odredbi čl. 500. st. 1. ZOO-a zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

18. Polazeći od bitnih utvrđenja da tužitelj i tuženica nisu sklopili usmeni ugovor o zajmu te da tužitelj tuženici tijekom 2020. nije dao nikakav novčani iznos, dakle, niti joj ga je pozajmio niti joj ga je darova, već da joj je 2019 darova novčani iznos od 98.000,00 kuna / 13.006,84 eura za potrebe njezina osamostaljenja - otvaranja praonice rublja, kao i činjenice da je tužitelj tuženicu tijekom trajanja njihove višegodišnje ljubavne veze učestalo darivao vrjednijim darovima pa čak i osobnim vozilima te stanom u kojem i danas živi, ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

19. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u t. I. izreke.

20. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

21. Budući da je tuženica uspjela u sporu, na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP) tužitelj joj je obvezan naknaditi opravdane troškove postupka.

22. Tuženica je zatražila naknadu troškova postupka za zastupanje na ročištima od 7. listopada 2025. i 24. studenog 2025., za svaku radnju u visini 250 bodova prema tbr. 9/1 Tarife, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja na navedena ročišta u trajanju po dva sata, za svako u visini 50 bodova, ukupno 600 bodova uvećano za PDV od 25 %, ili sveukupno 1.500,00 eura. Osim toga zatražila je i putni trošak punomoćnika za dolazak iz Pule na oba ročišta i to 162 km x 30 % Eurosuper 100 (30% od 1,86 eura / litra)= 162X0,56 eura=90,72 eura, cestarina 2x50,80 eura, ukupno 204,64 eura uvećano za PDV 25 %, sveukupno 255,80 eura. Nadalje, zatražila je i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu 625,00 eura. Dakle, u sveukupnom iznosu od 2.380,00 eura.

22. 1. U skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 dalje: OT), sud je ocijenio opravdanim troškove zastupanja tuženice na ročištima od 7. listopada 2025. i 24. studenog 2025., za svaku radnju u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 OT, trošak izbivanja punomoćnika tuženice iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročišta od 7. listopada 2025. i 24. studenog 2025., u trajanju po 2 h, za svaku radnju u visini 50 bodova prema Tbr. 39 OT , ukupno 600 bodova što prema Tbr. 54. OT (1 bod – 2.00 eura) te uvećano za PDV od 25 % prema Tbr. 46. OT, ukupno iznosi 1.500,00 eura.

22. 2. Priznat je i zatraženi putni trošak njezina punomoćnika i to za dolazak na oba navedena ročišta, izračunom 162 km x 30 % Eurosuper 100 (30% od 1,86 eura / litra)= 162X0,56 eura=90,72 eura, cestarina 2x50,80 eura, ili u ukupnom iznosu 204,64 eura. Na putni trošak joj nije priznat PDV.

22. 3. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer se taj trošak naplaćuje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku prema uspjehu u sporu.

23. Stoga je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 1.704,64 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO/23 uvećanoj za tri postotna poena, a u preostalom dijelu njezin zahtjev za naknadu troškova odbijen je kao neosnovan (t. II. i III. izreke).

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen je u cijelosti jer je izgubio parnicu.

U Bujama 4. veljače 2026.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužitelju p.p.

- tuženici p.p.