REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-1234/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, Duga ulica 10, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi prava na stambeno zbrinjavanje žrtve nasilja u obitelji, 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-371-01/24-13/16, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 19. rujna 2024. i rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj, KLASA: UP/I-371-01/24-07/04, URBROJ: 2196-06-24-6 od 3. lipnja 2024., utvrditi da tužiteljica ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje najmom stana kao žrtva nasilja u obitelji zajedno sa članom obitelji, sinom SO i produžiti važenje rješenja o stambenom zbrinjavanju Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj, KLASA: UP/II-371-01/22-07/01, URBROJ: 2196-06- 22-26 od 16. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj, KLASA: UP/I-371-01/24-07/04, URBROJ: 2196-06-24-6 od 3. lipnja 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za produženje rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj KLASA: UP/I-371-01/22-07/01, URBROJ: 2196-06-22-06 od 16. ožujka 2022. kojim je tužiteljici zajedno sa članom obitelji, sinom SO, utvrđeno pravo na zbrinjavanje najmom stana kao žrtve nasilja u obitelji.

2. Tužiteljica u tužbi pojašnjava tijek provedenog upravnog postupka te smatra da se radi o nezakonitom postupanju upravnih tijela koja su prilikom odlučivanja o njezinom zahtjevu za produženje trajanja prava na stambeno zbrinjavanje postupala strogo formalno i mehanički, bez ulaženja u suštinu problematike, primjenjujući relevantne propise bez razumijevanja njihove biti i svrhe. Dakle, stajališta je da je postupanje upravnih tijela u konkretnom slučaju opterećeno ekscesivnim formalizmom čime su povrijeđena prava tužiteljice, a što se težim pokazuje kada se uzme u obzir da se radi o pravu koje tužiteljica ostvaruje kao žrtva nasilja u obitelji, odnosno da tužiteljica pripada u jednu od najugroženijih kategorija građana kojima je država dužna pružiti posebnu zaštitu. Smatra da navedeno proizlazi i iz niza međunarodnih i domaćih propisa kojima se adresira pitanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koje predstavlja ogroman društveni problem u Republici Hrvatskoj, zbog čega je država žrtvama nasilja u obitelji i omogućila pravo na stambeno zbrinjavanje temeljem takvog njihovog statusa te najnovijim izmjenama relevantnog zakonodavstva predvidjela mogućnost produženja trajanja takvog prava.

2.1. Ističe da je nejasno u odnosu na koje razdoblje je utvrđeno da je kućanstvo tužiteljice „probilo“ imovinski cenzus te ukazuje, u odnosu na 2023. godinu, da prihodi koje je ostvario njezin sin ne predstavljaju stalna primanja jer se radi o prihodima koje je ostvario kao sezonski radnik te isti nije zaposlen, dok primanja koja su ostvarena u 2024. godini predstavljaju naknadu sa Zavoda za zapošljavanje koju ostvaruje temeljem statusa nezaposlene osobe, slijedom čega se takva naknada ne može smatrati prihodom na način kako to konstatiraju upravna tijela. Posljedično tome, novčani iznos ostvaren po tom osnovu ne može se računati u primanja po članu kućanstva i na temelju toga tvrditi da tužiteljica ne ispunjava uvjet imovinskog cenzusa za daljnje ostvarivanje prava. Također, ističe da je tijekom postupka dostavila dokumentaciju iz koje je vidljivo da je u međuvremenu dodatno dovedena u nepovoljan položaj obzirom na ishod sudskog postupka radi bračne stečevine te se njezina financijska situacija dodatno pogoršala i tužiteljica nema sredstava niti načina osigurati drugi smještaj.

2.2. Tužiteljica djelomično citira odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. koja upozorava na pretjerani formalizam, predlaže njezino saslušanje kao stranke u sporu te poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, utvrditi da tužiteljica ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje najmom stana kao žrtva nasilja u obitelji zajedno sa članom obitelji, sinom SO i produžiti važenje rješenja o stambenom zbrinjavanju od 16. ožujka 2022., uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da na strani tužiteljice postoji zapreka iz članka 45. stavka 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“, broj: 106/18., 98/19., 82/23., dalje: Zakon) jer su ona i član obitelji ostvarili dohodak koji po članu kućanstva prelazi iznos proračunske osnovice, a takvu ocjenu dokaza i postupanje prvostupanjskog tijela tuženik cijeni pravilnim i sukladno odredbama Zakona. Ističe da tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačiju odluku jer su člankom 45. Zakona kumulativno propisani uvjeti koji moraju biti ispunjeni za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje žrtve nasilja u obitelji, koji na strani tužiteljice više nisu ispunjeni. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice Sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmenu raspravu dana 21. siječnja 2026. na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke te je ista održana u njihovoj odsutnosti sukladno članku 91. stavcima 1. i 3. ZUS-a (opunomoćenik tužiteljice je u podnesku od 21. siječnja 2026. obavijestio Sud da nije u mogućnosti pristupiti na ročište te je predložio da se isto održi u njegovoj odsutnosti).

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Prvenstveno valja napomenuti da Sud nije usvojio dokazni prijedlog tužiteljice za njezino saslušanje kao stranke u sporu sukladno odredbi članka 93. stavka 2. ZUS-a, obzirom da je između stranaka sporno koliki su ukupni dohodak i primici tužiteljice i njezinog sina, odnosno da li dohodak koji su ostvarili po članu kućanstva prelazi iznos proračunske osnovice, što je moguće utvrditi iz spisu priloženih dokaza te iskaz tužiteljice ne bi bio od utjecaja na drukčije rješavanje ovog upravnog spora.

7. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica dana 13. svibnja 2024. podnijela Vukovarsko-srijemskoj županiji zahtjev za produženje važenja rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj, KLASA: UP/I-371-01/22-07/01, URBROJ: 2196-06-22-26 od 16. ožujka 2022. kojim je tužiteljici zajedno sa članom obitelji, sinom SO, rođ. **.**.2001., utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje najmom stana kao žrtva nasilja u obitelji.

8. Odredbom članka 45. stavka 2. Zakona propisani su uvjeti za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje po osnovi žrtve nasilja u obitelji, i to: - pravomoćna sudska presuda o počinjenom nasilju u obitelji prema podnositelju zahtjeva; - osoba iz stavka 1. ovoga članka nema u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske; - osoba iz stavka 1. ovoga članka nema dovoljno sredstava za osiguranje odgovarajuće stambene jedinice nužne za stanovanje, a istu ne može ostvariti svojim radom, dohotkom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način, odnosno kada ukupni dohodak i ukupni primici podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos od jedne proračunske osnovice; - preporuka nadležnog centra za socijalnu skrb o potrebi stambenog zbrinjavanja žrtve nasilja u obitelji.

8.1. Sukladno članku 45. stavku 7. Zakona, važenje rješenja o pravu na stambeno zbrinjavanje može se nakon isteka roka od dvije godine na zahtjev korisnika produžiti za još dvije godine ako razlozi zbog kojih je rješenje doneseno traju i dalje, što se utvrđuje u postupku pred upravnim tijelom županije odnosno Grada Zagreba.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica zajedno sa sinom ostvarila pravo na stambeno zbrinjavanje najmom stana kao žrtva nasilja u obitelji rješenjem Vukovarsko- srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj, KLASA: UP/I- 371-01/22-07/01, URBROJ: 2196-06-22-26 od 16. ožujka 2022., sve iz razloga jer je tijekom postupka utvrđeno da su na strani korisnice ispunjeni svi kumulativno propisani uvjeti za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje najmom stana kao žrtva nasilja u obitelji sukladno članku 45. Zakona.

10. Nadalje, tužiteljica je sklopila ugovor o najmu stana dana 24. lipnja 2022. sa Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje kojim je tužiteljici zajedno sa sinom SO dan u najam stan u [adresa], kat 1, broj stana 5, površine 51,50 m2, izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica], upisan u podulošku, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], najduže na dvije godine ili do donošenja rješenja kojim se utvrđuje gubitak prava na stambeno zbrinjavanje.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo izvršilo uvid u: - Potvrdu o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci, KLASA: 034-04/24-04/6458, URBROJ: 513-07-16-02-24-2 od 25. svibnja 2024. prema kojoj je tužiteljica za razdoblje od siječnja 2024. do ožujka 2024. ostvarila dohotke i primitke u iznosu od 2.915,55 EUR; - Potvrdu o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci, KLASA: 034-04/24- 04/6460, URBROJ: 513-07-16-02-24-2 od 25. svibnja 2024. prema kojoj je SO za razdoblje od siječnja 2024. do ožujka 2024. ostvario dohotke i primitke u iznosu od 1.298,12 EUR; - Potvrdu o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci, KLASA: 034-04/24-04/6457, URBROJ: 513-07-16-02- 24-2 od 25. svibnja 2024. prema kojoj je tužiteljica za 2023. godinu ostvarila dohotke i primitke u iznosu od 9.261,70 EUR i Potvrdu o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci, KLASA: 034-04/24-04/6461, URBROJ: 513-07-16-02-24-2 od 25. svibnja 2024. prema kojoj je SO za 2023. godinu ostvario dohotke i primitke u iznosu od 5,478,81 EUR.

12. Na osnovu navedenih potvrda o visini dohotka i primitaka, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da ukupni dohodak i ukupni primici tužiteljice i njezinog sina iznose 614,19 EUR, dok osnovica prema članku 38. stavku 2. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 149/23.) za 2024. godinu iznosi 441,44 EUR po članu kućanstva te stoga na strani tužiteljice postoji zapreka iz članka 45. stavka 2. Zakona jer su ona i član obitelji ostvarili dohodak koji po članu kućanstva prelazi iznos proračunske osnovice, a što je i tuženik pravilno potvrdio osporavanim rješenjem.

13. Također, iz obrazloženja rješenja tuženika jasno je vidljivo da je prvostupanjsko tijelo ukupni dohodak i primitke tužiteljice i njezinog sina u iznosu od 614,19 EUR (po članu kućanstva) utvrdilo prema Potvrdama o visini dohotka i primitaka za 2023. godinu, dok je nadalje tuženik naveo da je tužiteljica zajedno sa članom kućanstva za razdoblje od siječnja 2024. godine do ožujka 2024. godine ostvarila ukupne dohotke i primitke u iznosu od 702,28 EUR po članu kućanstva te stoga prigovori tužiteljice, izneseni u pravcu da je nejasno u odnosu na koje razdoblje je utvrđeno da je kućanstvo tužiteljice „probilo“ imovinski cenzus, nisu osnovani.

14. Osim toga, Sud smatra da se prihodi koje je sin tužiteljice ostvario kao sezonski radnik, kao i novčana naknada za nezaposlene osobe, u konkretnom slučaju, smatraju dijelom ukupnih primanja kućanstva koji se uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja da li ukupni dohodak i ukupni primici tužiteljice i njezinog sina (ne) prelaze po članu kućanstva iznos od jedne proračunske osnovice, a što je uvjet za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje po osnovi žrtve nasilja u obitelji.

15. Pri tome Sud ne vidi da je postupanje upravnih tijela u konkretnom slučaju bilo opterećeno ekscesivnim formalizmom, kako to tvrdi tužiteljica, već su na utvrđeno činjenično stanje primijenili relevantne odredbe materijalnog prava te u konačnici izveli zaključak da tužiteljica ne ispunjava uvjete za produženje rješenja kojim joj je zajedno sa članom obitelji priznato pravo na stambeno zbrinjavanje najmom stana kao žrtva nasilja u obitelji.

16. Valja napomenuti da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“, broj: 151/25.) brisan podstavak 3. članka 45. stavka 2. Zakona te tužiteljica ima mogućnost podnijeti novi zahtjev za stambeno zbrinjavanje najmom stana kao žrtva nasilja u obitelji te u tom, novom postupku više neće biti preispitivani ukupni dohodak i primici tužiteljice i njezinog sina za ostvarenje predmetnog prava.

17. Kako, dakle, tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika, Sud smatra da donošenjem osporavanog rješenja tuženika nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

18. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

19. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 4. veljače 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku