REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj Kž-35/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića, kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MV, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja Maria Medaka, odvjetnika u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1791/2025 od 29. prosinca 2025., temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika MV kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika MV zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela

– teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju, opisano u čl. 118. st. 1., u vezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 118. st. 1 KZ/11. u vezi sa čl. 34. KZ/11., te je na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11, u svezi s čl. 34. KZ/11, okrivljeni MV osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 68. KZ/11, okrivljeniku MV je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će okrivljeniku trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora na koju je isti osuđen, a na temelju čl. 68. st. 2. KZ/11, izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

1.2. Na temelju čl. 69. KZ/11, okrivljeniku MV je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će okrivljeniku trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora na koju je isti osuđen i izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

1.3. Na temelju čl. 54. KZ/11, okrivljeniku MV se, u kaznu zatvora na koju je osuđen, ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. kolovoza 2025. pa nadalje.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 - u nastavku: ZKP/08.), okrivljeni MV se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je okrivljenik putem branitelja Maria Medaka, odvjetnika u Zagrebu, zbog odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, te da pobijanu presudu preinači u dijelu osporene odluke o kazni, na način da okrivljeniku izrekne blažu kaznu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Na temelju odredbe čl. 475. st. 1. i 2. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u prisutnosti zastupnika optužbe NV, zamjenika ŽDO u Zadru, okrivljenika MV putem video-konferencijske veze i branitelja okrivljenika Maria Medaka, odvjetnika u Zagrebu.

5.1. Na sjednici vijeća zastupnik optužbe NV je naveo da državni odvjetnik smatra da je Općinski kazneni sud u Zagrebu u svojoj presudi pravilno zaključio da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo, isto tako sud je pravilno i razložno obrazložio razloge za svoju odluku kao i razloge za izricanje kazneno pravne sankcije, pri tom cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti te se stoga predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5.2. Na sjednici vijeća branitelj okrivljenika Mario Medak, odvjetnik u Zagrebu naveo je da u cijelosti ostaje kod navoda iz pisane žalbe, te predlaže kao u žalbi. Konstatira se da branitelj iznosi najbitnije dijelove žalbe. Ne protivi se izrečenim sigurnosnim mjerama obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti.

5.3. Na sjednici vijeća okrivljenik MV naveo je da se cijelosti pridružuje navodima svoga branitelja te ostaje kod navoda iz žalbe. Ujedno moli vijeće da ga pusti iz zatvora s obzirom da se tu već dugo nalazi, te da prilikom odluke o kazni uzme u obzir njegovo zdravstveno stanje, ali i činjenicu da je psihički bolesnik, kao i činjenicu da mu je potrgan slušni aparatić pa da isti treba zamijeniti.

6. Žalba nije osnovana.

7. Okrivljenik u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti prilikom izricanja kazne te da je istome trebalo izreći blažu kaznu.

7.1. Međutim, nasuprot navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud, prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje, tj. pravilno je vodio računa o svim okolnostima koje propisuje čl. 47. ZKP/08, dakle olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani.

7.2. Tako je prvostupanjski sud od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika cijenio činjenicu da isti iskreno priznaje počinjenje terećenog kaznenog djela, što je pridonijelo bržem i ekonomičnijem okončanju postupka, zatim činjenicu da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, te da je okrivljenik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, kako to proizlazi iz provedenog psihijatrijskog vještačenja. Prema tome, činjenicu priznanja kaznenog djela na koju upire žalitelj, prvostupanjski sud je cijenio kao olakotnu okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Točno je da je okrivljenik iskazao kajanje i žaljenje zbog učina predmetnog djela, koje okolnosti prvostupanjski sud posebno ne navodi u obrazloženju pobijane presude, međutim kako je već istaknuto sud je cijenio kao olakotnu okolnost priznanje učina kaznenog djela, a izraženo kajanje i žaljenje, nisu takvog značaja da bi, pored brojnih otegotnih okolnosti koje su utvrđene, dovele do blažeg kažnjavanja. U odnosu na zdravstveno stanje okrivljenika, ističe se da je isti upravo zbog postavljenih mu dijagnoza, a kako je to pojašnjeno u nalazu i mišljenju sudskog vještaka psihijatra, tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, a što mu je prvostupanjski sud i valorizirao kao olakotnu okolnost prilikom izricanja kazne. Eventualno ostale zdravstvene poteškoće, koje navodi okrivljenik, nisu takvog značaja da bi opravdale osnovanost žalbe u smislu izricanja blaže kazne okrivljeniku.

7.3. Kao otegotno prvostupanjski sud je pravilno cijenio dosadašnju višestruku osuđivanost okrivljenika, kako to proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije. Naime, okrivljenik je do sada osuđivan u deset navrata zbog različitih kaznenih djela i to krađe, teške krađe, prijetnje, prikrivanja, bludne radnje, iznude, teške tjelesne ozljede, što znači da se radi o osobi koja je do sada osuđivana zbog kaznenog djela s elementima nasilja, uključujući i tešku tjelesnu ozljedu, odnosno istovrsno kazneno djelo.

7.4. Iz navedenog nadalje nedvojbeno proizlazi da se radi o osobi koja kontinuirano čini kaznena djela, te iskazuje potpunu nekritičnost prema takvom kriminalnom ponašanju. Dakle, unatoč činjenici ranije osuđivanosti okrivljenik je nastavio s činjenjem kaznenih djela, ponovno s elementima nasilja, jasno iskazujući time da specijalno preventivni učinak, pa i najstrože kazne, na njega nije odvraćajuće djelovalo, što znači da je njegovo kriminalno ponašanje progrediralo.

7.5. Također, okrivljenik je prema izvatku iz prekršajne evidencije i prekršajno kažnjavan i to zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, odnosno prekršaja s elementima nasilja, što sve upućuje na zaključak da se radi o osobi sklonoj nasilnom ponašanju koju činjenicu svakako treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

7.6. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, odnosno sve citirane i obrazložene olakotne i otegotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, u koju kaznu zatvora se ima uračunatu vrijem uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. kolovoza 2025. pa nadalje. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima okrivljenika.

7.7. Slijedom iznijetog, a uvažavajući sve naprijed navedeno, žalba okrivljenika zbog odluke o kazni nije osnovana, jer će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, uz izrečene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11 i obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/11, a kako je to precizirano u izreci pobijane presude, u cijelosti postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a kako je to obrazloženo i u prvostupanjskoj presudi, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

7.8. Iako žalitelj u žalbi ističe da se okrivljenik brine o majci koja je starije životne dobi, navedena okolnost nije takvog značaja da bi dovela do blažeg kažnjavanja, pogotovo kada se uzmu u obzir brojnost otegotnih okolnosti koje su utvrđene na strani okrivljenika.

8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Hrvoje Visković