Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

P-459/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 ZP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2 ŠP ex. ZP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ZP – tužitelju pod 1, protiv tuženika MP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. siječnja 2026. u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.355 st.6 - 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 04. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"Dužan je tuženik tužiteljima nadoknaditi materijalnu štetu u iznosu od 250.000,00 Kn/33.180,70 € sa kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-poena od 1.kolovoza 2015. pa do isplate, obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. "

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima, svakom ponaosob, neimovinsku štetu zbog pretrpljenih duševnih boli i straha u iznosu od po 1.500,00 € ili ukupnih 3.000,00 € zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Za više zatraženi iznos neimovinske štete kao i dulji tijek trajanja zakonske zatezne kamate koja se na ovaj vid štete dosuđuje od 1. kolovoza 2015. do presuđenja, tužitelji se sa zahtjevom odbijaju.

III. Svaka stranka snosit će svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Dana 09. listopada 2014. tužitelji su ustali tužbom protiv tuženika u kojoj su naveli kako ih je tuženik nagovarao na poslovnu suradnju pa konačno na postizanje sporazuma u kojem bi kao predmet osiguranja plaćanja tražbine u iznosu od 200.000,00 Kn bio stan koji je u vlasništvu tužitelja pod 1. Obvezao se tuženik vratiti novčani iznos i brisanje upisa založnog prava kao i da će u slučaju da ne izvrši povrat izbrisati založno pravo na stanu u vlasništvu tužitelja pod 1 a da će zauzvrat upisati založno pravo na nekretnini koja je vlasništvo majke tuženika KP. Osim toga obećao je zaposliti tužiteljicu pod 2 kao kuharicu u planiranom ugostiteljskom objektu. Međutim, ništa od navedenog nije se dogodilo, tuženik je stalno obećavao da će sve biti u redu i pokazivao dokumenta o milijunskim ulaganjima što se sve nije ostvarilo. 11. kolovoza 2014. uvidom u zemljišne knjige utvrdili su da je vlasnički list majke tuženika opterećen ovršnim postupcima sa teretom milijunskih iznosa u eur-ima. 24. srpnja 2014. pak dobio je tužitelj pod 1 rješenje Ministarstva branitelja RH o pravu na stambeni kredit sa popustom u otplati stambenog kredita u visini od 50 % što ga pripada obzirom na stambene kvadrate koje koristi. Međutim, kredit nije mogao dignuti pa je na taj način onemogućen ostvariti odobreni kredit za proširenje stana. Oboje tužitelja trpjeli su teške zdravstvene posljedice ne samo zbog znatne izgubljene dobiti već i zbog činjenice da su voljom tuženika onemogućeni u svakom razvoju i življenju dostojnog čovjeka. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelji su predložili da se odredi sudska prodaja nekretnine koja je u vlasništvu KP, a čime bi se namirio dužni iznos iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici i brisanje založnog prava na stanu tužitelja pod 1 te namirenje svih drugih traženih naknada i troškova. Osim toga zatražili su da se tuženiku naloži plaćanje imovinske štete zbog onemogućenog ostvarenja stambenog kredita kao i ne imovinsku štetu i troškove postupka, a dodatno tužiteljici pod 2 i naknadu za izgubljenu dobit u iznosu od 260.000,00 Kn.

1.1. Podneskom od 11. svibnja 2016. tužitelji su predstavili tužbeni zahtjev u kojem su naveli da im je nastala imovinska šteta zbog nemogućnosti da dobiju stambeni kredit u iznosu od 17.358,00 €, neimovinska šteta u visini od 290.000,00 Kn i izgubljena dobit u iznosu od 520.000,00 Kn. Dodatno su istome pribrojili i gubitak nekretnine opterećene založnim pravom u iznosu od 500.000,00 Kn. Novi tužbeni zahtjev tužitelja kojeg su ovim podneskom predstavili značio je obvezivanje tuženika na ukupnu naknadu štete od 1.440.000,00 Kn zajedno s kamatama i troškovima postupka.

1.2. Tužitelji su u podnesku od 23. travnja 2019. sukladno raspravnom zapisniku od 27. ožujka 2019. uredili tužbeni zahtjev i predložili izvođenje dokaza na način da su zatražili da im tuženik plati materijalnu štetu u iznosu od 250.000,00 Kn (zbog opterećenja nekretnine i onemogućavanju u ostvarivanju prava na stambeni kredit, nemogućnosti slobodnog raspolaganja svojom nekretninom) kao i neimovinsku štetu u iznosu od 400.000,00 Kn, a na ime pretrpljenih duševnih boli i straha (činjenični opis iz tog podneska odnosio se na ostvarivanje prava na neimovinsku štetu zbog potpunog i nepovratnog narušenja cjelokupnog psihofizičkog zdravlja tužitelja zbog postojanja ovršnog postupka, straha i posljedično razvoda čime je narušen i obiteljski život). Ustrajali su u zahtjevu za naknadom troška postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio cijeloj tužbi i tužbenom zahtjevu, te je predložio da ista bude odbijena uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška tuženiku. Tužba da je neosnovana jer je tuženik u cijelosti isplatio tražbinu tužitelja na način da je tužiteljima svakodnevno isplaćivao novčane iznose u vrijednosti od 100,00 Kn do više tisuća kuna, što je premašilo iznos od 300.000,00 Kn. Osim toga tužitelj da svakodnevno pa čak i u sitnim noćnim satima vrijeđaju, prijete i uznemiravaju tuženikovu obitelj. Kada su tužitelji predstavili svoj najnoviji tužbeni zahtjev u podnesku od 23. travnja 2019. tuženik je naveo kako se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva jer on ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe o čemu sud mora voditi računa.

3. Dana 10. svibnja 2017. na ročištu za glavnu raspravu doneseno je rješenje o zastoju postupka do 1. prosinca 2017., a postupak je nastavljen rješenjem od 3. siječnja 2018. pod poslovnom oznakom i brojem Pst-1078/2014. Općinski sud u Splitu je dana 11. ožujka 2020. utvrdio ponovno zastoj postupka na rok od 60 dana, a kao razlog tog zastoja navedena je činjenica da je tužitelj pod 1 izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Šibeniku. To rješenje doneseno je pod poslovnom oznakom i brojem P- 2105/2018. Postupak koji je bio u zastoju Općinski sud u Splitu je nastavio rješenjem od 22. veljače 2021. protiv kojeg je tuženik uložio žalbu koju je kao neosnovanu odbio Županijski sud u Dubrovniku 3. studenog 2021. odlukom poslovne oznake i broja Gž- 764/2021-2.

4. U dokazne svrhe sud je pregledao: medicinsku dokumentaciju tužitelja, Sporazum od 20. svibnja 2011., izvadak iz zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška], Z. U. [broj ZK uloška], Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 23. svibnja 2011., Ugovor o kratkoročnoj pozajmici broj 51-70-10042- 2, elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnine iz svibnja, 2011., izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška], Zaključak Općinskog suda u Splitu od 22. studenog 2017. u predmetu Ovr-7799/2012, Ugovor između BRA-MA kreditna unija u likvidaciji i tuženika od 12. veljače 2018., presudu Općinskog suda u Splitu od 15. lipnja 2018., pod poslovnom oznakom i brojem Pob-78/2018, Obavijest BRA-MA Kreditne unije Split tužitelju pod 1 od 21. veljače 2014., Obavijest Ministarstva hrvatskih branitelja RH Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., a u svezi suglasnosti za zaključivanje Ugovora o stambenom kreditu bez jamaca i suglasnost za isplatu na zaštićeni račun od 10. kolovoza 2017., Ugovor o stambenom kreditu od 1. rujna 2017. broj 5591253874, Nagodbu od 8. svibnja 2024., saslušao tužitelje i tuženika kao parnične stranke, te su saslušani i svjedoci DP, HP i NP te je provedeno vještačenje po vještaku psihijatru Danieli Burazin od koje je pribavljen nalaz i mišljenje 17. listopada 2025.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Stranke nisu popisale parnični trošak.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi imovinsku i neimovinsku štetu koja im je prouzročena činjenicom da su stan u vlasništvu tužitelja pod 1 dali pod hipoteku tuženiku kao mjeru osiguranja, zatim pokretanja ovršnog postupka jer tuženik nije postupio sukladno preuzetim obvezama, nemogućnosti ostvarenja kredita za proširenje "manjka kvadrata" u smislu stambenog zbrinjavanja, neizvršavanje obveze prema tužiteljici pod 2 zbog kojeg postupanja je izgubila zaradu, neimovinske štete nastale zbog straha i dugotrajne izloženosti sudskim postupcima te troškova postupka.

7.1. Kako su tužitelji u više navrata mijenjali tužbeni zahtjev i konačni predstavili podneskom od 23. travnja 2019. valja podrobnije razložiti konačno traženje tužitelja koje je predstavljeno sudu na pomalo "konfuzan" način zbog učestalog mijenjanja. Dakle, u tom posljednjem podnesku kojim je zahtjev uređen tužitelji su činjenično opisali da potražuju naknadu imovinske štete zbog opterećenja nekretnine u njihovom vlasništvu založnim pravom tuženika zbog čega su bili onemogućeni u ostvarivanju prava na stambeni kredit, nemogućnost slobodnog raspolaganja nekretninom što ih je dovelo do ruba materijalne egzistencije, a posebno nakon saznanja kako je tuženik prijevarnim radnjama poznat po počinjenju više kaznenih djela prema drugim osobama. To je tako glede imovinske štete, a glede neimovinske štete naveli su u činjeničnom opisu da su potpuno i nepovratno narušena njihova cjelokupna psihofizička zdravlja zbog postojanja ovršnog postupka radi prodaje nekretnine u vlasništvu tužitelja pod 1, teških duševnih boli i života u neprekidnom strahu te zbog toga uzročno-posljedično i razvoda braka.

8. Pravo na naknadu štete ostvaruje svaka osoba kojoj je povrijeđeno pravo osobnosti a pravo osobnosti određeno je i opisano odredbom čl.19 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO) pa između ostalog pravo osobnosti jest pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Odredbom čl.19 st.1 ZOO-a propisuje da fizičke i pravne osobe imaju pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom a isti ZOO u odredbi čl.1045 st.1 ZOO-a propisuje da tko drugome prouzroči štetu je istu dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8.1. Odredbom čl.1100 st.1 ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St.2 istog članka ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8.2. Također je odredbom čl.1085 st.1 ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je st.2 propisano da će, ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba za ostatak štete dati naknadu u novcu ili će, sukladno odredbi st.3 istog članka, u slučaju kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dati odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. St.4 čl.1085 ZOO-a propisano je pak da naknada u novcu će se oštečeniku dosuditi ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

9. Ponajprije je potrebno izložiti razloge zbog kojih je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 250.000,00 Kn ili 33.180,70 € (pri čemu je sud cijenio da su očitom greškom tužitelji to nazvali materijalnom štetom obzirom da je naziv te vrste štete zakonodavac promijenio prilikom donošenja ZOO-a/05). Naime, do završetka glavne rasprave stranke su sud obavijestile da je nekretnina koja je bila u vlasništvu tužitelja pod 1 i koja je bila opterećena založnim pravom oslobođena tog opterećenja jer je tuženik podmirio cjelokupno dugovanje i obustavljen je ovršni postupak kojeg je BRA-MA Kreditna unija u stečaju vodila protiv ovršenika ZP i RP. Naime sudu je dostavljena Nagodba koja je sklopljena 08. svibnja 2024. i prema kojoj je u određenoj dinamici iz čl.2 Nagodbe, MP narečenoj Kreditnoj uniji u stečaju trebao isplatiti ukupan iznos dugovanja. Stoga je izostala potreba posebno obrazlagati ovaj vid imovinske štete kojeg su tužitelji u podnesku iz travnja 2019. navodili kao poseban vid imovinske štete. Naime, založno pravo je izbrisano i tužitelj pod 1 je neopterećeni vlasnik svoje nekretnine. Sudu nije dokazao da bi mu zbog toga nastala neka posebna šteta osim što je tvrdio da je onemogućen u ostvarivanju prava na stambeni kredit kako bi dodatno riješio svoje stambeno pitanje. Da bi imovinska šteta nastala u ovom obliku trebala je biti stvarno učinjena što se nije dogodilo jer je tužitelj pod 1 dobio traženi kredit, što je dokazao Ugovorom o stambenom kreditu od 01. rujna 2017. Tužitelji su se u međuvremenu i razveli a što su dokazali dostavom odluke Općinskog suda u Splitu Pob-78/2018. Osim toga, to što tužitelji tvrde da su primili saznanja da je tuženik prijevarnim radnjama počinio više kaznenih djela prema drugim osobama u iznosu od 250.000,00 Kn nije od značaja za nastali vid štete na koje se pozivaju, a indikativno je da svoju materijalnu odnosno imovinsku štetu u iznosu podudaraju sa štetom koju je navodno tuženik počinio drugim osobama. Tužitelji ne mogu zatražiti štetu za treće osobe, nemaju takvo ovlaštenje, a sudu nisu dokazali koja bi to njima imovinska šteta nastala.

9.1. Zbog okolnosti koje su nastupile nakon pokretanja ovog postupka, a netom pred zaključenje glavne rasprave, te poglavito činjenice da je ovršni postupak obustavljen i da tužitelj pod 1 može slobodno raspolagati svojom nekretninom, bez ikakvih tereta, izostala je potreba u ovome postupku i u ovoj odluci obrazlagati činjenice i okolnosti koje su dovele do toga da tuženik podigne kredit i založi, uz sudjelovanje tužitelja pod 1, njegovu nekretninu, kao osiguranje. Naime, još 2016. kada su tužitelji, tuženici i svjedoci DP, HP i NP davali svoje iskaze egzistirao je tužbeni zahtjev od kojeg su tužitelji u konačnici odustali, a ticao se upravo predmetne nekretnine koja je tada bila u opasnosti da bude prodana na javnoj dražbi. Međutim, i pored toga, mora se ukazati na jedan dio iskaza svjedoka NP i to onaj dio kada je iskazao svoj dojam da su tuženik i tužitelj pod 1 došli u BRA-MA kreditnu uniju, kojom je on upravljao, da su u prijateljskim odnosima. Također je ovaj svjedok kazao još jednu bitnu činjenicu, a to je da je tužitelj pod 1 prije sklapanja ugovora o kreditu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine morao zasigurno znati koji je rizik, odnosno što se može dogoditi kada se nekretnina daje u zalog.

9.2. Kao vid imovinske štete tužitelji su naveli i gubitak zarade koju je imala tužiteljica pod 2 zbog obećanja tuženika da će je zaposliti u svom ugostiteljskom objektu. Međutim, prema motrištu ovog suda radi se o naturalnoj obvezi koja nema pravnu prisilu. Vjerovnik, u ovom slučaju tužiteljica pod 2 je ne može sudski zahtijevati, nije dužnik dužan po njoj postupiti, ali je može dobrovoljno ispuniti. Radilo bi se dakle više o nekakvoj moralnoj obvezi, a ne o obvezi koja je utuživa. Stoga, tužiteljica pod 2 od tuženika niti ne može potraživati imovinsku štetu nastalu kao izgubljena zarada.

10. Tužitelji su u postupku zatražili i naknadu neimovinske štete. Obzirom na činjenični opis dalo bi se zaključiti da ju doživljavaju kao povredu prava osobnosti na miran život, mirno uživanje svoga vlasništva, miran obiteljski život. Tužitelji, naime, tvrde da su zbog postupanja tuženika i opterećenja nekretnine u vlasništvu tužitelja pod 1 u kojoj su zajednički živjeli kao bračni drugovi, zbog postupka ovrhe nad tom nekretninom kroz dugi niz godina trpjeli strah da će ostati na ulici, da će ostati bez vrijedne nekretnine, što je narušilo njihov obiteljski život do te mjere da su se u konačnici razveli.

10.1. Na te okolnosti tužitelji su dali svoje jasne i logične iskaze i to tužitelj pod 1, 6. prosinca 2016. te tužiteljica pod 2, 27. veljače 2017. Tada su oboje opisali situaciju u kojoj su se našli zbog mogućnosti gubitka stana i moguće deložacije. Oboje su opisali strahove koje su proživljavali te su priznali da zbog tih problema u kojima su se našli zbog pomoći tuženiku, su se u konačnici i razveli. Tužiteljica pod 2 kazala je dodatno da je bila protiv toga da se tuženiku pomogne davanjem nekretnine u zalog jer je znala kakvim životom tuženik živi. Tužiteljica pod 2 spomenula je da je tužitelj pod 1 u jednom trenutku čak pokušao suicid. Dodala je da je prvih par godina bila jako rastrojena, no nakon toga je došla k sebi, premda je oboljela na štitnjaču. Tužitelja pod 1 ostavila je da se sam bori sa ovime.

10.2. Obzirom da je tužitelj pod 1 inzistirao na provođenju sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku psihijatru, smatrajući da svi njegovi psihičke problemi proizlaze iz ove njegove nesređene situacije u kojoj se našao zbog tuženikovog lakonskog odnosa prema novcu i vrijednostima, to je ovaj dokaz i proveden tako da je svoj nalaz i mišljenje dala sudska vještakinja za psihijatriju Danijela Burazin dana 17. listopada 2025. Nakon što je analizirala svu prikupljenu med. dokumentaciju koju je tužitelj pod 1 dao sudu, vještakinja Burazin je zaključila da tužitelj pod 1 ima prisutan kronični psihijatrijski poremećaj koji je posljedica dugogodišnjih ratnih trauma i post ratnih iskustava te disfunkcionalnog obrasca života. Tijekom sudskog postupka koji je trajao i traje gotovo više od 10 godina, tužitelj pod 1 je subjektivno doživljavao povećanu napetost i tjeskobu, a osobito u razdobljima kada je prijetila mogućnost gubitka stana. Vještakinja Burazin istakla je da se u pojedinim nalazima tužitelja pod 1 opisuju osjećaji iscrpljenosti i povremene suicidalne misli, međutim, da je riječ o subjektivno povećanim tegobama, a ne kliničkom pogoršanju. Tužitelj pod 1 nesumnjivo koristi višestruke medikamente koji su karakteristični za održavanje stabilnosti u kroničnom poremećaju, a ne za akutno pogoršanje. Dugotrajnost postupka se može smatrati stresnom okolnošću, no nalazi koje je tužitelj pod 1 dao u sudski spis da ne pokazuju razvoj novih psihičkih simptoma. Klinička slika pokazuje oscilacije u okviru postojećeg kroničnog poremećaja, a brojni drugi čimbenici kao što su ovisnost, agresivno ponašanje, socijalna nestabilnost, alkoholizam, zatvor, partnerski odnosi kojima je tužitelj pod 1 izložen, imaju veći i dokazaniji učinak na njegovo psihičko stanje od samog sudskog spora. Konačno je vještakinja zaključila da su duševne tegobe reakcija tužitelja pod 1 unutar postojećeg poremećaja.

11. Prema motrištu ovog suda tužitelje doista pristoji pravo na naknadu neimovinske štete povrede prava osobnosti i to na miran život, nesmetano uživanje privatnog vlasništva, miran obiteljski život. Činjenica je da su tužitelji zbog svega što se dogodilo nakon što tuženik nije ispunio svoju, ugovorom o kreditu preuzetu obvezu, i pokretanje ovršnog postupka kako bi se na prisilan način tražbina naplatila prodajom nekretnine u vlasništvu tužitelja pod 1 (do čega u konačnici ipak nije došlo jer je tuženik iznašao sredstva da vrati dug) te dugogodišnje sudske postupke kako ovrhe tako i ovog konkretnog postupka, trpjeli štetu koja se očitovala u napetosti, tjeskobi, pokušaju suicida (tužitelj pod 1), oboljenja štitnjače (tužiteljica pod 2), što je sve umanjilo kvalitetu njihovog života u kojem umanjenju je najteže nastradao njihov bračni suživot tako da su se oni na kraju i razveli. Međutim, šteta koju tužitelji trpe nije takvog obujma kakvog prije svega tvrdi tužitelj pod 1, dok je tužiteljica pod 2 kazala da se odmakla iz ovako neurednog života i sada vodi miran život. Činjenica je također da tužitelj pod 1 ima registriran PTSP i trajnu promjenu osobnosti uz depresivne epizode, no to je vezano za dugogodišnje ratne traume, post ratno iskustvo i disfunkcionalni obrazac života (tužitelj pod 1 je ovisnik, boravio je u zatvoru, registrirano je njegovo agresivno ponašanje i socijalna nestabilnost te nesređeni partnerski odnosi).

12. Zbog svega naprijed navedenog tužiteljima je dosuđen, svakom ponaosob, iznos pravične odštete od po 1.500,00 € ili ukupnih 3.000,00 € jer je ovaj sud cijeni da bi ovako dosuđeni iznos bio u skladu sa Orijentacijskim kriterijima za dosudu štete VSRH. Pri tome je sud posebno vodio računa o tome da su tužitelji doista trpjeli strah koji je vezan uz mogućnost gubitka nekretnine kojeg je svojim ponašanjem skrivio upravo tuženik, zatim strah vezan uz mogućnost da se nađu na ulici (objektivna opasnost kao posljedica ovršnog postupka koji se vodio) i konačno strah od raspada obitelji (što se u konačnici i dogodilo jer su se tužitelji razveli). Po ovome osnovu odnosno za pretrpljenu neimovinsku štetu, tužitelji su prema motrištu ovog suda postavili nerealno visok zahtjev od 400.000,00 kuna ili 53.089,12 € pa ih je za više zatraženo od dosuđenog sud sa zahtjevom odbio.

12.1. Tužitelj pod 1 postavio je zahtjev za izuzeće sudske vještakinje Danijele Burazin i to nakon što je ista već dostavila svoj pisani nalaz i mišljenje. Sud ovaj zahtjev ipak nije odbio smatrajući da u naravi to i nije pravi zahtjev za izuzeće, već više nezadovoljstvo tužitelja pod 1 nalazom i mišljenjem što ga je vještakinja Burazin donijela. Razlozi koje je u tom zahtjevu tužitelj naveo, a zbog čega se ne slaže sa nalazom i mišljenjem vještakinje Burazin, su razlozi koji nisu od značaja za razrješenje ove pravne stvari jer tužitelj pod 1 doista ima kompleksnu duševnu i psihičku situaciju, no ona nije sva uvjetovana niti ovim sudskim postupkom, a niti ovršnim postupkom. Vještakinja Burazin je u svome stručnom i iscrpnom nalazu potvrdila i ukazala na činjenicu da tužitelj ovisno o brojnim drugim čimbenicima ima veći i dokazaniji učinak na njegovo stanje od samog sudskog spora. Sud se slaže sa zaključkom vještakinje Burazin jer iz dostupne med. dokumentacije se jasno vidi koje sve probleme tužitelj pod 1 ima. On je impulzivan, konfliktno reagira na situacije, a sve to neposredno je povezano sa posljedicama iz rata. Osim toga tužitelj pod 1 je ovisnik, ima problema s alkoholom, bio je u zatvoru, razveo se od tužiteljice pod 1 i potom sklopio brak sa osobom koja ima psihičke smetnje, što sve ima značajan utjecaj na njegovo psihičko stanje i djeluju kao samostalni stresovi.

13. Na dosuđeni iznos neimovinske štete sud je tužiteljima priznao i zakonsku zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate, a ne od 1. kolovoza 2015., kako su oni to zatražili u svome uređenom tužbenom zahtjevu. Naime, upravo je na dan presuđenja sud valorizirao štetu koju tužitelji trpe kao posljedicu postupanja tuženika odnosno kao posljedicu dugotrajne izloženosti sudskom postupku za vrijeme koje su trpjeli strah od gubitka nekretnine i strah da će završiti na ulici.

14. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154 st.4 ZPP-a, kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima da sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom odredbe čl.156 st.1 ZPP-a.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 04. veljače 2026.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za viši, županijski sud, u tri primjerka.

DNA: - tužiteljima

- tuženiku

- u spis