REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-456/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Samiru Ilijaziju, odvjetniku u Rijeci, protiv prvotuženice SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi sklapanja ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-519/2023 od 27. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-519/2023 od 27. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zahtijevano da se tuženicama, kao prodavateljicama, naloži da s tužiteljem, kao kupcem, sklope ugovor o kupoprodaji nekretnine naznačene u izreci presude, u naravi poslovnog prostora ugostiteljske namjene (1. suvlasnički dio: 8/100 etažno vlasništvo E-1) ukupne površine 60,58 m2 koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], i to za cijenu od 35.000,00 eura, zajedno sa zahtjevom tužitelja za isplatom parničnog troška (točka I. izreke). Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo prvokupa iste nekretnine zajedno sa zahtjevom za izdavanjem mu tabularne isprave za uknjižbu tog prava i zahtjevom za isplatom mu parničnog troška (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženicama parnični trošak u iznosu od 7.345,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2025. do isplate (točka III. izreke).
2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Poziva se na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu članka 187. stavka 1. ZPP. U okviru žalbe iznosi drugačiju ocjenu izvedenih dokaza iz čega, prema tužitelju, proizlazi da je činjenično stanje trebalo biti drugačije utvrđeno, a posebice glede činjenica da je između tužitelja i pok. LI postojao usmeni dogovor u vezi kupoprodaje predmetne nekretnine, koja služi isključivo susjednom restoranu u vlasništvu tužitelja i danas je nitko ne koristi, uslijed čega da je i kupoprodajna cijena bila deponirana kod odvjetnika. Vezano uz pravilnost odluke o glavnoj stvari, pobija i odluku o parničnim troškovima. Žalbeni je prijedlog tužitelja preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev i tužitelju dosude parnični troškovi, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženicama, kao prodavateljicama, naloži da s njime, kao kupcem, sklope ugovor o kupoprodaji nekretnine opisane u izreci prvostupanjske presude, u naravi posebno etažiranog poslovnog prostora ugostiteljske namjene povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom, a podredno (eventualno kumulirano) i zahtjev tužitelja da se utvrdi da on u odnosu na tu nekretninu ima pravo prvokupa te da mu se izda tabularna isprava podobna za uknjižbu tog prava.
6. Prvostupanjski sud je odbio u cijelosti tužbene zahtjeve tužitelja, u bitnome s obrazloženjem da u konkretnom slučaju ne postoji zakonska obveza tuženica da sklope ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine s tuženikom, kao i da RI, brat tuženica koji je tužitelju prodao obližnju nekretninu (restoran) i tužitelju priznao pravo prvokupa na predmetnoj nekretnini, nije bio vlasnik ni suvlasnik predmetne nekretnine da bi na tužitelja mogao prenijeti prava koja ni sam nije imao.
7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (osim u odnosu na odluku o troškovima postupka) i na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. ZPP). Ocjena je ovog suda da je tako ispitana pobijana presuda pravilna i zakonita, iako djelomično iz drugih, dopunskih materijalnopravnih razloga.
8. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se njena pravilnost i zakonitost ne bi mogle ispitati, s obzirom na to da je izreka pobijane presude razumljiva i u skladu s razlozima presude, a prvostupanjski sud je u okviru obrazloženja naveo valjane, prihvatljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koje je prvostupanjski sud utvrdio na temelju savjesne i brižljive, slobodne ocjene svih provedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP), pri čemu ne postoji proturječnost između onoga što sud navodi o sadržaju izvedenih dokaza i sadržaja samih tih dokaza u spisu.
8.1. Stoga, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Nezadovoljstvo tužitelja utvrđenim činjeničnim stanjem odnosno ocjenom dokaza koju je proveo prvostupanjski sud, samo po sebi, ne umanjuje pravilnost i zakonitost pobijane presude.
8.2. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 187. stavkom 1. ZPP, na koju povredu tužitelj također sadržajno upire u žalbi, s obzirom na to da prvostupanjski sud nije uopće dovodio u pitanje, glede eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe na utvrđenje, već je meritorno odlučio i o tom tužbenom zahtjevu, iznoseći razloge zašto ga je ocijenio neosnovanim.
8.3. Konačno, prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP).
9. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti svih za ovaj predmet bitnih pitanja, utvrdio sljedeće pravnorelevantne činjenice:
- da tuženice, kao vlasnice predmetne nekretnine, ne žele prodati predmetnu nekretninu te da nisu s tužiteljem po tom pitanju ugovorile nikakve obveze, niti znaju za navodni dogovor tužitelja s njihovim pok. ocem LI i bratom RI;
- da RI, od čijeg je saslušanja tužitelj odustao, u vrijeme potpisa Ugovora o pravu prvokupa od 23. studenog 2022. nije bio vlasnik ni suvlasnik nekretnine koja je predmet spora pa nije ni mogao prenijeti na tužitelja više prava nego što je sam imao;
- da je zapisnik o deponiranju novčanog iznosa – kupovnine od 9. studenog 2021., iz čijeg sadržaja proizlazi da bi tužitelj tog dana deponirao iznos od 35.000,00 eura za kupovinu predmetne nekretnine, potpisan isključivo po odvjetniku Danijelu Juriću, koji nije bio predložen kao svjedok u postupku.
10. Na temelju takvih utvrđenja, a koja su rezultat slobodne ocjene svih dostupnih dokaza koje je prvostupanjski sud izveo na prijedlog parničnih stranaka pa takva utvrđenja kao ispravna prihvaća i ovaj sud, pravilno je prvostupanjski sud odbio, kao neosnovane, primarni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Pritom se prvostupanjski sud, uz pravilno pozivanje na članak 248. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) o obveznom sklapanju i sadržaju ugovora te članke 449. i 450. ZOO koji uređuju institut kupoprodaje s pravom prvokupa (točke 19.2., 20. i 20.1. obrazloženja prvostupanjske presude), prema ocjeni ovog suda trebao pozvati i na odredbu članka 377. ZOO kojom je propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku, a u vezi s odredbom članka 268. stavka 2. ZOO kojom je propisano da propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora. Naime, iz odredbe članka 290. stavka 1. ZOO proizlazi da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku, nema pravni učinak.
12. Imajući u vidu da su tuženice još u odgovoru na tužbu osporavale postojanje navodnog dogovora između tužitelja i njihovog pokojnog oca u vezi kupoprodaje predmetne nekretnine i zbog nedostatka pisanog oblika, a u spisu nema dokaza o tome da bi pokojni LI, za života, u takvom obliku zaključio s tužiteljem predugovor (kojim bi preuzeo obvezu sklapanja glavnog ugovora), niti da bi u pisanom obliku ugovorio pravo prvokupa nekretnine, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su već zbog tog razloga (povrh činjenice što ne postoji druga zakonska obveza tuženica na sklapanje kupoprodajnog ugovora, članak 248. ZOO), pravilno odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja kao neosnovani.
12.1. Pritom nije sporno da je brat tuženika RI potpisao ugovor o pravu prvokupa s tužiteljem (stranice 35-38 spisa) u trenutku kada nije polagao nikakva prava na predmetnoj nekretnini s obzirom da je rješenje o nasljeđivanju (stranice 15- 16 spisa) već postalo pravomoćno, a tužitelj je u isto vrijeme od njega kupio i isplatio kupoprodajnu cijenu za susjedni ugostiteljski objekt (restoran), neovisno o tome što je u tom trenutku, prema stanju zemljišnih knjiga (povijesni izvadak na stranicama 60-66 spisa), mogao znati da RI nije vlasnik i nekretnine o kojoj se raspravlja u ovom postupku.
12.2. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da Zapisnik o deponiranju od 9. studenog 2021. (stranice 33-34 spisa), potpisan isključivo od strane treće osobe (odvjetnika Danijela Jurića) kao primatelja depozita, prema svom sadržaju ne utječe na drugačija shvaćanja o meritumu.
12.3. Iz dostupnih dokaza koji su izvedeni po prijedlogu stranaka isto tako ne proizlazi da bi pokojni LI za života na valjani, pisani način ovlastio treće osobe na sklapanje predugovora odnosno ugovora o kupoprodaji s pravom prvokupa, niti da bi takav pravni posao bio zaključen za njegovog života, dok bi takva punomoć bila na snazi. Naime, prema odredbi članka 314. ZOO, punomoć za sklapanje ugovora za koji je zakonom propisan (pisani) oblik, morala bi isto tako biti izdana u tom obliku, a što sve ne proizlazi iz izvedenih dokaza.
13. Odluka o parničnim troškovima iz pobijane presude nije određeno osporena po tužitelju, pa ovaj drugostupanjski sud žalbene navode kojima se samo općenito pobija taj dio prvostupanjske odluke nije mogao ispitati (članak 365. stavak 2. ZPP).
14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe članka 368. ZPP presuditi kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe odbijen je iz razloga što on s podnesenom žalbom nije uspio (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
16. Prvostupanjski sud će, primjenom odredbe članka 342. stavka 1. ZPP, u uvodu pobijane presude ispraviti pogrešno napisani OIB prvotuženice SI.
U Puli 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Zoran Šarić
