REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Ulica Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj Pp-1221/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, uz sudjelovanje Marije Obradović, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv maloljetnica FN, ZN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po zakonskoj zastupnici HN i SN, [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku CN, zbog prekršaja iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, povodom optužnog prijedloga Policijske postaje Metković, klasa: 211-07/24-5/27506, urbroj: 511-03-12-24-1 od 7. listopada 2024., u žurnom postupku nakon ispitivanja maloljetnica u prisutnosti zakonskih zastupnika, dana 4. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Na temelju čl. 227. st. 2. toč. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - dalje PZ),
obustavlja se započeti prekršajni postupak prema
MALOLJETNICIMA:
1. GN kći F, rođenoj **.**.2007. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], studentica prve godine socijalnog rada u Mostaru, uzdržavaju ju roditelji, državljanka RH, neosuđivanoj,
2. SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći CN, rođena **.**.2009. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], učenica 1. razreda srednje škole u Opuzenu, smjer web dizajn, neosuđivanoj.
II. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. i toč. 3. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanske, Policijska postaja Metković podnijela je ovom sudu optužni prijedlog klasa: 211-07/24-5/27506, urbroj: 511-03-12-24-1 od 7. listopada 2024., protiv maloljetnicâ 1. FN i 2. SN zbog prekršaja iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira predlažući da sud iste proglasi krivima i izrekne im niz posebnih obveza iz čl. 69. st. 2. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju čl. 221. PZ-a proveden je žurni postupak te su maloljetnice FN i FNŠM svoje obrane iznijele u nazočnosti zakonskih zastupnika
3. Iznoseći svoju obranu FN je izjavila da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret, da su točni navodi iz optužnog prijedloga da su ona i FNŠM došle ispred Katarininog stana i da su tražile od nje da otvori vrata i vrati odjeću koju je posudila, međutim, smatra da se ne radi o remećenju javnog reda i mira jer se to nije događalo na javnom mjestu. Odgovarajući na pitanje sutkinje je li znala da HN snima sporni događaj i je li joj dala svoje dopuštenje, izjavila je da nije znala niti ju je HN pitala može li snimati događaj.
4. Sud je na temelju čl. 167. st. 6. PZ-a pročitao obranu SN sa zapisnika od 10. prosinca 2025. (list 17-19 spisa) kada je ista izjavila da se smatra krivom za remećenje javnog reda i mira, kritične zgode i žao joj je zbog toga. Kaje se zbog počinjenog jer joj nije bila namjera nikoga uznemirit pogotovo ne ostale stanare u zgradi. Navodi kako je točno da je s GN, drugom okrivljenicom u ovom predmetu lupala po vratima stana KN i vikala otvori. Međutim, za razliku od činjeničnog opisa u optužnom prijedlogu tvrdi kako nije točno da je izgovarala "Stajat ćemo ovdje cijeli dan dok ne otvoriš", niti je točno da je kako se to navodi u optužnom aktu izgovarala prijetnje da će na silu ući u stan ili da će se fizički obračunati s KN. Točno je da je cijeli događaj mogao trajati 20 – tak minuta. Maloljetnica pojašnjava kako je povod cijelom događaju bio taj što je KN odbijala vratiti jaknu – šuškavac koji joj je SN posudila, dok je SN bilo bitno da joj se taj šuškavac vrati iz razloga što je pripadao njezinu bratu. Nadalje, razlog zbog čega je FN bila s njom kritične zgode bio je taj da su se SN i FN dogovorile s KN da se nađu iza završetka škole kako bi KN vratila još neke odjevne predmete koje je posudila od SN i FN. Naime, KN se požalila SN i FN da njezin očuh nema dobar odnos prema njoj i da joj ne priskrbljuje odjeću koja joj je potrebna, stoga su joj one počele posuđivati svoju odjeću. Još jednom izražava svoje žaljenje zbog cijelog događaja, nije očekivala da je njezino ponašanje bilo baš takvog intenziteta da bi dovelo do prekršajne prijave. Neugodno joj je što je morala doći na sud, jer do sada nije imala nešto slično, nikada nije bila za ništa kažnjavana. Inače je vrlo dobra učenica, a od izvanškolskih aktivnosti ističe sudjelovanje u folkloru i crkvenom zboru.
5. U dokaznom postupku slušana je svjedokinja ČN koja je izjavila da se spornog dana nalazila u obiteljskom stanu s bratom ĆN kada je čula lupanje po ulaznim vratima stana. Bila je u dnevnom boravku, a brat je spavao u spavaćoj sobi. Došla je do vrata i pitala tko je te su joj se predstavile FN i SN govoreći da su došle po šuškavac. Rekla im je da je šuškavac 15.09.2024. vratila Z od kojeg ga je i posudila, a one su počele lupati po ulaznim vratima vičući i galameći govoreći joj da laže, da otvori vrata jer će na silu ući u stan i fizički se s njom obračunati. SN je nazvala nekoga i spominjala da će provaliti te se nastavilo lupanje po ulaznim vratima stana što je trajalo oko 20-ak minuta nakon čega su se udaljile u nepoznatom smjeru. Brat se preplašio i pozvao policiju. Ona je njihovo vikanje i lupanje snimala iz unutrašnjosti stana jer je bila na pozivu s rodicom prije ovog događaja te joj je prekinula poziv, a ona ju je zvala da pita što se događa te joj je poslala snimku. Smatra da je povod ovom događaju to što je SN izgubila šuškavac svoga brata, s čime ona nije imala veze. Taj šuškavac je bio plave boje, a ona je od prijatelja posudila crni šuškavac kojeg mu je vratila. Nakon ovog događaja nije imala kontakt s FN, a SN je susrela na maturalnoj zabavi gdje su se normalno javile jedna drugoj. Smatra da do ovoga nije trebalo doći i da su sve mogle riješiti mirnim putem. Odgovarajući na pitanja sutkinje izjavila je da se njen stan nalazi na petom katu stambene zgrade na adresi [adresa]. FN i SN su se prilikom vikanja i lupanja nalazile u hodniku zgrade. Nitko joj nije spominjao da bi čuo lupanje i vikanje, , a prvi susjedi su odmah preko puta njihovog stana. FN i SN nije rekla da događaj snima i nije ih pitala njih za dopuštenje.
Reproduciran je CD medij dostavljen uz podnesak PP Metković od 7. listopada 2024. (list 14-15 spisa) za koji je utvrđeno kako isti ne sadrži medijske zapise.
Na kraju dokaznog postupka pregledani su izvodi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske maloljetnice GN i SN iz kojih je vidljivo da iste nisu osuđivane.
6. Nakon ovako provedenog postupka, nesporno je utvrđeno da su FN i SN došle do stana ČN i vičući tražile od nje da vrati "šuškavac", no sporno je jesu li takvim postupanjem ostvareni svi elementi bića prekršaja kršenja javnog reda i mira iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno je li hodnik stambene zgrade javno mjesto.
7. Člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23) propisano je da će se onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.
8. Naime, hodnik stambene zgrade nije neograničeno otvoreno javno mjesto, budući da u njega nije dozvoljen pristup neograničenom broju ljudi, niti je isto dostupno vidiku s neograničenog javnog mjesta, odnosno posljedica nije nastupila na javnom mjestu. Neograničeno otvoreno javno mjesto podrazumijeva ono mjesto koje je trajno dostupno neograničenom krugu građana, dakle, mjesto na koje svatko ima mogućnost pristupiti u bilo koje vrijeme (npr. ulice, trgovi, parkovi, šetališta, javni putevi i sl.).
9. U konkretnom predmetu hodnik zgrade po svojoj namjeni, ne predstavlja bezuvjetno, neograničeno javno mjesto koje bi bilo dostupno neograničenom broju ljudi, već eventualno fiktivno javno mjesto koje samo pod određenim okolnostima može imati značaj neograničenog javnog mjesta, ovisno o tome jesu li u vrijeme počinjenja prekršaja postojale okolnosti koje bi to mjesto učinile dostupnim javnosti, bilo da je djelo izloženu vidiku ili čujnosti s neograničeno otvorenog javnog mjesta ili je posljedica nastupila na neograničeno otvorenom javnom mjestu.
10. Upravo uvažavajući navode obrane maloljetnica FN i SN, kao i iskaz svjedokinje ČN koje su jasno i nedvosmisleno u svojim iskazima rekli da se kritični događaj, odnosno svađa odvijala u hodniku zgrade te da u blizini nije bilo drugih osoba koje su tome nazočile, Sud je utvrdio da u ovom konkretnom slučaju ne postoji element javnosti, s obzirom na činjenicu da drugi ljudi nisu svjedočili ovom sukobu niti u hodniku zgrade niti izvan nje, niti je posljedica nastupila na neograničeno otvorenom javnom mjestu.
11. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da se prekršaj koji se maloljetnicama stavlja na teret odvio na javnom mjestu čime bi bila ostvarena sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
12. Odredbom članka 227. stavak 2. točka 1. Prekršajnog zakona propisano je da se rješenjem obustavlja postupak protiv maloljetnog počinitelja prekršaja u slučaju kada sud donosi presudu prema članku 181. PZ-a, dakle oslobađajuću presudu. Kako je postupak protiv maloljetnica FN i SN obustavljen, troškovi padaju na teret proračunskih sredstava na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a.
13. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Metković, 4. veljače 2026.
Z a p i s n i č a r k a :
S u t k i n j a :
Marija Obradović, v.r.
Jelena Ćelić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Metkoviću, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. FN putem zz
2. SN putem zz
3. Tužitelj: PP Metković, Put Narone 99 A
