REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-45/2025-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivi i Maji Smrké, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika Sileo Resorts d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 41, OIB: 42460248495, zastupanog po punomoćnici Hani Ivani Breitenfeld, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pešut Matić Galeković Zgombić d.o.o., Zagreb, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 21. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu od 11. studenog 2019. sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja Odluka je donesena 16. ožujka 2020. radi nezadovoljavanja radnika na probnom radu nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kod tuženika zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme kao šef kuhinje sa ugovorenim probnim radom. Dana 18. ožujka 2020. zaprimio je Odluku o otkazu Ugovora o radu radi nezadovoljavanja na probnom radu od 16. ožujka 2020. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu). Ističe kako iz obrazloženja nije razvidan obrazloženi dopušteni razlog otkaza, jer navod kako "radnik na probnom radu nije zadovoljio očekivanja poslodavca" ne predstavlja dopušten razloga za otkaz temeljem čl. 115. st. 1. Zakona o radu. Tuženik nije naveo koja su to njegova očekivanja, što je to on napravIo ili propustio učiniti, tko ga je ocjenjivao, je li on bio upoznat s negativnom ocjenom, nisu utvrđeni kriteriji donošenja negativne odluke i slično. Nadalje ističe da je ugovor otkazan prije isteka ugovorenog probnog roka od 6 mjeseci. S obzirom da u konkretnoj situaciji nije bilo riječi ni o kakvoj povredi radne obveze, jasno je da mu tuženik nije mogao otkazati Ugovor o radu prije isteka probnog rada. Odluka o otkazu uslijedila je nakon drastičnog pada prometa tuženika uzrokovane epidemijskim i pandemijskim širenjem bolesti Covid-19, te mjerama zabrane rada tuženika zbog čega mu je tuženik ishitreno dao predmetni otkaz. Bitno je naglasiti da mu je ponuđen Sporazum o prestanku radnog odnosa na koji on nije pristao, a u kojem se u čl. 3. toč. 5. navodi kako potpisom Sporazuma stranke utvrđuju da on tuženiku i San Canzian Village & Hotel daje neopozivo pravo na korištenje svih recepata i pripremanja jela prema tim receptima koje je kao šef kuhinje koristio, a tuženik se obvezuje za ustupanje prava na korištenje tih recepata isplatiti mu iznos od 10.000,00 kuna. Iz navedenog je razvidno kako je tuženik suprotan u svojim zaključcima jer mu otkazuje Ugovor o radu zbog negativne ocjene na probnom radu, a istovremeno mu nudi naknadu za recepte koje je koristio dok je bio na radu kod tuženika, dakle stvarni razlog otkaza nije onaj koji je naveden u spornoj odluci, već pad prometa zbog pandemije bolesti uzrokovane virusom Covid-19. Stoga predlaže utvrditi da je Odluka o otkazu nedopuštena i da njegov radni odnos kod tuženika nije prestao, naložiti tuženiku vratiti ga na radno mjesto šefa kuhinje, te za razdoblje od 18. ožujka 2020. pa do vraćanja na rad naknaditi mu plaću u mjesečnom bruto iznosu od 22.805,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da sukladno čl. 53. st. 3. Zakona o radu nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu. Probni rad je razdoblje u kojem se poslodavcu daje mogućnost da utvrdi zadovoljava li radnik kriterije na radnom mjestu na koje ga je rasporedio, te da u slučaju da ne zadovoljava radniku sklopljeni ugovor otkaže po jednostavnijem postupku. Poslodavac prilikom otkazivanja Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu nije dužan posebno obrazložiti negativnu ocjenu rada radnika, odnosno njegovo nezadovoljavanje na probnom radu. Drugim riječima, negativna ocjena rada radnika sama po sebi predstavlja opravdani razlog Ugovora o radu kojim je ugovoren probni rad. Stoga, nisu osnovani navodi tužitelja kako je on svoju ocjenu nezadovoljavanja na probnom radu morao dodatno i posebno obrazložiti. Sukladno čl. 7. st. 2. Pravilnika o radu od 17. svibnja 2019. probni rad prati i ocjenu daje neposredni rukovoditelj radnika. Suprotno stavu tužitelja, otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu, može se dati prije njegovog isteka. Pandemija bolesti Covid-19 nema nikakve veze s predmetnim otkazom Ugovora o radu, te je nezadovoljavanje na probnom radu isključivi razlog zbog kojeg je tužitelju otkazan Ugovor o radu, a takva odluka je donesena temeljem prethodne negativne ocjene tužiteljevog rada od strane neposredno nadređenog radnika. To što je tužitelju ponudio sporazumni raskid ugovora o radu uz otkup prava na određene recepte ne isključuje postojanje razloga za otkaz Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Tužitelj je kao šef kuhinje osmislio određene recepte za koje je on bio zainteresiran i dalje koristiti, no to ne utječe na ukupnu negativnu ocjenu tužiteljevog rada. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova.

3. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1172/2020-12 od 27. listopada 2021. utvrđeno je da je Odluka o otkazu nedopuštena (toč.I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za vraćanjem na radno mjesto šefa kuhinje (toč. II. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu za naknadom plaće za razdoblje od 18. ožujka 2020. pa do vraćanja na posao u mjesečnom bruto iznosu od 22.804,00 kuna s pripadajućim kamatama (toč. III. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. IV. izreke).

4. Prethodno navedena presuda preinačena je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 3437/2021-2 od 18. siječnja 2022. u dijelu pod točkom I. i IV. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna. Proizlazi da je prvostupanjski sud izveo pogrešan pravni zaključak da je predmetni otkaz posljedica šikane tuženika, jer da je pravi razlog otkazivanja Ugovora o radu prestanak potrebe za radom tužitelja zbog korone, a ne njegovo nezadovoljavanje na probnom radu. Također je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije mogao adekvatno ocijeniti rad tužitelja za vrijeme dok je hotel bio zatvoren i dok je tužitelj bio na godišnjem odmoru, jer je prije tog razdoblja prethodilo razdoblje u kojem je tužitelj radio kod tuženika. Konačno, tužitelj, na kome je teret dokazivanja, nije dokazao šikanu, jer sama okolnost da je nastupio lock dowbn izazvan pandemijom zbog virusa Covid 19 nije dovoljan razlog za prethodno navedeni zaključak.

5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-825/2022- 2 od 3. srpnja 2024. ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 3437/2021-2 od 18. siječnja 2022. te je predmet vraćen na ponovno suđenje Proizlazi da time što je drugostupanjski sud pri donošenju svoje odluke uzeo u obzir samo iskaze saslušanih svjedoka u prvostupanjskom postupku predloženih po tuženiku i povjerovavši im, a bez da je prihvatio izvesti ijedan dokaz koji je tužitelj predložio, pritom zaključivši da tužitelj svoje tvrdnje o postojanju šikane prilikom otkazivanja nije dokazao, tužitelju je nezakonito oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom.

6. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R – 858/2024-2 od 3. prosinca 2024. ukinuta je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1172/2020 od 27. listopada 2021. u dijelu pod točkom I. i IV. izreke te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, jer sud nije dao jasne razloge da se radi o zloupotrebi otkaza ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu.

7.U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zahtjev za zaštitu prava (list 4-6 spisa), Odluku o otkazu (list 7-8 spisa), sudsku praksu (list 9-14 spisa), Pravilnik o radu (list 26-46 spisa), novinske članke (list 53-64 spisa), Ugovor o radu (list 68-71 spisa), saslušani su svjedoci RŽ (list 801-81 spisa), ŽŽ (list 81-82 spisa) i FŽ (list 150.-151. spisa) te su saslušani tužitelj (list 75-76 spisa) i zakonski zastupnik tuženika (list 74-75 spisa).

9. Na ročištu 21. siječnja 2026. odbijen je prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka HŽ, jer je sud sve relevantne okolnosti utvrdio na temelju izvedenih dokaza. Kraj navedenog, svjedok FŽ je objektivno i detaljno iskazao o svim okolnostima na koje je predložen i svjedok HŽ, pa i iz tog razloga nije bilo potrebno saslušavati navedenog svjedoka.

10. Tužitelj je 18. ožujka 2020. zaprimio Odluku o otkazu, te je 20. ožujka 2020. podnio Zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio, slijedom čega je 17. travnja 2020. u roku iz čl. 133. st. 2 Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17. i 98/19.) pravodobno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika temeljem Ugovora o radu bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu šefa kuhinje.

12. Tužitelj i tuženik ugovorili su probni rok od šest mjeseci, a što je utvrđeno uvidom u čl. 4. st. 3. Ugovora o radu.

13. Uvidom u Odluku o otkazu utvrđeno je da je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu radi nezadovoljavanja na probnom radu. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj u okviru navedenog radnog mjesta naročito trebao obavljati poslove: osmišljavanje menija, trening osoblja, organizaciju rada unutar kuhinje, nabavu i ostale poslove sukladno sistematizaciji društva. Tužiteljeva temeljna obveza iz Ugovora o radu je dužnost da svoj posao obavlja s nužnom pozornošću dobrog domaćina i na način koji ne ugrožava svoj život ili zdravlje kao i zdravlje drugih radnika. Tužitelj na probnom radu nije zadovoljio očekivanja tuženika u okviru radnog mjesta na koje je zaposlen, te njihov radni odnos više nije moguće nastaviti.

14. Člankom 53. st. 3. ZR-a nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Na navedeni otkaz sukladno čl. 53. st. 4. ne primjenjuju se odredbe ZR-a, osim čl. 120., čl. 121. st. 1. i čl. 125. ZR-a.

15. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je bio sous-chef u restoranu u Londonu s tri Michelinove zvjezdice. S obzirom da je bio jedini O koji je ikada bio na toj poziciji, zvali su ga iz San Canziana da preuzme poziciju šefa kuhinje. Službeno je tamo počeo raditi u studenom 2019. kada je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom uz uvjet probnog rada. Nitko mu nije bio nadređen, niti su mu rekli da će ga itko ocjenjivati. Tuženik je njega zvao da dođe k njima raditi, jer bi to medijski jako diglo hotel. U tom restoranu radio je do 5. siječnja 2020. kada su svi otišli na godišnji odmor, jer su utvrđene nekakve nepravilnosti prilikom izgradnje hotela. Iako ima svoj restoran na Tajlandu tamo nije otišao jer ga je gospodin KŽ zvao bar dva, tri puta tjedno i s njim se nalazio kako bi radili na kuhinji i ekonomiji kuhinje. On je bio zadovoljan s njegovim sposobnostima i excell tablicama. Njegov plan je bio dignuti profit za 70%. Službeno je bio na godišnjem do 15. ožujka 2020. Dana 25. veljače 2020. iz Splita je došao u Buje kako bi vidio kako napreduju radovi i pokušao je organizirati kuhinju. Tada je saznao da će mu ŽŽ kao menadžer hrane i pića biti nadređen kada se restoran otvori. Cijelo to vrijeme čuo se s gospodinom R koji je 6. ožujka 2020. došao u Buje i on mu je pripremao jela s kojima je bio oduševljen, a o čemu postoje i dokazi u vidu whats app poruka. Nakon dva do tri dana našao se sa RŽ i ŽŽ koji su mu rekli da će ga morati otpustiti, jer da će hotel najvjerojatnije morati zatvoriti zbog korone i da će hotel financijski trpjeti. Rekli su mu da navodno nije zadovoljio nekakve uvjete i da nije odgovorio na nekakav e- mail. Taj e-mail je bio poslan na njegov privatni e-mail u ponoć. Do tog trenutka nije imao poslovni e-mail. Sve što je radio za vrijeme godišnjeg odmora radio je preko svog privatnog e-maila. Rečeno mu je da je otkaz i zbog toga što malo je, malo nije na poslu, na što je odgovorio da je samoinicijativno došao i da mu godišnji odmor još uvijek traje do 15. ožujka 2020. tako da on niti ne može zadovoljiti na radu koji uopće ne postoji. Zbog ovog posla odbio je i ponudu ĐŽ, i to deset dana prije nego što mu je tuženik dao otkaz. O tome je obavijestio i gospodina RŽ kojeg je pitao garantira li mu da će tu ostati raditi dvije godine, kakav je i bio dogovor, na što mu je on odgovorio naravno da da. Nakon što je gospodina KŽ izvijestio da će cijeli slučaj morati dati na sud ponudili su mu dva ugovora, prvi da nije zadovoljio na probnom radu, a drugi sporazumni s ponudom od 10.000,00 kuna za njegove recepte, na što on nije pristao. Nakon što je on otišao 6 ili 7 ljudi koji su bili u njegovom timu su otišli od tuženika. Naknadno je saznao da je njegov sous-chef dobio ponudu od gospodina RŽ da dođe raditi na njegovu poziciju, ali za manje novaca. Od otkazivanja pa do danas nije nigdje radio. Prilikom sklapanja ugovora o radu nitko mu nije rekao da će biti promatran i ocjenjivan, niti bi on pristao na takav dogovor, a sve zbog razine gastronomije na kojoj je radio do tada. Misli da nitko u hotelu nije adekvatan da ga ocijeni. ŽŽ nema kompetencije da ocijeni njegov rad, jer isti nikad nije radio u restoranu, niti u restoranu s Michelinovom zvjezdicom, a pogotovo s tri zvjezdice, kojih u Engleskoj ima 4, a on je radio u njih tri od četiri. Nitko nikada nije prigovarao na njegov rad. Na godišnjem odmoru je bio od 5. siječnja 2020. do 15. ožujka 2020., ali ne njegovom krivicom, jer se hotel renovirao, i oni su tražili da on ostane raditi kod njih. Gospodina RŽ je viđao svakodnevno i sa istim je komunicirao i on mu nije davao nikakve smjernice za rad. Pričali su o tome koliko ima rezervacija, tko dolazi, je li netko vegan i slično. Ako su gosti dolazili u grupama on bi napravio tri vrste jelovnika koje bi RŽ proslijedio njima i oni bi odlučili. Također je sa istim komunicirao ako bi nekog trebalo zaposliti ili odrediti plaću. U Splitu se često nalazio s gospodinom R oko poslovnih stvari. On je kao chef kuhinje planirao i slagao jelovnik, zapošljavao kuhare, ugovarao s dobavljačima, radio normative jela, ekonomiju kuhinje, jelovnike za bazene, za bar, za room service, za doručak, a la carte jelovnik i fine dining jelovnike za večeru. Sve što je vezano za hranu je išlo preko njega.

16. Zakonski zastupnik tuženika KŽ iskazao je da je vlasnik i direktor tuženika te je u ime tuženika donio pobijanu odluku o otkazu, a sve sukladno savjetu i prijedlogu RŽ, direktora hotela, i ŽŽ, voditelja odjela hrane i pića, zbog toga što tužitelj nije zadovoljio na probnom radu. S tužiteljem je komunicirao u razvojnoj fazi kada su dogovarali meni i cijeli koncept. Naime, tužitelj je radio u restoranu Noel u Bujama. Nakon što je tuženik sklopio ugovor o poslovnoj suradnji s tvrtkom koja ima u vlasništvu brend Noel, tuženik je nastavio samostalno voditi restoran u Bujama s nazivom Luciano. Dakle, tužitelj je ostao raditi kod tuženika, i tuženik je odlučio dati u mu priliku, i zbog toga je sa istim sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme uz probni rad. Tužitelj je cijelo vrijeme od tada bio u Istri u Bujama, a on uglavnom u Splitu. Njegovo mišljenje o tužitelju kao kuharu bilo je pozitivno i sa onim što je tužitelj spremio od jela je on kao laik bio zadovoljan. Međutim, nezadovoljstvo tužiteljem nije bilo zbog kvalitete njegovog kuhanja, već zbog toga što je od menadžmenta dobio informaciju da komunikacija i način vođenja kuhinje nije na nivou. Nadređena osoba je pratila rad tužitelja i ocjenjivala njegov rad. Misli da je restoran radio do 10. siječnja 2020., nakon čega je bila zimska pauza. Međutim, to što je bila zimska pauza ne znači da se ne može zaključiti da s nekim ne može raditi i da razina komunikacija sa istim nije zadovoljavajuća. Za vrijeme zimske pauze vrše se pripreme za sezonu.

17. Svjedok RŽ, direktor hotela San Canzian od 12. rujna 2019., iskazao je da je tužitelja upoznao kada je došao u hotel. Tužitelju je Ugovor o radu otkazan zbog nezadovoljavanja na probnom roku. Sudjelovao je u donošenju te odluke i to savjetodavno i sa informacijama o rezultatima, s obzirom da radi na terenu, odnosno u hotelu. Hotel je od 5. siječnja pa do 15. ožujka 2020. bio zatvoren da bi ga nakon tri dana ponovno zatvorili zbog lockdown-a. U tom razdoblju tužitelj je bio zadužen za pripremu kuhinje za narednu sezonu. Radio je od doma u Splitu, dolazio je na sastanke u Zagreb, te je i putovao. Tužitelj je radio od sklapanja Ugovora o radu pa do pred Božić ili Novu godinu kada je otišao na godišnji odmor. U tom razdoblju je hotel radio i imali su goste. Do veljače 2020. hotel nije imao menadžera za hranu i piće, te je do tada on bio zadužen za te poslove, a od veljače 2020. je ŽŽ došao kao menadžer hrane i pića. Tužitelj je bio zadužen za pripremu jelovnika koji su na neki način trebali pratiti politiku i smjer cjelokupne firme. Morao je voditi računa prilikom sastavljanja recepata o cijelom razredu jela, kao i o HACCP-u, odnosno zdravstvenoj ispravnosti hrane. Bio je zadužen za strukturu tima, suradnju s dobavljačima, recepture, normative i slično. Prije nego što je otvoren, hotel je imao suradnju s restoranom Noel iz Zagreba. Nakon prekida suradnje s restoranom Noel tužitelj je po odabiru ljudi iz Noela trebao početi raditi samostalno u hotelu San Canzian. Tužitelj nije poštivao neke vremenske okvire, nekoliko puta su mu se trebale vraćati recepture, jer nije poštivao normativne stavke za izdavanje računa. Bila i je i jedna situacija pred otvaranje hotela, odnosno jedan događaj na koji je došla agencija zadužena za priljev gostiju iz Amerike. Isti su trebali pogledati hotel i oni su njih trebali impresionirati, odnosno isti su došli u "sight inspection". Tužitelj je s kuhinjom odradio dio koji se tiče fotografiranja hrane koja je dolazila iz kuhinje, ali to je bilo samo za promo materijale i za web stranicu. Međutim, nije bila pripremljena hrana za goste iz Amerike, odnosno ista nije bila pripremljena na vrijeme. Tužitelj je rekao da je on jednostavno zaboravio na taj dio. Tužitelj nije sudjelovao u pripremi novogodišnje večere, jer uopće nije bio u hotelu, već je bio na godišnjem odmoru. Zamjenjivao ga je ostatak tima koji nije bio na godišnjem odmoru. Tužitelju bio odobren godišnji odmor od strane Ž. Da se njega pitalo za odobravanje tog godišnjeg odmora, ne bi mu odobrio, jer je pet dana nakon toga hotel zatvoren. Tužitelja je upozoravao na propuste, odnosno iznosio mu je zamjerke. Razgovarali su svaki dan, te su raspravljali i pozitivne i negativne stvari. Oni su mala firma. On kao direktor nije zatvoren u hotelu, te je stalno na terenu i razgovara sa svojim ljudima.

18. Svjedok ŽŽ, kod tuženika "Food & beverage manager" od 1. ožujka 2020., naveo je da je s tužiteljem radio ta prva dva tjedna. Tužitelju je bio prvi nadređeni. Istoga je viđao u ta dva tjedna isključivo u hotelu kada je bio tamo. Njega su za stručno mišljenje o radu tužitelja pitali direktor gospodin RŽ i vlasnik gospodin KŽ, te im je on i dao svoje mišljenje. On nije bio zadovoljan s angažmanom tužitelja, odnosno njegovim performansom, zalaganjem, HACCP-om. Tužitelj također nije dolazio na sastanke, nije sastavljao menije, nije vodio računa o organizaciji i treninzima tima koji se dogodio u prvih mjesec dana ožujka 2020. kada je u hotel dolazila jedna agencija iz Splita. Tužitelj je rekao da on uopće nije znao za taj event i to je sve odradio jedan drugi dečko. Na tom eventu je bila pripremljena hrana za fotografiranje, međutim, hranu je pripremio zamjenik tužitelja gospodin F po nalogu tužitelja. Tužitelj više nije bio na svom radnom mjestu, nego je.

19. Svjedok FŽ iskazao je da je kod tuženika radio u doba korone oko mjesec dana na radnom mjestu kuhar u hotelu San Canzian. S tužiteljem je radio možda 5-6 dana, nakon čega su mu dali otkaz. U tih par dana tužitelj je obavljao poslove šefa kuhinje. U kuhinji ih je tada bilo zaposleno 6-7 i tužitelj mu je bio nadređen. RŽ je bio direktor hotela, dok je ŽŽ bio voditelj hrane i pića. Tužitelj je redovito dolazio na posao u to vrijeme. Komunikacija tužitelja sa ostalim zaposlenicima je bila profesionalna. Nije bilo nikakvih problema ni nesuglasica. Ne zna točno iz kojih razloga je tužitelj dobio otkaz. Tužitelj je rekao da su naveli neki neodređeni razlog. U to vrijeme su bile bile normalne pripreme za sezonu i hotel je normalno radio. Nikada nije svjedočio komunikaciji između tužitelja, RŽ i ŽŽ.

20. Sud je iskazu tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika u pogledu kronologije događaja poklonio vjeru, jer su isti u tom dijelu iskazivali objektivno i uvjerljivo.

21. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka RŽ i ŽŽ iz kojih proizlazi da nisu bili zadovoljni komunikacijom s tužiteljem, njegovim načinom vođenja kuhinje i zalaganjem, da tužitelj nije poštivao neke vremenske okvire i normativne stavke za izdavanje računa, da nije dolazio na sastanke, sastavljao menije i slično, nisu prihvaćeni, budući su njihov iskazi u tom dijelu paušalni. Osim što zakonski zastupnik tuženika i svjedoci RŽ i ŽŽ nisu naveli niti jedan događaj na temelju kojeg bi se mogli utvrditi propusti tužitelja, nije životno da zakonski zastupnik tuženika i svjedok RŽ za razdoblje u kojem je tužitelj radio dok je hotel bio otvoren (11. studeni 2019. – 4. siječnja 2020.) nisu imali primjedbi na njegov rad, a da bi za naredno razdoblje od dva mjeseca u kojem hotel nije radio (5. siječnja 2020. – 15. ožujka 2020.) imali primjedbi na njegov rad. Također, nije logično niti da bi svjedok ŽŽ, koji je menadžer hrane i piće kod tuženika postao početkom ožujka 2020., za razdoblje od dva tjedna do donošenja Odluke o otkazu, dakle u razdoblju u kojem hotel nije radio, mogao adekvatno ocijeniti rad tužitelja. Kraj navedenog, svjedok FŽ, kuhar u kuhinji, iskazao je da je komunikacija tužitelja sa ostalim zaposlenicima bila profesionalna te da nije bilo nikakvih problema i nesuglasica. Što se tiče događaja vezano uz dolazak agencije iz Amerike koja je bila zadužena za priljev gostiju, sud je kao objektivan i uvjerljiv prihvatio iskaz tužitelja kako nije znao da za tu agenciju treba pripremiti hranu.

22. Da je hotel u razdoblju od 5. siječnja 2020. pa do 15. ožujka 2020. bio zatvoren, u svom je iskazu potvrdio i svjedok RŽ, direktor hotela u San Canzianu, koji je dodao da je hotel tri dana nakon 15. ožujka 2020. zatvoren zbog lockdown-a.

23. Za predmet ovog spora bitno je istaknuti da su tužitelj i tuženik ugovorili probni rad kako bi tuženik u roku od šest mjeseci provjerio osobine i sposobnosti tužitelja za obavljanje ugovorenog posla. Diskrecijsko je pravo, dakle, tuženika kao poslodavca bilo u probnom roku procjenjivati, ne samo ostvarenje zadanih rezultata od strane tužitelja, već i njegovu suradnju i komunikaciju s nadređenima. Proizlazi da nezadovoljstvo poslodavca radom radnika unutar probnog roka predstavlja opravdani razlog za otkaz, ukoliko taj otkaz nije diskriminirajući ili šikanozan.

24. Tužitelj tvrdi da je predmetni otkaz posljedica šikane tuženika, jer da je pravi razlog otkazivanja Ugovora o radu prestanak potrebe za njegovim radom zbog korone, odnosno lockdown-a, a ne njegovo nezadovoljavanje na probnom radu. Na ročištu 19. studenog 2020. tužitelj je istaknuo da mu tuženik Ugovor o radu nije mogao otkazati poslovno uvjetovanim otkazom Ugovora o radu, jer u tom slučaju ne bi mogao zaposliti novog radnika. Ističe i da s obzirom na njegova kulinarska postignuća predmetni otkaz jako šteti njegovom ugledu.

25. Imajući u vidu:

- da je tužitelj je u razdoblju od 11. studenog 2019. pa do 4. siječnja 2020. (u kojem razdoblju je hotel radio) uredno dolazio na posao i uredno obavljao sve svoje radne obveze;

- da je tužitelj u razdoblju od 11. studenog 2019. pa do **.**.2020. sa RŽ, direktorom hotela, i zakonskim zastupnikom tuženika uredno komunicirao i vodio kuhinju, zajedno radio na kuhanju i ekonomiji kuhanja te da isti nisu imali primjedbi i prigovora na njegov rad;

- da u razdoblju od 5. siječnja 2020. do 15. ožujka 2020. hotel nije radio;

- da je u razdoblju od 5. siječnja 2020. do 15. ožujka 2020. tužitelj bio na godišnjem odmoru;

- da je tužitelj od svojih nadređenih par dana nakon 25. veljače 2020. saznao da će mu tuženik zbog korone otkazati ugovor o radu;

- da iz iskaza svjedoka FŽ, kuhara koji je s tužiteljem radio u kuhinji, proizlazi da je komunikacija tužitelja sa ostalim zaposlenicima bila profesionalna i da nije bilo nikakvih problema i nesuglasica;

- da tuženik tužitelju dva mjeseca prije donošenja Odluke o otkazu (od 5. ožujka 2020. pa do 15. ožujka 2020.) nije omogućio obavljanje poslova za koje je sklopio Ugovor o radu, slijedom čega tuženik, po logici stvari, za to razdoblje tužitelja niti nije mogao adekvatno ocijeniti za ugovorene poslove;

- da je Odluka otkazu donesena 16. ožujka 2020. (dakle, dan nakon otvaranja hotela, i neposredno prije zatvaranja hotela zbog lockdown-a)

za zaključiti je da je tuženik tužitelju Ugovor o radu otkazao zbog prestanka potrebe za njegovim radom uslijed okolnosti koje su nastupile zbog pandemije uzrokovane virusom Covid-19, a ne zbog toga što isti nije zadovoljio na probnom radu.

26. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj dokazao svoje tvrdnje o šikanoznom postupanju prema njemu, odnosno dokazao je da je tuženik u okolnostima postojanja razloga za drugu vrstu otkaza (poslovno uvjetovani otkaz zbog prestanka potreba za njegovim radom) zloupotrijebio svoje pravo na otkazivanje Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, slijedom čega se predmetni otkaz ukazuje nedopuštenim. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i utvrditi da je Odluka o otkazu nedopuštena, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP- a). Tužitelj je u postupku uspio s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu, dok nije uspio u dijelu za vraćanjem na posao i za naknadom plaće. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka, sud je "djelomični uspjeh stranaka u parnici" cijenio ne samo kvantitativno, već i kvalitativno, vodeći računa da su svi dokazi u ovom postupku provedeni radi utvrđenja dopuštenosti Odluke o otkazu u kojem je dijelu tužitelj uspio u potpunosti, slijedom čega je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove. Stoga je odlučeno točkom II. izreke presude.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 4. veljače 2026.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika