Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Zk-3/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Maržić nekretnine d.o.o., OIB: 35738445035, Zagreb, Lašćinska cesta 92 i 2. tužitelja OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupa punomoćnica Gorana Grubišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić u Zagrebu, protiv tuženika ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Sanja Artuković, odvjetnica u Zagrebu, radi ispravka upisa u zemljišne knjige te radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5767/2024-36 od 13. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužitelja Maržić nekretnine d.o.o. i 2. tužitelja OČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5767/2024-36 od 13. kolovoza 2025. pod stavcima I. i II. izreke, te u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.312,50 EUR.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5767/2024-36 od 13. kolovoza 2025. u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR na način da se tuženik odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 EUR, kao s neosnovanim.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijeni su tužitelji sa zahtjevom na utvrđenje da su otvaranje [broj poduloška]/ zk. uložak: [broj ZK uloška], Knjiga PU: [adresa], kao i upis uknjižbe prava vlasništva tužene ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] glede stana na II katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i WC-a i predsoblja, ukupne površine 64m2 koji stan se nalazi u Stambenoj zgradi [adresa] sagrađenoj na čest. br. 4957/39, sve upisano u broj [broj poduloška]/ zk. uložak [broj ZK uloška], Knjiga PU: [adresa], pravno nevaljani, da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom rješenja posl. br. Z-51375/18 od dana 12.09.2019. godine Općinskog građanskog suda u Zagrebu Zemljišnoknjižnog odjela, te uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije njegove provedbe i to na način da se briše upis uknjižbe prava vlasništva tužene i zatvori [broj poduloška] / zk. uložak: [broj ZK uloška], Knjige PU: Grad Zagreb, te da se naloži tuženoj da im solidarno naknadi prouzročeni parnični trošak (st. I. izreke), a tužitelji su odbijeni i sa podrednim zahtjevom na utvrđenje da su svaki u razmjeru ½ dijela, vlasnici stana na II katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i WC-a i predsoblja, ukupne površine 64m2 koji stan se nalazi u Stambenoj zgradi [adresa] sagrađenoj na čest. br. 4957/39, sve upisano u broj [broj poduloška]/ zk. Uložak [broj ZK uloška], Knjiga PU: [adresa], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Općinski građanski sud u Zagrebu te da se naloži tuženoj da im solidarno naknadi prouzročeni parnični trošak (st. II. izreke), te je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.812,50 eura (st. III. izreke).

2. Tužitelji žalbom pobijaju navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi u cijelosti pobijanu presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 7., čl. 8., čl. 221.a te čl. 230. ZPP, jer sud nije utvrđivao činjenice koje stranke nisu iznijele niti provodio dokaze koje stranke nisu predložile (čl. 7. ZPP), činjenično je stanje utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP), sud je sve odlučne činjenice mogao sa sigurnošću utvrditi, te nije morao primjenjivati pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) te nije suprotno čl. 230. ZPP prihvatio za javnu ispravu, ispravu koja to nije bila.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuju tužitelji u žalbi, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na glavni zahtjev i na dio podrednog zahtjeva koji se odnosi na stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine na temelju dosjelosti.

7. No, pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge o navodima tužitelja da su predmetnu nekretninu stekli na temelju pravnog posla s povjerenjem u zemljišne knjige (1. tužitelj) i na temelju nasljeđivanja (2. tužitelj), ali taj je nedostatak otklonio ovaj sud na način da je na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP samo utvrdio te činjenice.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Predmet ovog spora je utvrđenje nevaljanosti zemljišnoknjižnog upisa, otvaranja poduloška i uknjižbe prava vlasništva stana u korist ŽČ (prednice tuženika) na predmetnom stanu, brisanje navedenog upisa i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, dok je prema podrednom tužbenom zahtjevu predmet spora utvrđenje da su tužitelji, svaki u ½ dijela suvlasnici predmetnog stana, pobliže opisanog u točki 6. obrazloženja, koje pravo su stekli na temelju dosjelosti.

9.1. Tužitelji prvotni tužbeni zahtjev zasnivaju na činjeničnim navodima tužbe da su u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisani kao suvlasnici u ½ dijela nekretnine zk.č. [katastarska čestica] opisane kao KUĆA, br. 60 i ZGRADA U [adresa] (površine 190 m2) i DVORIŠTE (površine 155 m2), površine 345 m2. Drugo tužitelj navodi da je stekao pravo vlasništva nasljeđivanjem iza pok. NČ, a 1. tužitelj na temelju pravnog posla i s povjerenjem u zemljišne knjige odnosno na temelju odredbi čl. 115., 120 i 122. Zakona o vlasništvu. Nadalje navode da je odlukom zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Z-51375/18 od 12. rujna 2019. udovoljeno prijedlogu za uknjižbu tuženice na nekretnini tužitelja na način da je otvoren [broj poduloška]/zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je tuženica upisana kao vlasnica stana na II katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i wc-a i predsoblja, ukupne površine 64 m2 i nalazi se u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čestici br. [katastarska čestica], da su tim upisom povrijeđena knjižna prava vlasništva tužitelja kao i odredbe Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK), jer je navedeni upis neistinit odnosno nije izvršen na valjanom pravnom temelju niti sukladno odredbama ZZK, jer da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 13. st. 1. toč. 2. Pravilnika o ustrojavanju i vođenju knjige položenih ugovora ("Narodne novine" broj, 42/91 i 16/94, dalje: Pravilnik), jer je tuženica prijedlogu priložila Presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-11/16 od 17. svibnja 2016., kojom se nadomješta ugovor o prodaji stana i potvrdu Fonda za naknadu oduzete imovine o plaćanju kupoprodajne cijene, ali da je propustila dostaviti dokaz da je prodavatelj, odnosno Fond, vlasnik odnosno nositelj prava raspolaganja na stanu koji je predmetom upisa. Fond nije vlasnik zgrade u kojoj se nalazi stan niti je nositelj prava raspolaganja. Navedenom presudom nisu bili obuhvaćeni tužitelji koji su upisani vlasnici nekretnine, a nema niti pravnog slijeda između upisanih vlasnika u Fonda, čime je povrijeđen i čl. 41. ZZK. Ističu kako ni potvrda Fonda o isplati kupoprodajne cijene nije podobna za provedbu upisa jer na njoj nije označena nekretnina niti pravo u pogledu kojeg se zahtijeva uknjižba, nije ovjeren potpis ovlaštene osobe. Ujedno ukazuju na postupak koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj P-877/98, u kojem je ovdje tuženica, a tamo tužiteljica pravomoćno odbijena sa zahtjevom da se utvrdi ništavim rješenje o nasljeđivanju temeljem kojeg je 2. tužitelj upisao pravo vlasništva u zemljišne knjige. Navode da tuženica nije mogla steći pravo na otkup stana sukladno Zakonu o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta jer u odnosu na predmetnu nekretninu nikad nije doneseno rješenje o nacionalizaciji. Konačno ističu da su u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine koju su stekli na zakonitom i istinitom pravnom temelju pa su vlasništvo iste stekli i temeljem dosjelosti.

10. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan nacionalizirana danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list SFRJ, broj 52/58, dalje: Zakon o nacionalizaciji), budući da je čl. 8. st. 1. propisano da zgrade, dijelovi zgrada i građevinska zemljišta, koji su nacionalizirani ovim zakonom, postaju društveno vlasništvo danom stupanja na snagu ovog zakona, a ta je zgrada obuhvaćena odredbom čl. 12. Zakona o nacionalizaciji, kojim je propisano da se nacionaliziraju najamne stambene zgrade, tj. zgrade u građanskom vlasništvu sa više od dva stana ili sa više od tri mala stana, a ovdje se radi o stambenoj zgradi sa šest stanova, kako to proizlazi iz presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-11/16- 3 od 17. svibnja 2016., rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-69/2020-3 od 13. svibnja 2021., a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

11. Kako se prema tome radi o nacionaliziranom stanu, koji se prema čl. 22. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19, dalje: ZON) ne vraća u vlasništvo prijašnjem vlasniku, već nositelj stanarskog prava na tom stanu isti može kupiti otkupom stanarskog prava, sklapanjem ugovora sa Fondom za naknadu oduzete imovine, kao prodavateljem, kako je to propisano čl. 24. ZON.

12. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-11/16-3 od 17. svibnja 2016. zamijenjen je Ugovor o prodaji stana, na način da prodavatelj Fond za naknadu oduzete imovine prodaje, a kupac ŽČ kupuje predmetni stan.

13. Dakle, kada se radi o stanovima koji su nacionalizirani, prema ZON, Fond za naknadu oduzete imovine ovlašten je raspolagati s takvim stanom zaključenjem ugovora o prodaji koji zaključuje sa nositeljem stanarskog prava na stanu koji prodaje, te je stoga Fond za naknadu oduzete imovine nositelj prava raspolaganja na stanu koji je predmet upisa na temelju ZON, čime je ostvarena pretpostavka iz čl. 13. alineja 2. Pravilnika, a o čemu prednica tuženika nije bila dužna priložiti ispravu, jer takvo ovlaštenje Fonda za naknadu oduzete imovine proizlazi iz Zakona, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

14. Jednako tako prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za provedbu ugovora o kupoprodaji u zemljišne knjige iz čl. 108. st. 2. ZZK, jer je upis odredio sud, te se radilo o upisu koji je s obzirom na stanje zemljišne knjige bio provediv, jer se radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu, a ZON je dano ovlaštenje Fondu za naknadu oduzete imovine da raspolaže takvom nekretninom.

15. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu čl. 129. st. 1. ZZK, kada je odbio predmetnu brisovnu tužbu, jer su za sporni upis bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene pravilima zemljišnoknjižnog prava, tako da se ne radi o nevaljanoj uknjižbi.

16. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prednik tuženika u posjedu predmetnog stana od 9. svibnja 1945., kako to proizlazi iz uvjerenja o prebivalištu (list 50 spisa Ps-3/15) od 1. studenog 1966., a što potvrđuje i Ugovor o korištenju stana od 1. studenog 1966., koji je zaključen s prednikom tuženika LČ. Osim toga, iz iskaza 1. tužitelja proizlazi da je bivši vlasnik zgrade u [adresa] bio američki državljanin, koji je sve, 1988. ili 1990. godine ostavio njegovom bratu OČ, od kojeg je on putem firme kupio ½ dijela nekretnine, s time da im je bivši vlasnik rekao da u kući žive stanari, nositelji stanarskog prava, tako da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelji nisu mogli dosjelošću steći pravo vlasništva predmetnog stana prema odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25, dalje: ZVDSP), jer nikad nisu bili u posjedu predmetnog stana.

17. Drugo tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na nacionaliziranom stanu nasljeđivanjem, jer u trenutku smrti UČ više nije bio vlasnik istog, jer mu je stan oduzet temeljem Zakona o nacionalizaciji, pa slijedom toga niti 1. tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na tom stanu na temelju pravnog posla kojeg je zaključio sa 2. tužiteljem, jer 2. tužitelj nije mogao na 1. tužitelja prenijeti više prava nego što ga sam ima. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, 1. tužitelj nije postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja pravnog posla na temelju kojeg se uknjižio u zemljišne knjige, jer je prema vlastitom iskazu zakonski zastupnik 1. tužitelja znao još od kraja 80-ih godina prošlog stoljeća, da u toj kući žive stanari, nositelji stanarskog prava, tako da se ne može sada pozivati da mu 2012. godine, kada je 1. tužitelj kupio dio nekretnine, to nije bilo poznato.

18. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke prvostupanjske presude.

19. Na ročištima održanim 7. travnja 2021. i 11. veljače 2025. nije se raspravljalo o meritumu spora, već se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Naime, na pripremnom ročištu, iako je u zapisniku navedeno da tužitelj ostaje kod tužbe, a tuženik kod odgovora na tužbu, jasno je da se raspravljalo samo o dokaznim prijedlozima stranaka, dok je na ročištu od 11. veljače 2025. određeno da će se na sljedećem ročištu provesti dokaz saslušanja stranaka. Stoga tuženici za zastupanje na tim ročištima pripada trošak od 250 bodova temeljem Tbr. 9/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT), ili 500,00 EUR s PDV od 25%, 625,00 EUR po ročištu, ili ukupno 1.250,00 EUR, a prvostupanjski je sud tuženici za ta ročišta priznao trošak od 2.500,00 EUR (razlika iznosi 1.250,00 EUR).

20. Jednako tako, s pravom tužiteljica u žalbi ukazuje da se u podnesku tuženice od 26. kolovoza 2021. ne iznosi ništa što već nije bilo izneseno od strane tuženice do tada (odgovor na tužbu), tako da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP), pa tuženici ne pripada pravo na naknadu troška za sastav tog podneska od 1.000,00 EUR, s PDV od 25%, 1.250,00 EUR.

21. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tuženici trošak za sastav podneska od 5. svibnja 2022. od 1.250,00 EUR, jer se u tom podnesku prvi puta tuženica očituje o navodima 1. tužitelja da je predmetni stan stekao u dobroj vjeri, s povjerenjem u zemljišne knjige.

22. Stoga je trebalo temeljem čl. 373. t. 3. ZPP preinačiti st. III. izreke presude i odbiti tuženicu sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 EUR, dok je za preostali iznos od 6.312,50 EUR trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke presude.

23. Tužitelji su uspjeli u sporu samo u dijelu koji se odnosi na sporedan zahtjev, a kako se uspjeh u žalbenom postupku određuje s obzirom na uspjeh stranaka glede glavnog zahtjeva, trebalo je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

24. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP), budući da u odgovoru na žalbu nije izneseno ništa novo što već nije bilo izneseno tijekom prvostupanjskog postupka.

U Velikoj Gorici 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper