Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1335/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, Područne službe Šibenik, Biskupa Jerolima Milete 12, Šibenik, kojeg zastupa DŽE, zaposlenica tužitelja, protiv tuženice DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ..., ..., ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kasalo i Raić d.o.o. u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1167/2020 od 1. srpnja 2024., 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1167/2020 od 1. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 2.759,64 kuna / 366,27 eur[1] sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i naknadu troškova parničnog postupka, te je točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.759,64 kuna / 366,27 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koju je, po navodima tužitelja, tuženica nanijela tužitelju i to ispostavljanjem računa za dijagnostičke – terapijske postupke (DTP) za koje je kontrolom tužitelja utvrđeno da nisu ispravno i opravdano obračunati, odnosno da nije potvrđeno da su ti postupci stvarno izvršeni.

6. Među strankama nije sporno da su 1. travnja 2011. sklopile Ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja koji je mijenjan Dodatkom I. Ugovora od 20. travnja 2015., te da su sklopile Ugovor o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za razdoblje od 1. travnja 2015. do 31. ožujka 2018. koji je mijenjan Dodatkom I. od 9. travnja 2018., Dodatkom II. od 14. siječnja 2019. i Dodatkom III. od 15. travnja 2019. Također, nije sporno niti da je u razdoblju od 14. rujna 2018. do 31. siječnja 2019. provedena kontrola ordinacije tuženice od strane tužitelja i to kontrola prihodovanja po osnovi unutarlimitnih i izvanlimitnih dijagnostičko- terapijskih postupaka (DTP-a) u razdoblju od 1. do 31. kolovoza 2017. Nadalje, nije sporno niti da je za predmetne DTP-ove tuženica dostavila tužitelju račune te da joj je tužitelj isplatio predmetne utužene iznose.

7. Među strankama je sporno je li tuženica izvršila, odnosno obavila sporne dijagnostičko – terapijske postupke (DTP-ove) pa slijedom toga je li u obvezi naknaditi tužitelju predmetne iznose koji su joj isplaćeni na temelju tih postupaka.

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da je od strane tužitelja provedena kontrola Specijalističke ordinacije obiteljske medicine tuženice te da u toj kontroli nije bilo razvidno jesu li dijagnostičko – terapijski postupci (72 DTP-a) za koje je tužena ispostavila račune tužitelju stvarno provedeni,

- da je tužitelj po predmetnim računima izvršio isplatu tuženici,

- da za svaki ispostavljeni sporni račun postoji povijest bolesti u kojem je upisana anamneza ili status pacijenta.

9. Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da se u izvješću o provedenoj izvanrednoj ciljanoj kontroli Specijalističke ordinacije obiteljske medicine tuženice ne navodi da tuženica nije izvršila sporne postupke, već samo da nije razvidno da su isti stvarno i provedeni. Nadalje, prvostupanjski sud ističe da je u prilog tome tuženica dostavila povijest bolesti za svaki provedeni DTP za koji je tužitelju ispostavila račun iz kojeg je razvidna anamneza i status pacijenta, slijedom čega zaključuje da je tuženica provodila DTP-ove, a što je i tuženica potvrdila u svom iskazu danom u predmetnom postupku.

10. Dalje prvostupanjski sud zaključuje da iz samog predmetnog izvješća proizlazi da su anamnestički podaci i klinički status nedostatno bilježeni, međutim činjenica da tuženica nije dostatno upisivala pojedine podatke u zdravstveni karton pacijenata, ne znači da pojedini DTP-ovi, za koje je tuženica ispostavila račune tužitelju, nije izvršila, pa da bi samim time nastala šteta tužitelju. Naime, tužitelj temelji svoj zahtjev za naknadom štete na činjenici da pojedini DTP postupci nisu provedeni, međutim niti u kontroli niti u predmetnom postupku tužitelj nije dokazao da sporni DTP- ovi nisu provedeni, već tužitelj temelji svoj zahtjev na činjenici da su podaci u zdravstvenim kartonima nedostatno vođeni.

11. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da tuženica nije provodila sporne DTP-ove, a samim time nije dokazao ni da mu je nastupila šteta plaćanjem računa koje je tuženica ispostavila za sporne DTP-ove, prvostupanjski sud nije utvrdio da bi bile ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, stoga primjenom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO) odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. O troškovima postupka prvostupanjski sud odlučuje na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.).

13. Valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

14. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda.

15. Pravilno je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje, koje ovaj sud nije ovlašten preispitivati, primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Odredbom članka 144. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13. i 98/19., dalje ZOZO) propisano je da je zdravstvena ustanova, privatni zdravstveni radnik i ugovorni isporučitelj pomagala, odgovoran Zavodu za štetu koju je prouzročio pri obavljanju ili u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Prema odredbi članka 148. ZOZO-a, kada se utvrdi da je nastala šteta, Zavod će uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu. (stavak 1.) Ako šteta ne bude naknađena u određenom roku, Zavod tražbinu ostvaruje tužbom kod nadležnog suda. (stavak 2.) Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale štete. (stavak 3.)

18. Prema odredbi članka 1045. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1046. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost osobe za štetu potrebno je da budu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu a to su štetnik, šteta, štetna radnja, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost radnje.

19. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako tužitelj nije dokazao odgovornost tuženice za štetu, u utuženom iznosu od 2.759,64 kuna / 366,27 eur, a s obzirom na to da u izvršenoj kontroli ordinacije tuženice nije utvrđeno da sporni DTP-ovi na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev za naknadu štete (da DTP-ovi nisu izvršeni, da nisu ispravno i opravdano obračunati), nisu provedeni, a eventualno nedostatno vođenje medicinske dokumentacije samo po sebi ne dokazuje činjenicu da isti ne bi bili doista i provedeni, niti je to tužitelj utvrdio provjerom kod pacijenata, kako to proizlazi iz iskaza tuženice, a što potvrđuje i tužitelj u svojoj žalbi.

20. Prvostupanjski sud svoju je odluku pravilno utemeljio ne samo na izvješću o provedenoj izvanrednoj ciljanoj kontroli od 28. veljače 2019., a koje je, suprotno žalbenim navodima, cijenio u skladu s odredbom članka 230. ZPP-a, već i na ostalim materijalnim i personalnim dokazima, a na temelju kojih je pravilno zaključio kako u okolnostima konkretnog slučaja, činjenica da tuženica eventualno nije dostatno upisivala pojedine podatke u zdravstveni karton pacijenta, imajući u vidu veliki broj pacijenata, posebice u predmetnom razdoblju od 1. do 31. kolovoza 2017. dok traje turistička sezona, ne znači da DTP-ove koje je tuženica naplatila od tužitelja nije izvršila. Upravo suprotno proizlazi iz iskaza tuženice i kartona posjeta, dok tužitelj nije predložio izvođenje dokaza iz kojih bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva, već isti temelji na izvješću iz kojeg slijedi da su nepriznati DTP-ovi vezani uz nedostatno vođenje liječničke dokumentacije.

21. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud zanemario uzeti u obzir odredbu članka 23. Zakona o liječništvu („Narodne novine“ broj: 121/03., 117/08.), prema kojoj je liječnik obvezan voditi točnu, iscrpnu i datiranu medicinsku dokumentaciju u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva, koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovu liječenju, te je liječnik obvezan tu dokumentaciju na zahtjev predočiti Ministarstvu nadležnom za zdravstvo, tijelima državne uprave u skladu s posebnim propisima, Hrvatskoj liječničkoj komori ili sudbenoj vlasti. Međutim, činjenica da medicinska dokumentacija nije vođena uredno i ažurno može biti eventualno razlog za postupanje u smislu članka 59. točke 5. Zakona o liječništvu kojom odredbom je propisana novčana kazna za takav prekršaj.

22. U odnosu na žalbene navode tužitelja da uzimajući u obzir minimalni vremenski normativ potreban za pružanje usluge u ordinaciji opće medicine primarne zdravstvene zaštite, tuženica u zakonom dopuštenom radnom vremenu i dopuštenom prekovremenom radu nije mogla pružiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu i izvršiti sve postupke koje je prikazala kao izvršene jer da je fizički nemoguće odraditi toliku količinu posla, ističe se da se radi o osporavanju pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalbeni razlog nije dopušteno isticati u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno odredbi članka 467. stavku 1. ZPP-a.

23. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a što tužitelj određeno niti ne pobija žalbom. Naime, u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odnosu na odluku o troškovima postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbi, a tužitelj u konkretnom slučaju određeno ne ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

24. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost pobijane presude, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 4. veljače 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak