Poslovni broj Gž-875/2024-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-721/2011 od 19. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten zahtjev tuženika za izuzeće sudaca ovoga suda.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-721/2011 od 19. ožujka 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Ugovor o kreditu broj: 2402006 - 1031262160/51404627 zaključen između tužitelja i tuženika 27. listopada 2006. ništetan te kao takav da ne proizvodi pravni učinak te zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati - vrati iznos od 28.219,81 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose.

2. Točkom II. izreke prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz istog Ugovora o kreditu slijedom čega da tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 27. listopada 2006. pa nadalje (točka 1.) te je naloženo tuženiku da isplati - vrati tužitelju na ime nepripadno plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 3.671,44 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose (točka 2.).

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.003,64 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbijen kao neosnovan.

4. Protiv presude žalbe podnose obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP).

4.1. Tužitelj se žali na odbijajući dio presude iz točki I. i III. izreke s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači prihvaćanjem glavnog tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadu troškova postupka, uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4.2. Tuženik žalbom pobija usvajajući dio presude iz točki II. i III. izreke presude, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači te tužbeni zahtjev u cijelosti odbije a tuženiku priznaju troškovi postupka uz trošak žabe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika, dok je tuženik u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda i predložio žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

6. Žalbe su osnovane.

7. Kao prvo, u odnosu na postavljeni uvjetni i općeniti zahtjev tuženika za izuzećem sudaca ovog drugostupanjskog suda treba reći da prema članku 73. stavak 2. točka 1. ZPP-a nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom predmetu. Stoga je navedeni zahtjev tuženika odbačen kao nedopušten primjenom članka 73. stavak 3. ZPP -a, te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja (tako Vrhovni sud RH u svojim odlukama broj Revd- 4325/2024 od 16. veljače 2025. i Revd-4273/2024 od 16. listopada 2024.).

8. Predmet spora po glavnom tužbenom zahtjevu je zahtjev tužitelja za utvrđenje u cijelosti ništetnim ugovora o kreditu zaključenog s tuženom bankom dok se eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje djelomične ništetnosti istog ugovora o kreditu (odredbe o valutnoj klauzuli), te uz svaki od tih zahtjeva i restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnog ugovora / ugovornih odredbi.

9. Nakon provedenog postupka, sud prvog stupnja utvrđuje:

- da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao bankovnom institucijom i kreditorom sklopio 27. listopada 2006. Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51404627 u obliku solemniziranog javnobilježničkog akta (dalje Ugovor o kreditu) u okviru kojeg su stranke ugovorile prava i obveze vezane za realizaciju kredita u iznosu od 24.750,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja kredita od osam godina, s ugovorenom valutnom klauzulom kojom je glavnica vezana za valutu švicarski franak,

- da je kredit u cijelosti otplaćen,

- da je tužitelj imao status potrošača u smislu odredbe članka 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. i 46/07. - dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom na utvrđenje da je kredit bio namijenjen adaptaciji stana u kojem tužitelj živi s obitelji, da je tužitelj ugovor sklopio kao fizička osoba, izvan svog zanimanja (policijski službenik), izvan svoje poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti, a tuženik za suprotno nije pružio niti jedan dokaz,

- da tuženik nije dokazao da bi tužitelj Ugovor o kreditu sklopio uz prethodno pregovaranje s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak te da bi se tužitelju prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan, dok je Ugovor o kreditu unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne,

- da je u konkretnom slučaju odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, nepoštena a time i ništetna jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo pa činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoji promjenjiv element - tečaj valute švicarskog franka, o kojem ovisi visina obveze korisnika kredita, predstavlja uzrok određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita , sve pozivom na članak 59., članak 81., članak 82., članak 87. i članak 90. ZZP/03,

- da ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli ne dovodi do ništetnosti cijeloga Ugovora o kreditu, jer ugovor može opstati bez ništetne odredbe budući da sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu opstojnost i pravnu valjanost,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama članka 81., članka 82. i članka 90. ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi članka 96. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07),

- da je sud sukladno izmijenjenoj odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz navedene presude, uvažavajući da je Ugovor o kreditu sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudom donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača,

- da tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev na isplatu uslijed ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno pravo na povrat iznosa koje je tuženiku preplatio zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita sukladno članku 323. ZOO-a,

- da nije nastupila zastara potraživanja jer je petogodišnji zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) prekinut podizanjem kolektivne tužbe u smislu članka 241. ZOO-a, pa je zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) te nije istekla do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 15. travnja 2021.,

- da visina tužbenog zahtjeva za isplatu uslijed ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, utvrđena provedenim financijskim vještačenjem iznosi 3.671,44 eur,

- da nije osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja koj i se temeljio na tvrdnji da je u određenom periodu uslijed promjene tečaja tužitelj platio iznos manji od ugovorenog te da je time stekao određeni novčani iznos koji sada predstavlja tražbinu tuženika prema tužitelju.

10. Stoga, sud prvog stupnja odbija kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu i s njim povezani zahtjev za isplatu. Nadalje, u cijelosti prihvaća eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnom pobijane nepoštene odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli te nastavno pozivom na članak 1111. stavak 1. ZOO-a i restitucijski zahtjev za povrat stečenog bez osnove u visini od 3.671,44 eur, sve sa zateznim kamatama po članku 29. ZOO-a s tijekom sukladno članku 1115. ZOO-a, dok o troškovima postupka odlučuje pozivom na članak 154. stavak 1. i 4. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

11. Za sada nije moguće ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Osnovano se žalbom tuženika ukazuje kako pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama vezano za prigovor mjesne nadležnosti, koji prigovor je tuženik pravovremeno postavio u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari. Iako je evidentno da prvostupanjski sud taj prigovor nije prihvatio, o tome prigovoru nije donio niti posebno niti raspravno rješenje (članak 344., članak 345. ZPP-a), niti je u pobijanoj presudi iznio ijedan razlog takve odluke. Stoga ovaj sud ne može ispitati pravilnosti i zakonitost odluke prvostupanjskog suda o prigovoru mjesne nadležnosti kako bi odgovorio na žalbene navode tuženika, koji na tome u žalbi ustraje. Time je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

13. Osim toga, osnovano se žalbom tuženika tvrdi kako je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavak 3. ZPP-a, koja je utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Odredbom članka 338. stavak 3. ZPP-a propisano je da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavnih stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (članak 333. stavak 3. ZPP-a).

13.1. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja sa točno određenom visinom zahtjeva kojeg stavlja u prijeboj s potraživanjem tužitelja s osnova tzv. „negativne razlike“. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude iznio razloge neosnovanosti toga prigovora te razloge zašto smatra da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju ovom slučaju. Međutim, o prigovoru radi prebijanja nije odlučeno i u izreci presude sukladno citiranom članku 338. stavak 3. ZPP-a, iako je tuženikov prigovor radi prebijanja kvantitativno određen te je naznačena osnova tuženikova potraživanja.

13.2. U situaciji kada utvrdi prigovor radi prebijanja neosnovanim odnosno da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja, o tome sud treba odlučiti izrekom presude.

14. Radi učinjenih procesnih povreda, pobijanu je presudu u cijelosti valjalo ukinuti budući da je odluka o mjesnoj nadležnosti relevantna za cijelu presudu. Sud prvog stupnja u ponovljenom postupku će otkloniti bitne povrede na koje mu je ukazao ovaj sud te će kod donošenja nove odluke, između ostalog, dati razloge o tuženikovu prigovoru mjesne nenadležnosti te izrekom presude odlučiti i o istaknutom procesnopravnom prigovoru radi prebijanja.

15. Uvažavajući već ustaljenu sudsku praksu na području potrošačke zaštite u istovrsnim ili sličnim sporovima, za navesti je da bi ovome sudu za sada bilo prihvatljivo stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva, o statusu tužitelja kao potrošača, o vezanosti suda prvog stupnja za utvrđenja iz kolektivnog spora "Potrošač" uz mogućnost da tuženik dokazuje suprotno, o djelomičnoj ništetnosti pobijanog Ugovora o kreditu (odredba o valutnoj klauzuli), o početku tijeka zatezne kamate te o neosnovanosti prigovora zastare.

16. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a, kako bi sud prvog stupnja u ponovljenom postupku donio novu, zakonitu i obrazloženu odluku kojom će ponovno odlučiti i o svim troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Rijeci 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić