Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1059/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 28. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja Martine Alagić, odvjetnice u Vukovaru te u odsutnosti tuženika, odlukom objavljenom 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 s osnova stjecanja bez osnove naknaditi tužitelju LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 377,68 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27. srpnja 2005. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 da tužitelju MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 332,41 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2026. pa do isplate,po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 31. srpnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi u bitnom navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditorom sklopio 21. srpnja 2005. godine Ugovor o kreditu, broj: 528-50-2961840, dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.470,13 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti s pripadajućim kamatama na rok od 84 mjeseca. Predmetnim Ugovorom u članku 3. ugovorena je naknada za obradu kreditnog zahtijeva u iznosu od 3,30% od ukupnog iznosa odobrenog kredita, koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita. Tužitelj je pred ovim Sudom vodio parnični postupak koji je okončan presudom poslovni broj: P-335/2024-17 od 8. studenog 2024., potvrđenom presudom Županijskog suda u Puli - Pola broj: Gž- 97/2025-2 od 3. veljače 2025.. Citiranom prvostupanjskom Presudom utvrđena je ništetnost odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora, u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva. Budući je tuženik naplatom navedene naknade prema mišljenju tužitelja stekao korist bez valjane pravne osnove, isti traži da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 377,68 eura, koji je isti naplatio od tužitelja temeljem te odredbe s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

2.Tuženik je uredno zaprimio odgovor na tužbu, kao i poziv za pripremno ročište. Međutim isti nije dostavio odgovor na tužbu, a nije niti pristupio na pripremno ročište.

3. Sud je na pripremnom ročištu, koje je održano 28. siječnja 2026. str. 34-35 spisa, zaključio prethodni postupak te je ujedno održao i glavnu raspravu. U dokaznom postupku Sud je saslušao tužitelja te je pročitao dokumentaciju sadržanu u spisu i to:

Ugovor o kreditu str 5-8 spisa, potvrda str.10, presuda ovog suda str. 11-18, presuda i rješenje Županijskog suda u Puli – Pola, str. 20-27 spisa.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa koji je tužitelju naplaćen prilikom prvog korištenja kredita na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva temeljem odredbe čl. 3. Ugovora, koja je u međuvremenu utvrđena ništetnom.

5. Među strankama nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora sklopljen predmetni Ugovor dana 21. srpnja 2005. (str. 5-8 spisa).Također nije sporno da je tuženik od tužitelja naplatio 27. srpnja 2005. naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.845,65 kuna, a što sad prema fiksnom tečaju valute kuna u valutu euro iznosi 377,68 eura (7,53450 kuna za 1 EUR), a što između ostalog proizlazi iz tuženikovog pisanog odgovora na tužiteljev zahtjev, str. 10 spisa. Nije sporno niti da je presudom ovog Suda poslovni broj: P-335/2024-17 od 8. studenog 2024., potvrđenom presudom Županijskog suda u Puli - Pola broj: Gž- 97/2025-2 od 3. veljače 2025., u međuvremenu utvrđeno da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora u djelu koji se odnosi na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu jednokratno 3,30% od iznosa odobrenog kredita.

6. Sporno je li tuženik dužan vratiti tužitelju novčani iznos koji je od njega naplatio temeljem odredbe čl. 3. Ugovora zbog toga što je navedena odredba u međuvremenu utvrđena ništetnom.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao radi kupnje osobnog automobila te je sredstva iz kredita u cijelosti i iskoristio za tu namjenu. Djelatnici tuženika nisu ga upozorili da će biti naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva. Osobni automobil cijelo je vrijeme koristio za osobne potrebe, odnosno odlaske na posao i povratke s posla. Cijelo je vrijeme radio kod poslodavca i ostvarivao dohodak od nesamostalnog rada pa u skladu s tim navedeni automobil nije nikad koristio u poslovne svrhe.

8. Ovako dan iskaz sud u cijelosti smatra istinitim jer je tužitelj iskazivao jasno i okolnosno u skladu sa sjećanjem. Njegov iskaz u skladu je sa sadržajem Ugovora(str. 5-9 spisa). Naime, iz samog sadržaja Ugovora razvidno je da je isti sastavljen od strane tuženika, prema unificiranom obrascu uz upotrebu strogo formalnih, laiku teško razumljivih izraza, u kojem se mijenjaju samo osobni podaci korisnika kredita, te iznos kredita i rok otplate. U takvim okolnostima, životno je da tužitelj kao laik pri čitanju samog Ugovora prije potpisa nije uočio spornu odredbu o naknadama i da nije imao mogućnost utjecati na sadržaj pojedinih odredbi Ugovora.

9. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, 21. srpnja 2005. (str. 5-9 spisa), na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2003, dalje ZZP/03). Iz čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Iz čl. 3. st. 1. toč.1. ZZP/03 proizlazi da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO), kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. ZZP/03. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Iz iskaza tužitelja saslušanog u dokaznom postupku proizlazi da je isti kredit utrošio za kupnju osobnog automobila, koji je koristio za osobne potrebe, a iz čega proizlazi da isti ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Dakle, tužitelj je u smislu čl. 3. st.1. toč. 1. ZZP/03 s tuženikom kao trgovcem sklopio predmetni Ugovor u svrhe koje nisu namijenjene tužiteljevom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. S druge strane tuženik u tom ugovornom odnosu djelovao je u okviru svoje djelatnosti pa stoga sud izvodi zaključak da je predmetni Ugovor potrošački.

13. Prije svega treba naglasiti da ništetnost djela odredbe čl. 3. Ugovora, koja je utvrđena presudom ovog Suda poslovni broj: P-335/2024-17 od 8. studenog 2024., zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. Tuženik je u svom pisanom odgovoru str. 10. spisa priznao da je 27. srpnja 2005. tužitelju temeljem sporne ugovorne odredbe naplatio iznos od 2.845,65 kuna, što iznosi 377,68 eura prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR. Stoga je tuženik iznos od 377,68 eura dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a jer je predmetni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem predmetne ništetne ugovorne odredbe, svojom jednostranom odlukom naplatio više nego što bi mu pripadalo da takve odredbe nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog sa zateznim kamatama od dana kadje iznos preplaćen, budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost predmetne ugovorne odredbe, a koja ujedno predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom 29. ZOO-a.

14. Zaključno treba navesti da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljevog zahtjeva za isplatu. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer je presuda ovog Suda poslovni broj: P-335/2024-17 od 8. studenog 2024., kojom je utvrđena ništetnost odredbe o naplati naknade za obradu kreditnog zahtjeva postala pravomoćna 3. veljače 2025.. Tužitelj je podnio ovu tužbu za isplatu dana 31. srpnja 2025., dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO-a.

15. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa prema vrijednosti predmeta spora od 377,68 eura. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- iznos od 100,00 eura za sastav tužbe (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- iznosi od 100,00 eura za zastupanje na pripremnom ročištu/glavnoj raspravi održanoj 28. siječnja 2026. (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- iznos od 50,00 eura za zastupanje na ročištu za objavu presude (Tbr. 9. točka 3. Tarife).

16. Prema tome tužitelju su ukupno za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u iznosu od 250,00 eura na koje je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 312,50 eura. Pored troškova punomoćnika tužitelju su priznati i stvarni troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 6,64 eura i na presudu u iznosu od 13,27 eura, jer se u konkretnom slučaju ne radi o sporu koji je pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa pa samim tim tužitelj nije oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Prema tome tužitelju su priznati troškovi u ukupnom iznosu od 332,41 eura. Svi naprijed navedeni troškovi bili su prema ocjeni ovog Suda tužitelju potrebni za konačni uspjeh u ovom sporu pa su mu isti i dosuđeni.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 4. veljače 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku