Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-153/2026-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, u pravnoj stvari tužitelja IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2847/2025 od 17. listopada 2025., 4. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u odbijajućem dijelu točke II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2847/2025 od 17. listopada 2025. i rješava:
„Nalaže se tuženiku da roku od 15 dana naknadi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2025. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem od tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine.“
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka od 62,50 eur u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka tužitelj odbija kao neosnovanim.
Obrazloženje
1.Presudom je suda prvog stupnja u toč. I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu kojom je određeno plaćanje ulazne naknade (toč. I. izreke), dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku da po toj osnovi isplati tužitelju iznos od 556,65 eur sa zateznom kamatom i parničnim troškom od 434,72 eur sa zateznom kamatom. S preostalim dijelom troška tužitelj je očito odbijen u toč. II. izreke. Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku sud utvrđuje vrijednost predmeta spora u visini od 1.873,88 eur.
2. Protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka žali se tužitelj zbog ostvarene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se uvaženjem žalbe odluka o trošku preinači i tužitelju dosude troškovi postupka u cijelosti.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Donoseći odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužitelj u tužbi postavio dva zahtjeva, s time što je u tužbi vrijednost predmeta spora deklaratornog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti odredio s 1.327,23 eur, a kondemnatornog zahtjeva radi isplate u visini novčanog iznosa kojeg potražuje od 556,65 eur. Sud prvog stupnja smatra da se ovi zahtjevi zbrajaju prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora sukladno odredbama čl. 40. st. 2. u svezi sa čl. 37. st. 1. ZPP pa utoliko donosi u izreci rješenje o vrijednosti predmeta spora koje je pravomoćno.
6. Međutim, kada je u pitanju odluka o troškovima postupka prvostupanjski sud smatra kako se vrijednost deklaratornog zahtjeva kada je postavljen uz zahtjev na činidbu ne uzima u obzir, pri čemu se ne poziva ni na jedna propis, već odluke Rev- 412/2021, Revr-475/08 i Revr-774705. Utoliko tužitelju sudi troška prema vrijednosti novčanog zahtjeva od 556,65 eur, dok ostali trošak odbija.
7. Tužitelj u žalbi pobija odbijajući dio odluke o trošku jer smatra kako mu pozivom na iste zakonske odredbe iz ZPP pripada pravo na troškove postupka kako ih je zatražio troškovnikom zbrajajući vrijednost deklaratornog i kondmnatornog zahtjeva. Pri tome se poziva na odluke Revr-266/2006, Gž-768/2024 i Gž-414/2025 Županijskog suda u Rijeci i Gž-640/2024 Županijskog suda u Sisku.
8. Odluke na koje se sud prvog stupnja i žalitelj pozivaju zaista izražavaju suprotna pravna stajališta (osim Rev-412/2021 koja se odnosi na drugu problematiku vezanu za stupnjevitu tužbu) pa je utoliko Vrhovni sud u odluci Revd-1926/2025 dopustio podnošenje revizije s pravnim pitanjem „Uzima li se u obzir pri određivanju vrijednosti predmeta spora vrijednost spora označena za deklaratorni zahtjev, a koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tog zahtjeva na činidbu?“. Odluka Vrhovnog suda o reviziji nije donesena.
9. Ovaj sud priklanja se pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-266/2006 i odlukama Županijskog suda u Rijeci Gž-768/2024 i Gž-41472025.
10. Naime, prema čl. 35. st.1. ZPP kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Prema čl. 37. st. 1. ZPP ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Prema čl. 40. st. 1. ZPP ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.
11. Kako je tužitelj istaknuo više zahtjeva, to se sukladno čl. 37. st.1. ZPP u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora odnosi na oba zahtjeva, dakle na zahtjev za isplatu u visini od 556,65 eura i zahtjev za utvrđenje u visini od 1.327,02 eura. Utoliko sud prvog stupnja nije pravilno primijenio citirane zakonske odredbe, to tim više što je rješenje kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora pravomoćno i nepobijano od strane tuženika. Nije prihvatljivo stajalište suda da se VPS određuje na jedan način zbrajanjem zahtjeva, a ta ista vrijednost predmeta spora kada su u pitanju troškovi postupka određuje na drugi način prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.
12. Drugim riječima, neprihvatljivo bi bilo da se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva, a ne i deklaratornog zahtjeva, budući da takav stav nije u skladu sa odredbama čl. 35. do 40. ZPP-a koje reguliraju utvrđivanje vrijednosti predmeta spora. Pored toga, upravo je deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe bio potreban za odlučivanje o kondemnatornom zahtjevu, s obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o ugovornoj odredbi čija ništetnost nije već prethodno utvrđena u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača. Osim toga, upravo se o deklaratornom zahtjevu pretežno raspravljalo u ovom postupku jer je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao pravnu osnovanost tog zahtjeva (posljedično i kondemnatornog zahtjeva) te su se u svezi tog zahtjeva provodili dokazi, zbog čega je pretežni dio troškova postupka nastao upravo vezano za deklaratorni tužbeni zahtjev. Stoga bi priznavanjem troškova postupka samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva, a ne i prema vrijednosti deklaratornog zahtjeva, kako to smatra tuženik, prema ocjeni ovog suda, bilo povrijeđeno i pravo tužiteljice na pristup sudu zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija).
13. Iz svih tih razloga valja potvrditi žalitelju kako je u pravu kada tvrdi da sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo odbijajući zahtjev za dio troškova postupka, zbog čega nije ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se razlozi odluke mogu ispitati.
14. Sud je prvog stupnja za sastav tužbe, podneska od 23. lipnja 2025. i pristupa na ročište, priznao tužitelju za svaku radnju po 50 bodova, odnosno 300 eur uz uvećanje PDV od 75 eur, te na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu ukupno 59,72 eur, pa je dosudio ukupno 434,72 eur, sve sukladno Tbr. 7/1. i 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
15. Međutim, prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u rješenju koje je postalo pravomoćno i prema stajalištu ovoga suda o zbrajanju vrijednosti zahtjeva, tužitelju za svaku radnju pripada 100 bodova što uz uvećanje PDV daje ukupno 750 eur, te pribrojeno s pristojbama na tužbu i presudu, ukupno 809,72 eur. Razlika između dosuđenog iznosa i onog koji tužitelju pripada iznosi 375 eur pa je isti prihvaćanjem žalbe tužitelja i dosuđen kao u toč. 1. izreke ovog rješenja i to zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke. Sve to sukladno odredbi čl. 380. st. 3. ZPP.
16. Tužitelj je uspio u žalbenom postupku pa mu prema vrijednosti pobijanog dijela odluke o trošku prema Tbr. 8/4. pripada pravo na trošak sastava žalbe u visini 25 bodova, uvećano za PDV od ukupno 62,50 eur. Stoga je s preostalim zahtjevom žalbenog troška kao previsoko postavljenim odbijen kao i sa zahtjevom radi naknade pristojbe na žalbu jer iz podataka u spisu proizlazi kako pristojbu nije platio.
17. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke i rješenje o određivanju vrijednosti predmeta spora kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.
U Rijeci 4. veljače 2026.
Sutkinja
Tajana Polić
