Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-5/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dolores Svitlanović, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovr-2229/2024 od 2. prosinca 2024., 4. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovr-2229/2024 od 2. prosinca 2024.
II Ovrhovoditelju se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu.
2. Protiv citiranog rješenja žali se ovrhovoditelj pozivajući se na apsolutno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) što da je bilo od utjecaja na pravilnost u primijeni materijalnog prava. Postupanje suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke nije bilo zakonito budući je zaključak suda kojim je ovrhovoditelj pozvan na ispravak prijedloga za ovrhu nepotpun i nejasan zbog čega je i odluka o odbačaju prijedloga za ovrhu nepravilna. Ne samo iz tih razloga, već i zbog pogrešnog stajališta suda o potrebi dostave ovršne protiv ovršenikovog dužnika budući provođenje ovrhe pljenidbom i prijenosom sredstava ovršenikova dužnika, kako je zatraženo prijedlogom za ovrhu umjesto isplate, ne pretpostavlja postojanje dvije ovršne isprave, već samo jedne protiv ovršenika kojem je uvjetu udovoljeno dostavljanjem zadužnice. Predlaže uvaženjem žalbe prvostupanjsko rješenje ukinuti i vratiti sudu na ponovan postupak kako je to postupljeno u predmetu Gž Ovr-515/2020 Županijskog suda u Varaždinu (praksu dostavlja uz žalbu).
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz razloga pobijanog rješenja i podataka u spisu predmeta proizlazi da je podnesen prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 40.000 eur sa zateznom kamatom na temelju dvaju zadužnica kao ovršnih isprava i to pljenidbom i prijenosom umjesto isplate novčanih tražbina koje ovršenica ima prema HZMO po osnovi prava na obiteljsku mirovinu, te temeljem drugih pravnih osnova. U prilogu je prijedloga dostavljeno rješenje o nasljeđivanju doneseno od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. O-4690/2021 iz kojeg proizlazi da je iza smrti SF njegovom nasljednicom proglašena izvanbračna partnerica ŽF, između ostalog i na „potraživanju prema HZMO s osnova dospjele neisplaćene mirovine“. Priloženi su i zahtjevi koje je ovršenica podnijela HZMO radi priznanja prava na obiteljsku mirovinu i isplate dospjelih iznosa obiteljske mirovine i prema podacima u spisu premeta i tvrdnjama ovrhovoditelja o tim zahtjevima do donošenja pobijanog rješenja nije odlučeno.
5. Sud je prvog stupnja zaključkom od 5. studenog 2024. pozvao ovrhovoditelja na ispravak i dopunu prijedloga za ovrhu smatrajući da ne sadrži sve potrebno da bi se po njemu postupalo u smislu odredbe čl. 39. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14,55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ). Međutim, kako je ovrhovoditelj s pravom prigovorio da je zaključak suda neodređen jer u istom nije navedeno u kojem se pravcu prijedlog za ovrhu treba ispraviti, sud je prvog stupnja donio drugi zaključak od 7. studenog 2024. Tim je zaključkom pozvao ovrhovoditelja da u petitu jasno definira na koje isprave odnosno na koje se potraživanje odnosi tražbina koje potražuje „temeljem drugih pravnih osnova“.
6. U svezi je tog zaključka ovrhovoditelj dostavio prijedlog za ovrhu zaprimljen 12. studenog 2024. u kojem je zatražio pljenidbu i prijenos umjesto isplate na tražbini koju ovršenica ima prema HZMO temeljem prava na ostvarivanje obiteljske mirovine, pri čemu nije dostavio dodatne isprave.
7. Na temelju je takvog stanja stvari sud prvog stupnja donio pobijano rješenje u kojem je obrazložio kako ovrhovoditelj tijekom postupka, a ni po pozivu suda, nije u petitu i činjeničnim navodima prijedloga odredio naznaku ovršne isprave odnosno tražbine koju ovršenica ima prema svom dužniku, već je samo općenito naveo da se radi o pravu na ostvarivanje obiteljske mirovine. Smatrajući da ovrhovoditelj nije postupio po zaključku suda jer nije ispravio prijedlog kako je pozvan to je u skladu s odredbom čl. 109. st. 4. ZPP u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ prijedlog odbacio kao nepotpun.
8. U pravu je ovrhovoditelj kada u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio kako pretpostavku za provođenje ovrhe na tražbini koju ovršenik ima protiv svog dužnika predstavlja dostava ovršne isprave kojom bi bila utvrđena tražbina ovršenika prema svom dužniku, u ovom slučaju HZMO. Naprotiv ovrhovoditelj je dužan prema odredbi čl. 39. u prijedlogu za ovrhu naznačiti ovršnu ispravu protiv ovršenika kao njegova dužnika i u smislu odredbe čl. 36. st. 1. OZ dostaviti ovršnu ispravu u izvorniku i ovjerovljenom prijepisu uz prijedlog za ovrhu, što je ovrhovoditelj i učinio po pozivu suda dostavljajući izvornike zadužnica.
9. Međutim, imajući u vidu odredbe čl. 174., 176., 184. i 195. OZ kojim je propisano provođenje ovrhe na sredstvima ovršenikova dužnika pljenidbom i prijenosom umjesto isplate, za zaključiti je kako ovrhovoditelj ima obavezu dostaviti ispravu iz koje će biti razvidno postojanje tražbine ovršenika protiv svog dužnika i iz koje će sud s visokim stupnjem vjerojatnosti zaključiti o postojanju tog prava na predmetu ovrhe u smislu odredbi čl. 2. st. 1. toč. 2. u svezi sa čl. 4. st. 2. OZ. To tim više što ovršenikov dužnik u smislu odredbe čl. 176. st. 4. OZ nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi pa time ni pravne mogućnosti osporavanja zakonitosti rješenja o ovrsi kojim se njegova novčana sredstva plijene trenutkom dostave rješenja. Ovrhovoditelj dostavlja isprave iz kojih je razvidno da je ovršenica podnijela zahtjev radi priznanja prava na obiteljsku mirovinu, no ne dostavlja ispravu iz koje bi bilo razvidno da bi joj to pravo bilo priznato od strane HZMO, niti u žalbi tvrdi da bi takvo rješenje postojalo. Takva bi isprava bila odgovarajuća, a nikako rješenje o nasljeđivanju kojim se ovršenici, gledano a aspekta ovršnog prava, priznaje potencijala legitimacija na tražbinu prema HZMO, sve tim više što je u istom neodređeno navedeno „potraživanju prema HZMO s osnova dospjele neisplaćene mirovine“.
10. Stoga kada je iz isprava u spisu i tvrdnji ovrhovoditelja razvidno da ovršenici do trenutka donošenja pobijanog rješenja nije priznato pravo na isplatu obiteljske mirovine, a ovrhovoditelj ne postavlja prijedlog za ovrhu u smislu odredbe čl. 174. st. 2. OZ koji bi uključivao izjašnjavanje ovršenikova dužnika (već u prijedlogu istovremeno traži pljenidbu i prijenos), te ne podnosi prijedlog u smislu odredbe čl. 181. OZ o izjašnjenju ovršenikova dužnika priznaje li i u kojem iznosu zaplijenjenu tražbinu, to je sud prvog stupnja pravilno zaključio da takav prijedlog za ovrhu nije podoban za provođenje ovrhe. Stoga nije u pravu ovrhovoditelj kada tvrdi da je sud bio dužan ponovo donijeti zaključak o ispravku prijedloga za ovrhu jer je iz svih podnesaka u spisu predmeta razvidno kako pravo ovršenice na isplatu mirovine predstavlja tvrdnju ovrhovoditelja koja za sada nije zasnovana na ispravi odnosno priznata izjašnjavanjem njezina potencijalna dužnika.
11. Odluka Gž Ovr-515/2020 odnosi se na drugu pravnu problematiku jer je iz iste razvidno kako je u tom predmetu prijedlog odbačen iz drugih pogrešnih razloga zbog čega je odluka ukinuta uz uputu županijskog suda o potrebi utvrđivanja činjenica vezanih za primjenu odredbi čl. 174. i 175. OZ. U ovom je predmetu sud prvog stupnja postupio na taj način, utvrđivao činjenice osnovom kojih je zaključivao o urednosti prijedloga za ovrhu, pa utoliko pozivanje na citiranu drugostupanjsku odluku nije od značaja za rješenje ove pravne stvari.
12. Iz tih je razloga žalba ovrhovoditelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno jer kao jasno i neproturječno ne trpi od apsolutno bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i njegovim je donošenjem pravilno primijenjeno materijalno pravo iz svih citiranih zakonski odredbi, naročito iz odredbe čl. 39. st. 1. OZ u svezi sa čl. 109. st. 4. ZPP.
13. Ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku pa mu ne pripada pravo na troškove istog.
U Rijeci 4. veljače 2026.
Sutkinja
Tajana Polić
