REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2579/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NŽ, zbog prekršaja iz članka 101. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), prekršaja iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona, prekršaja iz članka 242. stavka 5. cit. Zakona, prekršaja iz članka 199. stavka 7. istog Zakona, prekršaja iz članka 286. stavka 12. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15 i 42/20) odlučujući o žalbi okrivljenika NŽ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, Prekršajni odjel od 17. veljače 2023., poslovni broj: Pp-946/2022-10, na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika NŽ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika NŽ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

1. da bi dana 12. lipnja 2022. oko 21,05 sati u Sokolovoj ulici u Požegi kao vozač vozila upravljao osobnim automobilom marke Hyundai, registarske oznake N, na kojem nije imao upaljena svjetla,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 101. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

4. da istom prilikom policijskom službeniku nije dao na uvid prometnu dozvolu za navedeno vozilo,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

6. da je istom prilikom odbio dati na uvid osobnu iskaznicu,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika NŽ postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanih pod točkama 1., 4. i 6. izreke pobijane presude.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika NŽ, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. U povodu žalbe okrivljenika NŽ, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku NŽ primjenom članka 37. Prekršajnog zakona za prekršaj iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog pod točkom 2. izreke, novčana kazna u iznosu od 315,00 (tristopetnaest eura), smatra utvrđenom, kao i kazna za prekršaj iz članka 199. stavka 7. cit. Zakona, činjenično opisanog pod točkom 4. izreke, u iznosu od 400,00 (četristo eura), te kazna za prekršaj iz članka 286. stavka 12. istog Zakona činjenično opisanog pod točkom 5. izreke pobijane presude u iznosu od 1.000,00 (tisuću eura), te se okrivljeniku temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.715,00 (tisućusedamstopetnaest eura) u koju će se temeljem članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uračunati vrijeme za koje je okrivljenik uhićen po djelatnicima policije od 12. lipnja 2022. u 21,41 sati do 13. lipnja 2022. u 00,38 sati kao 79,64 (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa na ime preostalog iznosa novčane kazne okrivljenik ima platiti iznos od 1.635,36 (tisućušestotridesetpet eura i tridesetšest centi), a koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana po pravomoćnosti presude, s time da ako okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne ovom odlukom, od dana primitka ove odluke, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.

V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik NŽ obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja, iz članka 101. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona, iz članka 242. stavka 5. cit. Zakona, iz članka 199. stavka 7. istog Zakona, iz članka 286. stavka 12. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici za koje mu je primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom u iznosu od 1.800,00 eura.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi iznos troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

5. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama 2., 3. i 5. izreke pobijane presude neosnovana, dok je u odnosu na prekršaje opisane pod točkama 1., 4. i 6. izreke bespredmetna.

7. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela opisanih pod točkama 1., 4. i 6. izreke pobijane presude više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (12. lipnja 2022.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

8. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djela činjenično opisana pod točkama 1., 4. i 6. izreke pobijane presude odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

9. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama 2., 3. i 5. izreke pobijane presude ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Okrivljenik je u žalbi naveo da ostaje kod tvrdnje da kritične zgode nije upravljao predmetnim vozilom, već da je istim upravljao CŽ, pri čemu priznaje da je bio pod utjecajem alkohola.

11. Naime, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, ispitivanjem svjedoka, VŽ, policijskog službenika, koji je kritične zgode kontrolirao okrivljenika, kao i izvršenog uvida u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, izvješće o uhićenju, izvješće o postupanju i rješenje o upisu negativnih bodova, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 199. stavka. 7. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. istog Zakona.

12. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za navedene prekršaje.

13. Prvostupanjski sud je osnovano poklonio vjeru iskazu ispitanog svjedoka, policijskog službenika VŽ, koji je jasno iskazao da se je dana 12. lipnja 2022. oko 21,05 sati nalazio u Sokolovoj ulici u Požegi te je primijetio da iz smjera Trga Sv. Trojstva prema ulici Jagdonjak nailazi vozilo marke „Hunday“ reg. oznaka [registarska oznaka] na kojem vozilu nisu bila upaljena svjetla iako je bio sumrak zbog čega je vozaču dao znak da se zaustavi, međutim on je nastavio s daljnjom vožnjom u smjeru Jagodnjaka, nakon čega je sjeo na motocikl te je pošao za vozilom koje je skrenulo u dvorište kbr. 93 u Jagodnjaku, te je nakon zaustavljanja od vozača zatražio na uvid prometnu dozvolu i osobnu iskaznicu, a što je isti odbio nakon čega ga je i tjelesno napao. Na poseban upit suca iskazao je kako je jasno uočio da je vozilom upravljao prisutni NŽ i da drugih osoba osim njega u vozilu nije bilo. Naveo je nadalje da je alkotestiranje izvršeno kasnije od strane kolega koji su utvrdili da vozač tog vozila NŽ ima prikupljene negativne bodove, a što je sve sukladno materijalnoj dokumentaciju u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika.

14. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to je u presudi dao valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, pa stoga nisu osnovani navodi žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, kao i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

15. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o navedenim djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

16. Izrečenu kaznu u ukupnom iznosu za prekršaje iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 199. stavka 7. cit. Zakona i iz članka 286. stavka 12. istog Zakona, primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona ovaj sud smatra razmjernu težini navedenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.

17. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, kako bi se dodatno osiguralo postizanje svrhe specijalne prevencije i utjecalo na okrivljenika da ne ponovi iste ili slične prekršaje, a koji kritične zgode nije zaustavio svoje vozilo na znaka svjetlećom STOP tablicom kojom mu je policijski službenik davao znak da zaustavi svoje vozilo, te je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i za vrijeme dok je snazi bilo izvršno rješenje citirano u izreci pobijane presude zbog prikupljenih negativnih prekršajnih bodova, izvršno 24. prosinca 2020., a prije stjecanja prava za podnošenje zahtjeva za izdavanjem vozačke dozvole 24. prosinca 2022., što predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline, kako je to sve valjano obrazložio prvostupanjski sud.

18. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 40,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

19. Iz navedenih razloga presuđeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, kao u izreci.

U Zagrebu 4. veljače 2026.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester, v. r.

Nediljko Boban, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.