Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-49/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari i tužiteljice NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u [obrt] iz [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u [obrt] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, broj P-606/2021-23 od 3. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I. i III. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, broj P-
606/2021-23 od 3. studenoga 2022.,
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
'I. Utvrđuje se ništetnim odredba čl.2. Ugovora o kreditu broj: 148-50-3399767 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 12.04.2006. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika Željka Kaića posl.br. OU354/2006 dana 12.04.2006., kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi:"...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora..., " pa stoga kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne stranke te tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu kamatu po promjenama kreditnih stopa tuženika od 30.11.2007. do 30.04.2013. godine.
III. Utvrđuje se ništetnim odredba čl.1. i čl.7. Ugovora o kreditu broj: 148-50- 3399767 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 12.04.2006. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika Željka Kaić posl.br. OU354/2006 dana 12.04.2006., kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak.
IV. Nalaže se tuženiku ... iz [adresa], OIB: 53056966535, da tužiteljici NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati s osnova razlike u tečaju iznos od 15.810,93 kn / 2.098,47 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
na iznos od 5,50 kn od 1.6.2006. do isplate
na iznos od 2,33 kn od 1.10.2006. do isplate
na iznos od 52,69 kn od 1.1.2009. do isplate
na iznos od 72,33 kn od 24.4.2009. do isplate
na iznos od 86,48 kn od 24.4.2009. do isplate
na iznos od 92,87 kn od 29.7.2009. do isplate
na iznos od 76,79 kn od 1.10.2009. do isplate
na iznos od 80,22 kn od 4.11.2009. do isplate
na iznos od 52,72 kn od 24.11.2009. do isplate
na iznos od 32,48 kn od 17.12.2009. do isplate
na iznos od 37,86 kn od 17.12.2009. do isplate
na iznos od 48,53 kn od 20.1.2010. do isplate
na iznos od 47,60 kn od 18.2.2010. do isplate
na iznos od 36,82 kn od 18.3.2010. do isplate
na iznos od 57,06 kn od 18.3.2010. do isplate
na iznos od 73,29 kn od 29.4.2010. do isplate
na iznos od 96,38 kn od 2.6.2010. do isplate
na iznos od 91,09 kn od 9.7.2010. do isplate
na iznos od 122,42 kn od 9.7.2010. do isplate
na iznos od 116,48 kn od 24.8.2010. do isplate
na iznos od 128,06 kn od 16.10.2010. do isplate
na iznos od 228,34 kn od 16.10.2010. do isplate
na iznos od 207,70 kn od 16.10.2010. do isplate
na iznos od 270,77 kn od 16.10.2010. do isplate
na iznos od 248,98 kn od 16.10.2010. do isplate
na iznos od 213,93 kn od 22.12.2010. do isplate
na iznos od 287,88 kn od 22.12.2010. do isplate
na iznos od 381,96 kn od 28.1.2011. do isplate
na iznos od 315,31 kn od 17.2.2011. do isplate
na iznos od 337,66 kn od 23.3.2011. do isplate
na iznos od 308,99 kn od 22.4.2011. do isplate
na iznos od 314,33 kn od 28.6.2011. do isplate
na iznos od 440,44 kn od 28.6.2011. do isplate
na iznos od 452,74 kn od 30.8.2011. do isplate
na iznos od 558,10 kn od 28.9.2011. do isplate
na iznos od 503,97 kn od 19.10.2011. do isplate
na iznos od 444,72 kn od 15.11.2011. do isplate
na iznos od 436,58 kn od 30.11.2011. do isplate
na iznos od 432,07 kn od 17.1.2012. do isplate
na iznos od 460,18 kn od 18.2.2012. do isplate
na iznos od 484,72 kn od 1.3.2012. do isplate
na iznos od 488,01 kn od 14.3.2012. do isplate
na iznos od 471,05 kn od 24.4.2012. do isplate
na iznos od 482,46 kn od 26.5.2012. do isplate
na iznos od 490,34 kn od 4.7.2012. do isplate
na iznos od 477,14 kn od 28.7.2012. do isplate
na iznos od 480,58 kn od 1.9.2012. do isplate
na iznos od 470,72 kn od 11.10.2012. do isplate
na iznos od 449,35 kn od 22.12.2012. do isplate
na iznos od 472,13 kn od 18.1.2013. do isplate
na iznos od 483,07 kn od 19.2.2013. do isplate
na iznos od 475,40 kn od 30.3.2013. do isplate
na iznos od 432,42 kn od 5.4.2013. do isplate
na iznos od 468,94 kn od 5.4.2013. do isplate
na iznos od 472,13 kn od 4.5.2013. do isplate
na iznos od 457,82 kn od 30.5.2013. do isplate
koje teku po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2105. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.'
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
'II. Nalaže se tuženiku ... iz [adresa], OIB: 53056966535, da tužiteljici NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati s osnova preplaćene kamate iznos od 101,47 kn / 13,47 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
na iznos od 24,56 kuna od 18.01.2013 do naplate
na iznos od 21,26 kuna od 19.02.2013 do naplate
na iznos od 17,74 kuna od 30.03.2013 do naplate
na iznos od 13,91 kuna od 05.04.2013 do naplate
na iznos od 10,71 kuna od 05.04.2013 do naplate
na iznos od 7,23 kuna od 04.05.2013 do naplate
na iznos od 6,06 kuna od 30.05.2013 do naplate
koje teku od 18. siječnja 2013.g. pa do 31. srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.'
III. Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.275,00 kn/1.098,28 EUR sa zateznim kamatama počevši od dana presuđenja pa do isplate po stopi iz čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja te zahtjev tuženika odbijaju."
2. Protiv točke I. i III. izreke prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6 . Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi članka 2., članka 1. i članka 7. Ugovora o kreditu broj: 148-50-3399767, od 12. travnja 2006. kojeg su sklopile parnične stranke(Dalje: Ugovor), a u kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak, kojom je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 101,47kn/13,47/ EUR na ime preplaćenih kamata i novčane svote od 15.810,93 kn/2.098,47 EUR na ime tečajne razlike dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do isplate.
7. Među strankama nije sporno:
- da su stranke zaključile Ugovor i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužiteljica kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 20.026,77 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;
- da je na temelju ugovora tužiteljici odobren kredit za kupnju osobnog vozila na rok otplate od 84 mjeseca;
-da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 5,20% u vrijeme sklapanja Ugovora;
-da se u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 89/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07;
- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;
- da je tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj tijekom otplate kredita rastao;
- da je kredit otplaćen i nije konvertiran;
- da razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora iznosi 15.810,93 kn/2.098,47 EUR.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer Ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanje promjene kamatne stope, a tuženik nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja ugovora o kreditu na valjan i razumljiv način tužiteljici objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužiteljica kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena i time i kao takva ništetna.
8.1 Pored toga zaključak o ništetnosti sud temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i predmetni ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača/07 i člankom 118. važećeg ZZP/14.
9. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je i ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata (švicarski franak) ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužiteljicu kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje je prouzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena jer se i kamata plaća u istoj valuti tj. u CHF, a čime su promjenljivi i neizvjesni bitni elementi ugovora pa sud zaključuje da se radi o nepoštenoj a time i ništetnoj odredbi.
9.1 U odnosu na ovaj dio zahtjeva sud smatra da presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se iste odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u svezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.
10. Navedenim odlukama utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama ZZP-a.
11. Visinu novčane tražbine sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je na ime preplaćene tečajne razlike tužiteljici dosudio svotu od 15.810,93 kn/2.098,47 EUR sa zateznim kamatama od stjecanja pa do isplate. Navedenu tražbinu sud je prihvatio temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) tj. primjenom instituta stjecanju bez osnove.
12. Prvostupanjski je sud odbio prigovor zastare u odnosu na tražbinu s osnove stječenog bez osnove zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zaključivši da je zastara počela teći od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10, koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018.
12.1. U odnosu na stečeno bez osnove zbog ništetnosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi prvostupanjski je sud prihvatio prigovor zastare i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev zaključivši da je do dana podnošenja tužbe istekao petogodišnji rok koji je počeo teći 13. lipnja 2014 danom pravomoćnosti odluke donesene u kolektivnom sporu.
13. O troškovima postupka prvostupanjski je sud odlučio primjenom odredbe iz članka 154 stavak 5. ZPP-a.
14. Odluka suda je pravilna.
15. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365.stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi presuda, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2..,4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. na koju žalitelj ukazuje tvrdnjom da se presuda ne može ispitati.
16. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja istaknuti da je protivno shvaćanju žalitelja, pravilno sud utemeljio odluku o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na presudama Trgovačkog suda u Zagrebu donesenim u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužiteljica potrošač i da predmetni ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je odredbom članka 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Ovakvo shvaćanje proizlazi iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.
16.1. Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ništetnom.
16.2. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije nepoštena, a time ni ništetna, ne mogu utjecati na zakonitost pobijane presude. Osim toga radi se o okolnostima koje je žalitelj isticao tijekom postupka i koje je prvostupanjski sud argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasigurno nisu manjeg značaja.
16. 3. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana donijela odluku o sklapanju ugovora. Tuženik na ovu okolnost nije predložio adekvatne dokaze samo je tvrdio da je tuženikov zaposlenik objasnio rizike vezivanja kredita uz valutu švicarskog franka.
17. Prema pravnom shvaćanju i ovog suda, zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) rok počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 pravomoćna je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. i pravomoćnošću presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pa do dana podnošenja tužbe 14. travnja 2021. za povrat preplaćenih iznosa kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.
18. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojima su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
19. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.
20. Kako je odluka suda o troškovima postupka pravilna valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Emir Čustović
