Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-544/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Marije Bušković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković članice vijeća, u pravnoj stvari i tužitelja ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], OIB: 53056966535, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u ... [adresa] radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-4222/2021-11 od 15. svibnja 2023., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-4222/2021-11 od 15. svibnja 2023. u pobijanim točkama I., II., IV. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 918-50- 4188495 koji su tuženik ... iz [adresa], OIB: 53056966535 i tužitelj EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zaključili dana 15. lipnja 2007. u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa preko ugovorene kamatne stope na CHF od 5,20%.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 1. Ugovora o kreditu broj: 918-50- 4188495 koji su tuženik ... iz [adresa], OIB: 53056966535 i tužitelj EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zaključili dana 15. lipnja 2007. kojom je utvrđen iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 22.918,99 CHF po srednjem tečaju Kreditora ma dan korištenja kredita te članka 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u kojem se nalaže tuženiku ... iz [adresa], OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa osnove ništetne promjenjive kamatne stope iznos od 1.063,92 eura/ 8.016,09 kuna (slovima:tisućušezdesettrieuraidevedesetdvacenta/osamtisućašesnaestkunaidevet Lipa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose: na iznos od 81,35 kuna od 30.11.2007. g. pa do isplate

na iznos od 80,26 kuna od 31.12. 2007.g. pa do isplate

na iznos od 81,05 kuna od 31. 1. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 81,07 kuna od 29. 2. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 81,78 kuna od 31. 3. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 79,00 kuna od 30. 4. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 119,68 kuna od 31. 5. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 120,03 kuna od 30. 6. 2008. g. pa do isplate

na iznos od 116,81 kuna od 31. 7. 2008. g. pa do isplate

na iznos od 115,81 kuna od 31. 8. 2008. g. pa do isplate

na iznos od 115,95 kuna od 30. 9. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 124,13 kuna od 31. 10. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 116,71 kuna od 30. 11. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 123,27 kuna od 31. 12. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 123,18 kuna od 31. 1. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 122,37 kuna od 28. 2. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 194,82 kuna od 31. 3. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 193,15 kuna od 30. 4. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 187,51 kuna od. 31. 5. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 182,81 kuna od 30. 6. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 181,34 kuna od 31. 7. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 180,50 kuna od 31. 8. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 178,22 kuna od 30. 9. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 174,70 kuna od 31. 10. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 174,86 kuna od 30. 11. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 174,48 kuna od 31. 12. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 174,85 kuna od 31. 1. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 171,80 kuna od 28. 2. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 172,95 kuna od 31. 3. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 169,80 kuna od 30. 4. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 168,55 kuna od 31. 5. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 176,81 kuna od 30. 6. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 171,86 kuna od 31. 7. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 175,66 kuna od 31. 8. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 179,53 kuna od 30. 9. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 164,13 kuna od 31. 10. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 168,57 kuna od 30. 11. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 174,76 kuna od 31. 12. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 165,18 kuna od 31. 1. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 164,18 kuna od 28. 2. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 158,26 kuna od 31. 3. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 155,56 kuna od 30. 4. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 163,43 kuna od 31. 5. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 160,94 kuna od 30. 6. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 166,26 kuna od 31. 7. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 157,95 kuna od 31. 8. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 149,51 kuna od 30. 9. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 118,84 kuna od 31. 10. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 115,44 kuna od 30. 11. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 114,11 kuna od 31. 12. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 112,41 kuna od 31. 1. 2012.g. pa do isplate

na iznos od 109,33 kuna od 29. 2. 2012.g. pa do isplate

na iznos od 105,18 kuna od 31. 3. 2012.g. pa do isplate

na iznos od 102,50 kuna od 30. 4. 2012.g. pa do isplate

na iznos od 99,59 kuna od 31. 5. 2012.g. pa do isplate

na iznos od 95,52 kuna od 30. 6. 2012.g. pa do isplate

na iznos od 36,79 kuna od 31. 7.2012.g. pa do isplate

s tim da zakonske zatezne kamate teku za svaki pojedini obrok od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa osnove ništetne valutne klauzule iznos od 4.022,44 eura/30.307,09 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose:

na iznos od 6,95 kuna od 31. 07. 2007.g. pa do isplate

na iznos od 14,60 kuna od 31. 08. 2007..g. pa do isplate

na iznos od 6,27 kuna od. 29. 02. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 30,99 kuna od 31. 03. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 93,14 kuna od 31. 10. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 17,01 kuna od 30.11. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 116,65 kuna od 31. 12. 2008.g. pa do isplate

na iznos od 133,06 kuna od 31. 01. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 141,25 kuna od 28. 02. 2009. g. pa do isplate

na iznos od 91,44 kuna od 31. 03 2009.g. pa do isplate

na iznos od 97,09 kuna od 30. 04. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 70,84 kuna od 31. 05. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 52,07 kuna od 30. 06. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 59,78 kuna od 31. 07. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 73,00 kuna od 31. 08. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 74,20 kuna od 30. 09. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 65,21 kuna od 31. 10. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 88,52 kuna od 30. 11. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 107,73 kuna od 31. 12. 2009.g. pa do isplate

na iznos od 134,12 kuna od 31. 01. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 131,04 kuna od 28. 02. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 166,22 kuna od 31. 03. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 162,48 kuna od 30. 04. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 177,16 kuna od 31. 05. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 285,17 kuna od 30. 06. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 266,18 kuna od 31. 07. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 335,51 kuna od 31. 08. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 315,37 kuna od 30. 09. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 281,13 kuna od 31. 10. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 362,44 kuna od 30. 11. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 465,33 kuna od 31. 12. 2010.g. pa do isplate

na iznos od 397,67 kuna od 31. 01. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 425,76 kuna od 28. 02. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 397,23 kuna od 31. 03. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 406,11 kuna od 30. 04. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 544,47 kuna od 31. 05. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 561,21 kuna od 30. 06. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 678,06 kuna od 31. 07. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 623,61 kuna od 31. 08. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 563, 35 kuna od 30. 09. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 572,09 kuna od 31. 10. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 570,24 kuna od 30. 11. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 604,11 kuna od 31. 12. 2011.g. pa do isplate

na iznos od 634,19 kuna od 31. 01. 2012.g. pa do isplate

na iznos od 641,07 kuna od 29. 02. 2012.g. pa do isplate

na iznos od 625,56 kuna od 31. 03. 2012.g. pa do isplate

na iznos od 641,52 kuna od 30. 04. 2012.g. pa do isplate

na iznos od 653,50 kuna od 31. 05. 2012.g. pa do isplate

na iznos od 642,32 kuna od 30. 06. 2012.g. pa do isplate

na iznos od 15.703,04 kuna od 12. 07. 2012.g. pa do isplate

V. Nalaže se tuženiku ... iz [adresa], OIB: 53056966535, nadoknaditi parnične troškove tužitelju DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 630,14 eura/4.747,79 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 15. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u roku 15 dana."

2. Protiv točke I.,II., IV. i V. izreke prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženice je neosnovana.

6 . Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi članka 2., članka 1. i članka 7. Ugovora o kreditu broj: 918-50-4188495, od 15. lipnja 2007. kojeg su sklopile parnične stranke(Dalje: Ugovor), a u kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak, kojom je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 1.063,92, EUR na ime preplaćenih kamata i novčane svote od 4.022,44 EUR na ime tečajne razlike dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do isplate.

7. Među strankama nije sporno:

- da su stranke zaključile Ugovor i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 22.918,77 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju ugovora tužitelju odobren kredit za kupnju osobnog vozila na rok otplate od 84 mjeseca;

-da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 5,20% u vrijeme sklapanja Ugovora;

-da se u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 89/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da je tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj tijekom otplate kredita rastao;

- da je kredit otplaćen i nije konvertiran;

- da razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora iznosi 4.022,44 EUR.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer Ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanje promjene kamatne stope, a tuženik nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja ugovora o kreditu na valjan i razumljiv način tužiteljici objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužiteljica kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena i time i kao takva ništetna.

8.1 Pored toga zaključak o ništetnosti sud temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i predmetni ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača/07 i člankom 118. važećeg ZZP/14.

9. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je i ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata (švicarski franak) ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužiteljicu kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje je prouzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena jer se i kamata plaća u istoj valuti tj. u CHF, a čime su promjenljivi i neizvjesni bitni elementi ugovora pa sud zaključuje da se radi o nepoštenoj a time i ništetnoj odredbi.

9.1 U odnosu na ovaj dio zahtjeva sud smatra da presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se iste odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u svezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.

10. Navedenim odlukama utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama ZZP-a.

11. Visinu novčane tražbine sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je na ime preplaćene tečajne razlike tužitelju dosudio svotu od 4.022,44 EUR sa zateznim kamatama od stjecanja pa do isplate. Navedenu tražbinu sud je prihvatio temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) tj. primjenom instituta stjecanju bez osnove.

12. Prvostupanjski je sud odbio prigovor zastare u odnosu na tražbinu s osnove stečenog bez osnove zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zaključivši da je zastara počela teći od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10, koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

12.1. U odnosu na stečeno bez osnove zbog ništetnosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi prvostupanjski je sud prihvatio prigovor zastare i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev zaključivši da je do dana podnošenja tužbe istekao petogodišnji rok koji je počeo teći 13. lipnja 2014 danom pravomoćnosti odluke donesene u kolektivnom sporu.

13. O troškovima postupka prvostupanjski je sud odlučio primjenom odredbe iz članka 154 stavak 2. ZPP-a.

14. Odluka suda je pravilna osim u odnosu na troškove postupka.

15. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365.stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi presuda, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2..,4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. na koju žalitelj ukazuje tvrdnjom da se presuda ne može ispitati.

16. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja istaknuti da je protivno shvaćanju žalitelja, pravilno sud utemeljio odluku o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na presudama Trgovačkog suda u Zagrebu donesenim u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužiteljica potrošač i da predmetni ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je odredbom članka 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Ovakvo shvaćanje proizlazi iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

16.1. Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ništetnom.

16.2. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije nepoštena, a time ni ništetna, ne mogu utjecati na zakonitost pobijane presude. Osim toga radi se o okolnostima koje je žalitelj isticao tijekom postupka i koje je prvostupanjski sud argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasigurno nisu manjeg značaja.

16. 3. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana donijela odluku o sklapanju ugovora. Tuženik na ovu okolnost nije predložio adekvatne dokaze samo je tvrdio da je tuženikov zaposlenik objasnio rizike vezivanja kredita uz valutu švicarskog franka.

17. Prema pravnom shvaćanju i ovog suda, zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) rok počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 pravomoćna je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. i pravomoćnošću presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pa do dana podnošenja tužbe 19. svibnja 2021. za povrat preplaćenih iznosa kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

18. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojima su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

19. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

20. U odnosu na odluku o troškovima postupka ocjena je ovog suda da tužitelj u pogledu osnove svih zahtjeva uspio u sporu u cijelosti, a u pogledu visine zahtjeva u omjeru od 80 %, čime sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 80 %, kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i odmjerio u vezi s čl. 155. ZPP-a i sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa), a koja se temeljem odredbe tbr. 52. točka 3. Tarife primjenjuje u odnosu na sve troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji su predmet odlučivanja suda nakon stupanje iste na snagu.

21. Tuženiku ne pripadaju troškovi nagrade za sastav žalbe obzirom nije uspio sa žalbom.

22. Slijedom navedenog, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP- a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte