REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VUKOVARU
Vukovar, Županijska 31
Broj: P Ob-216/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Vukovaru po sucu Mariji Jurić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UJ državljanina Njemačke, s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u [adresa] protiv tužene AJ s prebivalištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladimiru Rončeviću, odvjetniku u Zadru, radi razvoda braka, dana 4. veljače 2026. godine
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud oglašava se nenadležnim za postupanje u ovom predmetu.
II. Odbacuje se tužba radi razvoda braka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kod ovoga suda podnio tužbu radi razvoda braka.
1.1. Iz same tužbe je vidljivo da je brak sklopljen u Gunji dana 5. svibnja 1978. godine i upisan u maticu vjenčanih matičnog ureda Gunja za godinu 1978 pod rednim brojem 20 te da se predlaže razvod braka radi teško i trajno narušenih odnosa između supružnika.
2. Tuženica je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor apsolutne nenadležnosti suda u Hrvatskoj te predlaže sudu na temelju članka 16. stavak 3. Zakona o parničnom postupku proglasiti se nenadležnim i odbaciti tužbu. Ovo iz razloga jer je tužitelj državljanin SR Njemačke te je posljednje uobičajeno boravište i posljednje zajedničko prebivalište stranaka bilo na području SR Njemačke i to na adresi [adresa]. Nadležnost suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju razvoda braka ne proizlazi iz odredbi Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s zajedničkom roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece, a sve to u vezi čl. 48. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN br. 101/2017, 67/2023).
2.1. Podredno, tuženica ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vukovaru. Naime, prema odredbi čl. 54. st. 1. ZPP-a za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka ili rastave braka (bračni sporovi) nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.
2.2. Sud općemjesne nadležnosti je sud prebivališta tuženika. Tuženica ima prebivalište na području Općinskog suda u Zadru koji bi u konkretnom slučaju bio nadležan za postupak razvoda braka stranaka. Drugi kriterij iz čl. 54. st. 1. ZPP-a također nije ispunjen jer je posljednje zajedničko prebivalište stranka bilo u [adresa] na adresi [adresa]. Niti tuženica, a niti tužitelj nikada nisu živjeli na adresi u [adresa] (koja je naznačena u tužbi) obzirom da se radi o adresi na kojoj je tužitelj samo formalno prijavljen te tuženica predlaže zatražiti podatke od MUP-a o adresama prebivališta stranaka.
3. Sud je izvršio uvid u presliku osobne iskaznice koju je dostavila tužena iz koje je vidljivo da ima uobičajeno boravište u [adresa] na adresi [adresa].
4. Provjerom u Jedinstvenom registru osoba za tužitelja sud je utvrdio da je državljanin Njemačke, nema hrvatsko državljanstvo, nema prijavljeno prebivalište u [adresa] nego ima prijavljeno boravište u [adresa] na adresi [adresa] od 22. kolovoza 2025. do 21. kolovoza 2030. Uvidom u Jedinstveni registar osoba za tuženicu sud je utvrdio da je tuženica državljanka Republike Hrvatske te da ima prebivalište u [adresa] u mjestu [adresa].
5. Obzirom na navedeno sud utvrđuje uobičajeno boravište parničnih stranka u [adresa] jer tužitelj nema prebivalište u [adresa] a državljanin je Njemačke dok je tuženica priložila osobnu iskaznicu s adresom u Njemačkoj.
6. Mjerodavno pravo:
Kod razvod braka u kojemu su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno prebivalište u [adresa], primjenjuju se pravila Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 (Bruxelles II bis) o nadležnosti u bračnim stvarima te Zakon o međunarodnom privatnom pravu koji tu Uredbu prenosi u hrvatski pravni poredak.
6.1. Tako po navedenoj Uredbi (Bruxelles II bis, čl. 3. st. 1. točka (a)(ii)) i čl. 3., Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003) opća nadležnost pripada sudovima države članice
– na čijem području bračni drugovi imaju uobičajeno boravište, ili
– u kojoj su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište, ako jedan od njih i dalje ima isto boravište (čl. 3. st. 1. točka (a)(ii), Uredba (EZ) br. 2201/2003).
6.2. Osim toga Zakon o međunarodnom privatnom pravu propisuje da se hrvatski sudovi u bračnim stvarima vode upravo odredbama Bruxelles II bis.
6.3. Prema članku 48. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, nadležnost hrvatskog suda za razvod, rastavu ili poništaj braka utvrđuje se “prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003” te Uredbe (čl. 48.(1), ZIMP). Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske ima supsidijarnu nadležnost samo ako je jedan bračni drug hrvatski državljanin (čl. 48. st. 2., Zakon o međunarodnom privatnom pravu). Budući da je jedan supružnik njemački državljanin, a posljednje zajedničko prebivalište je u [adresa], ovdje se ta supsidijarna nadležnost ne primjenjuje.
6.4. Ni Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim pitanjima ne omogućuje vođenje postupka u Republici Hrvatskoj jer njegovi članci kojima se daje nadležnost hrvatskim sudovima (čl. 61. i čl. 62.) odnose se na situacije kada su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u [adresa] ili je tužitelj državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u [adresa]. U ovom slučaju je tužitelj nije državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u [adresa], a stranke nisu imale niti posljednje zajedničko prebivalište u [adresa] jer je tužitelj boravište u [adresa] prijavio 22. kolovoza 2025g. u [adresa] a tuženica ima prebivalište u [adresa], Republika Hrvatska te iz toga ne proizlazi da su imali zajedničko prebivalište u [adresa] u trenutku podnošenja tužbe pa nijedna od navedenih pretpostavki nije ispunjena.
7. Tuženica je istaknula prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.
8. Sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. (čl. 20., Zakon o parničnom postupku)
9. Tuženica je prigovor istaknula prije nego što se upustila u raspravljanje o glavnoj stvari, pa je prigovor pravovremen i dopušten.
10. Kako je utvrđeno da oba bračna druga imaju prebivalište u [adresa] i kako je tuženica istaknula pravovremen i dopušten prigovor nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj to je sud dužan usvojiti prigovor tuženici jer osnovna nadležnosti u bračnim sporovima pripada sudu Republike Njemačke.
11. Stoga je valjalo riješiti kao u izreci.
U Vukovaru 4. veljače 2026.
Sudac
Marija Jurić, univ.spec.iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od l5 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika