REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1925/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja ČMĆ, vlasnika OBRTA ZA USLUGE I TURIZAM [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 402,23 EUR, 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 402,23 EUR sa zateznim kamatama od 20. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 402,23 EUR po stopi koja prelazi stopu određenu u točki

I. izreke presude, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 164,81 EUR sa zateznim kamatama od 4. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 164,81 EUR i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 13,27 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 4. veljače 2026. do isplate, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 402,23 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U tužbi u bitnome navodi kako je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 11. rujna 2023. nastala šteta na vozilu marke i tipa VOLKSWAGEN GOLF, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING CROATIA d.o.o., koju štetu je u obvezi platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj. Nadalje navodi da je temeljem Generalne suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta prema primatelju leasinga CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o., račun popravka tužitelja br. 266/01/2 izdan na primatelja leasinga koji provodi i sam postupak rješavanja djelomičnih šteta na objektima leasinga. Korisnik leasinga je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 13. rujna 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete broj: 238203204152. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 266/01/2 u ukupnom iznosu od 1.139,18 EUR (PDV uključen). Osnovicu po navedenom računu u iznosu od 911,34 EUR dužan je podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Korisnik leasinga je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 509,11 EUR. Razliku od 402,23 EUR po računu koji tuženik nije platio tuženik opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika u cijeni rada i odobrenom potrošnom materijalu je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta, kao i njegovo korištenje potrošnog materijala lakirera. Tuženik je platio iznos od sveukupno 509,11 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 402,23 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 4. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 402,23 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obaviješten tuženik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, osporio je aktivnu i pasivnu legitimaciju te nastanak štetnog događaja. U bitnome navodi da je teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu, aktivne i pasivne legitimacije na tužitelju, da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da prometne nezgoda predstavlja osigurani rizik, odnosno da je nastupio osigurani slučaj nastupom osiguranog rizika te da odluke iz mirnog postupka nemaju pravno značenje u ovom postupku s obzirom na to da tužitelj ponudu nije prihvatio, a sud sudi na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u sudskom postupku. Smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za naknadu štete, već o sporu radi ispunjenja ugovorene obveze zbog čega se trebaju primijeniti Uvjeti koji su sastavni dio ugovora o osiguranju. U skladu s točkom E.1.2 Uvjeta o kasko osiguranju cestovnih vozila, tuženik kao osiguratelj ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila. S obzirom da se ne iznose opravdani razlozi zbog kojih tužitelj popravak nije obavio u ponuđenim servisima, tuženik je isplatom nespornog iznosa svoju obvezu ispunio u cijelosti, jer je troškove popravka naknadio u visini u kojoj je osiguraniku omogućio izvršiti popravak vozila nakon nastupa osiguranog slučaja. Dužnost je oštećenika/osiguranika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu, a tuženik ne spori pravo oštećenika/osiguranika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret osobe odgovorne za naknadu štete, sve u skladu s odredbama članka 10. stavak 1. i članka 1085. i 1092. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je sukladno odredbi članka 1090. Zakona o obveznim odnosima isplatio iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i sukladno članku 1092. stavak 1. istog zakona odbio zahtjev za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata i potrošnog materijala, jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja. Tuženik je više puta obavijestio oštećenika na njegova prava, ali i obveze te ga je i obavijestio kako vozilo može popraviti u servisima u kojima u kojem bi cijena popravka bila manja od one navedene u tužbi, a u isto vrijeme i s najmanje istom kvalitetom popravka. Dakle, ponašanje osiguranika, mada je dopušteno, jer ima pravo vozilo popraviti gdje želi i kod koga žali, nije bilo odgovarajuće odnosno primjereno okolnostima slučaja u kojima je poduzeto budući da je osiguranik svojim ponašanjem tj. odbijanjem popravka vozila u predloženim servisima doprinio povećanju nastale štete za sporni iznos. Račun popravka ne odgovara stavkama izvida štete. Osporio je zatraženi tijek zateznih kamata jer, u bitnome, zatezne kamate sukladno odredbi članka 1089. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja.

3. U nastavku postupka tužitelj je u podnesku od 23. listopada 2025. u cijelosti osporio tvrdnje iz odgovora na tužbu te je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. Uvidom u e-spis i potvrdu o otpravku utvrđeno je kako je 6. studenoga 2025. tuženik uredno primio navedeni tužiteljev podnesak s ispravama po svom punomoćniku, ali tuženik nije osporio tužiteljeve tvrdnje iz tog podneska, niti isprave dostavljene uz taj podnesak.

5. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: tužiteljevog računa broj 266/01/2 od 19. rujna 2023. (str. 10. spisa), tuženikovog izvida štete broj 238203204152 (str. 12. spisa), tuženikove ponude od 12. listopada 2023. (str. 14. i 127. spisa), Generalne suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta prema primatelju leasinga od 15. travnja 2015. (str. 16. spisa), police kasko osiguranja cestovnih vozila (str. 18. – 19. spisa), prijave i zahtjeva za naknadu štete iz automobilskog kaska (str. 20. – 21. spisa), ispisa prometne stavke – potvrda uplate (str. 22. spisa), tužiteljevog cjenika (str. 24. – 25. spisa), Ugovora o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 4. listopada 2024. (str. 26. – 28. spisa), notifikacije o ustupanju tražbine (str. 30. – 32. spisa), dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (str. 44. – 47. spisa), e-maila Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (str. 67. – 68. spisa), Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (str. 84. – 121. spisa), tuženikove upute o radionici za popravak vozila (str. 124. – 125. spisa), tuženikove suglasnosti na uputu o radionici za popravak vozila (str. 126. – 127. spisa).

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim, osim u dijelu stope zateznih kamata.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 402,23 EUR po osnovi naknade štete u vidu razlike u cijeni rada (radnog sata) i potrošnog materijala koju je obračunao tužitelj u računu broj 266/01/2 od 19. rujna 2023. te cijene rada (radnog sata) i potrošnog materijala koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku.

8. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Odredbom članka 461a. stavka 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba (članak 461.a stavak 4. ZPP -a). Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP).

Na navedeno su, u skladu s odredbom članka 461.a stavka 8. ZPP, stranke upozorene u rješenju suda od 4. rujna 2025. koje je tužitelj uredno primio po svom punomoćniku 4. rujna 2025., a tuženik 5. rujna 2025., što je sud utvrdio uvidom u e- spis i potvrde o otpravku.

9. Osim toga, u parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).

10. Nije sporna činjenica da je u mirnom postupku tuženik isplatio iznos od 509,11 EUR po osnovi naknade štete na vozilu marke i tipa VOLKSWAGEN GOLF, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING CROATIA d.o.o., nastale u prometnoj nezgodi koja se dogodila 11. rujna 2023.

Nije sporna činjenica da je na temelju Generalne suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta prema primatelju leasinga CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o. (str. 16. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, račun popravka tužitelja br. 266/01/2 izdan na navedenog primatelja leasinga koji, na temelju navedene suglasnosti, provodi i sam postupak rješavanja djelomičnih šteta na objektima leasinga.

11. Sporne su aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, osnova i visina sporne tražbine, te tijek zateznih kamata.

12. Uvidom u tužiteljev račun broj 266/01/2 od 19. rujna 2023. utvrđeno je da je ispostavljen na CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o. kao kupca i da se odnosi na limarski i lakirerski rad čija cijena po satu iznosi 40,00 EUR plus PDV te potrošni materijal za osobno vozilo marke i tipa VOLKSWAGEN GOLF, registarske oznake [registarska oznaka], prema tuženikovom izvidu štete broj 238203204152.

13. Uvidom u tuženikov izvid štete broj 238203204152 (str. 12. spisa) utvrđeno je da je u toj ispravi kao oštećenik naveden BKS LEASING CROATIA d.o.o., da je kao dan nezgode naveden 11. rujna 2023. te da je kao oštećeno vozilo navedeno upravo vozilo marke i tipa VOLKSWAGEN GOLF, registarske oznake [registarska oznaka], dakle, isto vozilo koje je navedeno i u tužiteljevom računu. Nadalje je utvrđeno da su u toj ispravi, između ostalog, utvrđena oštećenja na navedenom vozilu, radno vrijeme popravka limara od 7,10h i radno vrijeme popravka lakirera od 8,60h, ali nije navedena cijena radnog sata limara niti lakirera te je navedeno da potrošni materijal limara iznosi 11,59 EUR, a potrošni rad lakirera 217,40 EUR. Dakle, u navedenoj ispravi koju je sastavio sam tuženik je sam tuženik već u mirnom postupku potvrdio da se 11. rujna 2023. dogodila nezgoda u kojoj je oštećeno upravo vozilo marke i tipa VOLKSWAGEN GOLF, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu BKS LEASING CROATIA d.o.o. te je utvrdio nastala oštećenja na navedenom vozilu.

14. Uvidom u tuženikovu ponudu od 12. listopada 2023. (str. 14. i 127. spisa), koja je upućena CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o., u bitnome je utvrđeno kako se u toj ispravi sam tuženik poziva na prometnu nesreću - osigurani slučaj od 11. rujna 2023. te tuženikov izvid štete broj 238203204152. Nadalje je utvrđeno da tom ispravom tuženik obavještava CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o. da je utvrdio postojanje njihove obveze na isplatu činidbe po njegovom odštetnom zahtjevu , da je time njegov odštetni zahtjev pravno osnovan i da su procijenili visinu štete kao ukupnu osigurninu na iznos od 509,11 EUR koja visina štete je procijenjena na temelju izvida štete, fotografija oštećenog vozila i računa popravka oštećenog vozila, s time da je račun umanjen za cijenu radno sata.

15. Dakle, iz isprava u spisu - tuženikovog izvida i tuženikove ponude proizlazi kako se, suprotno tuženikovim paušalnim tvrdnjama iz odgovora na tužbu, 11. rujna 2023. dogodila nezgoda u kojoj je oštećeno upravo vozilo marke i tipa VOLKSWAGEN GOLF, registarske oznake [registarska oznaka], da je to vozilo u tom trenutku bilo osigurano kod tuženika, da je sam tuženik učinio nespornom odgovornost za štetu te je procijenio štetu na iznos od 509,11 EUR, koji iznos je nesporno i isplaćen. Vezano uz tuženikove tvrdnje kojima osporava nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju se dodatno ističe da su takve tuženikove tvrdnje samo paušalne i da tuženik ne obrazlaže niti, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, iznosi činjenice niti iznosi razloge zbog kojih u konkretnom slučaju osporava nastanak predmetnog štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. S druge strane, kao što je prethodno obrazloženo, iz isprava u spisu, koje je sastavio sam tuženik, proizlazi neosnovanost navedenih tuženikovih paušalnih tvrdnji, dakle, da se, suprotno tuženikovim paušalnim tvrdnjama, 11. rujna 2023. dogodila nezgoda u kojoj je oštećeno upravo vozilo marke i tipa VOLKSWAGEN GOLF, registarske oznake [registarska oznaka] koje je u tom trenutku bilo osigurano kod tuženika. Osim toga, tuženik je u m irnom postupku isplatio iznos od 509,11 EUR upravo po osnovi naknade štete za predmetni štetni događaj, dok je ostao sporan samo upravo u ovom postupku sporni iznos od 402,23 EUR. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik osiguratelj vozila čiji je vozač odgovoran za predmetni štetni događaj i tako uzrokovao štetu na predmetnom vozilu. Zbog toga je sud utvrdio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i tuženikove tvrdnje kojima samo paušalno osporava nastanak štetnog događaja.

16. Nije osnovan niti prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 4. listopada 2024. (str. 26. – 28. spisa, dalje: Ugovor), utvrđeno je da je sklopljen između BKS LEASING CROATIA d.o.o. kao ustupitelja te tužitelja kao primatelja. U članku 1. Ugovora je suglasno utvrđeno da BKS LEASING CROATIA d.o.o. kao ustupitelj ima novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 402,23 EUR, sve prema računu popravka za štetu broj 266/01/2 u ukupnom iznosu od 1.139,18 EUR i temeljem izvida štete tuženika kao dužnika broj 238203204152, dakle, upravo prema računu koji je dostavljen u spis i koji se odnosi na predmetni štetni događaj i upravo prema tuženikovom izvidu štete koji je dostavljen u spis i koji se odnosi na predmetni štetni događaj. U članku 2. Ugovora je utvrđeno da BKS LEASING CROATIA d.o.o. kao ustupitelj ustupa tužitelju kao primatelju svoje potraživanje prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 402,23 EUR, dok je člankom 3. Ugovora određeno da će tužitelj kao primatelj obavijestiti tuženika kao dužnika o tom ustupu.

Iz navedenih ugovornih odredbi proizlazi da je BKS LEASING CROATIA d.o.o. kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja novčanu tražbinu prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 402,23 EUR po računu broj 266/01/2, dakle, tražbinu koja je predmet spora u ovom postupku u skladu s odredbama članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

Osim toga, prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Smatra se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom (članak 81. stavak 3. ZOO-a).

Slijedom navedenog sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju zajedno s glavnom tražbinom u iznosu od 402,23 EUR po računu broj 266/01/2 na tužitelja kao primatelja prenesene i dospjele, a neisplaćene kamate na iznos od 402,23 EUR. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da je Ugovorom BKS LEASING CROATIA d.o.o. kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja upravo spornu tražbinu u iznosu od 402,23 EUR po tužiteljevom računu broj 266/01/2 koji se odnosi upravo na tuženikov izvid štete nastale u predmetnom štetnom događaju zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos glavnice. Zbog toga, u skladu s odredbom članka 84. stavka 1. ZOO-a, tužitelj kao primatelj ima prema tuženiku kao dužniku ista prava koja je BKS LEASING CROATIA d.o.o. kao ustupitelj imao prema tuženiku kao dužniku do ustupanja, o kojem ustupu je tuženik obaviješten kao što to proizlazi iz notifikacije o ustupanju, koju činjenicu tuženik nije niti osporio.

17. Uvidom u tužiteljev račun broj 266/01/2 od 19. rujna 2023. utvrđeno je da je tužitelj obavio popravak vozila marke i tipa VOLKSWAGEN GOLF, registarske oznake [registarska oznaka], a ta činjenica proizlazi i iz Ugovora. Nadalje je utvrđeno da je tim računom obračunat limarski i lakirerski rad, da je utrošeno 7,1 sati limarskog rada i 8,6 sati lakirerskog rada, dakle, upravo onolika količina radnih sati koja je navedena u tuženikovom izvidu štete (str. 12. spisa), te da je za autolimarski rad i autolakirerski rad obračunata cijena radnog sata od 40,00 EUR, dakle, 40,00 EUR po satu uvećano za PDV od 25%. Osim toga je utvrđeno da potrošni materijal limara iznosi 11,59 EUR-a, dakle, upravo onoliko koliko je kao cijena potrošnog materijala limara navedena u tuženikovom izvidu štete (str. 12. spisa), te da potrošni materijal lakirera iznosi 271,75 EUR.

Uvidom u tužiteljev cjenik (str. 24. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, utvrđeno je da cijena radnog sata limara i lakirera za osobno vozilo iznosi 40,00 EUR uvećano za PDV, da potrošni materijal limara iznosi 10% limarskog rada ili obračun po Audatexu te da se potrošni materijal lakirera obračunava prema „Audatex AZT izračun na 100%“. Uvidom u navedene isprave je utvrđeno da je cijena radnog sata obračunata u tužiteljevom računu obračunata u skladu s tužiteljevim cjenikom, te da je tužitelj obračunao potrošni materijal kao što je to određeno tužiteljevim cjenikom.

18. U konkretnom slučaju nije sporno da se iznos od 402,23 EUR, čiju isplatu tužitelj zahtijeva u ovom postupku, odnosi na razliku u cijeni rada (radnog sata) limara/lakirera i potrošnog materijala koje je obračunao tužitelj u predmetnom računu, te cijene rada (radnog sata) limara/lakirera i potrošnog materijala koje je tuženik priznao i platio u mirnom postupku.

19. Tuženikove tvrdnje prema kojima, u bitnome, ne prihvaća veću cijenu rada koju je obračunao tužitelj, su neosnovane. Naime, prema stajalištu suda, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024., Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024., Pž-3971/2023- 2 od 29. veljače 2024. i Pž-1422/2024-2 od 18. travnja 2024., Pž-3526/2023-2 od 12. ožujka 2024.). Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž- 1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici mogli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik, dok je u konkretnom slučaju tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu sa svojim Cjenikom. Stoga nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni na koju se neosnovano poziva tuženik.

Slijedom navedenog tuženik se neosnovano poziva i na Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (str. 84. – 121. spisa; dalje: Uvjeti), konkretno odredbe E.I. Uvjeta kojima je propisan postupak popravljanja štete te je u odredbi članka E.I.2. Uvjeta, između ostalog određeno, da tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila. Naime, tim je odredbama ugovoreno samo tuženikovo pravo, odnosno ovlaštenje (mogućnost) određivanja mjesta popravka vozila ili organiziranja i izvršenja popravka vozila, ali nije ugovorena dužnost oštećenika da navedeno prihvati, a takva dužnost, po stajalištu suda, niti ne bi mogla biti ugovorena jer bi ograničavala prethodno navedeno oštećenikovo pravo slobodnog izbora radionice (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-4724/2024-3 od 6. studenoga 2025.). Osim toga, Uvjetima nije ograničena tuženikova odgovornost prema oštećeniku glede iznosa (visine) satnice popravka, dok tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama (serviserima), dok takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu niti u bilo kojem drugom propisu (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-3749/12-3 od 30. srpnja 2015.).

20. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir i činjenicu da je cijena sata rada i potrošnog materijala u predmetnom računu obračunata u skladu s tužiteljevim cjenikom i to to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu, sud je utvrdio da, suprotno tuženikovoj tvrdnji, neplaćena razlika cijene sata i potrošnog materijala u iznosu od 402,23 EUR u konkretnom slučaju predstavlja štetu u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a koju je, na temelju odredaba članka 1085. stavaka 1. i 4. ZOO-a, tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi tužitelju na kojeg je na temelju valjanog Ugovora, u skladu s odredbama članka 80. stavka 1. ZOO-a, prenesena navedena tražbina u iznosu od 402,23 EUR, te zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice koje su, u skladu s odredbama članka 81. stavcima 1. i 3. ZOO-a, također prenesene na tužitelja.

21. Prema odredbi 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikove ponude od 12. listopada 2023. (str. 14. i 127. spisa) proizlazi kako je u toj ispravi navedeno da se odnosi na odštetni zahtjev od 12. rujna 2023., dok tužitelj u konkretnom slučaju zahtijeva isplatu zateznih kamata od 20. listopada 2023., dakle, od kasnijeg datuma.

Zbog toga suprotno tuženikovoj tvrdnji iz odgovora na tužbu, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 20. listopada 2023., kao što to tužitelj zahtijeva u tužbenom zahtjevu (članak 2. stavka 1. ZPP-a), do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora, odnosno iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. To iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete, a ne o odnosu iz trgovačkog ugovora niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

22. Uzevši u obzir navedeno sud je u ovom sporu male vrijednosti utvrdio kako izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja, svjedoka: zastupnika po zakonu korisnika leasinga Car Fleet Management d.o.o., zastupnika po zakonu osiguranika BKS leasing Croatia d.o.o. i ČM, provođenjem prometno tehničkog vještačenja te prometnog i financijskog vještačenja, kao i pribavljanjem isprava nije potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica budući da je te činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu.

23. Slijedom navedenog u ovom sporu male vrijednosti sud nije održao niti ročište iz razloga što to nije potrebno radi provođenja dokaznog postupka i što se, s obzirom na okolnosti slučaja, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Zbog toga je sud donio presudu u pisanom postupku na temelju citiranih odredaba članka 461.a ZPP-a pa je odlučio kao u točkama I. i II. izreke presude.

24. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 402,23 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: OT), što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 125,00 EUR.

Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 13,27 EUR i na presudu u iznosu od 26,54 EUR (Tar. broj 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 164,81 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora, odnosno iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. To iz razloga što se radi o troškovima postupka.

25. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu i za presudu u preostalom iznosu od 13,27 EUR jer je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 EUR, dok, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 402,23 EUR, sudska pristojba za presudu iznosi 26,54 EUR.

Stoga je sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u preostalom iznosu od 13,27 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

26. Uzevši u obzir navedeno troškovima je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 4. veljače 2026.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku , a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.