REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj Povrv-525/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačkog Holdinga d.o.o. – Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, izvan rasprave, 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirte Marijan, iz Zaprešića, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. Ovrv-5048/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-164/2024 od 7. svibnja 2024., kojim se nalaže tuženiku FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, P-2545/2024, namiri tražbinu u iznosu od 138,28 eura (slovima: stotridesetosameuraidvadesetosamcenti) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. siječnja 2024. pa do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 9,99 eura (slovima: deveteuraidevedesetdevetcenti) obračunatom do 14. siječnja 2024., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 000004024877-3801-24, u roku od osam dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirte Marija, iz Zaprešića, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. Ovrv-5048/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 164/2024 od 7. svibnja 2024., u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura (slovima: dvadesetpeteura) s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, trošak postupka u iznosu od 62,50 eura (slovima: šezdesetdvaeuraipedesetcenti), sve u roku od osam dana.

IV. Nalaže se tuženiku FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, trošak postupka u iznosu od 25,00 eura (slovima: dvadesetpeteura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 9,99 eura (slovima: deveteuraidevedesetdevetcenti) obračunatom do 14. siječnja 2024., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 000004024877-3801-24, sve u roku od osam dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu iznosa zakonskih zateznih kamata na zatraženi trošak ovršnog postupka od 25,00 eura (slovima: dvadesetpeteura) koje teku od 7. svibnja 2024. pa do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 eura (slovima: šezdesetdvaeuraipedesetcenti).

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku kao povjereniku Općinskog suda u Novom Zagrebu Mirti Marijan iz Zaprešića, dana 7. ožujka 2024. protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 138,28 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća utužene tražbine do isplate i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik kao povjerenik Općinskog suda u Novom Zagrebu je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-5048/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-164/2024 od 7. svibnja 2024., protiv kojeg je tuženica u roku uložila prigovor u kojem u bitnom ističe prigovor pasivne legitimacije. Navodi da je već obavijestila tužitelja da više nije u posjedu predmetnog stana od 11. rujna 2021. godine kada se u stan uselio većinski suvlasnik koji joj je odbio dopustiti ulaz u stan, ali je također odbio sebe prijaviti kao korisnika komunalne usluge. Navodi da je 16. prosinca 2022. prodala svoj suvlasnički dio stana, ali da su njoj nastavili dolaziti računi pa se obratila tužitelju radi odjave te je istom odnijela predmetni kupoprodajni ugovor kao dokaz. S obzirom na to da tuženica ističe da nije u obvezi platiti utužena potraživanja prema ocjeni ovog suda ista osporava u cijelosti osnov i visinu tražbine.

3. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Povrv-525/2024-2 od dana 27. kolovoza 2024. stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 12. rujna 2024. očitovao na prigovor tuženice i dostavio isprave na kojima temelji svoju tražbinu.

5. Predmetni podnesak dostavljen je tuženici na odgovor.

6. Po zaprimanju predmetnog podneska tuženica se očitovala na iste na način da je priložila dokaze svojih tvrdnji da nije obveznik plaćanja utuženih tražbina i to kupoprodajni ugovor od 16. prosinca 2022. te je predložila ispitivanje svjedoka na okolnost da ne boravi u predmetnom stanu.

7. U konkretnoj pravnoj stvari a sukladno čl. 461.a st. 2., 3. i 4. ZPP sud (a budući da se radi o postupku u sporu male vrijednosti) nije održao ročište jer smatra da to nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka niti su stranke podnijele takav obrazloženi prijedlog. Naime, iako je tuženica u podnesku od 19. rujna 2024. predložila saslušanje svjedoka na okolnost da u utuženom razdoblju nije boravila u predmetnom stanu, sud je smatrao da navedena činjenica nije odlučna u ovoj pravnoj stvari.

8. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 29 spisa), račune (list 56-149 spisa), izvod matične evidencije za izvršenu uslugu (list 150 spisa), uvid u knjigovodstveno stanje obveznika (list 151-152 spisa), zahtjev za promjenu naziva obveznika (list 153-154 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 155-159 spisa), uvid u matične evidencije (list 160-162 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1534/2020-6 od 10. veljače 2021. (list 163-167 spisa), izvod matične evidencije za objekt (list 168 spisa) raspored odvoza (list 170-172 spisa).

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za održavanjem platnog naloga na snazi sadržanog u rješenju o ovrsi osnovan u odnosu na glavnu tražbinu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u dijelu cijelosti.

10. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu utuženog iznosa po osnovi isporučenih javnih usluga sakupljanja komunalnog otpada za razdoblje od studenog 2021. do rujna 2023., a koji računi su dospjeli od 15. prosinca 2021. do zaključno 15. listopada 2023.

11. Među strankama su sporni osnov i visina utužene tražbine.

Tuženica nije osporavala aktivnu legitimaciju tužitelja pa sud smatra da je navedeno među strankama nesporno.

12. U prigovoru i kasnijem podnesku tuženica je osporila svoju pasivnu legitimaciju navodeći da u utuženom razdoblju više nije boravila u predmetnom stanu te je o istom obavijestila tužitelja.

13. Uvidom u račune za javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada (list 56- 149 spisa) razvidno je da je istima obračuna cijena obvezne minimalne usluge za nekretninu na adresi [adresa] pri čemu je kao korisnik navedena ovdje tuženica.

14. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 16. prosinca 2022. (list 155-159 spisa) razvidno je da je istim tuženica prodala svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine na adresi [adresa] s obzirom na to da isto proizlazi iz opisa nekretnine u članku 1. ugovora. Navedenim člankom je nekretnina koja je predmet ugovora opisana kao: suvlasnički dio etaže ¼ (E-62), u naravi, stan na II. (drugom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaone, WC-a, predsoblja, degažmana i balkona u ukupnoj površini od 63,09 m2, sa pripadajućim spremištem u prizemlju zgrade, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi [adresa], upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkčbr. [katastarska čestica], VESLAČKA, STAMBENA ZGRADA BR. 1,3,5,7,9,11 I 13, ukupne površine 1239 m2.

15.1. Člankom 64. stavkom 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 84/21; dalje: ZOGO) propisano je da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada.

15.2. Stavkom 2. je propisano da je javna usluga usluga od općeg interesa, dok je stavkom 3. propisano da ista uključuje uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge.

15.3. Stavkom 6. je propisano da javna usluga nije komunalna djelatnost.

15.4. Člankom 66. stavkom 1. ZOGO-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javne usluge.

15.5. Člankom 70. stavkom 1. ZOGO-a je propisano da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.

15.6. Stavkom 4. točkom 5. je propisano da je korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

15.7. Stavkom 4. točkom 9. je propisano da je korisnik usluge dužan dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge.

16. Člankom 1. stavkom 2. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 7/2022, 19/2022, 33/2022; dalje: Odluka) propisano je da Odluka sadrži i opće uvjete ugovora s korisnicima javne usluge.

17. Općim uvjetima ugovora s korisnicima usluge (Prilog III.) propisano je da je korisnik usluge dužan obavijestiti davatelja usluge o svakoj promjeni podataka iz Izjave u roku od 15 dana od dana kada je nastupila promjena, kao i o svakoj drugoj namjeravanoj promjeni podataka iz Izjave u roku od 15 dana prije dana od kojeg će se primjenjivati namjeravana promjena

18. Slijedom navedenoga, razvidno je da je tuženica kao suvlasnica posebnog dijela predmetne nekretnine u razdoblju od studenog 2021. pa do zaključenja i provedbe predmetnog ugovora u zemljišnim knjigama, bila korisnica usluge i da je stoga bila u obvezi tužitelju plaćati iznos cijene javne usluge za navedeno obračunsko mjesto. Nadalje, kao korisnica usluge, tuženica je bila u obvezi tužitelja obavijestiti o svakoj promjeni podataka iz Izjave o načinu korištenja usluge, a što obuhvaća i obvezu da tužitelja obavijesti o promjeni vlasnika ili korisnika nekretnine na navedenoj adresi.

19. Uvidom u Zahtjev za promjenu naziva obveznika (list 153-154 spisa) razvidno je da je tuženica isti podnijela 3. listopada 2023. iz čega proizlazi da je ista u razdoblju prije podnošenja navedenog zahtjeva kao evidentirani korisnik usluge bila u obvezi plaćati cijenu javne usluge tužitelju. Tuženica ne dostavlja bilo kakav dokaz da bi tužitelja obavijestila o promjeni vlasnika, odnosno korisnika nekretnine prije podnošenja navedenog zahtjeva pa tako navodi o tome da niti u razdoblju prije podnošenja zahtjeva, počevši od rujna 2021. nije boravila u predmetnom stanu nisu odlučni niti bi bili odlučni navodi drugih osoba o tome. Naime, za utvrđivanje korisnika javne usluge odlučan je trenutak u kojem je tužitelj obaviješten o promjeni osobe korisnika, a što je tuženica učinila tek podnošenjem predmetnog zahtjeva od 3. listopada 2023. pa je do tog trenutka osnovano tužitelj istu evidentirao kao korisnika i obveznika plaćanja cijene javne usluge.

20. Odredbom čl. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/2015 i 94/2017 dalje u tekstu ZVDSP) je propisano da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenog posebnog dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom tog posebnog dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom tako i svih ostalih prava i obveza iz glave ovog zakona. Dakle, prema toj zakonskoj odredbi suvlasnici nekog posebnog dijela nekretnine (stana ili poslovnog prostora), prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine predstavljaju jednu osobu i dužnosti u svezi sa svojim suvlasništvom izvršavaju samo solidarno, što znači da je tužitelj ovlašten cijeli iznos tražbine koji se odnosi na komunalnu uslugu potraživati ili samo od jednog suvlasnika ili samo od drugog (ili više) suvlasnika ili pak od svih suvlasnika tog posebnog dijela nekretnine. Stoga, prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju tužitelj je ovlašten cijeli iznos tražbine koja se odnosi na isporučenu komunalnu uslugu potraživati i samo od tuženika.

21. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje: ZOO-a) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

22. Ukazuje se da tuženica ne osporava da je tužitelj izvršio javnu uslugu, već osporava da je ista bila korisnica javne usluge pa sud smatra da je među strankama nesporno da je tužitelj izvršio navedene javne usluge.

23. Slijedom navedenoga, valjalo je utvrditi je li tužitelj dokazao osnov i visinu utužene tražbine te je li tuženica ispunila utuženu tražbinu tužitelja.

24. Uvidom u vjerodostojnu ispravu razvidno je da su u istoj navedena potraživanja tužitelja po osnovi računa za razdoblje od studenog 2021. do rujna 2023. u odnosu na ovdje tuženicu, na adresi [adresa] pri čemu se navedeni sistemski brojevi: 9000007585244 i 04024877.

25. Uvidom u priložene račune za javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada (list 56-149 spisa) razvidno je da se isti odnose upravo na utuženo razdoblje, da je u istima navedena tuženica kao obveznik plaćanja i to u odnosu na nekretninu na adresi [adresa] kao i da sistemski brojevi obveznika i objekta odgovaraju onima iz vjerodostojne isprave. Nadalje, tužitelj po osnovi navedenih računa potražuje upravo one iznose kako je to navedeno i u vjerodostojnoj ispravi, a koji iznosi su u skladu s propisanom cijenom obvezne minimalne javne usluge na području Grada Zagreba za korisnike javne usluge iz kategorije korisnika kućanstvo iz članka 16. stavka 8. Odluke.

26. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

27. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

28. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

29. Tuženica na kojoj je bio teret dokazivanja da ono što je navedeno u ispravi tužitelja nije istinito nije priložila nijedan dokaz da bi navedene tražbine podmirila ili da iste nisu osnovane u pogledu visine pa sud zaključuje da je ista dužna platiti utužene iznose na ime isporučene javne usluge sakupljanja komunalnog otpada.

30. Dakle, imajući u vidu isprave koje su tužitelj i tuženica dostavili na okolnost osnova i visine tražbine i ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno je postojanje nepodmirene tražbine tužitelja prema tuženoj s osnove računa za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada od studenog 2021. do rujna 2023. pa je slijedom navedenog valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naložen platež navedenog iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate (toč. I izreke).

31. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje u tekstu: ZOO), a o primjeni kamatne stope na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i teče od dospijeća do isplate.

32. U toč. II izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu Mirte Marijan, iz Zaprešića, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. Ovrv-5048/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 164/2024 od 7. svibnja 2024., i to u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura s pripadajućim kamatama. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

33. Stoga je valjalo, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, djelomično održati platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi, a djelomično ukinuti kako je to navedeno u toč. I i toč. II izreke.

34. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa) i to sastav podneska 12. rujna 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) jer se radi o obrazloženom podnesku u kojem tužitelj obrazlaže svoje potraživanje i prilaže dokaze, uvećan za PDV od 25% u iznosu od 12,50 eura te troškove ovršnog postupka (predujam i naknada javnog bilježnika) u iznosu od 25,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odnosno ukupno 87,50 eura osnovanog parničnog troška pa je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 87,50 eura (toč. III. i IV. izreke). Tužitelj nije tražio kamate na parnični trošak.

35. Tužitelju su na zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a priznate zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude pa do isplate. (toč. IV. izreke).

36. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška na ime zakonskih zateznih kamata koje teku na trošak ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi 7. svibnja 2024. pa do isplate jer se, sukladno prethodno navedenom Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, o troškovima ovršnog postupka odlučuje presudom zajedno s ostalim parničnim troškovima.

37. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom V. izreke.

38. Sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova u dijelu koji se odnosi na sastav podneska od 26. rujna 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice s obzirom na to da je sukladno članku 461.a stavak 6. i 10. ZPP-a tužitelj već u podnesku od 12. rujna 2024. bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze. Tužitelju nije priznat niti trošak PDV-a na podnesak od 12. rujna 2024. u preostalom zatraženom iznosu od 12,50 eura jer je zatražen PDV po stopi od 25% na trošak podneska od 50,00 eura što iznosi 12,50 eura, a ne zatraženih 25,00 eura. Tužitelju nije priznat ni trošak pristojbe po odluci suda jer isti ne specificira navedeni trošak, odnosno ne navodi na koji podnesak ili odluku traži pristojbu niti u kojem iznosu, a sukladno članku 164. ZPP-a kojim je propisano da stranka mora specificirati troškove koje potražuje i da sud odlučuje samo na temelju određenog zahtjeva stranke.

39. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom VI. izreke.

U Zagrebu 4. veljače 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana obavljene dostave presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku