REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-446/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15a, Zagreb, zastupano po punomoćniku Jadranki Kusturi, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, u pisanom postupku bez rasprave, 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bore Bubnjića iz Samobora kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-12637/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-749/2024 od 13. lipnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15a, Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 33680170458, namiriti tražbinu u iznosu od 790,00 eura (slovima: sedamstodevedeset eura) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku :

- na iznos od 290,00 eura (slovima: dvjestodevedeseteura) od 26. siječnja 2024.,

- na iznos od 320,00 eura (slovima: tristodvadeseteura) od 24. veljače 2024.,

- na iznos od 178,10 eura (slovima: stosedamdesetosameuraidesetcenti) od 26. ožujka 2024.,

- na iznos od 1,90 eura (slovima: jedaneuroidevedesetcenti) od 20. svibnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se od određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 33680170458-0224-7, sve u roku od osam dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bore Bubnjića iz Samobora kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-12637/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS- Ovrv-749/2024 od 13. lipnja 2024., u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 170,00 eura (slovima: stosedamdeset eura) uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 13. lipnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se od određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 33680170458-0224-7, sve u roku od osam dana.

III. Nalaže se tuženiku RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15a, Zagreb, trošak parničnog postupka u iznosu od 214,05 eura (slovima: dvjestočetrnaest eura i pet centi), u roku osam dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 170,00 eura (slovima: stosedamdeseteura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate koje na trošak ovršnog postupka u iznosu od 170,00 eur (slovima: stosedamdeseteura) teku od dana 13. lipnja 2024. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Bori Bubnjiću iz [adresa] dana 20. svibnja 2024. godine protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, izvadak iz poslovnih knjiga, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 790,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća utuženog potraživanja do isplate i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-12637/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-749/2024 od 13. lipnja 2024., protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor.

3. Tuženik je u prigovoru u bitnom naveo da osporava visinu utuženih računa jer da su isti rezultat nesposobnosti tužitelja da valjano i ispravno obračuna potrošnju toplinske energije tuženika. Navodi da je glede obračuna potrošnje toplinske energije ostao pri kalorimetrima jer je smatrao da je to najbolje rješenje. Navodi da u predmetnom stanu žive podstanari koji navode da im je tužitelj svaki dan gasio grijanje oko 22 ili 23 sata, a koje bi oni palili po dolasku s posla oko 18 sati te da iz navedenog proizlazi da utužena visina računa nije osnovana. Ukazuje da mu je tužitelj ukazivao da su navedeni iznosi računa rezultat primjene propisane formule za izračun potrošnje toplinske energije, ali da isto nije opravdano te prilaže račun za isporuku toplinske energije za kojeg navodi da se odnosi na susjedni stan i da je iz istog razvidno da je znatno manji od njegovog računa. Ostale navode u prigovoru sud nije navodio niti uzimao u obzir jer prema ocjeni suda ne ulaze u predmet ovog postupka. Predlaže pobijano rješenje o ovrsi u cijelosti staviti izvan snage.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-446/2024-2 od 19. kolovoza 2024., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj se podneskom od 7. rujna 2024. očitovao na navode iz prigovora tuženika te dostavio dokumentaciju na kojoj temelji svoj zahtjev.

6. Podnesak tužitelja je dostavljen tuženiku koji se na isti nije očitovao.

7. U konkretnoj pravnoj stvari a sukladno čl. 461.a st. 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) sud (a budući da se radi o postupku u sporu male vrijednosti) nije održao ročište jer smatra da to nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka niti su stranke podnijele takav obrazloženi prijedlog.

8. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 8 spisa), preslike računa (list 16-17 spisa), zahtjev za promjenu potrošača (list 36 spisa), ugovor o kupoprodaji (list 37-39 spisa), popis stanara (list 40 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 41-42 spisa), račune (list 43-46, 48-49 spisa), izvješće o poslovanju kupca za zgradu (list 47 spisa), obračun zateznih kamata (list 50 spisa), dopise (list 51-57 spisa), cjenik (list 58 spisa), ugovor o potrošnji toplinske energije (list 59-66 spisa), odluku suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora (list 67-74 spisa), obavijest o podnošenju zahtjeva s korespondencijom (list 75-79 spisa) te zahtjeve (list 80-82 spisa).

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za održavanjem platnog naloga na snazi sadržanog u rješenju o ovrsi UO iz [adresa], kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovrv-9119/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-556/2024 od 10. srpnja 2024. u cijelosti osnovan u odnosu na glavno potraživanje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10. Iz prigovora tuženika proizlazi da nije osporio da je s tužiteljem u ugovornom odnosu, da je tužitelj isporučio ugovorenu uslugu, da je vlasnik ili korisnik samostalne uporabne cjeline i kao takav obveznik plaćanja utužene tražbine te da utužene iznose po računima nije platio pa sud cijeni da je navedeno nesporno među strankama.

11. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužitelj ispravno obračunao količinu isporučene toplinske energije i cijenu za istu.

12. Ukazuje se da u ovom sporu temelji svoj zahtjev na računima za isporučenu toplinsku energije za prosinac 2023., siječanj 2024. i veljaču 2024. (list 43-46, 48-49 spisa).

13.1. Člankom 2. stavkom 2. točkom 1. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine, broj 99/2014, 27/2015, 124/2015; dalje: Pravilnik) propisano je da je isporučena toplinska energija - toplinska energija isporučena na zajedničkom mjerilu toplinske energije, točkom 3. ukupni troškovi toplinske energije - sastoje se od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.

13.2. Člankom 4. stavkom 1. Pravilnika propisano je da odluku o ugradnji uređaja za regulaciju odavanja topline i uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije ili zasebnih mjerila toplinske energije donose vlasnici posebnih dijelova zgrade/građevine koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu (krajnji kupci).

13.3. Stavkom 8. propisano je da kod donošenja odluke o ugradnji uređaja za regulaciju odavanja topline i uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije, vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu trebaju imati u vidu da radi tehničke funkcionalnosti sustava i ostvarivanja energetskih ušteda i pravednije raspodjele isporučene toplinske energije, najmanje 80% svih samostalnih uporabnih cjelina mora biti opremljeno uređajima za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije.

13.4. Člankom 5. stavkom 1. Pravilnika propisano je da su osnovni modeli za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije su:

- model 1S - primjenjuje se kada postoji podatak o snazi samostalne uporabne cjeline prema proračunu toplinskog opterećenja primjenom važeće norme,

- model 2S - snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje se prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije.

13.5. Stavkom 2. propisano je da se snaga samostalne uporabne cjeline određuje primjenom jednog ili kombinacijom osnovnih modela za raspodjelu iz stavka 1. ovoga članka.

13.6. Člankom 6. stavkom 1. točkom 3. Pravilnika propisano je da su osnovni modeli za raspodjelu isporučene toplinske energije za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije po kriteriju energije jesu:

- model 3EG - udio broja impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo toplinske energije.

14.1. Uvidom u predmetne račune razvidno je da je u istima detaljno navedena specifikacija obračuna utroška za toplinsku energiju sa svim propisanim oznakama modela, tarifnih stavki i naknada. Tako je navedena tarifna stavka Energije za proizvodnju toplinske energije (kn/kWh) kao varijabilni dio cijene te tarifna stavka Snage za proizvodnju toplinske energije (kn/kW/mjesečno), iznos naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i iznos naknade za djelatnost kupca toplinske energije, a koji zajedno čine fiksni dio cijene. Nadalje, na računima je naznačen model raspodjele potrošnje i to u odnosu na snagu: S2, a u odnosu na energiju grijanja: 3EG te je navedena primijenjena Tarifna grupa Tg1 i Tarifni model TM8. Iz navedenog proizlazi da je varijabilni dio cijene za tuženika određen prema modelu 3EG, odnosno prema udjelu broja impulsa koje je registrirao razdjelnik tuženika u odnosu na ukupni broj impulsa u svim uporabnim cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo. Navedeno potvrđuje i tuženik u prigovoru kada navodi da je odabrao navedeni model s razdjelnicima topline, odnosno „kalorimetrima“. Uvidom u priložene račune, izvješće o poslovanju kupca toplinske energije u 2023. za zgradu: [adresa] i ugovor o potrošnji toplinske energije broj 268004201401 (list 59-66 spisa) razvidno je da je tužitelj obračunavao potrošnju toplinske energije upravo na temelju svih navedenih i propisanih mjerila i na temelju obračuna potrošnje na zajedničkom mjerilu za cijelu zgradu na adresi [adresa]. Nadalje, ukazuje se da je sukladno članku 4. stavku 8. Pravilnika tuženik upozoren da kod donošenja odluke o ugradnji uređaja za regulaciju odavanja topline i uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije trebao imati u vidu da radi tehničke funkcionalnosti sustava i ostvarivanja energetskih ušteda i pravednije raspodjele isporučene toplinske energije, najmanje 80% svih samostalnih uporabnih cjelina mora biti opremljeno uređajima za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije. Tužitelj navodi da se u predmetnoj zgradi u obračunskom razdoblju za veljaču 2023. raspodjela vršila prema modelu 2EG (prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline) za 43 krajnja kupca, a prema modelu kojeg je odabrao tuženik, 3EG (prema udjelu broju impulsa razdjelnika) za 22 krajnja kupca, odnosno znatno manje nego što je Pravilnikom preporučen omjer potreban da bi se prema modelu razdjelnika mogla ostvarivati ušteda i pravednija raspodjela isporučene toplinske energije. Iako se navedeni podatak ne odnosi na predmetno obračunsko razdoblje, ukazuje se da je i sam tuženik 3. ožujka 2024. podnio zahtjev za promjenu dosadašnjeg modela raspodjele potrošnje i prelazak na model 2EG (list 80-82) pa se iz navedenog može zaključiti da je razlog visine cijene toplinske energije tuženika upravo nedovoljan broj drugih krajnjih korisnika koji bi koristili model razdjelnika u navedenoj zgradi, a ne greška tužitelja prilikom obračuna.

14.2. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj kao kupac toplinske energije tuženiku, kao krajnjem kupcu, propisno isporučio toplinsku energiju i cijenu iste obračunao sukladno svim važećim propisima i modelu 3EG te cjeniku koji se u utuženom razdoblju primjenjivao u odnosu na tuženika. Sve stavke potrošnje i obračuna cijene, kako u odnosu na tuženika, tako i u odnosu na sve ostale krajnje korisnike na zajedničkom obračunskom mjestu na adresi [adresa], ZP027, tužitelj je specificirao i naveo u računima koje je dostavio tuženiku.

15. Temeljem čl. 8. st. 1. Ugovora o potrošnji toplinske energije (list 59-66 spisa) ugovoreno je da su krajnji kupci (vlasnici samostalni uporabnih cjelina – ovdje tuženik) dužni ispostavljene račune platiti u roku od petnaest dana u korist kupca, (ovdje tužitelja).

16. Nadalje, Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) u članku 9. određuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dakle tuženik je dužan platiti ugovorenu cijenu za isporučenje komunalne usluge.

17. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP-a propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

18. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

20. Tuženik na kojem sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a leži teret dokaza da podatci iz dostavljenih isprava tužitelja nisu istiniti, odnosno da podatak o 243 očitanih impulsa za 02/2023 i podatak da je o ukupnom broju impulsa očitanih s razdjelnika za sve krajnje kupce za koje se raspodjela vrši temeljem modela 3 EG 1285 impulsa, nije do zaključenja glavne rasprave dostavio takav dokaz.

21. Slijedom navedenog sud je temeljem rezultata provedenog postupka utvrdio postojanje i visinu tužiteljevih tražbina, stoga je osnovan njegov zahtjev glede glavnice za iznos od 790,00 eura s pripadajućim kamatama te je sud u odnosu na navedeno održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića iz [adresa] kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 12637/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-749/2024 od 13. lipnja 2024.

22. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, a o primjeni kamatnih stopa na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a iste počinju teći od dana dospijeća pojedinog računa.

23. U toč. II izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića iz [adresa] kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-12637/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS- Ovrv-749/2024 od 13. lipnja 2024., i to u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 170,00 eura s pripadajućim kamatama. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

24. Stoga je valjalo, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, djelomično održati platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi, a djelomično ukinuti kako je to navedeno u toč. I i toč. II izreke.

25. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, a tužitelju su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23; dalje: Tarifa) i to trošak sastava podneska od 7. rujna 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) uvećan za zatraženi PDV u iznosu od 37,50 eura, sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,55 eura (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi) kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 20,00 eura (predujam i naknada javnog bilježnika) te trošak sastavka prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 11. toč. 1. Tarife) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 384,05 eura (toč. III. i IV. izreke).

26. Na trošak parničnog postupka u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka u iznosu od 170,00 eura tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a (toč. IV. izreke).

27. Tužitelj potražuje i trošak ovršnog postupka u iznosu od 170,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 13. lipnja 2024. pa do isplate. Kako se o troškovima ovršnog postupka odlučuje presudom zajedno s ostalim parničnim troškovima, a sukladno citiranom Zaključku Vrhovnog suda zatezne kamate na cijeli dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude, tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troška u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate koje teku na iznos od 170,00 eura troška ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, odnosno 10. lipnja 2024. pa do isplate te je odlučeno kao pod toč. V. izreke.

28. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 4. veljače 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana obavljene dostave presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku